Naslov
Dominik Mandić i njegovo viđenje pokrštavanje Hrvata u svjetlu spisa Hrvati i Srbi – dva stara različita naroda
(Dominik Mandić and His Notion of the Christianisation of the Croats in the light of his work: The Croats and the Serbs—Two Old and Distinct Peoples)

Autori
Vedriš, Trpimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Dr. fra Dominik Mandić (1889. – 1973.). Zbornik radova sa znanstvenog simpozija u prigodi 40. obljetnice smrti

Urednik/ci
Jolić, Robert

Izdavač
Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM ; Hrvatski institut za povijest

Grad
Mostar : Zagreb

Godina
2014

Raspon stranica
920-944

ISBN
978-9958-876-19-6

Ključne riječi
Dominik Mandić, rani srednji vijek, Srbi i Hrvati, pokrštavanje, crkvena organizacija, Acta S. Ursii, hrvatska historiografija
(Dominik Mandić ; Early Middle Ages ; Serbs and Croats ; Christianisation ; The Church structure ; Acta S. Ursii ; Croatian postwar historiography)

Sažetak
U poznatoj monografiji Hrvati i Srbi – dva stara različita naroda D. Mandić je iznio sažeti usporedni prikaz hrvatske i srpske povijesti s očitom nakanom utvrditi zaseban razvoj tih dvaju naroda. Među ostalim iznesenim argumentima u tom se djelu Mandić dotaknuo i pitanja pokrštavanja Hrvata, odnosno, njihove najranije crkvene pripadnosti. Naglašavajući pripadnost Hrvata „zapadnom kulturnom krugu“, Mandić je u tom djelu – kao i u drugim studijama – prihvatio tradicionalno tumačenje okolnosti pokrštavanja Hrvata i oblikovanja crkvenog uređenja odbacivši tzv. „franačku tezu“ o pokrštavanju. Svrha je ovog teksta razmotriti Mandićevo viđenje problema kristijanizacije Hrvata ponajprije u svjetlu njegovog nastojanja da utvrdi razlike u povijesnom i kulturnom razvoju Hrvata i Srba. Problem Mandićeve metodologije u propitivanju argumenata u prilog tzv. „franačke teze“ razmatra se podrobnije na primjeru njegove kritike hagiografske legende Acta S. Ursii. Upozoravajući na niz slabosti Mandićeve argumentacije, autor upućuje na važnost čitanja njegovih teza ponajprije unutar okvira općeprihvaćenog „društvenog znanja“, odnosno tadašnjeg „historiografskog diskursa“. S druge strane, smještajući Mandićevo bavljenje poviješću u kontekst ideoloških napetosti i političkih okolnosti u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata upućuje se na nužnost uočavanja utjecaja niza odnosa na oblikovanje prihvaćene „velike pripovijesti“ o ranoj hrvatskoj povijesti. Pokušaj historiziranja autora i njegova djela može poslužiti kao ključ za razumijevanje ne samo njegova pisanje, već i povijesti njegove recepcije među Mandićevim čitateljima druge polovice 20. st.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA