Naslov
O tumačenju hebrejskih imena u Vitezovićevu "Lexiconu"
(On interpretation of Hebrew names in Vitezović’s "Lexicon")

Autori
Marotti, Bojan

Izvornik
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (0350-2791) 40 (2014), 1 (79); 101-214

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Pavao Ritter Vitezović ; Lexicon Latino-Illyricum ; Amand Eisenberner ; Stari zavjet ; hebrejska imena ; prvopis ; anagram ; epigram ; anagramiranje ; napomena na metajezičnoj razini
(Pavao Ritter Vitezović ; Lexicon Latino-Illyricum ; Amand Eisenberner ; Old Testament ; Hebrew names ; program ; anagram ; epigram ; anagrammatizing ; remark on the metalingual level)

Sažetak
U Vitezovićevu rječniku pod naslovom "Lexicon Latino-Illyricum", rukopisnome djelu nastalu oko godine 1700., a prvi put objavljenu 2010., osim glavnoga dijela, tj. latinsko-hrvatskoga rječnika, nalazi se još i deset dodataka. U četvrtome od tih dodataka pod naslovom "Nomina Sacrae Scripturae interpretata, ex P[atre] Amando Ejsenberner Benedictino", Vitezović tumači imena iz Svetoga pisma, ponajviše iz Staroga zavjeta, tj. uglavnom hebrejska imena. Pri tome redovito navodi samo ime, potom svojevrsno dodatno tumačenje toga imena na latinskome, najčešće upravo latinski prijevod, a zatim, nakon dviju (položenih) točaka, što mu otprilike znači ‘jednako’, navodi i prijevod na hrvatski, primjerice: »Adam. Homo .. Çlovek.« Kao predložak za taj četvrti dodatak Vitezoviću je poslužila knjiga austrijskoga benediktinca Amanda Eisenbernera pod naslovom "Programmata scripturistica sive nomina Scripturae Sacrae", objavljena godine 1699. Budući da se gdjekada pri prijenosu, tj. pri prijepisu hebrejskoga imena u latinicu dogodi da dva različita hebrejska imena, koja se u izvornome hebrejskome zapisu razlikuju, u latinici postanu istopisnice, Vitezović u takvim slučajevima kadšto navodi i kakvu napomenu na metajezičnoj razini kako bi upozorio na osobitost hebrejskoga zapisa. Sve su takve napomene na metajezičnoj razini prenesene iz Eisenbernerove knjige, koja se u raspravi potanko opisuje. Također se temeljito razmatra pojam »anagramiranja«, jer Eisenberner svagda navodi i premetaljku (anagram) hebrejskoga imena u latiničnu zapisu i njegova prijevoda na latinski. Potom se obrađuju svi primjeri koji sadržavaju neku metajezičnu napomenu, kako oni iz Eisenbernera, tako i oni iz Vitezovića. Pri tome se pojedina Vitezovićeva (tj. Eisenbernerova) napomena uspoređuje s izvornim hebrejskim zapisom dotičnoga imena, te se pokazuje da su takve napomene iznimno važne, jer se pri navedenu gubitku raznolikosti u latinskoj prilagodbi, tj. u latiničnome zapisu, gubi ujedno i razlika u značenju dvaju izvorno različitih hebrejskih imena. Da bi se pak pojedino značenje što jasnije odredilo, te ujedno usporedilo s Eisenbernerovim prijevodima na latinski, te s Vitezovićevim prijevodima na hrvatski, razmatraju se značenja temeljnih hebrejskih riječi, ili temeljnih hebrejskih oblika, od kojih su pojedina imena izvedena. Na kraju se, na temelju navedene raščlambe, upozorava na određene Eisenbernerove propuste, a koje je u svoj rječnik, tj. u njegov četvrti dodatak, prenio ujedno i sam Vitezović.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija, Filologija

POVEZANOST RADA