Naslov
Recepcija Medinijeve Povjesti hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku
(The reception of Medini's Povjest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku /History of Croatian literature in Dalmatia and Dubrovnik)

Autori
Sapunar Knežević, Andrea

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Zbornik o Miloradu Mediniju / Maštrović, Tihomil - Zagreb : Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2018, 265-281

ISBN
978-953-7823-78-8

Skup
Znanstveni skup o Miloradu Mediniju: Hrvatski književni povjesničari, sv. 16

Mjesto i datum
Dubrovnik, Hrvatska; Zagreb, Hrvatska, 09.11.2017. - 11.11.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Milorad Medini

Sažetak
U godinama neposredno nakon objavljivanja Medinijeve Povjesti hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku (1902.) tiskano je nekoliko prikaza njegova djela u dubrovačkim časopisima (Crvena Hrvatska, Dubrovnik, Srđ), što je razumljivo jer je autor Dubrovčanin, te u bečkom Archiv für slavische Philologie zadarskom Glasniku Matice dalmatinske, tršćanskom Jadranu, novosadskom Letopisu Matice srpske, sarajevskom Školskom vjesniku, a ponajviše u zagrebačkim književnim časopisima (Agramer Zeitung, Kolo, Vienac), što je također razumljivo, obzirom na nacionalni okvir samog predmeta Medinijeve knjige. Poseban osvrt zaslužuju prikazi što ih napisali književni povjesničari ; tako u Viencu izlazi prikaz Medinijeva djela što ga potpisuje Branko Vodnik, u Školskom viesniku svoj prikaz donosi David Bogdanović, u zadarskom Glasniku Matice dalmatinske prikaz objavljuje Tomo Matić a u berlinskom Archiv für slavische Philologie Milan Rešetar. Zastupajući tezu o srpskoj naravi dubrovačke književnosti o Medinijevu djelu u Srđu piše i Petar Kolendić. Medinijevo djelo u svojim književnopovijesnim pregledima hrvatske književnosti objavljenim sredinom i krajem XX. navode književni povjesničari Slavko Ježić, Miroslav Šicel i Dubravko Jelčić. Izdvojivši Medinijevu raspravu „Kako je postao Ljetopis popa Dukljanina“ na nj se poziva i Mihovil Kombol, dok Ivo Frangeš u svom književnopovijesnom pregledu Medinija uopće ne spominje. Miroslav Šicel nalazi da Milorad Medini, slično kao i Milčetić, iskazuje određena htijenja u prevladavanju isključivosti filološke metode i to unošenjem nekih novih, pozitivističkih metoda, što ga izdvaja u odnosu na koncepcije povijesti hrvatske književnosti u XIX. stoljeću, budući je njihov rad pretežno bio skupljački i izrazito filološki. Smještajući Medinija u povijesni razvitak hrvatske književne historiografije Dubravko Jelčić ga navodi među autorima koji su stvarali „parcijalne književno-povijesne prosudbe“, nalazeći da je u pristupu svojoj Povjesti hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku (1902.) pošao sa stajališta kulturnog materijalizma.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Interdisciplinarne humanističke znanosti, Književnost

POVEZANOST RADA