Pregled bibliografske jedinice broj: 995433
Duša u Augustinovim Ispovijestima s posebnim osvrtom na problem utvrđivanja (ne)podudarnosti s obzirom na Freudovu koncepciju psihoanalize
Duša u Augustinovim Ispovijestima s posebnim osvrtom na problem utvrđivanja (ne)podudarnosti s obzirom na Freudovu koncepciju psihoanalize // Obnovljeni život : časopis za religioznu kulturu, 71 (2016), 3; 305-318 doi:10.31337/oz.71.3.2 (recenziran, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 995433 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Duša u Augustinovim Ispovijestima s posebnim osvrtom na problem utvrđivanja (ne)podudarnosti s obzirom na Freudovu koncepciju psihoanalize
(The Soul in Augustine’s Confessions with Special Reference to the Problem of Establishing a (Non–) Correspondence with Freud’s Concept of Psychoanalysis)
Autori
Vidanec, Dafne
Izvornik
Obnovljeni život : časopis za religioznu kulturu (0351-3947) 71
(2016), 3;
305-318
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Aurelije Augustin ; Sigmund Freud ; duša ; psihoanaliza ; čovjek ; ličnost ; psihologija
(Augustine, Freud, soul, psychoanalysis, man, personality, psychology)
Sažetak
Ovaj rad metodološki je zamišljen kao interdisciplinarno (filozofsko i teološko) promišljanje o duši. Epistemološki većinom se oslanja na spoznajno–teorijske izvore dvojice vrsnih poznavatelja koncepta duše: filozofa, teologa i kršćanskog naučitelja i biskupa sv. Augustina Aurelija (354. — 430.) i austrijskog psihologa, »oca psihoanalize« i pionira sfere nesvjesnog Sigmunda Freuda (1856. — 1939.). U radu želimo propitati konvergencije i divergencije s obzirom na njihov koncept duše. U radu će se odgovoriti na sljedeće: 1) na koji način Augustin razumijeva pojam duše, odakle polazi i na čemu temelji svoje razumijevanje o duši te 2) do koje mjere i na koji se način Augustinovo učenje o duši, izraženo u njegovim Ispovijestima, reflektiralo na Freudovo tumačenju duše shvaćene kao locus primus proučavanja uzroka i posljedica neuropatoloških fenomena u okviru kliničke prakse, detaljno opisane u Uvodu u psihoanalizu. U prvom dijelu rada, s teološkog i spoznajnog aspekta, propituju se temeljne postavke Augustinova shvaćanja i tumačenja duše, u duhu one Fichteove qualis homo, talis philosophia. Drugi je dio rada usredotočen na autoričinu interpretaciju Freudove psihoanalize kao terapeutske metode pomoću koje ne samo da se proučava nego i liječi čovjekova »bolesna duša«, odnosno »ličnost« (Allport). U trećem dijelu govori se o konvergencijama i divergencijama Augustinove i Freudove »teo– psihoantropologije«, jer ono što je zajedničko i Augustinu i Freudu jest fokus njihova istraživanja, a to je čovjek: za Augustina (raz)otkrivanje duše je put (raz)otkrivanja Boga, tako da govorimo o psihologiji koja izvire iz ascendentne teologije, a s druge pak strane, (raz)otkrivanje nesvjesnoga dijela freudovski protumačene Aristotelove »razumske duše« put je otkrivanja čovjekova osobnog identiteta (sebstva): čovjek je ishodišna točka u istraživanju Boga (tj. izvora dobra), ali i sebe samoga (sv. Augustin, Charles Taylor).
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija, Filozofija, Teologija
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- ERIH PLUS, SCOPUS, EBSCO, The Philosopher’s Index, Religious & Theological Abstracts (Myerstown, U.S.A.)