Naslov
Elementi karnevalizacije u romanima Miroslava Krleže
(The elements of carnivalization in the novels of Miroslav Krleža)

Autori
Rabadan-Zekić, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Sveučilište u Zadru

Mjesto
Zadar

Datum
10.11

Godina
2015

Stranica
252

Mentor
Prof. dr. sc. Rados, Zvjezdana

Ključne riječi
Bahtin, romani Miroslava Krleže, elementi karnevalizacije
(Bakhtin, novels by Miroslav Krleža, carnivalization elements)

Sažetak
U radu se istražuju elementi karnevalizacije te njihova funkcija u romanima Miroslava Krleže (Tri kavaljera frajle Melanije, 1922. ; Povratak Filipa Latinovicza, 1932. ; Na rubu pameti, 1938. ; Banket u Blitvi, 1964. ; Zastave, 1976.). Krležin bogati romaneskni opus upućuje na istraživački rad s različitih aspekata. Napisano je mnoštvo studija, analiza, prikaza, članaka u kojima se autori bave Krležinim romanesknim stvaralaštvom. Jedan dio autora dotakao se karnevalesknih obilježja Krležina romana ; tako već I. G. Kovačić u članku „Najslobodoumnije Krležino djelo“ (1938.) primjećuje da roman Na rubu pameti ima „menipske poglede“. A. Flaker u Poetici osporavanja (1982.) spominje taj roman u kontekstu karnevalizirane književnosti, a S. Berak i A. Car-Mihec istražuju elemente karnevalizacije u Krležinoj novelistici i dramskom stvaralaštvu. Na paralelizam Bahtinovih teorija i Krležine književne prakse upozorio je i J. Wierzbicki (u članku „Miroslav Krleža prema evropskom duhovnom kontekstu. Svjetlokruzi saznanja i mračna tvrdoglava stvarnost“, 1978.) naglašavajući grotesku kao jedno od najznačajnijih obilježja karnevalesknosti Krležina književna djela, a prisutnost polifonijske/antinomijske svijesti u Krležinu romanu Povratak Filipa Latinovicza uočio je F. Bukić (1971. u članku „Strukturalna obilježja glavnog junaka u Krležinu romanu Povratak Filipa Latinovicza“). Njihova zapažanja, kao i zapažanja drugih autora (I. Kozaračanina, F. Bukića, V. Žmegača, V. Franić Tomić, B. Škvorca) o karnevalesknosti Krležinih književnih djela ili pak o pojedinim karakteristikama njegova pisanja što upućuju na karnevalski doživljaj svijeta, potakla su hipotezu da su u Krležinim romanima elementi karnevalizacije vidno zastupljeni, znatnije negoli je o tome do sada pisano. U interpretativnom procesu ponajviše se oslanjamo na na teoretski model Bahtinove teorije o karnevalizaciji književnosti pa su osnovna teorijska literatura rada djela Mihaila Bahtina Problemi poetike Dostojevskog (1929.) i Stvaralaštvo Fransoa Rablea i narodna kultura srednjega veka i renesanse (1965.). Metode rada su eksplikativna metoda kojom su se precizirali postupci karnevalizacije u književnoteoretskom smislu te uočile značajke karnevaliziranosti književnog djela, pri čemu je pažnja bila usmjerena na Bahtinovu teoriju karnevalizacije u književnosti te terminologiju koju u okviru svoje teorije razvija – polifonijski roman, sokratovski dijalog, dvoglasna riječ i menipejska satira ; analitičko-deduktivni pristup jer se u istraživanju polazi od teorije karnevalizirane književnosti i primjene njezinih postupaka na Krležino romaneskno stvaralaštvo, te induktivni pristup jer se proučavajući pojedine elemente karnevalizacije u romanima dolazilo do općih zaključaka i sudova o njihovoj funkciji u književnom djelu. Uvodni dio rada ukratko prikazuje dosadašnja istraživanja Krležina romanesknog opusa te teoriju i značajke karnevalizirane književnosti. Izlaže se Bahtinova teorija karnevalizacije književnosti na čijem modelu se i temelji interpretativni dio rada. Središnji dio obrađuje elemente karnevalizacije u romanima Miroslava Krleže. Istražujući elemente karnevalizacije u romanima M. Krleže, sagledava se polifonijski iskaz Krležinih romanâ te ukazuje na strukturu likova prikazanih kao ideološki autoritativne i samostalne osobe te na poziciju pripovjedača okrenutu svijetu punopravnih subjekata, a ne objekata. Pozornost se posvećuje i moralno-psihološkom eksperimentiranju za koje Bahtin navodi da se prvi put javlja u žanru menipejske satire koju on smatra jednim od glavnih prenosilaca karnevalizacije u književnosti. Prikazuju se neobična, nenormalna moralno-psihička čovjekova stanja – razni oblici ludila, razdvajanje ličnosti, neobuzdana maštanja, neobični snovi i njihov simbolički aspekt, strasti koje graniče s ludilom, izazivanje raznih skandala i provociranja, kršenje kodificiranih načina ponašanja te tematizacija smrti. Ukazuje na prisutnost različitih žanrova i stilova u Krležinim romanima te na široko korištenje umetnutih žanrova: pisama, novela, oratorskih istupa, te miješanje stihovanog i proznog govora. U prikazu značajki Krležina stila posebna pozornost posvećena je ironijskom kôdu pripovijedanja te naturalističkim i grotesknim obilježljima. Zaključni dio rada donosi sintezu o prisutnosti pojedinih elemenata karnevalizacije u Krležinim romanima. Istraživanjem se dokazuje kako postupci karnevalizacije u Krležinu romanesknom stvaralaštvu služe iskazivanju kritike društva u kojemu su narušene osnovne ljudske vrijednosti. Slike i motivi koji odišu grubim naturalizmom postižu efekt začudnosti u čitatelja, a svekupna karnevaliziranost Krležinih romana ukazuje na potrebu za ponovnom uspostavom društvenih vrijednosti kako u domeni vlasti i politike, tako i u crkvenoj hijerarhiji i drugim društvenim strukturama, ali i u biću svakoga pojedinca.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA