Naslov
Metatekstualna struktura Matoševog putopisa Ferije
(The Metatextuality Structure Ofe the Travelogue Ferije of the Antun Gustav Matoš)

Autori
Piskač, Davor

Izvornik
Kutatások, Az Eötvös József Főiskolan 2010 (1586-9873) 1 (2010), 1; 269-280

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Metatekstualnost, putopis, Antun Gustav Matoš
(Metatextuality, Travelogue, Antun Gustav Matoš)

Sažetak
Strukturirana se autoreferencijalnost u smislu literarne forme može pronaći u raznovrsnim književnim tekstovima, počevši od onih u kojima autorska svijest komentira određene književne postupke pa sve do složenih metafikcionalnih tekstova posve usmjerenih na svoj korpus, na vlastite narativne postupke, vlastitu percepciju i vlastiti prikaz, odnosno na vlastito imagološko predstavljanje sebe drugima. Kako god da je djelatna u određenim žanrovskim oblicima književnosti, autoreferencijalnost isto je tako aktualna i u svim njenim povijesnim i stilskim, razdobljima. Naravno, uvijek modulirana i prilagođena aktualnim društvenim, kulturnim, odnosno literarnim potrebama . Putopis je hibridni žanr zbog toga što je istovremeno usmjeren na dvije stvarnosti: na život, odnosno na životne pojave koje ulaze u njegovo najuže područje interesa, s jedne strane, te, s druge strane, na vlastitu specifičnu izvedbu i recepciju kao žanra, odnosno, na svoj, putopisni, pragmatički okvir. Izveden je iz putopisne literature čija je zadaća bila voditi čitatelja prostorima kojima još nije kročio. Putopis je rijetko autoreferencijalan zbog toga što su područja njegove funkcionalne uključenosti zadana kao unutrašnji, odnosno životni kontekst, te vlastiti pragmatički kontekst. Unatoč tome što počevši od razdoblja romantizma putopis počinje poprimati sve više estetskih obilježja te se profilirao u tzv. književni putopis s naglašenom subjektivnošću opisa i stavovima autora prema predmetu koji opisuje, putopisna autoreferencijalnost ne dolazi u prvi plan. Naime, estetska su se obilježja putopisa razvijala na način da se pored pragmatične funkcije putopisa otkrivanja novih prostora, tim opisima pridavala i određena estetska funkcija. Zahvaljujući tome, putovanje prikazano žanrom putopisa nije uvijek moralo biti istinito, autentično i vjerodostojno. U daljnjoj fazi razvoja putopisa on ne samo fikcionalizira stvarnost, nego počinje govoriti i o samome sebi. U Matoševu putopisu Ferije pronalazimo upravo tu metatekstualnu, odnosno autoreferencijalnu karakteristiku putopisa pa se tako može reći kako je Matoš napisao svojevrstan putopis o putopisu. Autoreferencijalnost je naglašeno postmodernističko sredstvo identifikacije, ali je nedvojbeno prisutna u Matoševom putopisu. To naravno ne znači da se radi o postmodernom putopisu, nego o tradicionalnoj književnoj vrsti u kojoj Matoš na svojevrstan način anticipira buduće postmodeno obilježje proznoga teksta. Rad se bavi specifičnim oblikom metatekstualnosti kao autoreferencijalnim strukturama Matoševa putopisa Ferije, čime se autor, premda izraziti modernist, primakao i nekim postmodernim obilježjima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Povijest, Književnost

POVEZANOST RADA