Naslov
Svećenički poziv između naravi i nadnaravi. Življenje svećeništva u punini humanuma i poziva na svetost
(A priesthood call between nature and supernatural. Living the priesthood in the fullness of humanum and the call to holiness)

Autori
Kunčević, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Đakovo

Datum
10.07

Godina
2017

Stranica
82

Mentor
Dugalić, Vladimir

Ključne riječi
Božji poziv, svećeništvo, humanum (narav), milost (nadnarav), svetost
(The Divine call, priesthood, humanum (personality), grace (supernatural), holiness)

Sažetak
Življenje svećeničkog poziva prožeto je određenom napetošću između uzvišenog Božjeg poziva na pastoralnu službu u Crkvi i čovjekove ograničene naravi. Svećenik u sebi doživljava dodir božanskoga sa zakonima njegove naravi i čovještva, susret naravi i nadnaravi, iskustvo ljudske slabosti i Božje milosti, poziv da se iz svoje ograničenosti vine prema svetosti. Rad stoga nastoji osvijetliti osobnu dramu koja se događa u svakom svećeniku i pronaći jedinstvenu i usku nit koja povezuje litice naravi i nadnaravi i vodi prema ostvarenju nadnaravnosti naravi svećeničkog poziva. Autor ovoj problematici pristupa interdisciplinarno. Polazeći od biblijskog iskustva Božjeg poziva uočava se kako Bog ne poziva „savršene“ u ljudskim očima, nego gleda na čovjekovo srce. Bog poziva „nesavršene“, ali koji, unatoč svojim nedostacima, snagom ljubavi prema Bogu polako rastu u svojem humanumu, a Bog taj proces osnažuje svojom milošću. U svjetlu biblijskog iskustva i današnji svećenik je pozvan, potaknut Božjom milošću i vođen ljubavlju prema svome pozivu, izgrađivati naravne sposobnosti i postići osobnu zrelost, osobito kroz prizmu afektivnog sazrijevanja. Osim toga, kako bi nadvladao nutarnju napetost, svećenik je pozvan i na trajnu izgradnju svoje naravi prema punini humanuma koja se očituje u osobi Isusa Krista. Suobličujući se Kristu, svećenik ostvaruje osobnu svetost na koju je pozvan snagom sakramenta Krsta i svetoga Reda. Napetost koja je prisutna u svećeničkom pozivu, nadilazi se u kristolikosti svećeničkog života jer istovremeno ostvaruje i puninu humanuma i osobnu svetost. Opisujući konkretna ostvarenja odnosa milosti i naravi u svećeničkom životu, rad progovara i o važnosti odnosa prema autoritetu, povjerenom mu stadu te osobama suprotnog spola, povezujući svećeništvo s pozivom na svetost i teološko-sakramentalnim govorom o milosti svetoga reda. Svećenik je pozvan svakodnevno se suobličavati Isusu Kristu jer upravo kristocentričnost svećeničkog poziva jezgrovito odražava identitet, duhovnost, poslanje i narav svećeništva. Iz kristolikosti svećeničkog poziva proizlazi zahtjev za autentičnošću života koju prati čitav niz moralnih obveza u odnosu na služenje zajednici, naviještanje Riječi i slavljenje sakramenata. Na kraju rada, oslanjajući se na aktualne govore pape Franje, koji je u nekoliko prigoda jasno i odvažno progovorio o „bolestima i lijekovima“ Rimske Kurije, ali i svih onih koji se potpuno Bogu posvetiše, u radu se donose i konkretni pokazatelji drame življenja svećeničkog poziva, stvarnosti i očekivanja, ideali i borbe.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA