Naslov
Obilježja involucijskoga entropija donje vjeđe
(Characteristics of involutional lower eyelid entropion)

Autori
Miletić, Daliborka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
24.10

Godina
2018

Stranica
51

Mentor
Kuzmanović Elabjer, Biljana

Ključne riječi
involucijski entropij ; donja vjeđa ; tarzus ; histologija
(involutional entropion ; lower eyelid ; tarsus ; histology)

Sažetak
Entropij označava uvrtanje vjeđnog ruba prema oku, a najčešći je s dobi povezan involucijski entropij donje vjeđe. Općenito prihvaćeni mehanizmi njegova nastanka su povećanje vertikalne i horizontalne labavosti vjeđe s atrofijom tarzusa, te hiperaktivnost orbikularnoga mišića. No, ozbiljne histopatološke studije koje bi to potvrdile su rijetke. Hipoteza ovoga rada je da involucijski entropij donje vjeđe nastaje zbog zadebljanja kompleksa tarzusa i orbikularnoga mišića uz oslabljenu vezu s retraktorom. Od lipnja 2012. do svibnja 2015. godine trajalo je istraživanje usporedbe parova na 20 konsekutivnih bolesnika s involucijskim entropijem donje vjeđe i 20 bolesnika kontrolne skupine, usporedivih po dobi i spolu, s bazocelularnim karcinomom lateralne polovine donje vjeđe. Svi bolesnici su odgovarajuće kirurški liječeni, a dobiveni tkivni materijal nakon pentagonalne ekscizije pune debljine vjeđe je dalje histopatološki obrađivan. Obrada je uključivala mjerenje debljine i visine tarzusa, mjerenje ukupne debljine pretarzalnoga dijela orbikularnoga mišića i promjera pojedinoga mišićnog vlakna, te kvalitative promjene veze retraktora donje vjeđe i tarzusa. Tarzus je bio statistički značajno deblji u skupini s involucijskim entropijem sa srednjom debljinom tarzusa od 1, 40±0, 32 mm, dok je u kontrolnoj skupini ista bila 1, 16±0, 19 mm. Iako bez statističke značajnosti, tarzusi su također bili u prosjeku viši kod vjeđa s involucijskim entropijem. Razlika u debljini pretarzalnoga orbikularnog mišića, kao i u promjeru pojedinoga mišićnog vlakna nije bila statistički značajna. U skupini s involucijskim entropijem 95% vjeđa imalo je potpunu ili djelomičnu dehiscijenciju retraktora donje vjeđe, dok je u kontrolnoj skupini dehiscijencija pronađena samo u 45% vjeđa. Razlika je bila statistički značajna. Pregledom dostupne literature, ovo je prva histopatološka studija koja je zabilježila zadebljanje tarzusa kod involucijskoga entropija donje vjeđe. No, potrebne su daljnje studije kako bi se utvrdila stvarna uloga ovoga važnog otkrića u etiopatogenezi involucijskoga entropija. Štoviše, po prvi puta je u entropičnih vjeđa dokazana djelomična ili potpuna dehiscijencija retraktora donje vjeđe. Stoga, smatramo da bi korekcija vertikalne nestabilnosti trebala biti obavezna u liječenju involucijskoga entropija donje vjeđe.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA