ࡱ> |bbjbj.|ËË0U* # 8<H:v`$nGpGpGpGpGpGpG$aJM>GGuHV,V,V,nGV,nGV,V,6^CF61P$n>DZGH0HZDQM)QM8FQMFXV,GGV,HQM % :dr.sc. }eljko Mrai, Davor Labaa PREVENCIJA KRIMINALA Sa~etak: U radu se alaborira odnos prevencije i represije na ovim prostorima te njihove prednosti i nedostaci. Kroz povijesni presjek mialjenja filozofa i kaznenopravnih stru njaka razvidno je da u stru nim i intelektualnim krugovima nema dvojbe oko preventivne uloge kaznenog prava, odnosno da je prevencija strateaka odrednica i svrha ka~njavanja. Postavljaju se pitanja i o openitim mogunostima i dometima prevencije te je potvreno da postoje provedivi modeli uspjeanog suprotstavljanju kriminalu i drugim sociopatoloakim pojavama, te da nema razloga za sumnji avost prema prevenciji kao modelu. Klju ne rije i: prevencija, represija, policija, kazneno pravo, kriminal REPRESIJA I /ILI PREVENCIJA? U suvremenoj politici suzbijanja kriminala, a slobodno se mo~e rei u politici suzbijanja svih vrsta ka~njivih i ne~eljenih ponaaanja, mogu se prepoznati dvije glavne orijentacije, represivna kao tradicionalna i preventivna kao suvremena. U terminologiji politike suzbijanja kriminala izraz represija (lat. repressio  zaustavljanje, stezanje, potiskivanje), odnosi se na tradicionalno kaznenopravne sadr~aje, primarno kaznu (i to retributivnu kaznu) kao uobi ajeni mehanizam  vraanja zla po initelju kaznenog djela po injenog u proalosti. Suprotno tomu, izraz prevencija (lat. preventio  presretanje, pretjecanje, sprje avanje, izbjegavanje unaprijed), ozna ava sve one sadr~aje kojima se sprje avaju ka~njiva ponaaanja u budunosti. Meusobni, pak odnos represije i prevencije je odnos pro~imanja. Naime, represija uvijek u izvjesnoj mjeri sadr~ava odreenu dozu prevencije i obrnuto. Ipak prevladava mialjenje da su u suvremenoj kriminalnoj politici joa uvijek dominantni represivni sadr~aji, ato u srediate interesa dovodi kaznu odnosno kaznenopravne sankcije openito. No, to ne mo~e biti razlog da bi dr~avna tijela i tijela kaznenog pravosua podlegla pritisku represije ve moraju te~iti ostvarivanju prevencije koja e biti znanstvena, socijalna i humana, ato kona no treba rezultirati napuatanjem njenog tradicionalnog legalisti kog okvira. Primat prevencije nad represijom nije samo plod vjerovanja u uspjeh prevencije nego je i te kako u vezi s uspjeanoau tradicionalne represije. Naime, vjerovanje u represiju kao jedino sredstvo u borbi protiv kriminala odavno je napuateno. Razlozi su za to u prvom redu njena neuspjeanost, ali i opi trend kretanja prema humanizaciji i tra~enju nepenalnih na ina suzbijanja kriminala. No, sve i kad bi svijest o neuspjeanosti i neodr~ivosti represivnog koncepta bila opeprisutna, i volja da se takav koncept zamijeni jednim odr~ivim preventivnim konceptom neupitna, to nikako ne bi bilo mogue izvesti bez velikih druatvenih potresa i rezova. Naime, cijeli kaznenopravni sustav je povijesno izgraen na represivnom modelu ka~njivog djela, na koje se logikom automatizma nadovezuje kazna, ato uklju uje cjelovitu druatvenu infrastrukturu prilagoenu tom modelu: represivno utemeljeno zakonodavstvo, ustroj policije, dr~avnih odvjetniatva, sudova, penintencijarnih institucija i td. Svaka zna ajnija izmjena u tom sustavu povla i za sobom socijalne i ine potrese u cijelom druatvu, a poglavito u tim slu~bama. A to si ni jedna politika, ni jedne dr~ave, ne mo~e olako dopustiti a da ne dovede u pitanje opstojnost infrastrukture koja svaku politi ku garnituru dovodi i odr~ava na vlasti. Jasno je stoga da se represije ne mo~emo olako odrei, ato iz navedenih nu~nih uvjetovanosti, ato iz odreene preventivne koristi koju i tako osmialjena i organizirana represija ipak donosi. C. Beccaria je joa davne 1764. godine ustvrdio, ato ni danas nitko razuman ne osporava, da: "Jedan od najsigurnijih na ina da se sprije e zlo ini nije uvoenje okrutnih kazni, ve njihova neizbje~nost, i dosljedno tomu budnost dr~avnih organa. Neizbje~nost kazne, makar i blage, uvijek e ja e djelovati na ovjeka negoli strah od te~e kazne ako je taj strah spojen s nadom da e se kazna izbjei". Dakle, on svrhu ka~njavanja vidi u tome da se kroz ka~njavanje zlo inaca  sprije e zlo ini . Drugim rije ima, on kaznu smatra preventivnom mjerom koja e utjecati na spre avanje zlo ina u budunosti, ali ipak je smatra tek jednim od najsigurnijih na ina sprje avanja zlo ina. Beccaria je zasigurno jedan od najzaslu~nijih teoreti ara i prakti ara kojima imamo zahvaliti humanizaciju kaznenog prava i prijelaz iz srednjovjekovnog u novovjeko, moderno kazneno pravo, ali dvojbe oko odabira strategija i metoda u borbi protiv  zlo ina datiraju vjerojatno od  pamtivijeka . Tako Platon ka~e:  Nitko  ve ako se slijepo poput ~ivotinje ne osveuje  ne ka~njava krivca na to i zato, ato je skrivio. Tko s razborom misli kazniti, ne ka~njava za proalu krivicu  ato se dogodilo, dogodilo se  ve zaradi budunosti, da opet ne skrivi ni on sam ni drugi, kad vidi, gdje je ovoga stigla kazna.  Ovakav stav doaao je napokon do izra~aja i u poznatoj sentenci klasi nog razdoblja rimskog prava. Kako je naglasio Paulus:  Poena constituitur in emendationem hominum (Kazna se odreuje radi popravljanja ljudi). Zlatari smatra da je Protagora, osniva  sofisti ke akole i prijatelj velikog gr kog dr~avnika Perikla, postavio najstariju, nama poznatu znanstvenu teoriju kaznenog prava. Prije Protagore vladala je u narodu a i kod dr~avnika i filozofa ideja osvete. Protiv toga ustaje Protagora i ka~e:  ne ka~njava se zlo inca za to i radi toga ato su po inili zlo; ini to samo onaj koji se poput ~ivotinje, nerazumno osveuje. Tko ali razumno ka~njava, ne ka~njava radi po injenog nedjela, jer u injeno se ne mo~e u initi neu injenim, nego da u budunosti ne po ini zlo niti onaj koji ga je po inio niti koji drugi koji je vidio kako je prvi bio ka~njen. Ka~njava se radi zastraaivanja . Za Protagoru kazna ima tri cilja: zastraaivanje, popravak i eliminiranje. Zlo inca se kaznom zastraauje, ne dostaje li to, treba nastojati da ga se popravi, a ne dostaje li ni to, treba ga eliminirati, tj. u initi neakodljivim po druatvo. Protagora dakle tra~i za razumno ka~njavanje neku svrhu, tj. druatvo treba imati korist, a po mogunosti i onaj koga se ka~njava. Iz navedenog se lako dade zaklju iti da Protagora stoji na stajaliatu teorija prevencije (generalne i specijalne). ini se da je na ovim prostorima, na stru noteoretskoj ali i provedbenoj razini, ideja prevencije kao strateake odrednice, ali i civilizacijskog dostignua, uz odreena  revolucionarna odstupanja, konstantno prisutna. Da je tomu tako, vidljivo je iz stavova koja su o tome zauzimali naai vodei teoreti ari kaznenopravne misli tijekom proalog i ovog stoljea. Josip `ilovi `ilovi o prevenciji piae u kontekstu  osnovnog problema kaznenog prava i nauke o kaznenom pravu, tj. svrhe postojanja samog kaznenog prava i ka~njavanja . Prevenciju, kako generalnu tako i specijalnu, promatra u okvirima relativne teorije ili teorije svrhe i ka~e da  druatvo, kad kazni, ide za izvjesnom svrhom, tj. druatvo ne ide za drugim, nego da predusretne zlo instva, da zaatiti samo sebe protiv zlo instva. Prigovore teoriji svrhe: da su prekinule svezu izmeu zlo instva i kazni, da ne kazne zato, jer je zlo instvo u injeno, nego zato, da se zlo instvo ne ini, da se ovjeka sudi ne zato, ato je on u inio zlo, nego zato, da drugi ne po ine kaznenog djela, da se preprije i zlo po drugima, da on slu~i za svrhe drugih, negira, i ka~e da se i ovdje krivac kazni jer je u inio kazneno djelo, ali ne bez svake svrhe, nego zato, da toga u budue ni on ni drugi ne ine. Isti e da generalna prevencija ide za tim, da se kaznom zlo incu u budunosti preprije i po injenje zlo ina sa strane njegove i drugih, sa svrhom da djeluje na zlo inca i na druge, da ne po injaju u budue zlo ina. Za specijalnu prevenciju ka~e da se bavi samo i jedino krivcem, te da im je svrha, da djeluju na nj tako, da ne po ini viae ka~njivog djela. Kaznu promatra kroz tri svrhe i dvije strane. Svrha je kazne zastraaiti, popraviti i u initi neakodljivim, od ega zastraaivanje svrstava u generalnu prevenciju, a ostale dvije u specijalnu prevenciju. Drugim rije ima, kazna ima dvije strane, jedna se strana obraa spram druatva  generalna prevencija, a druga se strana obraa spram samog krivca  specijalna prevencija. Spojene teorije predstavljaju kompromis izmeu ovih dviju teorija. Bogdan Zlatari Na istom tragu Zlatari postavlja pitanje smisla kaznenog (krivi nog) prava,  je li krivi no pravo pravni institut ili je to sila ? To pitanje postavlja zbog njegove opasnosti, ato ono mo~e ovjeka uniatiti, izbrisati, ega na drugim podru jima prava nema. I on odgovore nalazi u apsolutnim, relativnim i spojenim teorijama. Pri tome apsolutne teorije, koje joa nazivaju teorijama odmazde ili represije, smatraju kaznu pravednom odmazdom za u injeno zlo i ne pitaju za svrhu kazne. Po njima se ima kazniti i onda kada se kaznom ne posti~e nikakva svrha. Za razliku od njih, relativne teorije svu va~nost postavljaju na svrhu kazne. Ne ka~njava se radi toga da se izgladi po injeno zlo, ne ka~njava se radi osvete, odmazde, ve zato da se time, tj. ka~njavanjem postigne neka korisna svrha. Druatvo ide za tim da se u budue sprije e zlo instva, a nije im do toga da se osveuje. Kazna je samo sredstvo da se postigne cilj, a taj je spre avanje zlo instva. Dok apsolutne teorije nalaze svoj razlog u proalosti, ove ga tra~e u budunosti, u svrsi, te se stoga nazivaju joa i teorijama svrhe ili prevencije. Isti autor nadalje teorije prevencije dijeli u teorije generalne prevencije koja djeluje spram svih ljudi kao kandidata za zlo instva, teorije specijalne prevencije koje imaju u vidu samo po initelja kaznenog djela, te na spojene teorije koje predstavljaju kompromisno rjeaenje. Autor i u svojim kasnijim radovima naglaaava zna aj prevencije kao akcije spre avanja da do kriminalnih ponaaanja uope ne doe, prije nego ato je  krivi no djelo uope izvraeno. Smatra da je razgrani enje izmeu politike prevencije i politike represije tek formalne prirode, jer da i akcija represije ima za cilj spre avanje vraenja  krivi nih djela od strane po initelja i drugih u budunosti, dakle prevenciju. Stanko Frank Kod Franka, poratnog teoreti ara kaznenog prava, ideja prevencije blijedi a ja a ideja socijalisti ke i revolucionarne represije. On, godine 1950. tvrdi da ne bi bilo ispravno, kada bi svrhe ka~njavanja, koje navodi zakon, smatrali istovjetnima sa specijalnom, odnosno generalnom prevencijom. Ka~e da shvaanje kazne kao specijalne ili generalne prevencije nije mogue u socijalisti kom pravnom sistemu. Specijalna prevencija da povla i oatru granicu izmeu pojedinca i zajednice, i stavlja pojedinca u opreku prema cjelokupnosti. Ni generalnu prevenciju kao svrhu ka~njavanja ne smatra moguom u socijalisti kom druatvu, jer da ona predstavlja neku manjinu, koja na naro ito drzak na in djeluje na golemu veinu graana. Ta manjina, kao klasa koja vlada, namee golemoj veini naroda neka pravila ponaaanja. Pritom smatra gotovo sve graane kriminalno kolebljivima, kao potencijalne, kao mogue zlo ince. im na mjesto neznatne manjine, kao klase koja vlada, stupa golema veina naroda, gubi ta koncepcija generalne prevencije svoj smisao. Narod sam sebi namee pravila ponaaanja, slobodno preuzima neke obaveze. Na taj na in odgaja sebe, a ponaaanje goleme veine djeluje odgojno kao primjer i na joa preostalu manjinu kolebljivih graana. Ne sumnja da na taj na in shvaanje procesa ka~njavanja bolje odgovara druatvenoj stvarnosti. Na kaznu i represiju gleda kao na uspjeano sredstvo u borbi protiv zlo ina koja je u socijalisti koj dr~avi druge prirode nego u kapitalisti koj. Ona da gubi svoje stati ko zna enje i prestaje biti osveta, odmazda ili retribucija, koja, iako ne mo~e ukloniti druatvene uzroke zlo instva, zlo instvo kao druatvenu pojavu, ipak obraa svoju pa~nju zlo incu. Tako poprima oblik posebne socijalisti ke represije, koja je zbog raznolikosti na ina kako reagira dinami na, i kojoj je povod reagiranja konkretno djelo. Ukoliko je to spojivo sa zaatitnom zadaom kaznenog prava, kazna kao socijalisti ka represija ide za tim, da ukloni uzrok konkretnog zlo instva djelujui na zlo inca na odreeni na in. Uniatiti druatveno opasnu djelatnost s dijalekti kog glediata zna i kretanje po razvojnoj liniji druatvenih odnosa. No, ipak, ma koliko se Frank trudio relativizirati preventivnu ulogu kaznenog prava, ona se ipak nazire u pozadini. Tako kao prvi na in ostvarenja represije ka~e da l. 2. Zakona navodi odvraanje i spre avanje po initelja da ne ini ka~njiva djela, a kako je kazna druatvena posljedica zlo instva, to se, po njemu, ovdje mo~e raditi samo o odvraanju zlo inca da ponovno ne u ini ka~njivo djelo, o spre avanju da opet u ini takvo djelo. Ka~e da pri tome treba razlikovati odvraanje od spre avanja. Odvraanje da zna i psihi ko djelovanje odreene vrste. Odvratiti od neke djelatnosti mo~e se samo ovjek odreene vrste, na kojeg se mo~e djelovati razlozima. Kod odvraanja da ne dolaze u obzir ni druatveno neodgojene ni druatveno pokvarene osobe. A po initelje ka~njivih djela, koje nije mogue odvratiti od vraenja ka~njivih djela, treba u tome sprije iti, i to pod svaku cijenu, jer va~ne druatvene interese treba atititi na svaki na in. Svrhu ka~njavanja vidi u preodgajanju, odnosno popravljanju, pri emu kao cilj preodgajanja vidi polu enje socijalnog odgojnog maksimuma, a cilj popravljanja je polu enje socijalnog odgojnog minimuma. No, ve nakon pet godina (1955.), Frankova represivna retorika se znatno ubla~ava, pa ka~e da se cilj kazne mo~e tra~iti i u budunosti. Ka~njavanje da u tom slu aju nije reakcija na neku akciju, ve akcija upravljena u budunost, kako bi njom sprije ili ponovno vraenje zlo instva. Nadalje spominje i pojaanjava apsolutne i relativne kaznenopravne teorije, a u okviru potonje i teoriju generalne i specijalne prevencije. No, i dalje se mo~e ia itati svojevrsna rezerviranost prema teorijama prevencije i stanovito prenaglaaavanje odgojne, odnosno preodgojne uloge kaznenog prava. Franjo Ba i Ba i funkciju kaznenog prava vidi u  zaatiti osnovnih vrednota ovjeka i zajednice, na na in da izrazi zahtjev za njihovom nepovredivoau, da svojim postojanjem, primjenom krivi nih sankcija i njihovim izvraenjem utje e na graane da ne ine krivi na djela.  Ka~e da posebno karakterizira funkciju kaznenog prava injenica da se ona ostvaruje i kao specijalna prevencija, uklju ujui resocijalizaciju. No, prema generalnoj (opoj) prevencije gaji odreene rezerve i ka~e da je posebno zna ajno, kad se govori o smislu krivi nog prava, o smislu dr~avnih prinudnih kaznenih mjera  pitanje osnova koje opravdavaju kaznu i druge krivi ne sankcije. Jer, da ma koliko bili razumni ti danas od svih prihvaeni preventivni ciljevi, oni ipak ne mogu opravdati svaku kaznu, svaku dr~avnu kaznenu prinudnu mjeru, svaki takav zahvat u osnovna dobra ovjeka koji je pogrijeaio. Nije, ka~e, sve ni u opoj prevenciji, potrebne su i mjere neposrednog djelovanja na pojedinca, za ato je krivi no pravo prikladno. Zato se uspjeanost krivi nog prava, njegovog sustava represije, ne mo~e ocjenjivati izdvojeno, nego tek u cjelokupnosti svih mjera koje druatvo poduzima u borbi protiv kriminala. Aktualni teoreti ati Horvati i Novoselec kazneno pravo vide kao centralni dio politike suzbijanja kriminala/delinkvencije, s time da politika suzbijanja delinkvencije djeluje prvenstveno ante delictum, a kazneno pravo prvenstveno post delictum. Ka~u da specijalna i generalna prevencija kaznenog prava i njegova kaznena politika imaju cilj antidelinkvencijskog, odnosno antikriminalnog djelovanja i to je ostvarenje zadataka kaznenog prava, ali i kao dijela zadataka politike suzbijanja ka~njivih ponaaanja. Navode da povijest i suvremene znanstvene spoznaje nedvojbeno prednost danas i za budunost daju prevenciji. Novoselec uz isticanje represivne naravi kaznenog prava, naglaaava da,  iako je ka~njavanje po initelja kaznenih djela reakcija na ono ato se ve dogodilo i utoliko okrenuto proalosti, takva represija nije sama sebi svrha, nego slu~i spre avanju buduih kaznenih djela. Stoga je kazneno pravo istodobno i preventivne naravi. Preventivna uloga kaznenog prava naglaaena je u modernoj teoriji, ali je i prevencija mogua samo pomou represije. Preventivna funkcija kaznenog prava ostvaruje se kako u odnosu na samog po initelja jer ga se izricanjem i izvraenjem kazne ~eli vratiti na put poativanja prava (specijalna prevencija), tako i u odnosu na potencijalne po initelje, koji se odvraaju od kriminalne djelatnosti, i na javnost, kod koje se u vrauje povjerenje u pravni poredak (generalna prevencija) . I Cvitanovi opetovano ukazuje da je prva svrha kazne prevencija, i to specijalna prevencija, a tek potom, na drugom mjestu isti e generalnu prevenciju. Paviai i dr. se osvru na apsolutne, relativne i mjeaovite teorije, te navode kako apsolutne teorije smisao i opravdanje kazne vide samo u pravednoj odmazdi, retribuciji, represiji. One da su usmjerene isklju ivo na zlo koje je po injeno kaznenim djelom i zato ni ne tra~e neku posebnu svrhu koju bi trebalo postii kaznom. Za relativne teorije navode da opravdanje kazne nalaze u svrsi koja se njome ~eli postii, tj. cilju kazne a ato je sprije iti budue injenje kaznenih djela, radi ega se i ozna avaju kao teorije prevencije. Mjeaovite ili spojne teorije o kazni opravdanje i smisao kazne vide u kombinaciji pravedne odmazde i prevencije. Autori smatraju da je svrha ka~njavanja kakva je odreena naaim Kaznenim zakonom jedna od varijanti mjeaovitih  spojenih teorija ija se bit ogleda u sjedinjavanju ideje retribucije, te generalne i specijalne prevencije. I Gara i, ras lanjujui zakonske odredbe o svrsi ka~njavanja, zaklju uje da su svi nabrojani ciljevi svrhe ka~njavanja preventivne prirode, na koji su na in potisnute teorije o odmazdi kao svrsi ka~njavanja. Ali navodi takoer da premda svrha ka~njavanja nije retribucija jer se u Kaznenom zakonu i ne spominje, da je ona ipak prisutna svugdje gdje je prisutna i kazna. Deren inovi takoer smatra da je u zakonom propisanoj opoj svrsi propisivanja i izricanja ili primjene svih kaznenopravnih sankcija istaknuta prevencija, te naglaaava da se u redukciji zla u kazni do njenog minimuma ogleda utilitaristi ki nazor suvremenog kaznenopravnog sustava. Navodi da se u tome ogleda utilitaristi ki nazor suvremenih kaznenopravnih sustava koji radi ostvarivanja svrhe ka~njavanja (opa i posebna prevencija) na zlo iz kaznenog djela koje nastoje u initi neakodljivim odgovaraju sa ato je mogue manjom kvalitetom i kvantitetom umjetnog zla u formi kazne. Tu kazna prestaje biti pravednom odmazdom negacije ranijeg zla i uspostave prava kroz negaciju negacije (retributivni pristup u okviru tzv. apsolutnih teorija o svrsi ka~njavanja) i postaje svrhovitom mjerom zaatite druatvene zajednice i svih njezinih pripadnika od ponaaanja kojima se krai kaznenopravna norma. O ito je da se prevencija kao  suvremena orijentacija u suzbijanju ka~njivih djela na ovim prostorima spominje od davnina, a pitanje je koliko se zapravo ukorijenila u kolektivnoj i pojedina noj svijesti. O ito je da u stru nim krugovima prevladava mialjenje da represija ima smisla ako je u funkciji prevencije, tj. sprje avanja delikta. Ukoliko se izgubi preventivni naboj kazne, onda se gubi i smisao kazne. Jer ako se ne ka~njava da bi se popravilo, sprije ilo, odnosno poslalo svima poruku da se zlo in ne isplati, postavlja se pitanje zaato onda ka~njavati? Da bi se vratilo  milo za drago , osvetilo se, popravilo atetu ili neato drugo? Kako je naknada i popravak atete pravno zasebno regulirano, ostaje pitanje retribucije, vraanja zla zlom, odnosno osvete. Naravno da nijedna dr~ava ne mo~e proklamirati takav stav jer ako je pravo na osvetu oduzeto pojedincu ne mo~e biti delegirano ni na dr~avu. Takva orijentacija je, u veoj ili manjoj mjeri, razvidna i iz svih kaznenih zakona donesenih nakon Zakona iz 1929. godine. Tako i hrvatski Kazneni zakon, u l. 41., jasno definira da je svrha ka~njavanja izraziti druatvenu osudu zbog po injenog kaznenog djela, ja ati povjerenje graana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na po initelja i sve druge da ne ine kaznena djela kroz ja anje svijesti o pogibeljnosti injenja kaznenih djela i o pravednosti ka~njavanja te omoguiti po initelju ponovno uklju ivanje u druatvo. Iz svakog dijela ovako definirane svrhe ka~njavanja viae je nego raspoznatljiva prevencija u svom elementarnom obliku. Stoga, razumno odgovoriti na dvojbu izra~enu naslovom ovog poglavlja, pr&@BDFZnpr  ^ h j & ( x ssdXPH@8@hOJQJhi.OJQJh\T]OJQJh NOJQJh NOJQJnHtHh "hOBOJQJnHtHh "h3G<OJQJnHtHh "h DOJQJnHtHh "h\T]OJQJnHtHh@OJQJ^Jh)>nHtHh@h@nHtHh@nHtH0jh@h@0J5CJOJQJU^JaJhL5CJOJQJ^JaJ#h@h@5CJOJQJ^JaJDFpr( * 8"/8;; $dha$gd($ dh5] a$gd( & F gdL$a$gd Dgd\T]gdLgd@dhgd( LNjl!!$$*$:$$v%&&ʼʤʤʤʓwfRfA!hIh(@B*OJQJph'hIh(5@B*OJQJ\ph!hIh(@B*OJQJphhU_ @B*OJQJphhi@B*OJQJph!hIh(@B*OJQJph.jhIh(0J@B*OJQJUphhi@B*OJQJph!hIh(@B*OJQJphhIh(OJQJh)> h@h(h "hOJQJnHtH&&@'B'))l)|)+++4.6./*/0//0"0<1>1899:zfzUGUh&@B*OJQJph!hIh(@B*OJQJph'hIh(6@B*OJQJ]ph.jhIh(0J@B*OJQJUph'hIh(5@B*OJQJ\ph!hIh(@B*OJQJphhIh(OJQJ'hIh(6@B*OJQJ]ph.jhIh(0J@B*OJQJUph!hIh(@B*OJQJph:;;;;;;;< <$=&=III(I*IHIXIIIIǼtpeT@'hIh-6@B*OJQJ]ph!hIh-@B*OJQJphh.h.nHtHh.h(@B*OJQJph.jhIh(0J@B*OJQJUphh.@B*OJQJph'hIh(5@B*OJQJ\phh%h%nHtHhLh%!h(5@B*OJQJ\ph!hIh(@B*OJQJphhL@B*OJQJph;;;II(I*I>W@WZW\Waquuuu~~($ dh5] ^a$gd. & F gd.gda & F gdagd. & F gd.$ dh5] a$gd(gd% & F gd%II0J2J$U4UVV:WW@WZW\WdWpWYYddiino*r,ruuuuuw0wwwwwxxyyzzzڴڑڃn!hIh.@B*OJQJphh.h@B*OJQJph'hIh(5@B*OJQJ\phhahanHtHhah(@B*OJQJph.jhIh(0J@B*OJQJUph!hIh(@B*OJQJph'hIh(6@B*OJQJ]ph+zzb}r}}}~~&(*Rx΀փ "$(<TVXftڊڢڊ|ڢڊn[Mhj@B*OJQJph$hjhj5@B*OJQJphh(@B*OJQJphh.@B*OJQJph.jhIh(0J@B*OJQJUph'hIh(5@B*OJQJ\phh.h.nHtHh.hj!h(5@B*OJQJ\ph!hIh(@B*OJQJph'hIh(6@B*OJQJ]ph(*$X& T>@6h$ & Fdha$gd(gd:o $dha$gd($ dh51$] a$gd($ dh5] a$gd(gd.tvЋҋƌȌhx$&*8@`ēնՅwi[H[:[h h@B*OJQJph$h[nh[n5@B*OJQJphh[n@B*OJQJphhj@B*OJQJphhZK@B*OJQJphhHg@B*OJQJphhg@B*OJQJph(jh9F0J@B*OJQJUphh#@B*OJQJph!hh@B*OJQJphh@B*OJQJphh\=6@B*OJQJphh8@B*OJQJphēƓʓГޓ &RTV|lpЖ@B ݾxkZLh'Y@B*OJQJph!hIh(@B*OJQJphh[h'Y@OJQJh6xW@OJQJjhG0J@OJQJUhG@OJQJh@OJQJhCF6@OJQJhCF6hCF65@OJQJ!hIh[n@B*OJQJphh^@B*OJQJphh[n@B*OJQJph(jh h0J@B*OJQJUphXZ¤f<>24~:<|~}}}}i}[}}h@B*OJQJph'hIh(6@B*OJQJ]ph.jhIh(0J@B*OJQJUph hIh(h:o!hIh(@B*OJQJphUhIh(B*OJQJph.jhIh(0J@B*OJQJUph'hIh(6@B*OJQJ]ph!hIh(@B*OJQJph!evencija i/ili represija, mo~e se jedino na tragu povijesnog razvoja trenda ideje represije i prevencije, tj. zadr~avanja one nu~ne mjere represije koja ima ili mora imati svoj preventivni  odvraajui naboj, ali strategiju obrane druatva od kriminala bilo koje vrste po injenog od bilo kojeg pojedinca ili skupne garniture, mora graditi na preventivnoj platformi. Naravno da pri tome mora biti rije  o prevenciji koja e biti znanstvena, socijalna i humana, koja e biti odraz suvremenog civilizacijskog, politi kog i pravnog okvira. I kona no, ali ne i najmanje va~no, mora predstavljati ekonomi nije rjeaenje. Drugim rije ima, kad razmotrimo ekonomsku opravdanost i odr~ivost dviju strateakih odrednica, prevencije i represije, treba viae sredstava ulagati u aktivnosti koje e dovesti do toga da se kazneno djelo ne dogodi, kako bi se viae sredstva moglo uatedjeti na drugoj strani jednad~be, aktivnostima koje se poduzimaju nakon ato je kazneno djelo po injeno. Po prirodi stvari, ato je kazneno djelo te~e i slo~enije, odnosno ato ga je te~e otkrivati i dokazivati, ulaganje u prevenciju takvih pojava bi moralo donijeti viaestruku korist. 2. MOGUNOSTI I DOMETI PREVENCIJE Pod prevencijom Paviai podrazumijeva ukupnost svih mjera kojima se smanjuje ili na drugi na in pridonosi kvalitativnom i kvantitativnom smanjenju kriminaliteta i osjeaja nesigurnosti graana, bilo izravnim odvraanjem od kriminalnih aktivnosti ili politikom intervencije osmialjene u cilju smanjivanja potencijala za kriminalitet i njegove uzroke. Prema Horvati-Cvitanovi, pojam prevencije pretpostavlja ukupnost planski osmialjenih i organizirano poduzetih mjera kojima se nastoje ukloniti ili barem smanjiti izravni odnosno neizravni uzroci ka~njivih ponaaanja, posebno onih najte~ih. Ako te definicije usporedimo s  najairom definicijom politike suzbijanja ka~njivih ponaaanja, kao  zajedniatva svih dr~avnih mjera u borbi protiv kriminala, objedinjavajue, interdisciplinarne znanosti, organizacije i sustava djelovanja dr~avne zakonodavne i izvrane i sudbene vlasti te izvandr~avnih institucija koje planiranim i smialjenim sustavom mjera i postupaka djeluju u suzbijanju delinkvencije odnosno kriminala,  odnosno  kompleksom ukupnih nastojanja dr~ave da na njezinom podru ju bude ato manje ostvarenih ka~njivih ponaaanja, a da ona ostvarena budu ato prije otkrivena (tj. pronaen njihov po initelj), te da nakon zakonito provedenog postupka po initelju bude izre ena odgovarajua kaznena sankcija, uo it emo da se te definicije sadr~ajno gotovo preklapaju. Proizlazi da se pojmovi prevencije ka~njivih ponaaanja i politike suzbijanja ka~njivih ponaaanja meusobno tako preklapaju i pro~imaju da govoriti o jednom nu~no zna i i govoriti o drugom i obrnuto. Iako je spoznaja o kriminalitetu kao kompleksnoj druatveno i individualno uvjetovanoj pojavi vrlo stara, tek je postojanjem suvremene kriminalnopoliti ke znanosti, a u svezi s prvim istra~ivanjima fenomenologije i etiologije ka~njivih ponaaanja, prevencija dobila na zna aju. Naime, u uspjeanom suprotstavljanju bilo kojoj pojavi neophodno je potrebno temeljito je prou iti u svim njenim dimenzijama a primarno njene pojavne oblike i uzroke. Tek rezultati istra~ivanja fenomenologije i etiologije ka~njivih ponaaanja mogu predstavljati smjernice za uspjeano preveniranje tih pojava. Dosljedno tome, kada se govori o prevenciji, govori se o socijalnoj strategiji, tj. prevencija se mo~e odrediti kao temeljna, strateaka orijentacija u politici suzbijanja ka~njivih ponaaanja. Kao koncept ona je takoer, u odnosu na represivnu orijentaciju, primarnog zna enja, prvi, posljednji i najairi front suzbijanja ka~njivih ponaaanja. U suvremenim druatvima prevenciji se pristupa sustavno, izradom strategije sprje avanja kriminala, ili spontano, ad hoc, odnosno prigodno kad druatvena potreba za to postane neizbje~na. Strategija sprje avanja kriminala mo~e biti opa, tako da obuhvaa sva kaznena djela ili posebna, koja se odnosi na odreene skupine ili ak na odreena kaznena djela. Strategije nisu zadane jednom za svagda, ve su podlo~ne promjenama, u prvom redu ovisno o kretanju pojave radi ijeg su preveniranja osmialjene. Sam izraz strategija i strategije nije slu ajan ni neadekvatan. On na starogr kom izvorno zna i voenje vojske, a pravi vojskovoa da bi pobijedio u ratu mora imati adekvatnu strategiju, ato zna i da mora jako dobro znati s kakvim snagama raspola~e, kakva je struktura, naoru~anje, motiviranost, osposobljenost i dr., njegove vojske ali i vojske koja mu je suprotstavljena. Takoer mora imati na umu i brojne druge elemente kao ato je teren, meunarodno okru~enje, savezniatva i neprijateljstva, ukratko sve prednosti i nedostatke na svojoj i  protivni koj strani. Kona no, o njegovom umijeu i snazi da iskoristi svoje prednosti i popravi nedostatke ovisi ishod bitke. No, u toj bitci svoje mjesto i ulogu ima i svaki vojnik, svaki kuhar koji kuha za vojsku, svaka avelja koja aiva vojni ku odoru, a koji svaki na svojoj razini daju odreeni doprinos, ali opet ako su pravilno uvezani u jedan sustav. A onda postojanje takvog sustava mo~e dovesti i do najekonomi nijeg rjeaenja, a to je da rata ni ne bude, odnosno da postojanje takve strategije i takvog sustava odvrati napada a od njegovog nauma, tj. od napada. A ato kriminal u svojoj suatini predstavlja ako ne napad na vrijednosti koje atiti pravni poredak, Ustav i zakoni, i ato u svojoj suatini predstavlja kaznenopravni sustav sa svim svojim komponentama i ulogama ako ne airoku frontu koja brani napadnute vrijednosti? Ima li, stoga, boljeg na ina suprotstavljanja kriminalu od izgraivanja jednog cjelovitog antikriminalnog sustava utemeljenog na prevenciji kao strateakoj odrednici? Te preventivne mjere se ne smiju odnositi samo na kriminal po definiciji, nego se moraju protegnuti i na prethodni stadij, antisocijalno ponaaanje, koje je naj eae uvertira u kriminal. Te dvije pojave toliko su meusobno povezane da je bavljenje kriminologijom bez barem osnovnih znanja o socijalnoj patologiji i obrnuto danas gotovo nezamislivo. U suvremenom svijetu sve viae na zna aju dobiva subjektivni osjeaj sigurnosti graana koji je nu~no povezan s eliminacijom straha od kriminala. To u prvom redu, od policijskih organizacija, kao  prve linije fronte u borbi protiv kriminala , zahtijeva odreene prilagodbe u svome radu. Naime, tradicionalne policijske organizacije su se uglavnom u prezentaciji rezultata svoga rada oslanjale na statisti ke prikaze broja po injenih kaznenih djela i postotak otkrivenosti njihovih po initelja. Rezultat rada je to bolji ato je manji broj po injenih ka~njivih djela, odnosno ato je vei postotak otkrivenosti njihovih po initelja. Takav na in rada ni sada nije napuaten, no ipak se daleko viae vodi ra una i o subjektivnom osjeaju sigurnosti graana, pa se iznalaze na ini organiziranja policijske slu~be kojima temeljni ciljevi ne bi bili samo statisti ko smanjivanje kriminaliteta. Meu najpoznatije preventivne koncepte policijskog rada ulazi Community Policing, ato se kod nas prevodi kao Policija u zajednici. To je koncept proaktivnog rada policije zasnovan na ideji udru~ivanja graana i policije radi postizanja zajedni kih ciljeva  sigurnosti zajednice. Policija ne nastupa samo nakon ato je dobila saznanje da se dogodio sigurnosno problemati an dogaaj, ve takve dogaaje nastoji predvidjeti i sprije iti. Na tom zadatku nastoji motivirati i mobilizirati graane da definiraju zajedni ke prioritete te njihovim ostvarivanjem poboljaaju kvalitetu ~ivota u lokalnoj zajednici. Na tom tragu su od 2000. g. i u RH pokrenute opse~ne reforme policijske organizacije i postupanja s ciljem transformacije iz tradicionalnog policijskog modela u model djelovanja policije u zajednici kao javnog servisa graana i izgradnja kompatibilnog modela organizacije rada policije u odnosu na zapadnoeuropske standarde. U SAD-u je nastalo viae preventivnih koncepata, meu koje pripada Zero tolerance-Strategy, (strategija nulte tolerancije), koja bi trebala "ponovno osvojiti javne prostore". Temelj navedene strategije jest Broken windows theory (teorija razbijenih prozora). Polaziate teorije jest stajaliate - ukoliko se jedan razbijeni prozor kue odmah ne popravi, uskoro e svi prozori biti razbijeni. Prepuste li se javni prostori vandalizmu, beskunicima i neredu, to se mo~e shvatiti kao znak odustajanja od njih, ime oni propadaju i pru~aju infrastrukturu pojavama kriminaliteta. Zna ajnu pa~nju posljednjih godina, prema Borovcu i dr. dobiva tzv. strah graana od kriminala, kojeg potvruju brojna inozemna istra~ivanja, a sve je vidljiviji problem i u Hrvatskoj. Taj strah od kriminala nema mnogo veze sa stvarnim stanjem kriminala i aktivnostima policije ve na njega utje u i brojne druge okolnosti i iskustva kao ato su: osobna svojstva, socijalna i ekonomska ranjivost, karakteristike podru ja ~ivljenja i sli no. Taj strah u velikoj mjeri utje e na kvalitetu ~ivota graana kroz izbjegavanje odreenih aktivnosti, socijalnih kontakata, izbjegavanja odreenih podru ja, pa sve do pretjerivanja u samozaatitnom ponaaanju, ograni avanju ~ivotnog stila ponaaanja, te ukupnog pogoraavanja kvalitete ~ivota. Autori, pozivajui se na Geasona i Wilsona, tvrde da odgovor na optereenost zajednice kriminalom i sveprisutan strah od kriminala, ne mo~e biti kontinuirano poveanje broja policajaca, troaenje viae novca na sudove, donoaenje stro~ih zakona, poveanje kazni ili postavljanje novih ciljeva. Takoer upuuju na injenicu da se problem ugro~avanja sigurnosti, a posebno pitanje kriminaliteta, ne mo~e uspjeano rjeaavati isklju ivo mjerama kaznene politike, tj. represije, ve rjeaenje pronalaze u preventivnim modelima. Autori u bitnom prevenciju vide iz nekoliko aspekata: Zakonsku prevenciju, - koja se temelji na upotrebi i primjeni zakonskih propisa i normi u prevenciji kriminala, a orijentirana je na odvraanje ili onemoguavanje injenja ka~njivih radnji, te stvaranje uvjeta u kojima kriminal nee biti isplativ (oduzimanje imovinske koristi i sl.). Razvojna prevencija, - koja se temelji na intervencijama poduzetim s ciljem prevencije razvoja poremeaja u ponaaanju, delinkvencije i drugih rizi nih ponaaanja mladih, a koje su usmjerene na smanjivanje rizi nih imbenika i poveanje zaatitnih imbenika djece i mladih. Prevencija u zajednici, - koja podrazumijeva intervencije usmjerene na promjenu socijalnih uvjeta koji utje u na injenje kaznenih djela i pojavu poremeaja u ponaaanju ili osiguravaju pozitivan i zdrav razvoj djeci i mladima te odraslom stanovniatvu u lokalnim zajednicama. Situacijska prevencija, - koja se fokusira na prevenciju mogunosti ili prilika koja omoguavaju pojavu kriminala polazei od pretpostavke kako na odluku da se po ini kazneno djelo utje u situacijski imbenici. Ovaj potonji aspekt prevencije ka~njivih ponaaanja ima izuzetan zna aj jer naglaaava va~nost situacijskih imbenika u objaanjavanju etiologije kriminala, te polazi od pretpostavke da je kriminalni dogaaj posljedica izbora delinkventa i povoljne prilike da se taj izbor realizira. Citirajui preporuku za Organizaciju prevencije kriminaliteta Vijea Europe, autori navode da je  zlo in po injen kada motivirani prijestupnik naie na ranjivu ~rtvu ili objekt u odsutnosti nadzora . Smatraju da je prema situacijskom pristupu prevenciji znatno korisnije prepoznati i sprije iti situacije koje pogoduju po injenju kaznenih djela negoli se baviti dogaajem kao produktom crta li nosti i drugih osobnih obilje~ja po initelja. Kao potvrdu svog stava navode da situacijske metode, za razliku od korekcije osobnih i socijalnih prilika potencijalnih po initelja, ne zahtijevaju skupe aktivnosti s neproporcionalno neizvjesnim ishodima. ZAKLJU AK Iz izlo~enog se mo~e zaklju iti da se u dvojbi izmeu represivnog i preventivnog koncepta suprotstavljanja kriminalu, bezrezervno valja opredijeliti za prevenciju. To je i argumentirano mialjenje svih vodeih teoreti ara i prakti ara kaznenog prava na ovim prostorima i aire. Objaanjenje injenice da je unato  tome joa uvijek na sceni dominantno represivni model, je mogue potra~iti na tragu odreenog nepovjerenja u prevenciju koja pro~ima nositelje politi ke vlasti i strah od nepoznatog, odnosno strah od gubitka poluga dr~avne sile. Naravno da ni na tom, kao i na drugim podru jima, ne treba stremiti nikakvim revolucionarnim prevratima, odreena potrebna razina represije mora ostati na raspolaganju dr~avi ako i kad prevencija ne polu i uspjeh, ali treba uporno raditi na tome da se  jezi ac odnosa prevencije i represije ato viae odmi e od represije prema prevenciji. Pokazalo se da postoje provedivi modeli uspjeanog suprotstavljanja kriminalu i drugim sociopatoloakim pojavama, tj. da je prevencija kao strateaka odrednica u suprotstavljanju kriminalu po svojim bitnim zna ajkama neodvojiva od politike suzbijanja kriminala, odnosno da suzbijanje kriminala nije ni mogue bez oslonca na prevenciju. Stoga nema nikakvog razloga za ikakvu sumnji avost prema prevenciji kao modelu. Bibliografija: Ba i. F.: Krivi no pravo, opi dio, etvrto, izmijenjeno izdanje, Informator, Zagreb 1995. Beccaria, C: O zlo inima i kaznama, (Dei delitti e della pene), Knji~evni krug, Split, 1990. Borovec, K., Balga , I., Karlovi, R.: Situacijski pristup prevenciji kriminaliteta, MUP RH 2011. Cajner.M.I., Faber. V., Volarevi. G.: Strategija djelovanja policije u zajednici, MUP RH, Zagreb 2003., VII. O tome joa Faber, V., ;Mraovi, Cajner, I: Reforma operativno-preventivnog rada policije u odori, MUP RH, Zagreb, 2003. Cvitanovi. L.: Svrha ka~njavanja u suvremenom kaznenom pravu, Kazneno-kriminalisti ka biblioteka Vladimir Byer, Zagreb, 1999. Deren inovi. D.: Uvod u kriminologiju i socijalnu patologiju s osnovama kaznenog prava, Pravni fakultet u Zagrebu, 2004. Deren inovi, D.: Mit (o) korupciji, NOCCI, Zagreb, 2001. Gara i A.: Kazneni zakon u sudskoj praksi, opi dio, Organizator, Zagreb 2006. Frank. S.: Kazneno pravo, biljeake o Opem dijelu Krivi nog zakonika od 4. XII. 1947., Izdava ki zavod Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti,Zagreb 1950. Frank. S.: Teorija kaznenog prava, po Krivi nom zakoniku od 1951., opi dio, `kolska knjiga, Zagreb, 1955. Ga~evi, N., gl. ur., savjet vojne enciklopedije, Tanaskovi, R. i dr.: Vojna enciklopedija, Vojnoizdava ki zavod, Beograd, 1975. Horvati, }., Cvitanovi, L.: Politika suzbijanja kriminaliteta, MUP RH, Zagreb 1999. Horvati. }., Novoselec. P.; Kazneno pravo, opi dio, II. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje, MUP RH, Zagreb, 2001. Novoselec. P.: Opi dio kaznenog prava, tree, izmijenjeno izdanje, Sveu iliana tiskara d.o.o., Zagreb, 2009. Paviai. B., Modly D., Vei. P.: Kriminalistika, tree izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Golden marketing  Tehni ka knjiga, Zagreb 2006. Paviai B., Grozdanovi V., Vei p.: Komentar Kaznenog zakona, III. Izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine 2007. `ilovi. J.: Kazneno pravo, Nadbiskupska tiskara Sv. Kugli knji~are Hrvatskog sveu iliata i Jugoslovenske akademije, Zagreb, 1920. Zlatari, B.: Krivi no pravo, Klub sluaa a prava, Zagreb 1936. Zlatari. B.: Krivi no pravo, opi dio, I. svezak, tree, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Informator, 1977. Kazneni zakon, NN 125/011., 144/012., 56/15., 61/15.  }eljko Mrai, viai predava  na Visokoj policijskoj akoli, e-mail  HYPERLINK "mailto:zmrsic@fkz.hr" zmrsic@fkz.hr Davor Labaa, predava  na Visokoj policijskoj akoli, e-mail  HYPERLINK "mailto:dlabas@fkz.hr" dlabas@fkz.hr  Horvati, }., Cvitanovi, L.: Politika suzbijanja kriminaliteta, MUP RH, Zagreb 1999., 93-97.  Paviai. B., Modly D., Vei. P.: Kriminalistika, tree izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Golden marketing  Tehni ka knjiga, Zagreb 2006., 191-195.  Tako Horvati-Cvitanovi ka~u kako se dokazalo da represivno kazneno pravo, primjerice primjena kapitalne (smrtne) kazne ne utje e bitno, odnosno ne utje e uope na broj najte~ih kaznenih djela; pokazalo se takoer da javno uprizorenje egzekucije uope ne djeluje generalnopreventivno. Poznato je, npr. da se u Engleskoj u srednjem vijeku najviae d~epnih kraa dogaalo upravo za vrijeme ceremonije smaknua, i to osoba osuenih za krau. Isto tako se pokazalo da zabrana proizvodnje i to enja alkohola u SAD po etkom 20. st. ne samo da nije pridonijela smanjivanju kriminaliteta, ve je, upravo suprotno, dovela do razvitka najopasnijih formi gangsterskog kriminaliteta, viae vidi: Politika suzbijanja kriminaliteta, MUP RH, Zagreb 1999., 180.  Beccaria, C: O zlo inima i kaznama, (Dei delitti e della pene), Knji~evni krug, Split, 1990., 102.  Horvati, }., Cvitanovi, L.: Politika suzbijanja kriminaliteta, MUP RH, Zagreb 1999., 39.  Zlatari, B.: Krivi no pravo, Klub sluaa a prava, Zagreb 1936.,4.  `ilovi. J.: Kazneno pravo, Nadbiskupska tiskara Sv. Kugli knji~are Hrvatskog sveu iliata i Jugoslovenske akademije, Zagreb, 1920., 3-17.  Zlatari, B.: op.cit.., 2-4.  Zlatari. B.: Krivi no pravo, opi dio, I. svezak, tree, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Informator, 1977., 28.  Frank. S.: Kazneno pravo, biljeake o Opem dijelu Krivi nog zakonika od 4. XII. 1947., Izdava ki zavod Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti,Zagreb 1950., 8-11.  Odnosi se na Krivi ni zakonik iz 1947.g.  Frank. S.: Teorija kaznenog prava, po Krivi nom zakoniku od 1951., opi dio, `kolska knjiga, Zagreb, 1955., 45-52.  Ba i. F.: Krivi no pravo, opi dio, etvrto, izmijenjeno izdanje, Informator, Zagreb 1995., 3.  Ib. 8, 10.  Horvati. }., Novoselec. P.; Kazneno pravo, opi dio, II. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje, MUP RH, Zagreb, 2001., 20  Novoselec. P.: Opi dio kaznenog prava, tree, izmijenjeno izdanje, Sveu iliana tiskara d.o.o., Zagreb, 2009.,5.  Cvitanovi. L.: Svrha ka~njavanja u suvremenom kaznenom pravu, Kazneno-kriminalisti ka biblioteka Vladimir Byer, Zagreb, 1999., 308.  Paviai B., Grozdanovi V., Vei p.: Komentar Kaznenog zakona, III. Izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine 2007., str.211, 212.  Gara i A.: Kazneni zakon u sudskoj praksi, opi dio, Organizator, Zagreb 2006., str 206.  Deren inovi. D.: Uvod u kriminologiju i socijalnu patologiju s osnovama kaznenog prava, Pravni fakultet u Zagrebu, 2004., str. 233.  Kazneni zakon, NN 125/011., 144/012., 56/15., 61/15.  Paviai. B., Modly D., Vei. P.: Kriminalistika, tree izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Golden marketing  Tehni ka knjiga, Zagreb 2006., 191.  Deren inovi. D.: Uvod u kriminologiju i socijalnu patologiju s osnovama kaznenog prava, Pravni fakultet u Zagrebu, 2004.,23.  Horvati, }., Cvitanovi, L.: Politika suzbijanja kriminaliteta, MUP RH, Zagreb, 1999., 5.  Ib. 96.  Paviai. B., Modly D., Vei. P.: op.cit. 191.  Tako su, primjerice, samo u XX. stoljeu poznate brojne strategije suprotstavljanja korupciji, kao pojavi koja je i danas trn u oku mnogih sustava i dr~ava: od antipatrona~ne verzije kontrole korupcije, preko progresivne antikorupcijske strategije, modela znanstvenog upravljanja javnom upravom, panopti ke verzije kontrole korupcije, pa do revizionisti kog modela antikorupcijskih strategija. Viae vidi: Deren inovi, D.: Mit (o) korupciji, NOCCI, Zagreb, 2001., 111-123.  Ga~evi, N., gl. ur., savjet vojne enciklopedije, Tanaskovi, R. i dr.: Vojna enciklopedija, Vojnoizdava ki zavod, Beograd, 1975., 9.  O odnosu kriminologije i socijalne patologije vidi Deren inovi, D.: Uvod u kriminologiju i socijalnu patologiju s osnovama kaznenog prava, Pravni fakultet sveu iliata u Zagrebu, 2004.  Ib., 1.  Paviai. B., Modly D., Vei. P.: op.cit. 192.  Cajner.M.I., Faber. V., Volarevi. G.: Strategija djelovanja policije u zajednici, MUP RH, Zagreb 2003., VII. O tome joa Faber, V., ;Mraovi, Cajner, I: Reforma operativno-preventivnog rada policije u odori, MUP RH, Zagreb, 2003.  Paviai. B., Modly D., Vei. P.: op.cit. 193.  Teoriju su lankom "Broken Windows" u asopisu Atlantic Monthly, u o~ujku 1982., predstavili znanstvenici James Q. Wilson i George L. Kelling. Od tada je teorija bila predmetom brojnih debata i osporavanja unutar druatvenih znanosti. No, nakon ato je potvrena u nekoliko empirijskih studija, ta teorija je koriatena kao platforma za nekoliko reformi kaznene politike.  HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Broken_windows_theory" http://en.wikipedia.org/wiki/Broken_windows_theory  Borovec, K., Balga , I., Karlovi, R.: Situacijski pristup prevenciji kriminaliteta, MUP RH 2011., 10.  Ib. 17-22.  R (87) 19, 17. rujna 1987.     PAGE \* MERGEFORMAT16 0<>lpvx<jVPR  bdXZࡐzrjf_j hIhhhOJQJh(OJQJhOJQJhIh(6OJQJ]!jhIh(0JOJQJUhIh(OJQJhS@B*OJQJphh)>@B*OJQJph.jhIh(0J@B*OJQJUph!hIh(@B*OJQJphh'(@B*OJQJph%'( (()V*", -..(/l0$ & Fdh^`a$gd|$ & Fdh^`a$gd|gd & F gd( $dha$gd($ & Fdha$gd(."$\''''( ((( )X)))T*V* ,",- --.....ͼvhvaPLh hKhCJOJQJ^JaJ hh|hGCJOJQJ^JaJ h tyh|CJOJQJ^JaJh tyh|OJQJh|h|OJQJ&hKh|6CJOJQJ]^JaJh4h|OJQJ hKh|CJOJQJ^JaJh@OJQJh(OJQJhOJQJhOJQJh;oOJQJhIh(OJQJ.&/(/j0l0@1B1D2F22233445566776888899z9տտտxmʒbTbC h,3wh|CJOJQJ^JaJh4CJOJQJ^JaJh4h4OJQJh4hOJQJhhCJOJQJaJhh@OJQJ hKh4CJOJQJ^JaJh@h@OJQJ hKh@CJOJQJ^JaJh tyh|OJQJh4h|OJQJ hKh|CJOJQJ^JaJh hh hOJQJh hh hCJOJQJaJl0B1F2234567889|9l:P;<:=CCDE4FrF$a$gd($a$gd(gdL$ & Fdh`a$gd,3w$ & Fdh^`a$gd|z9|9~999::J:L:f:h:j:l:::.;0;J;L;N;P;R;<<<8=:=<=ӣⓂs\KG\KG\h( hKh(CJOJQJ^JaJ-jhKh(0JCJOJQJU^JaJhA{]hLCJOJQJaJ hX)hL0JCJOJQJaJjhLCJOJQJUaJh@CJOJQJaJ hA{]h@0JCJOJQJaJ%jhA{]h@CJOJQJUaJhA{]h@CJOJQJaJhLCJOJQJaJh@jh@0JUhb_<=~BBCCC\CCCCCDDDEEE2F4F6FpFrFtFXGZG\GHHHHIIIIIIJJJJJJKKKLLLMMMƤݏ)jhKh9F0JCJOJQJUaJh(CJOJQJ^JaJ&hKh(6CJOJQJ]^JaJ-jhKh(0JCJOJQJU^JaJh(hqCJOJQJ^JaJ hKh(CJOJQJ^JaJ2rFZGHIIJJKLMN|OPPRSSSHTWYZZZ\(]gd( $<a$gd( $dha$gd;6K$a$gd(MMNNN|O~OO8PpPrPPPPPPPPPRRRS;l[M?;l[;l[h(h@CJOJQJ^JaJh(CJOJQJ^JaJ hKh(CJOJQJ^JaJ-jhKh(0JCJOJQJU^JaJh;6KCJOJQJ^JaJ h tyh;6KCJOJQJ^JaJh%2ehGOJQJ!jh%2ehG0JOJQJUhKh hCJOJQJaJ)jhKh h0JCJOJQJUaJhKhCJOJQJaJhKh9FCJOJQJaJSSSSSSSSSSFTHTJTLT`WvWWWX YYYZZZZZZZZZZ\\\\&](]*]`````ԝԁn$hKh(0JCJOJQJ^JaJjh(U'hW@B*CJOJQJ^JaJph-hKh(@B*CJOJQJ^JaJphhKh(OJQJ^J%jhKh(0JOJQJU^J hKh(CJOJQJ^JaJ-jhKh(0JCJOJQJU^JaJh(+(]``aa$b&b*b,b0b2b6b8bbtbvbxbzb|b$ & Fdh`a$gd,3w$a$ dgd(gd($a$gd(````aaaaaaa"b$b&b(b,b.b2b4b8b:b>b@bjblbpbrbvbxbzb|bԽԽԽԨhb_h6 Jh` mHnHuhjhUjhe+Uhe+ hKh(CJOJQJ^JaJ-jhKh(0JCJOJQJU^JaJh($hKh(0JCJOJQJ^JaJ'jh(0JCJOJQJU^JaJ,1h. A!"#$% j! 8>>666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p28 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmHnHsHtHJ`J Normal dCJ_HaJmHsHtH ^@^ (0Naslov 1$d<@&5CJ KH PJ\^JaJ tHZ@Z (0Naslov 2$d<@&6CJPJ]^JaJtHZ@Z (0Naslov 3$d<@&6CJPJ]^JaJtH>A > Zadani font odlomkaViV 0Obi na tablica4 l4a .k . 0 Bez popisa LoL (0 Naslov 1 Char5CJ KH PJ\^JaJ HoH (0 Naslov 2 Char6CJPJ]^JaJHoH (0 Naslov 3 Char6CJPJ]^JaJT@"T (0 Tekst fusnote dCJPJ^JaJtHDo1D (0Tekst fusnote CharPJ^J>&`A> (0Referenca fusnoteH*6U`Q6 (0 Hiperveza >*B*ph4W`a4 (` Naglaaeno 5\^JZ@rZ (0Odlomak popisad^PJ^JaJtHB/B (apple-converted-space\>@\ LNaslov$<@&a$"5CJ KHOJPJQJ\^JaJ ToT L Naslov Char&5CJ KHOJPJQJ\^JaJ tH PJ@P L Podnaslov$<@&a$OJPJQJ^JaJPoP LPodnaslov CharCJOJPJQJ^JaJtH :: 0 Zaglavlje  p#@o@ 0Zaglavlje Char CJaJtH 8 @8 0Podno~je  p#>o> 0 Podno~je Char CJaJtH PK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V,cy$wc.bQKG7fK˵Riv4HN@!Fco#c (QR/L A]#Tv@=!<İT̟qu gDL--_FFGzѺU7q^۫ >Xju)lꝜg d֚/_ӹtLԀ~\vd9|:x9|Jk (b49C2lZ "/_䗟?Byߞ=yէ) ҘHt}a+d$G10-Sl& R*ToN1ˢ!hU{ƒHLps ;ZVIV 2n*]8MRyZ:w#⨹ppH~._w/cR%C:riFMc˴f;Y[EBU`V0ǍDḊǬXEUJ/zRAC8D*[-}CǪ ..R(zP漌iv@@@bU|!8Y;8>ܦ,AuLj;:5nFs[ ׸UqokބݫfO4EE@'ߢ5w7E|-yօAYfNc@M!-a 4A 64HpU ) uO3 e:(fQ!sHvy`Wr~(Bshgr%c VF5iP./L›0 ˫pעᰃ m(\ddH= R+sh;l2)^+Ikio ,A*k,GMg,Jd9\,AGm\nzi9~)D]9|%lڟZ̦gl冹EP9> ljWY DK/7e@E7:+k G7d<&*}gV'A} ש Tu洷+9gEW38Y+MC*t0O%Jݍq7ŔRN)z?ۇ@GbDž8t4~_`zd kH*6 r5gyCڧ!# B-;Y=ۻ,K12URWV9$l{=An;sVAP9zs:Y'[`ۇ@Pf7[6DY*@Xi+hee*skfDqbX,?*|fv u"xA@V_ .`p64+lt^7 t '5;Kb8s9x<ڮ-t5Dd8?Șe/Y|t &LILJ`DCPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] 5 i !'(057u8u<AAcBEG,NoV Y1ZJ\_`;ag3h-lLooPprv|  !"#$%&J/\{:  O , 6 f A*7TW| ))), &&:Iztē.z9<=MS`|bUWXY[\^_`;(l0rF(]|bVZ] "%,!DguJWXXX8@0(  B S  ? _Toc409990304 _Toc298360701 _Toc309587753 _Toc409990305TTTUUUMV:I1:BK   QX 2;"+ --3344%4.4e4n444;;;;<<@<A<I<l<t<<<<===LBWBDDEEE+EF$FFF6IBILL[[f]r]^^J_M_``ffkkkkkk=lHloooop#p$p+p,p2pqqs ttt*9ރ;BHN+1|mz$&EOp~\e׉܉_j̊ӊ(5OW0-%,/459Ƒ ^kΔДR[04Xc֖ݖ2>^`uz8Fʚ-9szЛޛ.:͜Ҝ~"@G\^!#79BCGH R S |} '''',,446666};;;;AAAAEEFFJJJJ)P*PTTUU6[7[^^ff5h6hMoNoqqvvwwxxyyzzY~[~d~f~pr݃ރ:;{|[\ɉʉRSˊ̊NO/02y|^a!ɓ̓il˔Δؔ۔OR•ŕILӖ֖/2~[^ehps՝؝yY\fi 8&&  66{;{;;;;;AFFJJJmQmQ6_6___dd7e7egfgfgggghhh(ittuuww{{Q{Q{Y~e~f~f~i~r~~ԂԂ pzz{Rˊ/0Jݗ"- Z0 *X7Sd?s'H4! `ʺG-Y1OT4}9:Gj|0oGps:^skuBcI֤~n80^8`0o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`o(. p^p`hH. @ L^@ `LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. P^P`hH.  L^ `LhH.^`5B*OJQJ\^Jo(ph.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.h^`CJOJQJ^Jo(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(.^`o(..80^8`0o(...80^8`0o(.... ^`o( ..... ^`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ p^p`o(.........^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L. s4!7SOT4uBc~Z0 9:GG-:^0oG IYUa(&gPOYaO@U_ ` 8 .q%@9F#&\(e+.\=6CF683G<OB6 Jz.J;6KZKRrL%)Q6xW\T]A{]^%2e@NfHg h[n:o?s,3wx ty4W)>ji.L([ "TpY`G;o8'(Fo- D( Nb_i|'YKLSg02@ !-79;<>BCFrP $.0<Jbvz~UnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx Arial7.@Calibri7@Cambria=Arial,BoldA$BCambria Math"q;gB?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F611TableMWordDocument .|SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8MsoDataStore6161NWPSU3DMZQ==26161Item PropertiesUCompObj }   F+Dokument programa Microsoft Word 97 2003 MSWordDocWord.Document.89q