Naslov
Postupovna jamstva za djecu koja su osumnjičena ili optužena u kaznenim postupcima
(Procedural safeguards for children who are suspects or accused persons in criminal proceedings on the basis of Directive (EU) 2016/800)

Autori
Horvat, Lidija

Izvornik
Hrvatski ljetopis za kaznene znanosti i praksu (2459-6531) 25 (2018), 2; 575-603

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
djeca osumnjičenici/optuženici, Direktiva EU/216/800, maloljetničko kazneno pravo, standardi u maloljetničkom kaznenom pravosuđu, postupovna jamstva, najbolji interes djeteta, pravo djeteta na branitelja
(children who are suspects or accused persons, Directive (EU) 2016/800, juvenile criminal law, standards in the juvenille criminal justice system, procedural safeguards, best interest of the child, right of the child to a defence attorney)

Sažetak
Tema ovog rada jest Direktiva EU/216/800 o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičena ili optužena u kaznenim postupcima te njezina implementacija u nacionalni pravni sustav, koja, prema prijelaznim i završnim odredbama Direktive, mora biti izvršena najkasnije do 11. lipnja 2019. Stoga je autorica prvo prikazala tzv. soft law i druge pravne izvore koji su izravno utjecali na donošenje Direktive. Analizirana je i praksa Europskog suda za ljudska prava, iz koje proizlazi važnost i potreba donošenja Direktive kao obvezujućeg pravnog dokumenta. U želji da se otkrije razlog nepostojanja ustavnosudskih odluka u odnosu na maloljetne okrivljenike (s obzirom na to da se gotovo cjelokupna analizirana sudska praksa odnosi na maloljetne oštećenike) autorica je zatražila statističke podatke o ukupnom broju predmeta te o broju postavljenih branitelja po službenoj dužnosti maloljetnicima od pet općinskih i županijskih sudova u Republici Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka, Pula, Split i Osijek). Analiza prikupljenih podataka pokazala je da se maloljetnicima u 80- 90 % (a kod nekih sudova i u 100 %) slučajeva postavlja branitelj po službenoj dužnosti te je to mogući razlog nedostatka ustavnosudske prakse na ovom području. Kao drugi vjerojatni razlozi navode se relativno blage kazne te nesuglasnost roditelja da se pokreću daljnji postupci. Nastavno autorica analizira Direktivu s posebnim osvrtom na značenje pojma „najbolji interes djeteta“ kao niti vodilje cijele Direktive te pravo na pravnu pomoć branitelja, oko kojeg je bilo najviše spornih pitanja prilikom njezina donošenja. Potom se analiziraju odredbe hrvatskog Zakona o sudovima za mladež te njegova usklađenost s Direktivom. Nakon izvršene analize kao jedan od glavnih nedostataka ZSM-a autorica ističe podnormiranost na području obveze davanja pouke o pravu na informiranje u kaznenom postupku te pouke o posebnim pravima djeteta. Također, načelo non nocere potrebno je zamijeniti načelom „najboljeg interesa djeteta“ te ZSM terminološki uskladiti s Direktivom.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA