Naslov
Lijepo se uči? Estetička rasprava o lijepom i odgojno-obrazovnom procesu
(Beauty Has to be Learnt? Aesthetic Discussion about the Educational Process and the Concept of Beauty)

Autori
Tomić, Draženko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
1. međunarodna umjetničko-znanstvena konferencija (ACE 2019)

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 07.03.2019. - 09.03.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan

Ključne riječi
estetika, odgoj, obrazovanje
(aesthetics, education)

Sažetak
Na početku ovog estetičkog izlaganja raspravlja se o samom pojmu lijepo. Nastoji se odgovoriti na pitanje što je lijepo, i drugo možda i teže, zašto je nešto lijepo? Pita se, je li neka stvar lijepa zato što je simetrična, skupa, privlačna… ili je sve to zato što je lijepa. Dakle, je li ljepota u predmetu ili je ljepota u umu promatrača, pa samim tim podložna konsenzusu, trendu ili manipulaciji? U nastavku izlaganja nalazimo kako se lijepo materijalizira u umjetnosti, u bićima i prirodi, svemu onom što jest. Kaže se, uz to što je jedno, istinito i dobro, biće je također i lijepo. Čovjek, čini se, zamjećuje ljepotu. Štoviše, on iskazuje i neku potrebu za lijepim, pa i posjeduje neki temeljni osjećaj za lijepo. Taj osjećaj je podložan razvoju po određenim pravilima i psiho-fizičkim preduvjetima. Iz tog razloga s pravom se može ustvrdit da se lijepo uči. Zato u ovom dijelu izlaganja nastoji se razvidnim učiniti odnos odgojno-obrazovnog procesa i lijepog. Nastoji se istaknuti utjecaj kodificiranog mišljenja, konsenzusa, trenda pa tim i snobizma na promociju onog što se smatra lijepim. Sad, mi postavljamo pitanje jesu li stvari lijepe zato što smo naučili da su lijepe? Drukčije rečeno, u konkretnom umjetničkom djelu, može li se ustvrditi da će neki njegovi dijelovi uvijek i u svakoj odgojno-obrazovnoj epohi biti lijepi. Je li ljepota relativna stvarnost ovisna o vlastitom sviđanju ili nesviđanju, je li čovjekova estetska narav toliko promjenljiva da ono što mu se danas čini lijepo već sutra će mu se činiti ružno? Filozof se pita: može li se uopće dokazati da je nešto lijepo kad svakog ponaosob treba uvijek iznova učiti da je nešto lijepo? I nije li zadatak odgojno-obrazovnog procesa naučiti promatrača da njegovo oko zamjećuje neprolaznu ljepotu?

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija, Filozofija

Napomena
At the beginning of this aesthetic exposition, the concept of beauty itself is being discussed. The author is trying to answer the question: What is beautiful? and another one, which might be even more difficult to answer: Why is something beautiful? The question is being asked, whether something is beautiful, because it is symmetrical, expensive, attractive ... or is it all because it is beautiful. This is to say, is beauty in the object or does it exist in the observer's mind, so that in itself it is subject to consensus, trend or manipulation? The paper continues to expose how beauty is materialized in art, in objects, in nature, and in everything that exists. It is said that besides being one, true and good, the creature is also beautiful. Man seems to notice the beauty. Moreover, he also expresses a need for beauty, and he also possesses some basic sense of beauty. This feeling is subject to development according to certain rules and psycho-physical preconditions. For that reason, it can be rightly stated that beauty has to be learnt. Therefore, this section of the paper, attempts to make it clear that there is a relationship between the educational process and the beauty. The author tries to point out the influence of a codified opinion, consensus, trend, and it this way the influence of snobbery in promotion of what is considered to be beautiful. Now, we ask ourselves whether things are beautiful because we have learnt that they are beautiful? In other words, can it be argued about a specific work of art that some of its parts will always and in every educational epoch be considered to be beautiful? Is beauty a relative reality dependent on one's own liking or ignorance, is man's aesthetic nature so varied that what seems to be beautiful to him today will be felt to be ugly tomorrow? The philosopher will put a question: can it even be proven that something is beautiful if every person has to learn again and again that something is beautiful? And is it not the aim of the educational process to teach the observer that their eye perceives ephemeral beauty?

POVEZANOST RADA