Naslov
Migracije. Raseljenička kriza za osmanske ugroze: »U bašćini mojoj ne dadu mi priti«
(Migrations. Refugee Crisis during the Ottoman Threat: “In my heritage they do not let me come”)

Autori
Jurković, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Vrijeme sazrijevanja, vrijeme razaranja: Hrvatske zemlje u kasnome srednjem vijeku

Urednik/ci
Karbić, Marija

Izdavač
Matica hrvatska

Grad
Zagreb

Godina
2019

Raspon stranica
99-113

ISBN
978-953-341-144-6

Ključne riječi
Migracije (unutarnje i vanjske), ratna opasnost, izbjeglice, prognanici, izgnanici, prebjezi, status hrvatskih raseljenika i društvena mobilnost, 1463-1545
(Migrations (internal and external), war peril, fugitives, refugees, exiles, defectors, status of Croatian displacees and social mobility, 1463-1545)

Sažetak
Najvidljivija je posljedica djelovanja “spirale smrti” (osmanska osvajanja, malo ledeno doba, godine gladi i kužne pošasti) pored demografske katastrofe u kojoj su hrvatske zemlje izgubile gotovo tri petine stanovništva, bila ipak radikalna promjena političkih odnosa u kraljevstvima formiranim tijekom srednjeg vijeka na hrvatskom etničkom prostoru. Politički jasno definirane hrvatske teritorijalne cjeline nestale su sa zemljovida tadašnje Europe. U početnom je stadiju borbe za opstanak (osobito u vrijeme vladavine dinastije Jagelovića) hrvatska elita sve samostalnije djelovala u oba pravca ; i u okvirima unutarnje i na vanjskoj političkoj sceni. Ta se činjenica jasno potvrdila i u odvojenim izborima novih vladajućih dinastija ; Habsburgovaca i Zapolja. K tomu su na značaju dobile i vladajuće institucije (banska, saborska) te su kao takve postale instrumentima organiziranog djelovanja udruženog plemstva. Raseljeni su plemići s prostora srednjovjekovne Hrvatske upravo takvim djelovanjem doprinijeli širenju vlastita političkog imena na prostor ondašnje Slavonije. Kao rezultat tih migracija, ali i migracija podložnog stanovništva na te prostore, i centar se Hrvatske nakon pada Knina pomicao prema sjeveru, u Slavoniju (Zagreb), a uporaba je hrvatskog imena postala tijekom 16. st. uobičajena i na prostoru ostataka Slavonije. Taj je proces kulminirao ujedinjenjem ostataka srednjovjekovnih hrvatskih zemalja u jednu teritorijalnu cjelinu, nikada nakon toga razdvojenu. A sve to ne bi bilo izvedivo da nije elitom društva tadašnjeg Kraljevstva ovladao “mentalitet silom raseljenih osoba”, na što bi u budućim izučavanjima šesnaestostoljetne povijesti Hrvatske i Ugarske trebalo obratiti više pozornosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Demografija, Povijest, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA