Naslov
Pronađen zagubljeni rukopis djela Littopisanja stvarih dogojenih i zamiritih ... od 1792. do 1814. popa Ivana Feretića (1769 – 1839)
(A lost manuscript of the work Littopisanja stvarih dogojenih i zamiritih ... od 1792. do 1814. by priest Ivan Feretić (1769 - 1839) found in the Archive of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zagreb)

Autori
Galović, Tomislav

Izvornik
Krčki kalendar ... (1330-1535) 2019 (2018), 2019; 46-52

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
otok Krk, Arhiv HAZU u Zagrebu, rukopis, Littopisanja stvarih dogojenih i zamiritih ... od 1792. do 1814., pop Ivan Feretić (1769 – 1839)
(island of Krk, Archive of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zagreb, manuscript, Littopisanja stvarih dogojenih i zamiritih ... od 1792. do 1814., priest Ivan Feretić (1769 - 1839))

Sažetak
Ivan Feretić (Joannis Ferrettich) – „Pop Lette od svih prozvan“ – ide u red naših istaknutih predpreporoditelja („pred-iliraca“) i prosvjetitelja, intelektualaca koji uviđaju nužnost političke i jezične integracije tada razjedinjenih hrvatskih zemalja i hrvatskoga naroda. To se najbolje očituje u jednoj njegovoj rečenici koja glasi: Danaska ovo ime iliričko, slovinsko, kroa'tsko iliti hrvatsko, zlamenuje jedan narod, i uzima se na prominu jedno za drugo … Njegov je životni i radni vijek protekao u čak nekoliko državnih tvorevina. Rođen je 4. studenog 1769. godine u Vrbniku na teritoriju ondašnje Mletačke Republike. Pučku naobrazbu i temeljno bogoslovlje stekao je u privatnoj hrvatsko-glagoljaškoj školi u rodnom gradu. Za svećenika – popa glagoljaša, bio je zaređen 1793. godine i to 44 dana prije nego je završio svoju redovitu teološku naobrazbu, ali s obvezom daljnja školovanja. Potonje je bilo čest slučaj upravo kod darovitih kandidata iz razloga da bi se mogli osamostaliti i živjeti od svoje svećeničke službe (sv. mise), a ujedno i obrazovati u višoj spremi. Biskupija je pak tim putem dobivala na intelektualnoj kvaliteti svojega klera.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Filologija, Povijest

Napomena
Feretić tako odlazi u Veneciju gdje studira retoriku („ljeposlovku“). Povratkom na Krk, a zbog brojnosti ovdašnjega klera, prvu svećeničku službu kao kapelan dobiva u susjednoj Senjskoj i Modruškoj (ili Krbavskoj) biskupiji, u gradu Gospiću, a potom i u Praputnjaku (Praputniku). Nakon toga službuje na rodom otoku, u Vrbniku, koji tada postaje (od 1797. do 1806.) austrijski posjed. No, to je bilo vrlo kratko, kao što je kratka bila i novoformirana francuska uprava na Krku. Naime, Požunskim mirom iz 1806. otok ulazi u sastav Napoleonove Kraljevine Italije, odnosno od 1809. godine u sastav Ilirskih pokrajina. Međutim, otok Krk 1813. godine zauzela je austrijska vojska, što će se legalizirati odlukom Bečkoga kongresa iz 1815. godine. Tako je Krk pripao Austriji – izdvojen iz sastava Dalmacije i pripojen sada Istri – našavši se upravnoj jedinici višedržavne Habsburške Monarhije pod nazivom Austrijsko primorje (Österreichisches Küstenland ; Litorale austriaco), a nešto kasnije u sastavu Istarskog okruga koje je imalo sjedište u Pazinu (1825 – 1860), kada u rodnom Vrbniku Ivan Feretić – redovnik starešinske iliti dekanalske crikve od Verbnika – umire 13. ožujka 1839. godine. Začetnik krčke historiografije Prema ocjeni suvremenika i kasnijih istraživača, Feretić je bio intelektualac, vrstan propovjednik i poznavatelj latinskog i talijanskog jezika. Osim toga u narodu je ostao zapamćen po tome što je početkom 19. stoljeća na Krk donio sjeme tada nepoznate okrugle repe i krumpira koji je tada zvan „jabuka iz zemlje“. Poticao je agrikulturu, ali i liječio siromašan puk ljekovitim travama, napisao knjižicu o lijeku protiv zmijskog otrova itd. U Vrbniku Feretić djeluje od 1804. do smrti, i to kao pop-svećenik i član vrbničkog Kaptola te voditelj tamošnje glagoljaške škole (i nakon njezina formalna ukinuća 1819), ali i kao prosvjetitelj, propovjednik, bogoslovski pisac, prevoditelj, pjesnik i povjesničar. Feretić je puno pisao, no za života ništa nije tiskom dospio objaviti. U jezikoslovno-dijalektološkom pogledu pisao je jezikom temeljenom na vrbničkoj čakavštini, ali s elementima štokavštine. Danas je poznato njegovih desetak rukopisa, od kojih su neki vrlo opsežni dok je dio njih nažalost, zagubljen ili uništen. Te se rukopise može podijeliti na književne (Poemata Sacra / Popivanja sveta ; Pisme i popivanja), teološko-propovjedničke (Apostrophe Controversistica / Pramkrenutje Prigovarateglno ; Pohvala Pričiste Divice Marije ; Pohvala od Svetoga Ivana Karstitelja Proroka i Mučenika), prirodoslovne (Index alfabeticum herbarum / Kazalo bukvično) te historiografske (Fragmen historiae / Komad skazanja i povidanja ; Littopisanja). Zahvaljujući raznovrsnom znanju, a u nekim segmentima i polihistorskom, 1819. godine završava prvu povijest otoka Krka stekavši time status začetnika krčke historiografije. Dvojezični naslov toga njegova najznačajnija djela, ujedno i prve sinteze povijesti i zemljopisa otoka Krka glasi: Fragmen historiae civitatis et insulae Veglae. Opus criticum – Komad skazanja i povidanja od grada i ottoka kerskoga illiti veglskoga. Dillo ogovorno. Izvornik rukopisa očuvan je samo djelomično, prvih 88 stranica, formata 29 x 42 centimetra, sada ga posjeduje Ante Simonić u Rijeci. No, sačuvan je prijepis toga djela u cijelosti koji je izradio vrbnički žakan Mate Grškoviću na 256 stranica teksta. Zanimljivo je za spomenuti da se jedan rukopis ova Feretićeva djela danas čuva u Knjižnici kapucinskog samostana Gospe od Pojišana u Splitu. Svega nekoliko poglavlja iz djela Komad skazanja i povidanja bilo je publicirano u poučno-gospodarskom listu Pučki prijatelj u Krku početkom 20. stoljeća. Rukopis deponiran u Arhivu HAZU-a Osim povijesti otoka Krka, Feretić je napisao još jedno historiografsko djelo – europsku povijest od francuske revolucije do Napoleonove abdikacije (i smrti), tj. od sloma vladavine Luja XVI. i proglašenja Francuske republikom (rujan 1792) do 1814, tj. 1821. godine. U tom se rukopisu obrađuje i francuska uprava u Dalmaciji i na Krku do dolaska tih prostora pod austrijsku vlast 1814. godine. Dosad se smatralo da je taj rukopis izgubljen. Međutim, u Arhivu HAZU u Zagrebu (pod signaturom Kodeksi: VII-175) pronađeno je i čuva se to njegovo djelo iznimno opsežnoga naslova: Littopisanja stvarih dogojenih i zamiritih ili kratko sabranje i ispisanje stvarih zabiljivih, ovde i onde po svitu pripechenih od 1792. do 1814. To jest od poçetka Rivoluziona illiti priobernutja franceskoga sve do smrti gnihova Cezara Napoleona s kojim poçe i dospi Francesko Cesarstvo i Kraglestvo Jtaliansko. Skupgleno i sabrano istinito kolliko bijase moguche po popu Jvannu Ferrettichu od Verbnika. Narrationem virorum nominatorum conservabit. Povidanje muxih imenitih hranitiche. Ecclesiastik na pog: 39. U Verbniku G.G. 1824. Ono je, dakle, bilo završeno 1824. godine u Vrbniku (prije toga navoda citira se dio rečenice iz Knjige Sirahove/Liber Iesu filii Sirach kasnije Ecclesiasticus 39: „On pamti govore glasovitih muževa“). Rukopis

POVEZANOST RADA