Pregled bibliografske jedinice broj: 989855
Dijaloški karakter umjetničkog djela
Dijaloški karakter umjetničkog djela. Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 2016 (monografija)
CROSBI ID: 989855 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Dijaloški karakter umjetničkog djela
(DIALOGICAL CHARACTER OF THE WORK OF ART)
Autori
Dodlek, Ivan
Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena
Izdavač
Hrvatsko filozofsko društvo
Grad
Zagreb
Godina
2016
Stranica
294
ISBN
978-953-164-181-4
Ključne riječi
umjetničko djelo, filozofija dijaloga, Martin Buber, hermeneutika, Hans-Georg Gadamer, estetika recepcije, Hans Robert Jauss, istina umjetničkog djela, Theodor W. Adorno, intersubjektivnost, Jürgen Habermas
(work of art, philosophy of dialogue, Martin Buber, hermeneutics, Hans-Georg Gadamer, aesthetics of reception, Hans Robert Jauss, truth of the work of art, Theodor W. Adorno, intersubjectivity, Jürgen Habermas)
Sažetak
Čovjek je bitno određen kao biće odnosa, što upućuje na to da se u razumijevanju i tumačenju umjetničkog djela valja usmjeriti prema dijaloškoj dimenziji umjetnosti. Cilj istraživanja u tom je smislu utvrditi uvjete mogućnosti razumijevanja i tumačenja umjetničkog djela s pomoću dijaloške forme, i to iz nekoliko dimenzijâ: antropologijskih temeljâ umjetnosti i komunikacije, filozofije dijaloga Martina Bubera, komunikativne racionalnosti Jürgena Habermasa, hermeneutičkog pristupa Hans-Georga Gadamera te kritičkog pristupa estetike recepcije. Postavlja se hipoteza da se umjetničko djelo može smatrati dovršenim tek u komunikaciji, pri čemu se eksplicira misao o njegovu otvorenom, procesnom i nedovršenom karakteru. Literarna hermeneutika estetike recepcije dodatno potvrđuje da umjetničko djelo možemo smatrati dovršenim tek u komunikaciji između umjetnika, umjetničkog djela i recipijenata djela. Tematizirajući s Theodorom Adornom odnos između umjetnosti i njezine društvene funkcije, naglašava se također da je umjetničko djelo ono koje može iskazati istinu o zbilji i tako usmjeriti čovjeka prema tumačenju i razumijevanju njezina smisla. Označujući umjetnost nositeljicom istinosnog sadržaja jer otvara, širi i korigira iskustvo stvarnosti, upućuje se na njezinu ulogu u društvenom životu i komunikaciji. Metodom analize, sinteze i komparacije misli autorâ važnih za ovu temu utvrđuje se pristup umjetničkom djelu u kojem umjesto djela kao nositelja ili pojavne forme istine u prvi plan stupa progresivna konkretizacija smisla koji se konstituira u konvergenciji djela i recepcije, što pronalazimo već u Buberovoj estetičkoj misli. Ona proizlazi iz temeljnih uvida njegove filozofije dijaloga utemeljene na dijaloškom principu Ja – Ti. Dopunjujući Buberove temeljne uvide Gadamerovim tumačenjem hermeneutičkog identiteta umjetničkog djela i Habermasovim promišljanjem komunikativne racionalnosti, utvrđuje se da kriterije za tumačenje umjetničkih djelâ valja tražiti u intersubjektivnoj dimenziji razumijevanja. Interpretacija djela, koja je intersubjektivno verificirajuća, proizlazi iz konteksta zajedničkog svijeta i zajedničkog logosa koji se ostvaruju u javnom dijalogu kao događaju interpretacije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija