Naslov
Zaključci Četvrtog lateranskog koncila u spisima sv. Franje Asiškog (VII.)
(The Conclusions of the Fourth Lateran Council in the scriptures of St. Francis of Assisi (VII))

Autori
Patafta, Daniel

Izvornik
Brat Franjo

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, popularni rad

Godina
2016

Ključne riječi
Franjo Asiški, spisi Franje Asiškoga, heretički pokreti, Četvrti lateranski sabor, anti-heretička učenja, koncilski zaključci
(Francis of Assisi, writings of Francis of Assisi, heretical movements, Fourth Lateran Council, anti-heretical teachings, conciliar conclusions)

Sažetak
Sv. Franjo Asiški bio je suvremenik Četvrtog lateranskog koncila. Postoje indicije da je i sam na njemu sudjelovao, ali o tome nama nikakvih konkretnih povijesnih podataka tako da ovo ostaje samo pretpostavka. No, bez obzira na to zaključci koncila imali su velikog odjeka u duhovnosti i teološkom promišljanju Franje Asiškog, a kasnije i u usmjerenju Franjevačkog reda čiji je osnivač. Upravo će novoosnovani Franjevački red postati jedan od glavnih nositelja postkoncilske obnove koja će se odraziti u svim sferama života ondašnjeg europskog društva, a poticaj za to franjevci su dobivali iz spisa Franje Asiškog, koji je onda, kao i danas, bio "forma minorum, " ideal kojemu je uvijek težio svaki Manji brat. Progovoriti o utjecaju lateranskog koncila na Franjine spise nije moguće bez prethodnog poznavanja duhovnih i društvenih gibanja koja su prethodila koncilu, osobito heretičkih pokreta toga vremena, jer su upravo ti pokreti i doveli do koncila, ali je u takvom društveno-duhovnom ozračju pojavio se i lik Franje Asiškog i izrastao Franjevački red. Stoga je cilj ovoga rada pokazati glavne poveznice, koje su jako utjecale jedne na druge, između heretičkih pokreta i njihova nauka, koncilskog odgovora na njih i na koji način se sve to odrazilo u spisima Franje Asiškog. Od važnijih zaključaka koncila koji su našli velikog odjeka u Franjinim spisima svakako je kanon koji se odnosi na ispovijest katoličke vjere, koji je snažno obilježio Franjino poimanje Presvetog Trojstva i njegovu kristocentričnost, a na poseban način nauk o presvetoj euharistiji i o sakramentalnom svećeništvu. Upravo su ti elementi najizraženiji u Franjinim spisima i sadrže jaku antiheretičku notu i usmjerenje, kojim će biti obilježena i postkoncilska obnova ali i djelovanje Franje i prvih franjevaca. Glavno obilježje Franjinih spisa tako postaje snažna eklezijalnost, odnosno bezuvjetna podrška crkvenom nauku i hijerarhijskoj crkvi, kao još jedna protuteža heretičkom nauku toga vremena. Težište rada biti će na Franjinim spisima i na koji način se u njima odražavaju zaključci koncila, koliko su se oni odrazili na duhovnost sv. Franje i koliko su ti spisi antiheretički usmjereni.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Teologija, Povijest

POVEZANOST RADA