Naslov
Sutlićev odnos spram jezika
(Sutlić’s attitude toward language)

Autori
Marotti, Bojan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, ostalo, znanstveni

Skup
Povijesno mišljenje u obzoru suvremene filozofije : u povodu 90. obljetnice rođenja Vanje Sutlića

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 20.03.2015

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Vanja Sutlić ; jezik ; hrvatski jezik ; filozofsko nazivlje ; hrvatsko filozofsko nazivlje ; kazivanje ; zastarjelica ; novotvorenica
(Vanja Sutlić ; language ; Croatian language ; philosophical terminology ; Croatian philosophical terminology ; telling ; archaism ; neologism)

Sažetak
Kada se raspravlja o Sutlićevu odnosu spram jezika, bolje reći spram jezika uopće, nije moguće istodobno ne raspravljati i o njegovu odnosu spram određenoga jezika, u ovome slučaju hrvatskoga jezika. Sutlić je naime u svome filozofiranju pokazivao osobitu skrb za (hrvatski) jezik, te posebice za (hrvatsko) filozofsko nazivlje. Pri tome je volio razlikovati »jezik« od pravoga (ili istinskoga) kazivanja. Potonjom se razlikom otvara stanovit raspon između ishodišta, onoga odakle krećemo, i svrhe, onoga čemu težimo, tj. raspon od puke, svakodnevne porabe, do osviještene, filozofski osmišljene porabe (hrvatskoga) jezika. Do takve se porabe može dospjeti dvama putovima: jedan je put arhaizama, ili zastarjelica, a drugi put neologizama, ili novotvorenica. U radu se potanko raspravlja o navedenim putovima, te se pokazuje njihov izvor, i ujedno okvir, kako u povijesti hrvatske filozofije, tako i u povijesti hrvatske filologije. Potom se upozorava na to da je u svome odnosu prema (hrvatskome) jeziku i sam Sutlić prošao određeni razvoj. Taj se pak razvoj pokušava prikazati na jednome (zaokruženome) dijelu Sutlićeve ostavštine. Cjelokupna se Sutlićeva rukopisna ostavština, zajedno s njegovom osobnom knjižnicom, čuva u Institutu za filozofiju u Zagrebu. U omotu s brojem 19 nalaze se ove četiri stvari: 1. Presnimci određenoga broja stranica iz Akademijina rječnika, na kojima se nahode pojedine, filozofski zanimljive riječi. – 2. Rječnik njemačko-hrvatski, ispisan na nekoliko zasebnih listova, očevidno kao podsjetnik pri prevođenju knjige Ludwiga Landgrebea "Suvremena filozofija", koja je objelodanjena 1976. – 3. Jedna nevelika bilježnica kakve su se svojedobno rabile u školi pri učenju kojega stranoga jezika za zapisivanje riječi i njihovih značenja (s desne se strane nalazi abeceda). Bilježnica ima naslov "Rječnik loših riječi". Sutliću je kao predložak poslužio članak Nikole Andrića "Koje nam beogradske riječi ne trebaju", objelodanjen godine 1927. u svojevrsnome zborniku Matice hrvatske pod naslovom "Hrvatsko kolo". Ta se bilježnica može čitati i kao neka vrsta rječnika razlikovnika, gdje se s lijeve strane donose srpske riječi, a s desne hrvatske. No valja primijetiti da katkada nedostaje hrvatska otpovjednica. – 4. Još jedna takva bilježnica, ali s naslovom "Rječnik dobrih riječi". Ovdje je pak Sutliću kao predložak poslužio članak Alberta Bazale "O ideji nacionalne filozofije", objavljen godine 1938. u časopisu "Alma mater Croatica", a potom i kao posebno izdanje. Za pojedine riječi Sutlić katkada navodi njemački ili latinski prijevod. U objema su bilježnicama primjeri u načelu pisani crnilom. Ima međutim nekih riječi koje su pisane olovkom, i to su redovito primjeri iz Belostenčeva "Gazophylaciuma" od godine 1740., ili pak iz Filipovićeva hrvatsko- njemačkoga rječnika od godine 1875., i bit će da su oni dodavani naknadno, tj. da je to »kasniji sloj«. Taj se sloj, s druge strane, podudara s primjerima pisanima olovkom u njemačko-hrvatskome rječniku uz prijevod Landgrebeove "Suvremene filozofije", a sve troje pokazuje usporednost s onim razdobljem koje se okončava knjigom "Praksa rada kao znanstvena povijest". Postupni ulazak Belostenca ili Stullija u obzor Sutlićeva zanimanja, dakle hrvatskih dovukovskih rječnika, k tomu i jednoga (većim dijelom) kajkavskoga, govorio bi u prilog onomu prvomu putu, dočim bi primjerice hrvatsko-njemački rječnik Ivana Filipovića ili pak (manje poznati) "Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik" Vladimira Mažuranića više ukazivali na onaj drugi put. S druge opet strane, gotovo posvemni izostanak Šulekovih i Parčićevih rječnika upućivali bi na Sutlićevu ipak manju sklonost novotvorenicama negoli zastarjelicama. No dok bi se za Šulekov "Deutsch-kroatisches Wörterbuch" (1860.) moglo reći da je do određene mjere »ugrađen« u Filipovićev hrvatsko-njemački rječnik, pa je, makar i posredno, bio »uključen« u Sutlićeva nastojanja, Parčićevi su rječnici ostali na žalost po strani.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA