Naslov
Trogirski svećenici - znanstvenici, pisci
(Priests - Scientist, Writers in Trogir)

Autori
Celio Cega, Fani

Izvornik
Vartal. Časopis za kulturu - Trogir (1330-7770) XV (2017), 1-2/2014.1-2/2015; 251-262

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Trogir, svećenici, znanstvenici, pisci
(Trogir, Priests, Scientists, Writers)

Sažetak
U članku su obrađeni trogirski svećenici koji su se bavili znanošću. Ovaj sažeti pregled svećenstva koji su ostavili traga u trogirskoj povijesti i koje je zabilježila i literatura, ukazuje na činjenicu kako je trogirska crkva dala svoj doprinos znanosti. Premda sva ova velika imena koja se nabrajaju u tekstu, nisu boravila u gradu, rodom su Trogirani a ako nisu pisali su o njemu. Sjetimo se bl. Augustina Kažotića jednog od prvih teoloških pisaca u Hrvata, koliko je samo zadužio povijest katoličke crkve. Služba ga nije dovela u rodni grad, premda je Trogir u to vrijeme igrao prilično veliku ulogu u sastavu Ugarsko – hrvatskog kraljevstva. Niti Fantin de Valle koji je živio za Venecijanske uprave gradom tijekom 15. st., nije službovao u Trogiru ali ga se sjetio u oporuci ostavivši mu dragocjenu, danas nažalost izgubljenu biblioteku. Niti Marko Andriolić, 16. st., vjerski pisac, nije boravio u Gradu. Zato se nameće zaključak kako je Trogir u srednjem vijeku dao velike znanstvenike ali oni svoj doprinos nisu ostvarili u Trogiru, nego po talijanskim gradovima. Vjerojatno je trogirska sredina bila za njih skućena ali i sama katolička crkva ih je znala uputiti prema velikim vjerskim sredinama, smatrajući da će se u njima moći bolje oblikovati. Tek 17. stoljeće daje pojedince koji borave u Trogiru, primjerice Ivana Andreisa. Na prijelazu iz 17. u 18. st. Zaharija Gvidoti djeluje izvan Grada ali rano napušta svećenstvo. Tijekom 18. st. bilježimo Ivana Luku Garagnina, koji povremeno boravi u Gradu u obiteljskoj palači ali ne službuje u njemu. Na prijelazu iz 18. u 19. st. ističe se Ivan Skakoc koji je zadužio ne samo povijest trogirske crkve nego i povijest školstva. Njegov brat opet djeluje izvan Grada. Slijedi ponovo zaključak kako je do 19. st. bilo svećenika znanstvenika rodom Trogirana ali ih je mali broj bio na službi u Trogiru. Devetnaesto stoljeće mijenja ovu sliku, budući je to vrijeme većeg priliva obrazovanog svećenstva koji ostavljaju trag u znanosti. U Gradu žive i službuju i o njemu pišu: Vicenco Celio Cega, Kažimir Fulgosi, Vicko Ivčević. Za razliku od Mate Ivčevića, Antuna Lubina te Mihovila Gattina koji rade u drugim gradovima, ili djeluju izvan domovine. Dakako, na prijelazu prema 20. i tijekom samog 20. stoljeća trogirska povijest bilježi brojne svećenike koji se bave proučavanjem hrvatske povijesti i povijesti crkve od poznatih: Lovre Katića, Frane Bulića, Urbana Krizomalia, Ante Škobalja, koji nisu Trogirani, do nekih više a nekih manje istaknutih Trogirana od kojih su pojedini živjeli i djelovali u Trogiru a pojedini u drugim gradovima: Mladena Alajbega, Mihe Barade, Frane Coce, Ante i Ivana Delallea, Marka Perojevića, Antuna Sassa, Stanka Vidovića do Vinka Vitezice. Svi oni ako i nisu stalno službovali u Trogiru, dolazili su u njega baveći se poviješću Trogira i njegovih crkava. Bilo je i onih koji su napustili svećeničko zvanje poradi različitih razloga ali su ipak ostali vjerni katoličkoj vjeri. Zato su ostavili veliki doprinos u hrvatskoj znanost, rasvijetlivši mnoge zaboravljene teme i neistražena područja. Nisu to bila laka vremena. Burno je 20. stoljeće u Hrvata u kojemu je trebalo preživjet promjene i sačuvat katoličku vjeru. U konačnici je njihov doprinos, ipak možemo s pravom kazati, neupitan. Zato se grad Trogir može ponosti svim ovim velikim imenima svećenika katoličke crkve, koji su od srednjeg vijeka do 20. stoljeća baveći se znanošću, barem periferno, poglavito poviješću i teologijom dali veliki doprinos razvoju raznih znanstvenih područja u Hrvata.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA