Naslov
Redovnička baština - povijesna pozadina i izazov sutrašnjice
(The religious heritage - the historical background and the challenge of tomorrow)

Autori
Patafta, Daniel

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, stručni

Skup
Znanstveno-stručni skup Dijalozi s baštinom 2018.

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 19.04.2018. - 20.04.2018

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
redovnici, baština, smamostani, povijest, budućnost
(monks, heritage, monasteries, history, the future)

Sažetak
Od svog postanka na hrvatskim prostorima organiziraju se monaške i redovničke zajednice, kao poseban oblik posvećenog života u Crkvi. iako se prve takve zajednice organiziraju još u vrijeme kasne antike, s dolaskom benediktinaca u 9. stoljeću započinje neprekinuti niz opstojanja redovništva na hrvatskim prostorima. Benediktinci, cisterciti, viteški redovi, prosjački redovi, isusovci, pavlini i druge povijesne redovničke zajednice koje su egzistirale određeno vrijeme ili s prekidom, a neke u stoljetnom kontinuitetu kao franjevci i dominikanci, ostavile su duboki trag u kulturi hrvatskog naroda. najspecifičniji su u ovom pogledu svakako franjevci koji neprekinuto osam stoljeća egzistiraju na hrvatskim prostorima. Kontinentalna Hrvatska, Dalmacija i istra, Bosna i Hercegovina, te Vojvodina, premrežene su franjevačkim samostanima. Franjevački samostani istre, obalne Dalmacije i otoka te dubrovačkog primorja nastaju najvećim djelom u razdoblju od 13. do 15. stoljeća, malobrojniji samostani dalmatinskog zaleđa uglavnom su iz 18. stoljeća. Bosanskohercegovački samostani osnivani tijekom srednjega vijeka obnavljani su uglavnom u 19. i početkom 20. stoljeća. Dok su samostani kontinentalne Hrvatske najvećim djelom izgrađeni u baroknom slogu, s dosta elemenata gotike iz ranijih razdoblja, tijekom kasnog 16., 17. i 18. stoljeća. Osobito je barokno razdoblje bilo vrijeme procvata franjevaštva na hrvatskim prostorima stoga su i samostani građeni kao velika kompleksna zdanja za veći broj redovnika. Osim toga u samostanima su se formirale i knjižnice, jer su u njima djelovala i učilišta, zatim umjetnička djela kojima su bile ukrašavane zajedničke prostorije i bogoslužni prostori. naposljetku tu je i veliki broj različitih predmeta za liturgijsku uporabu od tkanina do metala.Kriza redovništva na zapadu Europe odražava se i na našim prostorima. Veliki samostani predviđeni za veći broj redovnika uglavnom sada broje tri do četiri. Mnogi prostori su prenamijenjeni za pastoralne ili kulturne sadržaje (uglavnom muzeji i galerije s izložbenim samostanskim inventarom). S druge strane samostani priobalne Hrvatske se ispražnjavaju i napuštaju. neke su preuzeli franjevci drugih hrvatskih provincija, neki su napušteni i predani biskupijama, a u drugima, uglavnom gradskim, boravi manji broj redovnika visoke životne dobi. Brojčano stanje se razlikuje od provincije do provincije, ali pitanje uređenja, rekonstrukcijskih i konzervatorskih zahvata, kao i prenamjena nekih samostana već su otvoreno pitanje s kojim će se morati suočiti franjevci svih hrvatskih provincija. Brojni pomaci napravljeni su u zadnjih dva desetljeća i mnogi od samostana zajedno s vrijednim inventarom su u suradnji s konzervatorima i restauratorima vrlo uspješno obnovljeni. no ostaje otvoreno pitanje prenamjene onih samostana gdje pastoralna djelatnost zamire.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Povijest umjetnosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA