Naslov
Pavlova uporaba športskog rječnika i metafora. Ciljno usmjereno ljudsko/kršćansko djelovanje
(Paul's use of sports Vocabulary and Metaphors. Target-directed human/Christian activity)

Autori
Vidović, Marinko

Izvornik
Crkva u svijetu : CUS (0352-4000) 53 (2018), 3; 375-415

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
šport, slika, metafora, natjecanje, trčanje, šakanje, odricanje, ciljna djelatnost, nagrada, sloboda
(sport, image, metaphor, competition, running, boxing, renunciation, target activity, prize, freedeom)

Sažetak
Kao baštinik i dobar poznavatelj helenističkog svijeta u čiju kulturu spada i organiziranje raznih športskih natjecanja, Pavao je jedini novozavjetni pisac koji obilnije rabi športsku metaforiku u izricanju i prenošenju svojih stavova i teološkoh ideja. Autor u ovom radu književnom i kontekstualnom analizom istražuje sve športskim motivima bogatije Pavlove tekstove (1 Kor 9, 24-27 ; 1 Sol 2, 1s.19 ; Fil 1, 27-30 ; 2, 16 ; Gal 2, 1s ; Fil 3, 12-16 ; 4, 1.3 ; Rim 9, 16 ; 15, 30), uočavajući njihovu povijesnu ukorijenjenost i misaonu nosivost. Gotovo svi tekstovi sa športskom metaforikom - a Pavao je rabi u gotovo svim svojim izvornim spisima, od prvoga do posljednjega - premda ne na isti način i s istom težinom, odražavaju Pavlova parakletska, posebno auto-egzemplarna nastojanja u oblikovanju kršćanskoga ponašanja svojih naslovnika. To je ponašanje kao i Pavlov život i vjerovjesničko djelovanje obilježeno pravilnom uporabom slobode koja ne zaobilazi, već integrira odricanje, samosvladavanje i disciplinu ; maksimalnom zauzetošću, upornošću i trudom ; dinamikom koja se probija od starta do cilja, računajući i s neuspjehom ; koncentiranošću na bitno ; odvažnošću, neustrašivošću i nadom ; pravilnošću i poštivanjem pravila ; vođenjem računa o drugom i dugačijem u poštivanju svakoga ; uvježbanošću, borbenošću i izdržljivošću sve do smrti ; ciljnom usmjerenošću svekolikog ljudskog/kršćanskog djelovanja. Športskom metaforikom, posebno vrlo čestom metaforom trčanja, a onda i šakanja, Pavao insistira na ciljnoj usmjerenosti kršćanskoga života koji nikada nije siguran u uspjeh i koji uvijek strepi pred mogućim neuspjehom. Šport kao i vjera ne poznaju sustav osiguranja i sigurnosti. Maksimalna zauzetost oko cilja, rad na sebi i usmjerenost života samo su pretpostavke kojima ljudi otvaraju prostor Bogu za ostvarenje njegovih obećanja. Konačni uspjeh kršćanskoga života stvarnost je konačne Božje prosudbe i u konačnici njegove milosti. U kršćanskom životu, za razliku od športa, nagradu ne dobiva samo najbolji pojedinac, nego svi koji stignu na cilj. Naime, i kada rabi športske metafore, Pavao ih modificira i udaljava se od njih svojim uvjerenjem o Božjem spasiteljskom zahvatu u Kristu. U zaključku autor ističe Pavlovo uočavanje povezanosti i sličnosti / istosti športskog i vjerničkog ponašanja. Šport promiče samopouzdanje, određene vrijednosti, norme i ideale, poštivanje pravila, timski rad, hrabrsot, odvažnost, duh pobjede i gubitništva, vježbanje volje u svakom smislu, a bez toga ni vjera u Boga koji se objavio u Kristu, a posebno njome prihvaćen vjernički način života ne mogu opstati. U športskoj težnji koja se u suvremenom olimpijskom duhu definira kao uvijek jače, više i brže moguće je, pavlovskim pogledom, vidjeti horizont transcendentnog iskustva i želje, odnosno eshatonske usmjerenosti vjerničkih nastojanja i života. Šport je za Pavla, kao i život, zauzetost oko cilja koji je u budućnosti, ali Božjoj i u konačnici o Bogu ovisnoj.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA