ࡱ> U-bjbjnn.Haaz&) V 8|D}RPPPPPPP$UW8Q5Q7R---P-P--RJL`O@$ KPMR0}RK>W*.W<LL4W(M-QQ-}RW P :dr.sc. }eljko Mrai KOMUNIKACIJA U PRIMJENI POLICIJSKIH OVLASTI Sa~etak: U radu se elaborira zna aj pravilnog komuniciranja u primjeni policijskih ovlasti, odnosno u svakodnevnom obavljanju policijskih poslova. Naglaaava se da pravilno komuniciranje mo~e znatno olakaati policijsku svakodnevnicu, poglavito intervenciju ili pojedinu primjenu policijskih ovlasti, isto kao ato je loae komuniciranje mo~e ote~ati. Uz verbalnu komunikaciju naglaaen je zna aj neverbalne komunikacije, a uz usmenu komunikaciju je naglaaen zna aj pisane komunikacije izra~en kroz izradu i podnoaenje policijskih pismena koja u svakodnevnoj policijskoj praksi prate obavljanje policijskih poslova i primjenu policijskih ovlasti. Klju ne rije i: Policijska komunikacija, pisana i usmena komunikacija, verbalna i neverbalna komunikacija, policijske ovlasti, policijska pismena Summary: COMMUNICATION IN THE APPLICATION OF POLICE ENFORCEMENT This paper elaborates the importance of proper communication in the application of police authority, ie in the daily conduct of police affairs. It is emphasized that proper communication can considerably facilitate the everyday work of the police, especially the intervention or the individual application of police authority, just as poor communication can make it difficult. Besides the verbal communication, also emphasized is the importance of non-verbal communication, and oral communication emphasized the importance of written communication expressed through the creation and submission of police documentation, that in the everyday police practice monitor police work and police enforcement. Key words: Police communication, written and oral communication, verbal and nonverbal communiation, police enforcement, police briefs UVOD Komunikacija je iznimno iroko i slojevito podru je koje pro~ima sve odnose i aktere na mikro i makro razinama. Slobodno se mo~e rei da je komunikacija, poglavito interpersonalna, od samog po etka bila uvjet opstanka ljudske vrste, jer da bi lov bio uspjeaan, lovci su morali meusobno primjereno komunicirati, a isto je i sa svim drugim podru jima ljudskog ~ivota uklju ujui ratove kojima je po esto trasirana ljudska povijest. Iz toga proizlazi da komunikaciju na odreeni na in mo~emo smatrati i temeljnom ljudskom potrebom. Imajui to na umu sve manje emo se uditi suvremenoj ekspanziji komunikacije putem druatvenih mre~a, chatova i drugih oblika suvremenog komuniciranja i sve manje zamjerati i mladima i starima koji dekoncentrirano hodaju, voze i obavljaju druge funkcije s jednim ili oba oka zagledani u ekrane mobilnih komunikacijskih ureaja, po esto se zbog toga dovodei i u izravnu opasnost. Danas postaje sve jasnije da je komunikacija jedna od bitnih zna ajki svakog druatva. Naprosto, itav ~ivot je komunikacija, a Watzlawick, jedan od vodeih svjetskih komunikologa je ustvrdio da mi ni ne mo~emo ne komunicirati jer je ovjek naprosto komunikacijsko bie. Ili kako ka~e Rosi, najvei dio vremena provodimo u komuniciranju, nemogue je ne komunicirati, komunikacija je sve. U ud~benicima i drugoj stru noj literaturi iz podru ja komunikologije mo~emo nai mnoatvo na ela i dimenzija  dobrog komuniciranja ali se to uglavnom odnosi na  graansko komuniciranje. Mada bi i policijski slu~benici trebali komunicirati na na in ato bli~i tom  graanskom komuniciranju, ipak je taj odnos naruaen injenicom izostanka reciprociteta jer su policijski slu~benici ovlaateni zadirati u podru je privatnosti graana, sve dotle da su ovlaateni poduzimati odreene represivne ovlasti i uporabom sredstava prisile  prisiljavati graane da ine neato ato oni ne ~ele. Naravno da se taj odnos temelji na pozitivnim propisima i odvija po zakonskim uvjetima, ali to ne popravlja naruaeni odnos jednakopravnosti. Stoga je iznimno bitno da graani imaju povjerenje u policiju, odnosno da vjeruju policijskom slu~beniku koji prema njemu ureduje. injenica je da ljudi vjeruju  stru njacima , odnosno ljudima od struke, dok su prili no skepti ni prema ljudima koji samo nagaaju bez pravog uvida. A taj dojam povjerenja ili nepovjerenja, vladanja ili nevladanja strukom se stje e i izgrauje upravo kroz meusobnu komunikaciju. Proizlazi da komunikacija policijskih slu~benika pri primjeni policijskih ovlasti, odnosno prilikom obavljanja policijskih poslova, ima izniman zna aj ali i mnoatvo specifi nosti pa stoga treba izgraivati i stalno usavraavati najbolji komunikacijski model koji bi doprinosio najboljim praksama. KOMUNIKACIJA Pod pojmom komunikacije podrazumijeva se proces izmjene informacija (poruka) izmeu dvije ili viae osoba. To je meusobno utjecanje ljudi upotrebom simboli kih sredstava (rije i, pokreta, simbola, crte~a& ). Rijetko tko e za sebe rei da je loa komunikator, odnosno da loae aalje ili prima poruke. No, naae uvjerenje da znamo komunicirati mo~e biti opasna iluzija i u svakodnevnom ~ivotu, a kako mo~e biti opasno u policijskom poslu mo~da bi nam mogli navesti brojni policijski slu~benici koji su, s tim u svezi, stradali na izvraenju slu~benih zadataka ili pak bili sankcionirani u disciplinskom ili kojem drugom postupku. Naprosto je injenica da ak i kad niata ne radimo, kad naprosto autimo, odnosno ne govorimo niata, opet komuniciramo, a takva kao i svaka druga komunikacija povla i za sobom odreene odgovore tj. posljedice. Da autnja mo~e biti rje itija i od najte~ih rije i znaju svi oni koji su s nekom osobom iz odreenih razloga privremeno ili trajno prekinuli komunikaciju, ali i oni koji u braku ili drugoj zajednici du~e ili krae vrijeme  ne razgovaraju , odnosno ne komuniciraju. Komunikacija je, naprosto, na in ~ivota ovjeka, njegov nu~ni i neizostavni dio. Neophodna je za zadovoljavanje naaih potreba i ~elja. ovjek je socijalno bie i ovisan je o drugim ljudima. Razmjenjuje s njima informacije, ali i osjeaje, izgrauje odnose sa drugima, nastoji ostvariti svoje ciljeve i utjecati na druge ljude. Uspjeana komunikacija je vjeatina koja se stje e, a prvi korak ka uspjeanoj komunikaciji openito je osvijestiti usklaenost verbalnih i neverbalnih poruka. Inpersonalna komunikacija je namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, planirano ili neplanirano slanje, primanje i djelovanje poruka unutar neposrednih  licem u lice odnosa meu ljudima. Ako poruke aaljemo nenamjerno, neplanirano i nesvjesno te bez povratnih informacija o njihovu prihvaanju i djelovanju, naaa je komunikacija nepotpuna i nestru na. Ako pak poruke aaljemo namjerno, planirano i svjesno, te uz tra~enje i primanje povratnih informacija o njihovom prihvaanju i djelovanju, naaa je komunikacija potpuna i stru na. Neverbalna komunikacija Viae od 60% socijalnog zna enja u meuljudskoj komunikaciji prenosi se neverbalno. Neki znanstvenici tvrde da neverbalni znakovi daju 93% cjelokupnog socijalnog zna enja u komunikaciji  licem u lice . Od toga 55% informacija daje izraz lica, 38% glas, a rije i samo 7%. Birdwhistell, jedan od prvih istra~iva a neverbalne komunikacije, procjenjuje da u normalnom razgovoru dviju osoba verbalna komunikacija sadr~i manje od 35% zna enja, dok neverbalna komunikacija prenosi viae od 65%. Mo~e se rei da se veina autora sla~e da se oko dvije treine komunikacije odvija kroz neverbalnu komunikaciju pa je tim jasnije koliko je va~no da policijski slu~benik pri obavljanju policijskih poslova ato bolje razumije takve neverbalne znakove. Takoer, veina autora se sla~e da nema arobne formule za jednozna no tuma enje i razumijevanje neverbalnih poruka ali kombinacija viae takvih poruka mo~e dovesti do boljeg razumijevanja ato promatrana osoba misli i smjera. Ne nosi jedna od zna ajnijih knjiga o neverbalnoj komunikaciji uzalud naslov  Govor tijela  kako misli drugih ljudi pro itati iz njihovih kretnji . Neverbalna komunikacija uglavnom obuhvaa: ponaaanje tijela (dr~anje, pokreti, stajanje, hodanje, smjer), mimiku (pokreti i izraz ela, obraza, brade, usana), o ni kontakt (pogled, zjenice, o ni miaii), govorno ponaaanje (brzina govorenja, ja ina i boja glasa, artikulacija, melodi nost, jasnoa itd.), gestikuliranje (velike i male geste, te druge radnje koje prate govor), dodirivanje (tapaanje po ramenu i sl.), odijevanje (odgovara li odijelo situaciji ), prostorno ponaaanje (preblizu ili predaleko od sugovornika), vremensko ponaaanje (odreivanje osobnog i javnog vremena za kontakt), vanjski kontekst (primjerenost okoline baa za taj razgovor). Neki autori smatraju da u neverbalnu komunikaciju spadaju ak i tjelesni i drugi mirisi. POLICIJSKA KOMUNIKACIJA Razvojem opih, pojedina nih i posebnih zakonitosti komuniciranja u konkretnim ljudskim djelatnostima razvijaju se nove pojedina ne komunikoloake discipline meu koje svakako spada i policijska komunikacija. Zakon o policijskim poslovima i ovlastima u l. 14. odreuje da je policijski slu~benik, prilikom primjene policijskih ovlasti, du~an poativati dostojanstvo, ugled i ast svake osobe, kao i druga temeljna prava i slobode ovjeka. Takoer, u l. 17 istog Zakona policijskom slu~beniku se propisuje obveza predstavljanja prije po etka primjene policijske ovlasti. Eti ki kodeks policijskih slu~benika, vezano uz zaatitu ugleda policije i meusobnih odnosa propisuje da:  Policijski slu~benici u obavljanju posla i osobnom ~ivotu brinu o zaatiti i ja anju svog ugleda i ugleda policije u cjelini. Posebno brinu o ja anju integriteta policije u cjelini. Prilikom ophoenja s ljudima, dr~avnim tijelima, nevladinim organizacijama i drugim institucijama, u svom su radu principijelni, dosljedni, odlu ni, ustrajni, pravedni, stru ni, pristojni i korektni. Odnosi izmeu policijskih slu~benika temelje se na meusobnom poatovanju, uzajamnom i solidarnom pomaganju, kolegijalnosti, toleranciji, iskrenosti, meusobnom povjerenju i dostojanstvu, dobronamjernoj kritici i dobroj komunikaciji. Takvim su odnosima strane pojave la~na solidarnost, poni~avanje, podcjenjivanje i zanemarivanje.  Time je u grubo propisan okvir i konture policijske komunikacije koje bi mogli nazvati i na elima policijske komunikacije. Kad je rije  o policijskom poslu, slobodno se mo~e rei da je policijskim slu~benicima komunikacija glavno sredstvo za rad. Oni su u svakodnevnom kontaktu s graanima  pojedincima ali i javnoau. Razgovaraju formalno i neformalno. Komuniciraju meusobno  horizontalno i vertikalno, u policijskom sustavu ali i s drugim institucijama, usmeno i pisano. Moraju izdavati upozorenja i zapovjedi ali moraju znati i utjeaiti. Drugim rije ima, trebaju imati razvijene komunikacijske vjeatine i znati se prilagoditi razli itim situacijama i razli itim sugovornicima. Va~no je ato se ka~e, ali i kako se neato ka~e. Rije i mogu milovati, lije iti, ali i zaboljeti ja e od fizi kog udarca. Mogu  zapaliti ali i  ugasiti konflikt. Zato u vjeatim  rukama komunikacija predstavlja mono oru~je i u inkovit alat. Potrebno je nau iti se njime slu~iti kako bi bili uspjeaniji, sigurniji i zadovoljniji u svom poslu, a time i razvijati pozitivan stav i povjerenje javnosti u policiju. Nesumnjivo je da razvijene komunikacijske vjeatine kod policajaca poveavaju razinu njihove osobne sigurnosti, unaprjeuju profesionalizam, smanjuju pritu~be graana i umanjuju stres na poslu i kod kue. Reklo bi se da policijski slu~benik malo mo~e utjecati na ponaaanje osobe prema kojoj se sprema primijeniti policijsku ovlast jer ponaaanje i reakcija te osobe je uglavnom odreena naravi te osobe, naravi dogaaja te prethodnim iskustvima osobe u kontaktima s policijom. Ipak, ponaaanje policajca, naro ito kakav prvi dojam ostavlja, znatno utje e na ponaaanje graana. Policijski slu~benik koji zna ato i kako hoe, koji je kompetentan i siguran u sebe, koji je uredno odjeven, stalo~en i nepokolebljiv, komunicira te sadr~aje akterima dogaaja ve samom svojom pojavom (neverbalno), prije nego ato izgovori i jednu rije . Verbalna komunikacija koja slijedi treba samo dodatno u vrstiti dojam  prijateljskog autoriteta . Pri tome treba izbjegavati ekstreme u komunikaciji pa tako treba izbjegavati pretjeranu blagost ali i grubost. Policijski slu~benik uvijek treba na smiren, nepokolebljiv i izravan na in objasniti osobi ato se od nje o ekuje. Ne treba nepotrebno naglaaavati silu ili njome prijetiti jer je opepoznato svim graanima da policija ima  monopol sile , koja je ionako zadnje sredstvo za obavljanje policijskog posla. Vrlo va~nu ulogu u uspostavljanju i unaprjeivanju  prijateljskog autoriteta ima taj prvi kontakt i naro ito pozdrav. Odrjeait stav i pozdrav rukom kojom se doti e rub kape, nikog ne ostavlja ravnoduanim. Koliko to mo~e biti va~no mogue je vidjeti iz pri e koju nitko nije dokumentirao ali je u kuloarima hrvatske politike poznata i slovi za istinitu. Naime, pri a se vezuje uz razdoblje domovinskog rata i odluke prvog hrvatskog predsjednika da, pod utjecajem odreenih politi kih lobija, smijeni jednog od klju nih generala hrvatske vojske. Generala se pozvalo u Zagreb i to na teniske terene na zagreba kom Cmroku, gdje je predsjednik povremeno igrao tenis jer su procijenili da e se planirana smjena lakae  podnijeti u neformalnoj atmosferi. Meutim je general naslutio ato mu se sprema pa se pripremio na to na na in da je obukao odoru koja je bila besprijekorno ispeglana, na kojoj se laatio svaki gumb, odli je i oznaka a cipele ulaatene do visokog sjaja. Kad se pojavio ispred predsjednika, svojim stavom i dr~anjem,  salutiranjem , tj. pozdravom i predstavljanjem, toliko je impresionirao sve nazo ne da se predsjednik predomislio oko njegove smjene koju se viae nitko od nazo nih nije usudio ni spomenuti. Osnovna pravila komuniciranja policijskih slu~benika S obzirom na brojne specifi nosti policijske komunikacije, ini se da su najbolja pravila komuniciranja policijskih slu~benika definirali Glavaa-Gliai i Vukosav u priru niku za policijsku psihologiju i komunikologiju. Naime, specifi nosti policijske komunikacije su da je i primjena fizi ke sile ponekad nu~na i neizbje~na u policijskom poslu. Takoer, policijski slu~benici koriste i jednosmjernu komunikaciju, npr. kad izdaju upozorenja i naredbe graanima koje su definirane kao zasebne policijske ovlasti. No, dvosmjerna komunikacija koja te~i meusobnom sporazumijevanju i uva~avanju sigurno je najbolji na in komuniciranja. Specifi nost policijske komunikacije je i u tome ato se policijski slu~benik u svom poslu susree sa svim druatvenim skupinama, od tzv. druatvenog  dna , do druatvene  kreme , i du~an je sa svima komunicirati i postupati na istovjetan na in sukladan prirodi posla koju obavlja. Na taj na in aalje poruku da je za njega svaki ovjek jednako vrijedan. Pri tome je, kad god je to mogue, va~no pridr~avati se slijedeih pravila: Pokuaati uspostaviti dobar odnos sa sugovornikom, bez obzira koliko je kontakt kratkotrajan i privremen  posljedice su dugoro ne. To podrazumijeva: Kad god je to mogue, obvezno pozdravljanje i predstavljanje imenom i razlogom zbog kojeg se pristupa ili intervenira, uljudno ponaaanje, oslovljavanje osobe kako njoj odgovara, a s  vi se obraati svakoj pa i maloljetnoj osobi (iznimka je mogua kod djece), ne nastupanje s pozicija nadmoi, koriatenje osobi bliskog i razumljivog rje nika, prepoznavanje i uva~avanje emocionalnog stanja sugovornika. Nastojati ato prije se slo~iti oko ne ega, tj. nai nekakve zajedni ke  dodirne to ke (npr. da je vrue ili hladno, da svi ~ele rijeaiti problem i sl.). Poatovati osobni fizi ki i emocionalni prostor druge osobe kako vas ne bi do~ivjela kao prijetnju ili opasnost i imala potrebu braniti se. Ne dodirivati ih ako oni ne dodiruju policijskog slu~benika, pustiti da one same odrede na kojoj e udaljenosti razgovarati, izbjegavati naslanjati se na njihove predmete (stol, auto, ogradu i sli no). Postavljeni zahtjevi moraju biti jednostavni, jasni i direktno upueni  koristiti re enice od najviae pet rije i. Provjeriti je li osoba razumjela i obrazlo~iti korist od suradni kog ponaaanja. Ne davati obeanja za koje nije sigurno da e se moi ostvariti, to je  kockanje sa vlastitim ugledom ali i kredibilitetom policije. Kad se osobi postavljaju ograni enja radi njihove osobne sigurnosti, to initi u pozitivnom svjetlu, bez postupaka koji bi ukazivali na odnos nadreenosti i podreenosti u toj situaciji ili ~elje za manipulacijom. Razgovorni jezik policijskog slu~benika treba biti kulturan, jasan, jednostavan i prilagoen sugovorniku  do odreene mjere (njegovu obrazovanju, zanimanju, druatvenom polo~aju, obi ajima sredine, narje ju i sl.). Negativnu reakciju javnosti sasvim sigurno e izazvati psovke, omalova~avajui izrazi, uvredljiva terminologija (na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj, spolnoj itd. osnovi) i pretjerana uporaba policijskog ~argona. Izbor rije i je takoer vrlo va~an, ali je esto joa va~niji na in na koji neato ka~emo. Istu rije  mo~emo izraziti kao informaciju, molbu ili naredbu, kao kompliment ili izrugivanje. Zato je bitno obratiti pa~nju na ton, boju i ja inu glasa, izra~ajnost i ritam govora, tj. prilagoditi ih svrsi komunikacije. Policijski slu~benik takoer treba osvijestiti i kontrolirati svoj neverbalni izri aj i uskladiti ga sa sadr~ajem koji priopava, svrhom komunikacije i osobom s kojom razgovara. Treba biti svjestan svoje pozicije policijskog slu~benika, uvijek dr~ati do svoga izgleda, a ako nosi odoru i do njene simbolike. Takoer, treba biti osjetljiv za neverbalne signale druge osobe koji su dobar indikator ne ijeg trenutnog psihi kog, odnosno emotivnog stanja i neato su manje pod utjecajem svjesne, voljne komponente. Potrebno je obratiti pa~nju na opi izgled, odjeu, izraz lica, pogled, geste, stav i dr~anje tijela, na in hoda ili sjedenja, smjeatanje u prostoru, upotrebu dodira ili radnje koju netko poduzima. Neusklaenost verbalne i neverbalne komunikacije pru~a sliku neiskrenosti. U takvim je situacijama vjerojatno to nija poruka koju primamo (ili odaailjemo) neverbalnim putom. Pri tome treba imati u vidu da  itanje govora tijela tra~i dosta znanja, vje~be i iskustva. Neverbalne znakove nije mogue jednozna no tuma iti  nisu uvijek u vezi s istim osobinama li nosti ili istim emocionalnim stanjima, a treba voditi&(*,BD T    < > b /CWXbvp:EH U_üõõõõõõõõíhhe hehehUh#qmHsHhD7mHsHh#qmHsH hUh#q h%h#qh#qhmhD7hXihIdhfhUhOh5 hv~/hv~/hPjhv~/0JUhv~/6*, XYbVb$$'&'@'B' $ & Fa$gd~$a$gdsf$a$gde & Fgd~gd#q$a$gdv~/gdeh v| !###$$$.$L$d$x$$$$$$%%%% &"'$'&'ŷhaajh40JUhIahNSh^[jhsf0JUhsfhHYh "hmhv~/jh30JUhh3jhY0JUhkxhhY h&:h&:jh&:0JUh&:h(hhw ?0&'>'@'B'(((((()** *~**(+F+H+J++$,&,,-----..Z////(0*0~00n2333Ľιιεα}sl hIahIajh0JUhjh/q0JUhht h/qh1hhjhIa0JUh"6ZhIah Gh$4 hkxh.ijh.i0JUh.ijh60JUh6jhJ0JUhJh " h "5haahaa5*B'n23788@$AABlB6CCDvDDEEFFFR[XcXn $ & Fa$gd~ $ & Fa$gdA)$a$gd1 $ & Fa$gd1$a$gdv~/335 505256577788886:N:P:<*<B<=>@@@"A$ADAAAAA BBB*BfBjBlBBBB0C4C6CRCCCCCDDD.DpDtDvDDDDDEĺ޶ެިh?hUDhMOhIajh10JUhKYjh0JUhjhIA90JUhIA9h1h15h1hhjh0JUh~h6hA)=EEEEEEEE@FBFFFFFFHHHHHJJJJZK\K2L*O,OPPQQQQRRRRSùǯǫǫǫukghVY5jha[0JUjh E0JU h E0Jha[-h Eh EB*OJPJQJaJnHphtH h Eh Eh EhJjh_70JUjhf c0JUhf ch_7 h~5hI%`jh0JUhKYhh[h*jhIa0JUhIah?'SSYVZ[\]] ^ ^^^__d`f``b bTbVbrbVcXcddde2eeeeffhfgTjVjZlVnXnZnnnzp|pr{jhv0JUhv h 5hvhv5hI%`h?$hXSjh;0JUhDhNSh/qh.h hAh1 hxhxhxjhJ0JUhhJhh~2h #)hk[jhVY50JU-XnZnnn w6x$yJy>zzz\{|} ~~:́z|$a$gdB $ & Fa$gdl4 $ & Fa$gd: $ & Fa$gdP $ & Fa$gdP$a$gdv $ & Fa$gdv$a$gdv~/rrsuuutv w wwyz{\{^{{{|||}}:<RzΆ:<vڌZ\">^`rthyhf_y htI5htIjhv0JUhvh`Uhsh;hWhrQhPhBhE$h\hl4h:hUh ;:hvh6Eh'h)hPjh?0JU7|<\>@hj`NNPdfT $ & F a$gd4 $ & Fa$gdW$a$ $ & Fa$gdS? $ & Fa$gdtI$a$gdB ra una i o zna ajnim kulturalnim razlikama. S obzirom na prirodu policijskog posla, od policijskog slu~benika se o ekuje da je u stanju komunicirati s graanima i na empati koj razini, tj. sposobnosti shvaanja tuih osjeaja, suosjeanja s osobom  kao da je na njenom mjestu , odnosno u  njenoj ko~i . To je djelomi no nesvjestan proces identifikacije s drugom osobom kako bismo je bolje razumjeli i predvidjeli njeno ponaaanje. Za o ekivati je da policijski slu~benik prepoznaje i uva~ava emocionalno stanje osobe s kojom komunicira (npr. ~rtva kaznenog djela, uplaaeni svjedok, osobe u konfliktu i sl.) zbog svoje sigurnosti a i zbog dobrobiti graana. To je osobito va~no kod priopavanja  loaih vijesti bli~njima ato je mnogim policijskim slu~benicima jedan od najte~ih policijskih poslova. Neke policije u svijetu za takve poslove posebno odabiru i obu avaju odreeni broj policijskih slu~benika. Policijska pismena U praksi policijskog postupanja su poznati brojni primjeri da se i najbolje odraena policijska intervencija i sva komunikacija s njom u svezi  upropasti loae sastavljenim pismenima, a i obrnuto, da se  traljava intervencija i komunikacija s njom u svezi  popravi dobro sastavljanim pismenima. Intervencija i sve u svezi s time izblijedi u sjeanjima aktera a pisana komunikacija, tj. pismena koja su iz toga proizaala, trajno ostaju. Stoga je iznimno va~no da policijska pismena, slu~bene zabiljeake, izvjeaa, prijave, nalozi i sl., budu jasna, sadr~ajna, smislena i napisana sukladno pravilima pisanja u hrvatskom jeziku. U vremenu intenzivne komunikacije putem e-mailova, tvitova, sms poruka i sl., gdje je  va~na brzina komuniciranja a sve manje se pridaje zna aj pravopisu i pravogovoru, poseban napor treba ulo~iti da se takve  navike ne preliju i na pisanje slu~benih pismena. U suprotnom, policijski slu~benik sebe legitimira kao polupismenog ili nepismenog. Ukoliko pismena iz kojih se ia itava takva poruka budu odaailjana van policijskog sustava, ato nije nikakva rijetkost, takvu poruku o nepismenosti ili polupismenosti automatizmom se dodatno vezuju uz cijeli policijski sustav. Sastavljajui i predajui odreeno pismeno, policijski slu~benik komunicira sa svima koji e ikad pro itati to pismeno. Imajui u vidu prirodu policijskog posla to su naj eae pismena koja zavrae na dr~avnom odvjetniatvu, odvjetni kim kuama, sudovima, od prekraajnih sudova preko opinskih, ~upanijskih, Vrhovnog suda, Ustavnog suda, ali mogu zavraiti i na nekom od meunarodnih sudiata. Kad god neki policijski slu~benik pomisli da ga na nekom ro iatu sudac nije u dovoljnoj mjeri respektirao, mo~da bi trebao pomisliti na povijest odnosa tog suca i policije, a mo~da i na kvalitetu policijskih pismena. Naravno da se to odnosi i na sve druge osobne i slu~bene kontakte. Nesumnjivo je da e svatko viae respektirati kompetentnu i pismenu osobu nego nekompetentnu i nepismenu. Stoga se svaki policijski slu~benik treba ato viae truditi u svim kontaktima ostavljati dojam osobne kompetencije i atititi svoj i ugled slu~be, ato e se, nesumnjivo, reflektirati i na policijski sustav kojem pripada. Kako ne komunicirati - gdje grijeaimo Najkrai odgovor na pitanje kako ne komunicirati je da se ne krae pravila dobrog policijskog komuniciranja ranije navedeno pod 3.1., no ipak valja spomenuti neke situacije koje su u estalije u praksi policijskog postupanja i na koje bi trebalo u veoj mjeri ukazati. Treba izbjegavati da se u komunikaciji prilikom primjene policijskih ovlasti, odnosno obavljanja policijskih poslova na neprimjeren na in uspostavlja odnos dominacije policijskog slu~benika, odnosno naglaaava inferioran odnos graanina mimo ranije spomenutog odnosa prijateljskog autoriteta policijskog slu~benika. To se ponekad na neverbalnoj, a vjerojatno i na nesvjesnoj razini dogaa na na in da policijski slu~benik nastoji zauzeti  viai polo~aj bilo na stepeniatu, bilo na kakvom drugom uzviaenju (npr. nogostup u odnosu na kolnik i sl.). Ako je policijski slu~benik rastom ni~i od osobe prema kojoj postupa to se mo~da mo~e tolerirati ali se ni u kojem slu aju ne mo~e tolerirati prizor policijskog slu~benika koji sjedi u slu~benom vozilu i kroz prozor, ponekad jedva malo spuaten komunicira s graaninom koji doslovce  u i uz vrata vozila i gleda u policijskog slu~benika kao u neko bo~anstvo kojem je dato da ga kazni ili mu oprosti nekakav prekraaj. Kod svakog se graanina koji opazi ovakav prizor mo~e samo javiti odbojnost prema policiji i policijskom sustavu. Policijski slu~benici skloni ovakvom na inu  komunikacije e potra~iti opravdanje u tome da je graanin sam  u nuo , da on mora u vozilu na toplom i suhom pisati i sli no, no opravdanja za to ne smije biti i rukovoditelji u policiji bi se trebali pobrinuti da ovakvo  komuniciranje iskorijene. Ako graanin stoji na kiai, tako treba stajati i policijski slu~benik. Ako policijski slu~benik sjedi u slu~benom vozilu na toplom i suhom, tako treba i graanin. Ne postoji nikakva formalna i stvarna zapreka da se graaninu ponudi da sjedne u slu~beno vozilo dok se od njega uzimaju podaci i sli no. Naravno da uvijek, pa i u takvim situacijama policijski slu~benik mora biti pripravan sprije iti napad, bijeg ili samoozljeivanje osobe prema kojoj postupa kako to stoji u l. 3 Pravilnika o na inu postupanja policijskih slu~benika. U policijskoj slu~bi brojni slu~benici rade u sredinama iz kojih ne potje u pa se  raduju kad ih policijski posao spoji sa  zemljacima . Tu esto dolazi do pogreaaka u komuniciranju pa se prelazi na  zemlja ki dijalekt, krai se pravilo o dr~anju primjerenog razmaka i ulazi se u osobnu i intimnu zonu uz  zemlja ke komentare, unoaenje u lice, tapaanje po ramenima i udaranje po leima. Takvi primjeri neprikladnog pribli~avanja i komuniciranja, policijskog slu~benika legitimiraju kao  neotesanca i  tihog okupatora duha i zasigurno mu nee pribaviti simpatije ni  zemljaka ni  nezemljaka . Tko ~eli da se ljudi ugodno osjeaju u njegovu druatvu, zlatno pravilo glasi  dr~ite razmak , odnosno primjerenu distancu. Valja napomenuti da meu nekim policijskim slu~benicima vlada uvjerenje da se pristojnost policijskog slu~benika od strane  kriminalaca do~ivljava kao znak slabosti. Tu valja biti vrlo jasan, podsmjealjiv, omalova~avajui ton i dr~anje, ironija i sarkazam, nemaju mjesta u policijskoj komunikaciji pa ni kad se policijski slu~benik u slu~bi  sretne sa  starim znancima ili viaestrukim recidivistima. Svatko, pa i okorjeli kriminalci imaju potrebu za uva~avanjem i sigurno e bolje reagirati na policijskog slu~benika koji ih uva~ava i takve kakvi jesu, nego na policijskog slu~benika koji ih omalova~ava. Policijskog slu~benika to  niata ne koata a mo~da e si  uatedjeti neprospavane noi zbog pritu~bi, tu~bi i drugih komplikacija koji mogu iz toga proizai. Pristojnost zapravo nije jedina komponenta policijske komunikacije, ona je dio policijskog autoriteta koji se mukotrpno izgrauje i vrlo lako izgubi. Kompletan policijski slu~benik, uz napomenu kompletan  njime zra i, on ga neverbalno komunicira. `to rei kad policijski slu~benik graaninu utvrdi prekraaj pa otpo ne komunikaciju kako on razumije da su teaka vremena ali i on mora raditi svoj posao, ili kad postavi pitanje: `to emo sad? Takva komunikacija jasno odaje policijskog slu~benika kojem nije mjesto u policijskom sustavu. Ako ne zna ato e i kako e, pa takav upit postavi graaninu, viae je nego jasno da je nekompetentan za poslove koje obavlja. A ako o ekuje od graanina da ponudi  obostrano koristan prijedlog, opet je viae nego jasno da je korumpiran i da mu je mjesto u zatvoru a ne u policijskom sustavu. Ovakva i sli na komunikacija se u kona nici mo~e tretirati kao osnova sumnji na po injenje kakvog koruptivnog kaznenog djela. Policijski slu~benik koji zna ato i kako hoe, to e na taj na in i komunicirati koristei se neato zatvorenijim tipom komunikacije koja ne dopuata aarenilo odgovora i postupaka. Ako policijski slu~benik zatra~i voza ku, prometnu, osobnu ili kakvu drugu ispravu treba jasno rei ato tra~i i o ekuje pa  drugoj strani ne ostavlja nikakav prostor za manipulaciju. Ako graanin izvrai nalog postupak je poznat. A ako ne ispuni, postupak je opet poznat. No ako policijski slu~benik od graanina zatra~i  papire , onda mu je ostavio mogunost da mu uru i toaletne papire i istovremeno ispuni njegov zahtjev. `to mo~e slijediti nego sramoenje policijskog slu~benika i konflikt koji mo~e izmaknuti nadzoru. ZAKLJU AK Iz teksta rada proizlazi da postoje brojne specifi nosti policijske komunikacije koja je odreena, u prvom redu, prirodom policijskih poslova i koju treba njegovati i unapreivati jer svakom pojedinom policijskom slu~beniku dobro i pravilno komuniciranje mo~e bitno olakaati posao i ~ivot, ili ih bitno ote~ati. Nije zgoreg napomenuti da je  neuljudan odnos prema strankama i suradnicima za vrijeme rada u Zakonu o policiji predvien kao lakai disciplinski prijestup, dok je u l. 96.t.7. istog zakona  nedoli no ponaaanje u slu~bi ili izvan slu~be kad ateti ugledu policije propisano kao te~a povreda slu~bene du~nosti. S druge pak strane  pismeno/usmeno izra~avanje, komunikacijske vjeatine je definirano kao poseban kriterij za ocjenjivanje policijskih slu~benika, temeljem ega policijski slu~benik mo~e biti ocijenjen boljom ili loaijom ocjenom, koja za posljedicu ima i mogunost napredovanja ili nazadovanja u slu~bi. Za svakog policijskog slu~benika izbor bi trebao biti jednostavan i racionalan. Svaki od njih, kad se nae u situaciji da se netko prema njemu postavi neprijateljski, trebao bi se upitati koliko je takav odnos rezultat osobnosti osobe koje se prema njemu tako postavlja, ili je to mo~da rezultanta dotadaanjih kontakata te osobe s policijom. Policijski slu~benici po esto smatraju da su nedovoljno zaatieni zakonima i samim policijskim sustavom i rukovoditeljima  koji ne stanu iza njih . To je u dobrom dijelu i to no, no ni jedan od njih pojedina no tu ne mo~e stvari zna ajno promijeniti na bolje. Svaki sustav po iva na bazi, na temelju. Policajac je temelj policijske slu~be i sustava i on e biti to ja i ato je ja a bazna osnova. Stoga svaki policijski slu~benik treba raditi na svojim osobnim kompetencijama i sukladno tome razvijati svoje komunikacijske vjeatine. Drugim rije ima izgraivati vlastiti integritet i  prijateljski autoritet . Poatovanje i uva~avanje se ne stje e dekretom ve dugogodianjim korektnim pristupom svome poslu i graanima. Svaki komunikator odaailje poruke o sebi baa kao ato svaki glumac ve svojim stupanjem na pozornicu odaailje odreene poruke i sadr~aje. Policijska pozornica je poznata. I  glumci na toj pozornici su poznati. Na ~alost, neki od tih glumaca su prokazani kao korumpirani i to je najvei neprijatelj i prijetnja policijskom sustavu i policijskom legitimitetu. Nikad nee  zra iti prijateljskim autoritetom korumpirani slu~benik. On trajno gubi taj sjaj jer svaki od takvih pojedina no gubi ast koja mu daje taj sjaj. Zabluda je da koruptivni odnos odnos izmeu dvoje ljudi. Svatko tko je podmitio policijskog slu~benika to prepri ava i za svakog takvog se zna koliko vrijedi. Uostalom zar onaj koga se  mo~e kupiti ne postaje roba na tr~iatu? A cijena onda ovisi o odnosu ponude i potra~nje. A mo~e li roba imati ikakav autoritet i ato ona mo~e komunicirati? Literatura: Borovec K. (2009). Policija i mediji. Zagreb: Policija i sigurnost 1/09. Borovec K., Balga  I., Karlovi R. (2011.) Interna komunikacija u Ministarstvu unutarnjih poslova: Procjena zadovoljstva poslom i zadovoljstva internom komunikacijom Zagreb: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijskaakademija. Cajner Mraovi I. i suradnici (2003). Policijski priru nik. Zagreb: MUP RH. Glavaa Gliai. R., Vukosav J. (2007). Policijska psihologija i komunikologija, Zagreb: MUP RH. Jurina M. (1994). Rukovoenje i organizacijsko ponaaanje. Zagreb: MUP RH. Kalem D. (2014). Meusobni odnosi i poslovno ponaaanje policijskih slu~benika. Zagreb: Policija i sigurnost. broj 2/14. Mavri I. (2011). Smjernice operativnog postupanja pri vertikalnoj komunikaciji rukovoditelja prema policijskim slu~benicima. Zagreb: Policija i sigurnost. broj 3/011. Novosel, S.L. (2012). Komunikacijski kompas. Zagreb: Plejada. Pease A. (2002). Govor tijela, kako misli drugih ljudi pro itati iz njihovih kretnji. Zagreb: AGM. Plenkovi M. (2013). Odnosi s javnoau  nova komunikoloaka disciplina. Zagreb: Media, culture and public relations 4/13. Rosi, V. (2008).Komunikacija pregovaranje lobiranje. Rijeka: Institut za istra~ivanja i razvoj obrambenih sustava. Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, NN 76/09., 92/14. Zakon o policiji, NN 34/012.,130/012., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. Pravilnik o na inu postupanja policijskih slu~benika NN 89/10, 76/15. Pravilnik o ocjenjivanju policijskih slu~benika, NN 113/12. Uputa Glavnog ravnatelja policije o na inu noaenja policijske odore broj: 511-01-51/7-18400/12-2013. od 13. studenog 2013.g. Smjernice Glavnog ravnatelja policije o meusobnim odnosima, ponaaanju i izgledu policijskih slu~benika, javljanju i izvjeaivanju, postupanju s opremom i sredstvima te primopredaji du~nosti, broj: 511-01-50/3-16 od 14. lipnja 2014.g. 1 dr.sc. }eljko Mrai, profesor visoke akole na Visokoj policijskoj akoli u Zagrebu, zmrsic@fkz.hr 2 Novosel, S.L. (2012). Komunikacijski kompas. Zagreb: Plejada, str. 9.  Ibidem str. 16. 4 Ib.str. 19. 5 Rosi, V. (2008).Komunikacija pregovaranje lobiranje. Rijeka: Institut za istra~ivanja i razvoj obrambenih sustava. , str. 9., 11.  Novosel, S.L., op.cit.str. 48. 7 Viae o policijskim poslovima i ovlastima vidi Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, NN76/09., 92/14.  Jurina M. (1994). Rukovoenje i organizacijsko ponaaanje. Zagreb: MUP RH., str. 261.  Glavaa Gliai. R., Vukosav J. (2007). Policijska psihologija i komunikologija, Zagreb: MUP RH., str. 95.  Novosel, S.L., op.cit. str. 24.  Novosel, S.L., op.cit. str. 16.  Glavaa-Gliai, R., Vukosav, J.: op.cit. str. 96.  Rosi, V., op. cit. str.16.  Glavaa Gliai. R., Vukosav J,: op.cit. str. 95  Borovec K. (2009). Policija i mediji. Zagreb: Policija i sigurnost 1/09. str. 82.  Prema Borovcu, ibidem  Pease A. (2002). Govor tijela, kako misli drugih ljudi pro itati iz njihovih kretnji. Zagreb: AGM..  Jurina M., op. cit. str. 280., Rosi, V., op. cit. str.43.  Glavaa-Gliai, R., Vukosav, J.: op.cit. str. 97.  Plenkovi M. (2013). Odnosi s javnoau  nova komunikoloaka disciplina. Zagreb: Media, culture and public relations 4/13.  Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, NN 76/09., 92/14.  Eti ki kodeks policijskih slu~benika, NN 62/12.  Na ela i pravila interne policijske komunikacije propisana su Smjernicama Glavnog ravnatelja policije o meusobnim odnosima, ponaaanju i izgledu policijskih slu~benika, javljanju i izvjeaivanju, postupanju s opremom i sredstvima te primopredaji du~nosti, broj: 511-01-50/3-16 od 14. lipnja 2014.g. Neki dijelovi smjernica, kao ato su obraanje, oslovljavanje, pozdravljanje i sl., odnose se i na komunikaciju policijskih slu~benika prema vani, tj. komuniciranje prilikom uredovanja odnosno primjene policijskih ovlasti. U airem smislu na policijsku komunikaciju se odnosi i Uputa Glavnog ravnatelja policije o na inu noaenja policijske odore broj: 511-01-51/7-18400/12-2013. od 13. studenog 2013.g. Viae o tome vidi i: Borovec K., Balga  I., Karlovi R. (2011.) Interna komunikacija u Ministarstvu unutarnjih poslova: Procjena zadovoljstva poslom i zadovoljstva internom komunikacijom Zagreb: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijskaakademija.; Kalem D. (2014). Meusobni odnosi i poslovno ponaaanje policijskih slu~benika. Zagreb: Policija i sigurnost. broj 2/14.; Mavri I. (2011). Smjernice operativnog postupanja pri vertikalnoj komunikaciji rukovoditelja prema policijskim slu~benicima. Zagreb: Policija i sigurnost. broj 3/011.  Glavaa-Gliai, R., Vukosav, J.: op.cit. str. 98.  Cajner Mraovi I. i suradnici: Policijski priru nik, MUP, Zagreb 2003. str. 130, 131.  Propisan na in pozdravljanja propisan Smjernicama Glavnog ravnatelja policije o meusobnim odnosima, ponaaanju i izgledu policijskih slu~benika, javljanju i izvjeaivanju, postupanju s opremom i sredstvima te primopredaji du~nosti, broj: 511-01-50/3-16 od 14. lipnja 2014.g., str. 4.  Glavaa-Gliai, R., Vukosav J. op. cit. str. 98-101., dopunjeno s Cajner-Mraovi. I.: Policijski priru nik, MUPRH, Zagreb 2003. str. 132-136.  Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, NN 76/09., 92/14., l. 53-55.  O tome viae vidi Cajner Mraovi I. i suradnici (2003). Policijski priru nik. Zagreb: MUP RH.str. 179- 181.  Bazirano na 35-godianjem policijskom iskustvu autora, od ega sedam godina u Odjelu za unutarnju kontrolu gdje je predmetna problematika dio svakodnevnice. Pravilnik o na inu postupanja policijskih slu~benika, NN 89/10, 76/15.  Zakon o policiji, NN 34/012.,130/012., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., l. 95.t.4.  Pravilnik o ocjenjivanju policijskih slu~benika, NN 113/12., obrazac za ocjenjivanje u prilogu Pravilnika.     PAGE \* MERGEFORMAT1 (4@BDLXbX޽:¿пfhjDF*,fvh"\^`(ԹԵԵԵԭhuh5hHh6EhJ jh4#0JUh h4#hsyjhi0JUhhhvhS?5 hS?5hS?htIhh)hKhyyhKhf_yhEh4he8(JLN(:LNPbdf0ljlHVdz@B\hlRT˽zs hnhnhnh4aJh4hhgh55hv%0h5?h$h Yh*ah7hXhh/fjh0JUhjh(0JUh(hX)haahW5 hW5hWh h{|Mhhch5huh`x-XhT`bdpt8FHbdfnȿ⥚hCJaJh5h5CJaJh5h9(aJh- h-h- h-aJh-h-aJh-hJ\aJ hJ\hJ\hJ\ h5aJh5haJ haJh5h5aJ hnaJ9tH~ h  r  v p H dgd^Z $ & F a$gdD" $ & F a$gd.  & F dgd5 $ & F a$gd9( $ & F a$gd- $ & F a$gdJ\ $ & F a$gd5lnp|~| ~            & d h   J p r   t v n p F|ulhhd hd hd aJ hd hd h 8aJh5h.aJ h.aJh.h.aJ h9(aJh5h 8aJ hg*aJh5haJh5h9(aJ haJh5hf cCJaJhf cCJaJh5CJaJh5h5CJaJhCJaJh5hCJaJ'FHJL2468̿ӡyuokukaujhJ0JUh4 hv%00Jhu| h .0J hzDhsfjh hsf0JU hzDh hzDh3jhzDh30JH*UhzD hzDhYh jh h&:0JU hzDh&: h(Jh(Jh(Jh h(J0J hzDhv~/h h 0JhD"hd aJ%2$(F$ gde dgd E dgd~gd~ dgdr dgdIA9gdgdIA9 dgd4 dgd^Z~$&htv(*˷ĭ|rnd`Sjh .h10JUhjh0JUhIA9jhIA90JUhjh0JU hzDhaa hzDhjh .h0JUhh/qjh/q0JUjh .hIa0JU hzDhIa hzDh.ijh .h.i0JUhu|h6 h h h jh60JUhJ 68FH$&H   0  z!|!!!"~zvzvrnrjcjcj\ hJ\hJ\ hhQhhQhehdhJ\hoha[jha[0JUh Ejh E0JUhNh/-4h_7jh_70JU hf chf chf cjhf c0JUhjh0JU hzDhSh? hzDhIajh .hIa0JU hzDh1 h h h $""<$>$@$$$$R%T%V%''''''T(`(h((((()B)X)Z)|)~)*6*8*:*T***r+t+ù~wmieieihhghijhi0JU h h hvhvhvjhv0JUh9(h?jh?0JUh .h.hBhvhu|jhv0JUh;jh;0JUhhJjhJ0JUhVY5jhVY50JUha[ hhQhhQhhQ& >$$T%'(X)8*t+,,------------$a$ dgdv~/gd(dgd^Z dgd dgdegdet+v+++,,,T,`,b,r,t,,,,,,r-x--------------------ƾhD"hd aJhjh*U*hv*mHnHuh*jh*Ujh xUh xh .hjh0JU h(h(h(jh(0JUhLh4#h'jh4#0JU%---- $ & F a$gdD",1h. A!"#$%  s666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ OJPJQJ_HmHnHsHtHJ`J Normal dCJ_HaJmHsHtH \@\ eNaslov 1$<@&"5CJ KH OJPJQJ\^JaJ ^@^ eNaslov 2$<@&$56CJOJPJQJ\]^JaJXX hQNaslov 3$<@&5CJOJPJQJ\^JaJ>A > Zadani font odlomkaViV 0Obi na tablica4 l4a .k . 0 Bez popisa >@> v~/0 Tekst fusnoteCJaJ@/@ v~/0Tekst fusnote ChartH >&`> v~/0Referenca fusnoteH*X/!X e Naslov 1 Char&5CJ KH OJPJQJ\^JaJ tH Z/1Z e Naslov 2 Char(56CJOJPJQJ\]^JaJtH :B: *0 Zaglavlje  B#@/Q@ *0Zaglavlje Char CJaJtH 8 @b8 *0Podno~je  B#>/q> *0 Podno~je Char CJaJtH T/T hQ Naslov 3 Char"5CJOJPJQJ\^JaJtH :B:  0 Tijelo tekstaxH/H  0Tijelo teksta Char CJaJtH 6U 6 hQ0 Hiperveza >*B*phcPK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V,K_&-!~$\".[RnqjdFTl/ Ƈ5g2='<߫s @&WzܟVr}fgX ^Z|wjk۾xJ{~?(xJ3 kz^BJ tɯUjsȄVxJ|jȫKN1aVkzȒ>$"AbG,fxFP !Px33åJ_ԕH |>JLAN_>y'Ϟ<5[2nx۽^|ۏoN:/_wBq7^~_??xo'@Is ;wY ,!"E;r#9OQdu H x} < 73F;,FᦜK pO'sw#,3XbsؠyX)pocbuD8A!90ietD ۈ}èm]|d"@B~h.Pds9DDh#9X$#2=Ŕ91fs;jI 2cO>]D&2s1#0Q4a$ugJ9wyoM}t@auJK.cf`A'+`zD3E~MNADOxaYtc#vBwӍ5 ߆[%cv;nQ?ʶm>tmk]Wh}B({\m9tqz|,Ky'n e$L|AD8 eW:;3a믆%Σ}6NYexGb5^qx)V_=۩z\^!MfZHԗ2Hf!V^X4-,2U,Z69j&`OUSevU2gӨC,+`uyrui# L*2qVr<4.*= 5֊F.5حkusrkUJff-wp͠v":h#7eepE `iA8>vum.nmw x?K=GCШ&3Iƛ2,5;5{rgP;OTtGXKu~[Z,*D?`A<"xNWÇh$l-Hd\9%?(~URᷫW=\v*O0*K^CEv7b囶+#:[)* \1bg(X\   o?]'d W!A"l"&[''-31=6a7JfT[i5k  !cTu;!?pB.n{  $  x ^%(H (((+&'3ESr(F"t+-IKLNOPRB'Xn| --JMQS "$+!8@0(  B S  ? !(*,-/0:;?@FGTUXYefpqtu}~%&359:DEGHKLVWYZdertwx|}    !)9=>AITVYZ_ivx[ b &'225556>MEMGMNMPMSM\\]](^2^eer!rssttttttuvvvwwwwwwwwwwzc{i{q{v{ ||||||}}}}}}}}}}}}}}p~w~~~~~~~ ,28?$*w}(.4;TZц׆݆ Ň ɉʉ͉̉ωЉ҉ӉՉ։ACKLWYabUVab hi67  ef56 : ; x y X!Y!p!r!]'^'++//+5-5a5c599::::::;;@;A;q;r;;;G<H<<<==O=P===_>`>>>??BB-G.GJJJJ3S5SZS\ShTiT[[^^bb&h(h1h3hSsUs`sassstttt9u:uuuuuvvvvDwEwww3x4xpxqxxxxx:y;yyyzzz{ {N{Q{`{c{n{q{{{{{||~||||||L}O}o}r}}}}}}}~~g~j~~~~~"%UXCF!QTdžʆTX`cX[ȉʉ͉̉ωЉ҉ӉՉ։CW  !!!Y!Y!3141DDDDS SfTgT$q$qBq]qTsTsstvvzzz{{{{{{O{O{P{P{a{c{o{o{p{p{{{{{||~||||||||H}I}M}M}p}p}}}}}}}~~~~##VDȆʆ*0SXaaYYɉʉ։ c < nip $} /C< n. L?&ENZtC^)U2]drH\:$84$y< n*y< n/}{~@(n?{^`o(.80^8`0o(..80^8`0o(...^`o(.... ^`o( ..... `^``o( ...... `^``o(....... p^p`o(........  ^ `o(.........^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(.80^8`0o(..80^8`0o(...^`o(.... ^`o( ..... `^``o( ...... `^``o(....... p^p`o(........  ^ `o(.........80^8`0o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.80^8`0o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHop^p`OJQJo(hH@ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoP^P`OJQJo(hH^`o(.80^8`0o(..80^8`0o(...^`o(.... ^`o( ..... `^``o( ...... `^``o(....... p^p`o(........  ^ `o(.........^`o(.80^8`0o(..80^8`0o(...^`o(.... ^`o( ..... `^``o( ...... `^``o(....... p^p`o(........  ^ `o(.........80^8`0o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH. h^h`hH. P^`PhH.. ^`hH... x^`xhH.... ^`hH .....  X^ `XhH ......  ^ `hH.......  8^`8hH........  `^``hH......... /}{. LC^)UrH\/Cip EN4$yc *y n?{ |SXC&C&$ur7I6m.Idyy.N59Z 7W d M )' q&:6EXSPWs5`1@S4J q!D"4#?$L$ #)A)X)g*v*^+B-. .T/./v~/v%0/-4l45VY5u67D7_7 8IA9.: ;:s: c<j9>w ?5?S?BUD6E GH2M{|MPhQrQNSHYKY"6Z^Z^[a[J\%^:^I%`Iaaaf cdeesfhg.i/qru x`xkxf_ysyS$|s=|"UxJJ'~2;mu|KK E\k[/f'J D.AI4~DXMO:( 4 v$4iv._ZXi*(L?/zE$1n "%  * Y.(J;U?1|Ot u!We3:n*aZ#Y$9( UnvtI#qyYm4P?>;cS~~Y1[4;zD6fchHMoysY)-zz@0  !$+,-/4G @$&(*,248<>BDFLZ\^blUnknown G.[x Times New Roman5Symbol3. .[x Arial] Minion ProTimes New Roman7.*{$ Calibri7$BCambriaC.,*{$ Calibri Light?= .Cx Courier New;WingdingsA$BCambria Math"1*tG*tGMWh>9uF!0fz JQHP  $Pv~/2! xx Mrai}M<         Oh+'0P    $08@HMršićNormalŽM2Microsoft Office Word@F#@ @@ @MWh ՜.+,0 hp|  >fz  Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F@@1Table-XWordDocument .HSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8MsoDataStore@`O@T3AEKXQH3JUQ==2@`O@Item 4PropertiesUCompObj }   F+Dokument programa Microsoft Word 97 2003 MSWordDocWord.Document.89q