Pregled bibliografske jedinice broj: 1005828
Simbolika vode u književnom narativu Emine Sevgi Özdamar
Simbolika vode u književnom narativu Emine Sevgi Özdamar // Folia Linguistica et Litteraria, 27 (2019), 7-25 doi:10.31902/fil.27.2019.1 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 1005828 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Simbolika vode u književnom narativu Emine Sevgi
Özdamar
(Symbolism of Water in Emine Sevgi Özdamar's
Literary Narratives)
Autori
Kabić, Slavija ; Grubišić Pulišelić, Eldi
Izvornik
Folia Linguistica et Litteraria (1800-8542) 27
(2019);
7-25
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Emine Sevgi Özdamar ; Život je karavansaraj ima dvoja vrata na jedna sam ušla na druga izišla ; Most na Zlatnom rogu ; Turska ; Njemačka ; voda ; mit ; vjera ; politika, interkulturalna književnost
(Emine Sevgi Özdamar ; Life is a Caravanserai Has Two Doors I Came in One I Went out the Other ; The Bridge of the Golden Horn ; Türkiye ; Germany ; water ; myth ; religion ; politics ; intercultural literature)
Sažetak
Emine Sevgi Özdamar (rođ. 1946. u Malatyji/Turska), jedna od najznačajnih predstavnica njemačko-turske književnosti u suvremenoj književosti njemačkog jezičnog izraza uspostavlja u istanbulsko-berlinskoj trilogiji "Sunce na pola puta" interkulturalni dijalog između Turske i Njemačke, dviju kultura, dvije tradicije, dva jezika i stvara „treći prostor“ rabeći model estetsko-književne hibridizacije jer iz materinskog turskog u njemački tekst upisuje doslovno prevedene fraze, izreke, poslovice, bajke. U romanima "Život je karavansaraj ima dvoja vrata na jedna sam ušla na druga izišla", "Most na Zlatnom rogu" i "Čudne zvijezde zure u Zemlju" pripovjedačica u prvom licu tkâ svoju životnu priču od vremena prije rođenja do svojih ranih tridesetih godina. U njezinom životu između rodne Malatyje, Istanbula i Berlina, između patrijarhalnog društva, tradicije, vjere i običaja, s jedne strane, i modernosti Zapada s druge, značajnu ulogu ima motiv vode. Pripovijedajući o rijeci Eufrat i morima (Egejskom, Mramornom, Sredozemnom, Bosporskom tjesnacu i Zlatnom rogu), o kiši ili obrednom pranju bezimena junakinja u vodi vidi mitski i vjerski, ali i politički znak (kao blagoslov, izliječenje, kaznu, prijateljstvo i neprijateljstvo, zavičajnost i tuđost). Preko vode u mitu, religiji i društveno- političkoj stvarnosti Özdamar piše o mladoj Turkinji u potrazi za identitetom između dva svijeta, dvije tradicije i kulture.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Filozofski fakultet u Splitu,
Sveučilište u Zadru
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Web of Science Core Collection (WoSCC)
- Emerging Sources Citation Index (ESCI)
- Scopus