Naslov
Pjesništvo i ideologija : primjer djela Léopolda Senghora i Aiméa Césairea
(Poetry and Ideology : Example of Léopold Senghor's and Aimé Césaire's Poetic Works)

Autori
Frano Vrančić

Izvornik
Lingua montenegrina, časopis za jezikoslovna, književna i kulturna pitanja (1880-7007) 1 (2019), 23; 211-245

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
Nova crnačka renesansa, nadrealizam, crnaštvo, kolonijalizam, zaborav, Senegalski Strijelci, katolicizam, oprost, marksizam, revolucionarnost, univerzalnost.
(New Black Renaissance, surrealism, the Negritude, colonialism, oblivion, the Senegalese Tiralleurs, catholicism, forgiveness, marxism, revolutionism, universality)

Sažetak
Ovaj rad tematizira utjecaj „crnačke osobnosti“ na poeziju utemeljitelja frankofonskih književnosti Léopolda Senghora i Aiméa Césairea. Naglasivši suvremenost ovih dvaju pisaca, autor rada najprije razmatra genezu filozofskog, književnog i političkog pravca crnaštva kojega su pod utjecajem američkih pjesnika iz Harlema i francuskih nadrealista neposredno pred Drugi svjetski rat u Parizu utemeljili mladi kolonizirani studenti Césaire, Senghor, Damas i Diop. Suočeni s bjelačkim rasizmom i asimilacijskim republikanskim politikama, ovi pjesnici žele afirmirati svoje kulturološke posebnosti tako da povrate izgubljeni afrički identitet. Odbijajući europske filozofske i kulturne modele, oni žele postati ravnopravni povijesni i kulturni čimbenici, te odbijaju biti obični konzumenti zapadnjačke kulture. Filozofski koncept crnaštva najvjernije opisuju prve zbirke poema francusko-senegalskog pjesnika Senghora, napose Sjenovite pjesme (Chants dʼombre, 1945.) i Crne hostije (Hosties, noires, 1948.), ali i Zapis o povratku u rodni kraj (Cahier dʼun retour au pays natal, 1939.) i Čudesna oružja (Les Armes miraculeuses, 1946.) njegovog francusko- antilskog prijatelja Césairea, koje unatoč svojoj hermetičnosti i nadrealističkom stilu bolje ilustriraju crnaštvo od bilo kakve teorijske studije. Analiza je pokazala kako se njihove vizije crnaštva, unatoč velikim sličnostima, ipak razlikuju. Uzroke žestine i radikalnosti Césairova crnaštva treba dovesti u vezu s poviješću Antila, gdje je sjećanje na žrtve ropstva vrlo izraženo, ali i s njegovom mladenačkom fascinacijom marksizmom i članstvom u omladinskoj organizaciji Komunističke partije Francuske. Njegova otuđenost bila je veća od Senghorove jer Césaire nije odrastao u Africi i nije poznavao njenu tisućljetnu povijest i kulturu življenja. S druge, pak, strane, prvi predsjednik neovisnog Senegala nije bio upoznat s traumama crnačke dijaspore pa je Senghorova potraga za identitetom bila manje dramatična, a njegovi stavovi prema kolonijalnoj Francuskoj mnogo pomirljiviji na što je nedvojbeno utjecao pjesnikov katolicizam i obrazovanje u francuskim misijskim školama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Književnost

POVEZANOST RADA