Naslov
Psihoterapijski romani: učenje na kauču
(The Psychotherapy novel: Learning on the couch)

Autori
Žurić Jakovina Iva

Izvornik
Književna smotra : časopis za svjetsku književnost (0455-0463) 49 (2017), 183 (1); 23-35

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
psihoterapijski romani, psihoterapija, knjige za samopomoć, didaktični roman, psihologija književnosti
(the psychotherapy novel, psychotherapy, self-help books, the didactic novel, psychology of literature)

Sažetak
U radu se analiziraju psihoterapijski romani kao nova vrsta romana koja se gotovo isključivo bavi temom psihoterapije. Oni se mogu definirati kao skupina književnih djela koja se tematski bavi psihoterapijskim procesom. Autorov stav, odnosno opći ton romana prvenstveno je didaktički i tendenciozan, s jasnom namjerom informiranja o psihoterapiji i prikazivanja psihoterapijskog procesa čitateljima. Psihoterapijski romani, osim što su usmjereni na širu publiku zainteresiranu za psihoterapijski proces, mogu vrlo efikasno korespondirati s potrebama stručne čitateljske publike, osobito s edukantima i studentima iz psihoterapije te s interesima samih psihoterapeuta. Cilj i posebna pažnja ovog članaka posvećena je samoj analizi reprezentacije psihoterapije u psihoterapijskim romanima. Takva analiza pokazuje na koji se način proces psihoterapije prikazuje i fikcionalizira, koji se njezini momenti i elementi naglašavaju i ponavljaju, te kojim se psihoterapijskim pravcima i strujama ti romani priklanjaju. Osim analize reprezentacije psihoterapije analiziraju se i žanrovske odrednice psihoterapijskih romana. Psihoterapijsku fikciju koja je odabrana za ovu analizu čini roman američkog psihijatra i psihoterapeuta Irvina D. Yaloma, Kad je Nietzsche plakao (2008), roman argentinskog psihoterapeuta Jorgea Bucaya Ispričat ću ti priču (2010), te roman Therapy (1995) Davida Lodgea.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA