ࡱ> bjbj 7]%d d   8 <Z_0"]]]]]]]$`,cZ]Y]_=== ]=]==6_XZ0~9?Y]*_0Z_[Y<cB<c8ZZ&cZ=]]=Z_cd m:IGOR LOINJAK EGZISTENCIJALNA NEODREENOST SUBJEKTA U MIHALIEVOJ ZBIRCI  KOMORNA MUZIKA Sa~etak Detaljnijom teoretskom razradom pojma egzistencije u filozofiji druge etvrtine 20. stoljea, egzistencijalisti ka je tematika sve viae po ela prodirati u knji~evnost i druge umjetnosti. Tome su znatno pridonijeli filozofi egzistencijalisti ke orijentacije koji su nerijetko svoje ideje airili putem vlastitog knji~evnog rada. Najzna ajniji meu njima su Jean Paul Sartre i Albert Camus. U hrvatskoj knji~evnosti 20. stoljea, posebice u pjesniatvu, egzistencijalna tematika po inje intenzivnije zaokupljati pjesnike u godinama nakon Drugog svjetskog rata. Z. Mrkonji hrvatsko pjesniatvo pedesetih godina naziva pjesniatvom  iskustva egzistencije . Pjesnici se u toj dekadi prvenstveno okupljaju oko asopisaKrugovi. Pod okriljemKrugovadjeluje i Slavko Mihali. Mihalievo poimanje problema egzistencije predstavljano je ve u njegovoj prvoj zbirciKomorna muzikaiz 1954. Godine. Poput veine krugovaaa, Mihali vlastitu egzistencijalnu misao temelji prije svega na filozofskim refleksijama Sartrea i Camusa, no mo~e se primijetiti i utjecaj Srena Kierkegaarda te njema ke egzistencijalisti ke struje koju predstavlja Martin Heidegger. Egzistencijalna problematika Mihalia zaokuplja tijekom itavog knji~evnog djelovanja. Prikaz Mihalieve zbirkeKomorna muzikaslijedit e tri tematska okvira: odnos pojedinca prema drugim subjektima, odnos pojedinca prema vlastitoj egzistenciji i problem smrti. Klju ne rije i: Mihali, Komorna muzika, pedesete godine, egzistencijalizam UVOD Nakon ato je dana neato iscrpnija i detaljnija teorijska razrada egzistencijalizma u filozofskoj refleksiji druge etvrtine 20. stoljea, njegovi su osnovni problemi sve naglaaenije po eli zadirati u podru je knji~evnosti, ali nisu zaobiali ni ostale umjetnosti. Tome su znatno doprinijeli filozofi koji su vlastita promialjanja egzistencijalisti ke problematike ugraivali u svoja knji~evna djela. Meu njima se osobito isti u Francuzi Jean-Paul Sartre i Albert Caumus. U hrvatskoj knji~evnosti 20. stoljea, posebice u pjesniatvu, egzistencijalna tematika intenzivnije po inje zaokupljati pjesnike u godinama nakon Drugog svjetskog rata. Simptomati no je da Zvonimir Mrkonji u knjizi  Suvremeno hrvatsko pjesniatvo pjesniatvo pedesetih godina naziva pjesniatvom  iskustva egzistencije . Va~no je ~ariate bio asopis  Krugovi (1952. 1958.) po kome su pjesnici okupljeni oko istoimenog asopisa prozvani krugovaaima. Pod okriljem  Krugova djelovao je i Slavko Mihali. Zajedno s itavom generacijom pjesnika koji su djelovali ranih pedesetih godina, Mihali je svojim pjesniatvom dovodio u pitanje  svekolike zbiljske druatvene odnose u tadaanjem totalitarnom ureenju u kojem je sam opstanak neprestano bio pred problemom kjerkegorovske  bolesti na smrt . (Mihali 1996: 15). Tadaanje  otkrie egzistencije, individuuma i pojedina nog ato se zbilo u Mihalievu pjesniatvu srediate je nove upotrebe pjesni kog jezika. (Mrkonji 1972: 59). Mihali je zaokupljenost egzistencijalisti kim problemima predstavio ve u svojoj prvoj zbirci  Komorna muzika objavljenoj 1954. godine. Poput veine krugovaaa, vlastitu je egzistencijalnu misao temeljio na filozofskom mialjenju Jean-Paula Sartrea i Alberta Camusa, no mogue je primijetiti i utjecaj Srena Kierkegaarda te njema ke egzistencijalisti ke struje, prvenstveno one koju je predvodio Martin Heidegger. Mihalia egzistencijalna problematika zaokuplja tijekom itavog knji~evnog djelovanja. Ante Stama navodi da Mihali  tijekom itavog svog ~ivota, za itavog svog pjesnikovanja, piae o ranjenom subjektu, o tamnu opstanku&  (Mihali 1996: 16). Prikaz Mihalieve zbirke  Komorna muzika slijedit e tri tematska okvira prema kojima e se prikazati odreeni egzistencijalni problemi na temelju odabranih pjesama. To su: odnos pojedinca prema vlastitoj egzistenciji, odnos pojedinca prema drugim subjektima i problem smrti. ODNOS POJEDINCA PREMA VLASTITOJ EGZISTENCIJI U  Komornoj muzici primjeuje se prisutnost dva tipa subjekta. Jedan je optimist, ponekad pun vjere i pouzdanja u smisao vlastite egzistencije. Takav je subjekt predstavljen u pjesmi  Ina e bi sve bilo besmisleno . Ponekad on prenosi upravo sartrovske ideje o jednom humanom egzistencijalizmu punom optimizma, a u tom ga je obliku mogue pronai u pjesmi  Ne nadaj se i nekim drugim. Drugi je tip subjekta karakteriziran krajnjim pesimizmom. On bje~i od sebe, tra~i uto iate u drugima stapajui se s njima ili se naprosto povla i iz svijeta. Taj je pesimist prisutan u pjesmama  Put u nepostojanje i  Silovitog li dana . 2.1. Subjekt optimist Mihali u pjesmi  Ina e bi sve bilo besmisleno po etak ~ivota i izvoriate egzistencije vidi u ovjekovu ustajanju od mrtvih. Time roenje za njega ne predstavlja tek jednostavan in roenja, ve in ponovnog roenja, njegovog ponavljanja. Nakon ponovnog poniranja u egzistenciju ovjekova se ~ivotnost rapidno poveava. Tu misao donose stihovi:  Otvaraju se o i u svim bojama/Prorade ruke i vratovi i drugi dijelovi tijela/Na kraju dolazi red na one stvari koje zovemo/unutraanjost&  Prethodni stihovi eksplicitno odra~avaju Mihalievo uvjerenje kako ovjek hodom kroz vlastiti ~ivot misaono postaje sposobniji za izvraavanje sve slo~enijih zadataka koji se pred njega postavljaju. Na taj na in afirmira Jaspesovo i Sartreovo stajaliate da  ovjek nije niata drugo nego ato sam od sebe ini. (Sartre 1981: 263). Nadalje, izra~ava se i povjerenje u ovjekovu sposobnost samostalnog izgraivanja vlastite esencije pred injenicom njegove egzistencije. Pri tome se ovakav subjekt ne boji da u tome nee uspjeti. On ne do~ivljava tjeskobu uslijed svjesnog preuzimanja rizika unato  tomu ato je liaen svakog oslonca o kojemu piae Kierkegaard. (Toeplitz 1980: 79). Ipak, ne mo~e se rei da taj subjekt nije svjestan krhkosti vlastita ~ivota jer:  }ivot je ono malo ne ega u oklopu od sapunice&  . To ga, meutim, ne prije i da ostane optimist. Razlog koji subjektu daje povod za optimizam injenica je ponovnog povratka. Mihali ovdje pose~e za indijskom duhovnosti, odnosno idejom reinkarnacije. U tom je obliku ~ivot shvaen kao proces neprestanog kru~enja postojanja vienog kroz model ni eanskog amor fati. Stvoren je tako subjekt liaen kamijevske apsurdnosti ~ivota te okrenut ~ivotnom optimizmu. I to sve zbog toga ato bi u protivnom sve bilo besmisleno. No, mo~e li to biti dovoljno jak argument? U pjesmi  Ne nadaj se subjekt je racionalniji te mu se sugerira da odagna od sebe nadu u mogunost vlastite izuzetosti od problema s kojima e se suo iti tijekom ~ivota. Unato  tomu, od subjekta se ipak zahtijeva ustrajnost u vlastitoj egzistenciji i njezino nepropitkujue prihvaanje. Iako e na putu vlastita opstanka biti mnogo prepreka (ovdje predstavljenih motivom lovaca) svejedno se donosi razlog zaato prihvatiti vlastitu egzistenciju:  & tvoj bol je za ljepotu neke stvari/izvan tebe . Ovdje je naglasak na problemu ovjeka kao bia zajednice, a shodno tomu i kao bia koje je po svojoj naravi nu~no vremenito. Upravo su te dvije stvari razlozi koji dodatno poti u optimisti no raspolo~enje subjekta. 2.2. Subjekt pesimist Uz optimisti nog subjekta prisutan je i onaj pesimisti an. Taj subjekt u vlastitu ~ivotu ne vidi nikakav smisao. On se, poput `oljanova baca a kamena, prepuata vlastitoj neaktivnosti i umrtvljenosti, a ljudsku egzistenciju shvaa kao paradoks. Tako se shvaena egzistencija nalazi u statu nascendi i nije je mogue opravdati u znanstvenom smislu. (Toeplitz 1980: 99). Pesimizam se najviae o ituje u pjesmama  Pjesma osuenika na smrt i  Silovitog li dana .  Pjesma osuenika na smrt zapo inje stihom:  O ekujem dan smaknua koji ujedno ini i itavu prvu strofu. U kratkoi se navedene strofe/stiha osjea pomalo hladan odnos prema onomu ato e se subjektu dogoditi. Sli na se situacija nalazi na po etku Camusova  Stranca gdje u prvoj re enicu stoji:  Danas mi je umrla majka. Nezainteresiranost i hladnoa kojom je subjekt obilje~en u mnogo emu proizlazi iz spoznaje apsurdnosti ~ivota. A taj  apsurd zavraava smru kao i sve. (Camus 1998: 31). Nadalje, subjekt zamjeuje druge. Oni sudjeluju u njegovoj situaciji, oni su granica njegove slobode. Na prvi mah subjekt ~eli pobjei i osloboditi se sudbine koju su mu drugi zacrtali:  Po~elim da sam odjeven u haljine kakva junaka,/zavjerenika, mo~da, kojeg e spasiti/vratolomijom. On ovdje joa uvijek osjea ~elju za ~ivotom, premda se ini da je ona prisutna tek na razini podsvijesnog. Ta je ~elja isti conatus koji le~i u prirodi svakog ~ivog bia i koji ga tjera da se odr~i u postojanju. Ipak, ~elja za osloboenjem, za ~ivotom, kratko traje. Subjekt je brzo osvjeatava i zaklju uje da slobodu uglavnom ne ~eli. Razlog zbog kojega odbija ~ivot upravo je tjeskoba koju neprestano osjea. Ta tjeskoba ne nastaje iz osjeaja pred slobodom ili budunosti, kako pretpostavljaju Kierkegaard i Sartre. Njezino je postojanje izvedeno, kako navodi Heidegger, iz naae spoznaje onog Niata. Za Heideggera osjeaj tjeskobe proizlazi upravo iz ovjekove ba enosti u smrt samim inom njegova vlastitog egzistiranja. (Heidegger 1985: 285). Subjekt se te tjeskobe ~eli razrijeaiti da, kako navodi:  & samog sebe/ne pritiaem . U pretposljednjoj si strofi subjekt iz stiha u stih postavlja pitanja. Ona se referiraju na injenicu ovjekove te~nje da mu se pred smrt ispuni posljednja ~elja. Meutim, ~elja ne postoji. Nema je jer je subjekt svjestan da nakon ato se njegova egzistencija poput svijee utrne, nee ostati niata:  ali ja znam da mene viae nema i sve je/izliano. Sli na je pesimisti na neaktivnost subjekta prisutna u pjesmi  Silovitog li dana . U prvoj je strofi prikazano raanje novog dana, nove ~ivosti i novog poleta. Sve je ~ivo i razigrano okupano potpunom radoau ~ivljenja. Sve to ipak nije dovoljno da pokrene lirskog subjekta. On sam sebi postavlja pitanje:  Da ga [dan] prihvatim? No, on ga ne prihvaa jer tobo~e ne nalazi nikakav istinski smisao u njemu. Da taj smisao postoji, lirski bi ga subjekt nesumnjivo prihvatio, kao i sve radosti koje novi dan nosi. Ali ovako samo eka da dan prestane, da se slomi. Apsurdnost ~ivota koji nije obilje~en nikakvim smislom Mihali je u ovoj pjesmi doveo do krajnosti. Njegov se lirski subjekt pretvara u  bie vegetacije . To  bie viae ne ~ivi, nego naprosto pre~ivljava. ODNOS POJEDINCA PREMA DRUGIM SUBJEKTIMA Odnos pojedinca prema drugima predstavlja zanimljiv aspekt u cjelokupnoj ovjekovoj egzistenciji. ovjek, kao zoon politikon, osuen je na ~ivot s drugim ljudima premda okolni subjekti u isto vrijeme predstavljaju njegovo istinsko ograni enje. Drugi su granica slobode svakog pojedinca, a u isto vrijeme subjekt bez njih ne mo~e opstati. Jaspers i Sartre u drugom vide mogunost samoostvarenja svakoga ovjeka. Jaspers je smatrao  da se egzistencija mo~e ostvariti jedino u odnosu prema drugima. (Boanjak 1981: 188). Sli no misli i Sartre:  da bih doaao do bilo kakve istine o sebi, potrebno je da proem kroz drugoga, drugi je neophodan za moju egzistenciju. (Sartre 1981: 276-277). Na drugom mjestu navodi kako  biti okru~en drugim zna i biti uklopljen u svijet (koji je ve opskrbljen smislom), a drugi je ograni enje mene&  (Sartre 2007: 607). Pojam drugoga kod Mihalia predstavlja vrlo zanimljivu protute~u njegovu subjektu. Ponekad je drugi stavljen u odnos prema subjektu kao osamljenome pojedincu, a ponekad prema subjektu koji se nalazi u skupini sa sebi sli nima. U  Pjesmi osuenika na smrt drugi su predstavljani u drugoj strofi:  Dolaze mi u aarenim haljinama/toliko tui da ih ne mogu osjetiti/i nude neato izmeu zraka i nepostojanja. Ovdje su drugi izrazita protute~a subjektu i istinsko su ograni enje njega samog. On ovisi o njihovoj ponudi pa ih se mo~e do~ivjeti i kao viau instanciju (njihovu nadmo dodatno naglaaava stavljajui ih u mno~inu). Druga iji je odnos prisutan u pjesmi  Pristajanja . U govoru o pristajanju broda, naglaaava se va~nost mornara o kojima ovisi na in na koji e pristajanje biti izvedeno. Ono se mo~e odigrati na viae na ina jer:  Brodovi pristaju na mnogo na ina:/jedni silovito, s treskom i lomljavom,/drugi nje~no, poput ljubavnika. Sve to zavisi o raspol  Z\jxzhjbdfɽxk]k]kk]kxk]kxh\$h\$6B*]ph"""h\$h\$0JB*ph"""h\$B*ph"""h\$h\$B*ph""" h\$5h\$h\$5hL)h\$5CJ$aJ$h@3h,5CJaJh@3h@35CJaJh@3hk5CJaJh@3hL)B*CJaJphhL)B*CJaJphhkB*CJaJphh@3hVtB*CJaJph"dfjlnz~.$dh`a$gd'w $dha$gd'w $ & Fa$gd@3gd (gd\$$dh-DM a$gd\$$a$gd ($a$gd@3fhnxz|~r*,.nFp ,f&(,4ZT b n x !&!˿ϻ˷˷Ϸÿ˿ǿǿ˷˷˷hSh7gh`hO&h@h d)h hhI!h(havhVQehL)hrCJOJQJaJhICJOJQJaJh (h,5CJ$aJ$B&!(!d!!!!!!!!&"4"T"""# ##(#V#Z#######$$$$F%%,&D&L&Z&&&' '"'x'z'|'''(<(((>)D)l))*2*4*`*Ŵh zh`h z h8nbh8nbhICJOJQJ^JaJ hL)h4VCJOJQJ^JaJ hhh_h;_hphO&h7gh h d)h8nbhSh (hh(h@:$' 'z'|'~'^,`,,,:.@0@\@dhgdGJ$+dh`+a$gd}N$+dh`+a$gd8nb +dh^+gdGJgd@3$hdh`ha$gd@3+^+gd zgd8nb & Fgd@3gd$dh`a$gd'w$dh`a$gd(`*~*****+t+++,\,^,`,j,,,, -^---- ...,.<.>.x.......@//80L0X0000 101@1V1|111111122&2222222𬴰h>hUh7ghXh$ihGJh`h (hj#hL)h6CJOJQJ^JaJ#hL)h@36CJOJQJ^JaJh@3hh8nbh zh zh;_?22333344B4V4x44444>5P5t55555555(6>6@66677\7p7v774868r8|888899999X9l999R:::::;(;<;;; <,<6<@<B<<<<<=8=@=¾ººh$ih}Nh>hXhjhUh 96h 9jh 90JUh/l/h:#mhUh`h;_hkhXh zH@=N=v====>>>>>>??x?z???,@.@0@:@Z@\@@@@@@AAAJAlAAAAAAA B BBBBC2CCzCCCCCǵh#@thUh=L+h[Xh[X6h6Hh[X#hL)hY;6CJOJQJ^JaJ#hL)h7YE6CJOJQJ^JaJ#hL)h@36CJOJQJ^JaJh7YE h zh7YEh5h}Nh7!hXh/l/hh]h;_5\@^@NSPYRYYYYN`,eh$(DFH$+dh`+a$gdMXgdJ & Fgd@3dhgda $dha$gdzgd_gdI & Fgd@3gdJ $dha$gdMX$+dh`+a$gd}Ngd[XCHDJDxD|DDDDDDDDE E.EhEEEEFFBFFF|F~FFF G2GGGGGGGGHXHHHHIBI JJJPJTJJJJKKKKKLL LxLLLLLMMMNxNNNNHOOOOOP4P6PVPh 5h.hvHhsq h0B6h0Bh=h}NhUh=L+hh]h6Hh#@tPVPpPxPPPPP Q"Q$Q&QHQQQRRR"R(R2R8RRRJSLSNSTTTUUPUrU~UUUUUUUUjVzVVVVVVVVBWWWWWX0X\X~XXXXXYNYPYRY͹&h,56CJOJQJ\]^JaJ h[Xhgh2h.hzh[Xh(rh=L+hgh}Nh6Hh 5hvHBRYTYYYYYY@ZNZZZZZZZ[&[t[v[[[[[J\\\\\\\]]]]^^__<_"`J`L`N``````a$a&a(atavaaabĘhHhmhRnh>hUhHhhfhf6hfh Bh_0h(h_ hIhIh'w6CJOJQJ^JaJhI6CJOJQJ^JaJ#hL)h_6CJOJQJ^JaJ8b$bZb\bbcccccd d:dXdddddd*e,eteeeeeef8fnfffggʂ΂ N\ރ:NT|̆ԆXz"ĉbd΋,.bh='chC Pha\he5Ah:UhHhzhZKJhmh_0h;hfhRnPo~enju mornara;&  Kao antipod motivu mornara, javlja se motiv kapetana, pojedinca o kojemu sve ovisi. Odnos pojedinca i drugoga/drugih u ovoj je pjesmi mogue pratiti upravo na primjeru odnosa izmeu ta dva motiva. Pojedinac (kapetan) u ovome slu aju djeluje nadmono u odnosu na druge (mornare) ato je obrnuta situacija u odnosu na  Pjesmu osuenika na smrt . O mornarima ovisi na in na koji e brod pristati u luku, ali kada i gdje e pristati prvenstveno ovisi o kapetanu. To se eksplicitno iznosi u iduim stihovima:  Ako je kapetan prije vremena ostao bez duhana,/brod bi mogao sko iti/na obalu, do trafike. Nadmo koju kapetan posjeduje u usporedbi s mornarima predstavljena je preko banalne situacije  brod se sa itavom posadom zaustavlja u luci kako bi kapetan kupio duhan. Unato  nadmoi koju pojedinac posjeduje u odnosu spram kolektiva, zanimljivo je kako se kolektiv u ovom slu aju poatuje i uva~ava kao ravnopravan sudionik situacije budui da pojedinac u ovom slu aju iskonski ovisi o kolektivu. Tako nakon prijaanjih stihova slijedi trea strofa:  Radi se i o ~enama i o djevojka. Te su ~ene i djevojke u odnosu ne samo na kapetana, nego i na mornare (budui da stoje u mno~ini, a naglaaava se i razlika u dobi). Time Mihali potvruje misao o potrebi postojanja i prihvaanja drugoga kako bi se sam pojedinac lakae snaaao u iskustvu vlastite egzistencije. U itavoj zadnjoj strofi, naposlijetku, pjesnik ponovno naglaaava nadmo kapetana i njegove volje:  A mo~e se dogoditi da brod pristane/vrlo daleko od obale,/tamo na sredi oceana,/u jednoj luci bez kapetanije. Subjekt se u drugoj strofi pjesme  Put u nepostojanje smjeata u grupu. Nije viae osamljeni pojedinac kojega mu i problem apsurdnosti i besmislenosti egzistencije. Egzistencijalna se problematika shvaa kao opi problem koji mu i i druge, no ne i sve ljudi. Subjekt tako u vlastitoj te~nji za potpunim smirenjem izjavljuje:  & jer tamo emo, gdje one [potpune praznine] vladaju, nai naae/potpuno smirenje,/mi koji odustajemo, mi koji odustajemo jer/priznajemo vaau hrabrost. Ovdje viae nema odnosa pojedinac  drugi, ve bi se prije moglo rei da lirski subjekt nastupa u prvome licu mno~ine suprotstavljajui se kolektivu drugih, ovdje ozna enih drugim licem mno~ine. Pri tome VI nisu nikakva opasnost i ograni enje onoga MI. Primarno se tematizira opozicija u mialjenju, a shodno tome i u djelovanju. Najizra~enije stanje sukoba i ugnjetavanja pojedinca od strane drugih nalazi se u pjesmi  Ne nadaj se . Pjesnik se predstavlja kao viaa instancija u ulozi lirskoga pripovjeda a. On se obraa pojedincu/ itatelju kao prijatelju:  Ne nadaj se svom spasenju, prijatelju. U opoziciju s  prijateljem stavljaju se drugi, predstavljani motivom lovaca. Drugi su ti koji pojedinca ugro~avaju, napadajui ga i gaajui:  Dovoljno je lovaca na tvome tragu da ea/jednom biti pogoen&  Ipak se na te druge ne ~eli gledati kao na neko ograni enje. Na njih se naprosto ne treba obazirati i treba ~ivjeti najboljim moguim ~ivotom. Od vlastite je esencije nu~no pokuaati stvoriti ono najbolje jer je smrt svakako izvjesna i nee nas mimoii:  Ne boj se ni strelica ni metaka  oni e te/svakako dokraj iti  / ali daj da budea velik svojim raskoanim smirenjem&  Ovdje Mihali joa jednom ukazuje na Sartreovu misao da je ovjek odgovoran za sebe. O svakome ponaosob ovisi ato e u initi od vlastite egzistencije ili, ato bi se naalo sa~eto u latinskoj izreci, Suae quisque fortunae faber est. PROBLEM SMRTI Posve u duhu egzistencijalizma, Mihali se u  Komornoj muzici u mnogim pjesmama doti e problema smrti te na ina na koji se subjekt odnosi prema njoj. U na elu se mo~e rei kako Mihaliev subjekt prema smrti ne zauzima uvijek isti stav, premda mu ona pru~a stanovitu sigurnost. Subjekt, dakle, u smrti do~ivljava potpuno (i nadano) dokidanje vlastita bia pa ona, da parafraziramo Camusa, predstavlja dokidanje apsurda. Smrt se u egzistencijalizmu shvaa kao opa pojava koja se ti e svakoga pojedinaca osobno. Heidegger navodi da je smrt  uvijek samo vlastita. (Heidegger 1985: 301). Upravo pred injenicom vlastite smrtnosti ovjek osjea tjeskobu. Unato  tome ato je ona empirijski bliska svakome pojedincu, on je uvijek spoznaje indirektno, preko smrti drugoga. Za razliku od toga, trenutak je osobne smrti neizvjestan. (Heidegger 1985: 292-293). Heidegger ovjekovu egzistenciju predodreuje kao egzistenciju za smrt zauzimajui se za pomalo pesimisti an stav. Sartreov je stav prema smrti optimisti niji. On tvrdi da je  smrt za mene samo nenu~na injenica koja neprestano izmi e. Nije je mogue otkriti, ekati je, a prema njoj je ujedno teako zauzeti vrsti stav. (Sartre 2007: 647). Sartre smatra da je smrt granica koja postaje dio ovjeka i bitan fenomen u njegovu osobnom ~ivotu. Kada se smrt u ovjeku individualizira, ona prestaje biti nepoznanica i ovjek postaje za nju odgovoran. (Sartre 2007: 632-633). Budui da ovjek ne poznaje temelj vlastite egzistencije, kao ni osnovu egzistencije drugoga, pred osjeajem tjeskobe bje~i u  loau vjeru . (Sartre 2007: 659). Kao ato je ve re eno, u  Pjesmi osuenika na smrt subjekt u prvi mah ne ~eli prihvatiti injenicu da e umrijeti. Tako u treoj strofi zamialja neku imaginarnu situaciju iza koje e uslijediti njegovo oslobaanje. Uvia besmisao svega ato ga okru~uje, a ujedno i vlastita ~ivota. On sada smrt po inje eksplicitno pri~eljkivati. }eli biti razrijeaen ~ivota i viae ne pritiskati samoga sebe. Smrt se na kraju do~ivljava kao isto osloboenje, potpuno dokidanje vlastita bia, a samim time i odgovornosti. U posljednjoj strofi subjekt ka~e:  O ekujem, ka~u, smrt,/ali ja znam da mene viae nema i sve je/izliano. Neato druga iji stav nalazimo u pjesmama  Put u nepostojanje i  Ne nadaj se . U drugoj se strofi  Puta u nepostojanje smrt do~ivljava kao stanje ili prostor potpune praznine:  & Ka~em praznine jer/nemam rije i za stvari bez imena&  . U toj se praznini subjekt nada pronai potpuno smirenje. Ovdje pjesnik, koristei mno~inu, podrazumijeva pluralnost subjekata ime odustaje od modela usamljenoga pojedinca u svijetu koji u vlastitoj egzistenciji ne vidi smisao pa od svoga ~ivota ~eli jednostavno dii ruke. Mnogo je takvih problemati nih egzistencija koje ekaju smiraj, premda postoje i oni koji imaju dovoljno hrabrosti da ~ive i u svakome novom trenutku doprinose oblikovanju vlastite egzitencije. Nemali je, meutim, broj i onih koji optimisti no prihvaaju vlastitu odgovornost i usmjeravaju je u odgovorno izgraivanje vlastita ~ivota. No, lirski subjekt u ovoj pjesmi ipak pripada drugoj strani i eka smirenje kao i svi  mi koji odustajemo, mi koji odustajemo jer/priznajemo vaau hrabrost. U pjesmi  Ina e bi sve bilo besmisleno Mihaliev se subjekt uope ne doti e pojma smrti, mada na nju implicitno ra una. On odbacuje pesimisti nu misao da ljudi od po etka ~ivljenja po inju umirati afirmirajui istodobno ideju ~ivota kao ustajanja iz mrtvih:  Govore: ljudi po inju umirati u kolijevci/Meni se ini  oni ustaju od mrtvih/Onda sve viae ~ive&  Problem i pitanje smrti u ovoj su pjesmi rijeaeni optimisti nom idejom ve nazna enog, neprestanog vraanja ~ivota i njegovoga neprestanog kru~enja. Subjekt ovdje nije toliko pozabavljen samim problematiziranjem smrti jer je smrt uvijek nova prilika za drugi ~ivot. ZAKLJU AK Slavko Mihali pripada velikanima hrvatskog pjesniatva druge polovice 20. stoljea. Na njegovo je pjesniatvo u velikoj mjeri utjecala egzistencijalisti ka filozofija koja je ostavila zna ajnoga traga u gotovo svim domenama umjetni ke produkcije, napose u knji~evnosti i likovnim umjetnostima. Osim na Mihalia, tragovi se egzistencijalizma nalaze implicitno ili eksplicitno i u poetikama nekih drugih hrvatskih pjesnika koji su vlastito pjesnikovanje zapo eli pedesetih godina u okrilju asopisa  Krugovi . Egzistencijalizam se osim kod Mihalia, kod kojega je mo~da najizra~eniji, dosta intenzivno javlja i kod `oljana te nekih drugih autora. Mihalieva je prva zbirka  Komorna muzika (1954.) u potpunosti obilje~ena egzistencijalisti kim duhom. U njoj se tematizira odnos pojedinaca prema injenici vlastite egzistencije, problem ba enosti u postojanje, injenica smrti te mnogi drugi problemi koji su tada, mo~da viae nego ina e, zaokupljali ovjeka. Nakon Drugog svjetskog rata ovjek je moralno bio potpuno izgubljen. Stradanja su ostavila utisak na gotovo svakoga ovjeka, a njema ki se filozof T. W. Adorno pitao je li uope mogue pisati poeziju nakon Auschwitza. ini se da jest bilo mogue. I to ne samo mogue, nego i potrebno. Tu mogunost svojim pjesniatvom potvruje i Mihali. Vlastitim je propitivanjem nastojao potaknuti itatelja da si sam postavlja pitanja, da sam traga. U njegovim se zbirkama, prije svega u  Komornoj muzici , ne nalaze odgovori, ve samo poticaji za vlastito istra~ivanje. Zbirka je prikazana analizom samo odreenih pjesama s naglaskom na komparativnoj obradi samih problema. Tako je egzistencijalisti ka obrada zbirke predstavljena kroz tri glavna problema. To su odnos pojedinca prema vlastitoj egzistenciji, odnos pojedinca prema drugim subjektima i problem smrti. Usporedno s iznoaenjem teksta Mihalievih pjesama, donose se i misli o istoj problematici obraenoj u djelima nekih od najzna ajnijih filozofa egzistencijalisti ke struje, Kierklegaarda, Sartrea, Camusa, Heideggera i Jaspera. Usporedbom tekstova spomenutih autora i Mihalieve poezije, zaklju ilo se kako Mihali mnogo duguju navedenim filozofima. Meutim, zbog same prirode medija kojim se slu~io, kod Mihalia ne postoji tendencija za davanjem zaokru~enoga misaonog sustava. Pjesniku su mnogo va~nija bila sama pitanja, dok su odgovori viae stvar itateljeva karaktera. LITERATURA Boanjak, B. (1981). Smisao filozofske egzistencije. Zagreb, `kolska knjiga. Camus, A. (1998). Mit o Sizifu. Zagreb, Matica Hrvatska. Heidegger, M. (1985). Bitak i vrijeme. Zagreb, Naprijed. Mihali, S. (1996). Pribli~avanje oluje. Izbor iz poezije. Zagreb, `kolska knjiga. Mrkonji, Z. (1972). Suvremeno hrvatsko pjesniatvo. Zagreb, Kolo Zagreb. Sartre, J. P. (2007). Bitak i niato. Ogled o fenomenoloakoj ontologiji. Zagreb, Demetra. Sartre, J. P. (1981). Egzistencijalizam je humanizam. Filozofski spisi. Beograd, Nolit. Toeplitz, K (1980). Kjerkegor. Beograd, Grafos. Igor Loinjak EXISTENTIAL INDETERMINACY OF MIHALI'S SUBJECT IN POETRY COLLECTION  CHAMBER MUSIC Summary Through detailed theoretical survey of the philosophical term  existence in the second quarter of the 20th century, existentialism started to protrude in literature and other arts. Existentialist philosophers spreading their ideas through literary work  Jean Paul Sartre and Albert Camus for instance  were a great contribution. 20th century Croatian literature, especially poetry, began to show interest in existentialist themes in the years after World War II. Z. Mrkonji calls Croatian poetry of the sixties  existentialist poetry. Poets gather round  Krugovi magazine, one of them being Slavko Mihali. His view on existentialism was presented in his work  Komorna muzika in 1954. Like most members of the magazine circles, Mihali is inspired by philosophical introspections of Sartre and Camus, but one can also observe Sren Kierkegaard's influence, as well as German existentialists represented by Martin Heidegger. Mihali is occupied by existentialist problematics during whole of his literary work. Presentation of Mihali's work  Komorna muzika will follow three theme frames: relationship between the individual and other subjects, between the individual and personal existence, and third one being the problem of death. Keywords: Mihali, Komorna muzika, fifties, existentialism Igor Loinjak Muzej likovnih umjetnosti (Osijek) igor.loinjak@gmail.com  Ideja reinkarnacije preuzeta je iz indijske religije i filozofije, a predstavlja ponovno utjelovljenje ~ivota. Taj proces nije osobitost samo ovjeka, ve i svih ostalih bia. U izvornom se smisli reinkarnacija smatra ne im negativnim. Od nje se ~eli osloboditi, a to se posti~e poativanjem karmana, odnosno moralnog principa. U danaanjoj zapadnoj kulturi reinkarnacija ima izrazito pozitivno zna enje ato je u vezi s njezinom osnovnom idejom zapravo pogreano.     PAGE  PAGE 2 bn Ddfh֎؎ @B2ؐJbrΒޒړJR@vڕH\d,.^lʗؗh7ghMXhR1^hthEh>h)<hHh:hRnh{h='chPRؙ46^VXb$B "&(BDFPrtvž<BvƟȟޟ@NPƸh(rhhVhphzh-h}chchEmhOOEhJ hIhIh'wCJOJQJ^JaJhICJOJQJ^JaJhah)hCY+hCY+hCY+6hHh7gh 3hthhMX64Bڡ.^vԢ֢DFlڣV֤,8ZХإ(*>Xfrܦ4r4PdH^|ةTbګܫ<xhOOEh-hhzh YhIFhEmhUhJhch(rTB$:<>Hr )dh^)gd,gd & FgdL)$dh`a$gd'W$dh`a$gd0iT $dha$gd0iTgdagdI $ & Fa$gd@3$+dh`+a$gd$+dh`+a$gdMXҬج$PRdx|np>@jЯ2Dxа>@ dh\rt " *F>@B >LRpr <h]^hOOEh,#h }ho|hh9:heh!hzh(rhh-hcO"$&8:<^̻8¼½vؾ2pDFH\bZ\&(DX\jZd J:j¾κκκººººººººh Ahe7hpgheh'Who|h>:ha hIhIhCJOJQJaJhL)h@3CJOJQJaJh'whehFj8<X$&z|PZZn|,J\^nprB併䙵h,h6h,hRD6hRDhPhL)h,h,6h, hIhIhavCJOJQJ^JaJhICJOJQJ^JaJhhh5]`h0iTheh'Wh A@>   Footnote TextCJaJ@&@@  Footnote ReferenceH*4 @4 ;Footer  9r .)@!. ; Page Number4X14 CY+@Emphasis 56\]A CY+stB^@RB \$0 Normal (Web)dd[$\$BOaB \$apple-converted-spaceZ>@Z @3Title$<@&a$"5CJ KHOJPJQJ\^JaJ NN @3 Title Char"5CJ KHOJPJQJ\^JaJ 4O!4 @3 subheading 24O4 @3 subheading 1PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] __  $$$'f&!`*2@=CVPRYbbjB4679:;=>?@qrsuvwx{\@58<tyz|  '!!8@0(  B S  ? 8CJSY_fhhnhm-7CThqhu45MV\fhm178?tx}7: In{ # W Z ] k l ~   < E F J L \ ^ h i  - . B  * / 7 8 L N a p     & ( * + M Q y z (c#&-SU[e| 03?GWfu{}~.05=EGv!57<,JUv|anu!%+1<=T\eqwSx1:>EOQXZemwx JXcn@AFQRno%-@FIUWa@AX&<>DJNOQefghps| !#?QY\_bvw     # + . O ! !!!(!*!J!L!T!Y!l!q!!!!!!!!!" "":"<"" #:#\#e####4$8$$%%% % %%%%%/%J%Q%X%Y%%V&n&q&&&&&&&&&&&&&&&+'/'5'8'='B'I'M'T'V'\'`'b'c'j'k'{''''''((,(/(?(D(U(_(f((((((() )6)<)>)A)G)P)R)U)Y)))))))))))))))%*&*N*^*d*f*m*o*v******i+j+v++++++++,,%,(,C,O,P,T,p,{,|,,,,,,,(---------. ....(.*.,.-.G.M.T.X.e.h.p.z........+/7/:/=/?/F/I/L/P/]/^///000 080:0C0D0F0j0p00000000000011P1111111111\2x2y222222222222223333#444555#5)5z555'636;6B6I6]6^6p6t6x66666)72767G7U7^7 8 88#8&8*8-828=8Y8Z8a8b8i8k88888888888899!9:9<9=9@9K99999999999999999:::::::::::;;;;;;;;;; <<<&<<<<<<<<<<===2=3=a=c===========>!>+>->S>Z>e>i>>>>>>>>>>>>>>>>>>>????9?f?k?m????????@ @"@#@)@,@.@5@9@J@K@Q@S@\@^@@@@@@@@@@AA)A0A=ABACAcAiAnAtAyAzAAAAAAAAABB BBB&B+B,B>B@BAB|BBBBB C CCCCC$CQCfCmCCCCCCCCCCCCDDDDDDD3E6EFEHEKENE[E_EnEtEEEEEEEEF)F*FIFJFjFyF{FFFFFFFFFGCGMGZG\GGGGGGGGGHH$H&HHHHHHHHHIIUJUTUXUlUnUvUUUUUUUUUUUUUUUUUVV!V'V)V0V9V>V@VAVCVJVKVTVYV_VaVpVrV~VVVVVVVVVVVVVVVVVVVVW WWW0W2W8W:W>WGWPWRW\WeWWWWWWWWWWWWWWWWWWWX XXXX!X'X*X6X8X:XDXFXRX[X_XiXjXXXXmZuZZZZZZZ3[:[;[A[x[[[[<\C\b\n\\\\\\\~]]]]]]]]]]]]]]]^^^x_y_________________ [_fh17<? xy.0EGOP-/%%((((&,(,..%6'6K9M9====9?:?CCJJLLLLOOzR{RUUUU8V9VqVrVVVVVFWGWWWWW(X*X6X8XXXXXXZZA[E[\\]]____________33338XXXXXXYY<\<\]]]]]]^^_____________8XXXXXXYY<\<\]]]]]_____________ bJBCX f&0Wd 4 7N?S89;.Bjpy#bL0,r3=OMjkUP"H&oV~^jpD!(++^+`o(.++^+`o(..0^`0o(...0^`0o(.... 88^8`o( ..... 88^8`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ ^`o(......... ^`5CJo(.^`o(..80^8`0o(...80^8`0o(.... ^`o( ..... ^`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ p^p`o(.........^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH. ^`CJaJo(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH. ^`5CJo(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h^h`o(.h^h`o(..0^`0o(...0^`0o(.... 8^8`o( ..... 8^8`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ ^`o(.........8^8`o(. ^`hH.  L^ `LhH.  ^ `hH. x^x`hH. HL^H`LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.h^h`o(.h^h`o(..0^`0o(...0^`0o(.... 8^8`o( ..... 8^8`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ ^`o(.........))^)`o(. ^`hH.  L ^ `LhH.   ^ `hH. ii^i`hH. 9L9^9`LhH.   ^ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^jpbf&0.B89C 4 7&oVUPy#bL=OM (C $*_OCtaE 9:HL o|U,# 5 `Pf.I?+H:P!7!14"\$ (( d)=L+CY+9G,/l/_0 3Q4*g458Y;)<@e5A5A5B B0BOOE7YEIF6HGJZKJ}NC PS0iTXMXYoX YZKc[R1^]^;_5]`8nb='ceVQeSfpg$hk:l:#m Xosqr(r#@tav'wtxzYGzPn{9| }RnH4VV h]'Wj< z 9hV!,@3WnVta\=RDqJ2)>EmE: AJr z~1*%;n_e$i(I!zL))je7nvHcm[X{}cKx-pJ,q#Iu\O&>:fpl7gXa!gjkrt]]@8T  !"#%(./_XXXXXXX"X&X(X*X,X0X2X4X6X8X:X>XBXFXHXJXLXNXRXXXdXUnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx Arial7@CambriaA$BCambria Math"qA+"gq-* O 0K|Q 0!24d]_3qHX ?VQe2!xxUvod eXPerience Loinjakovi8         Oh+'0`   ( 4@HPXUvod eXPerienceNormal Loinjakovi4Microsoft Office Word@hx@a"@Sh O՜.+,0 hp   eXPerience0] UvodUvod TitleNaslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}Root Entry FData ~1TablecWordDocument7SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q