ࡱ> `bjbj.ջ%L`84448llL80 F "h h h h h h 66666669h <6h h h h h 6h h 8B)B)B)h jh h 6B)h 6B)B)4h5h $  4  5680805<`'~< 5<5h h B)h h h h h 66(dh h h 8h h h h PP Mr. sc. IVOR ALTARAS PENDA prof. sociologije i filozofije, MBA e-mail:  HYPERLINK "mailto:ivor.altaras@zg.t-com.hr" ivor.altaras@zg.t-com.hr Amalgam, 2007., Vol 3, br.3, str. 16 31 Bi li Platon ubio galeba Jonathana Livingstona? __________________________________________________ Sa~etak Ovaj rad se bavi analizom i usporedbom dviju pri a koje, svaka za sebe i nezavisno jedna od druge, tematiziraju pitanje uloge i sudbine koju hrabri pojedinac (filozof) mo~e imati u airoj druatvenoj zajednici. Platonova usporedba s peinom iz VII knjige njegove Dr~ave i knjiga Galeb Jonathan Livingston Richarda Bacha nude nam bogato izvoriate argumenata i stavova koji potvruju da ovoj temi tek predstoji puna afirmacija u istra~ivala kim radovima. Autor postavlja pitanje mo~e li se na temelju Platonove pri e o peini, a naro ito na temelju rasprave koju je neposredno nakon ispri ane pri e izrazio, doi do zaklju ka o sudbinu koju bi Platon namijenio glavnom junaku knjige Richarda Bacha, galebu Jonathanu Livingstonu. Zaklju uje da se do tog odgovora mo~e doi, a namijenjena sudbina jest: ubojstvo galeba Jonathana Livingstona i to na dvije razine. Platon bi, prema autoru, galebu Jonathanu Livingstonu osobno ubio duau/osobnost svojim zahtjevima koje bi uputio prema njemu, a potom bi ga prepustio onima koji bi mu ubili tijelo. KLJU NE RIJE I: Platon, peina, povratak, druatvena stigmatizacija, smrt filozofa, galeb Jonathan Livingston UVOD Ve je dobro znano da se u klasi nim djelima svjetske literature, poput onih od Tolstoja, Dostojevskog, Hugoa ili Dickensa mogu ia itati vrhunske analize socijalnih odnosa koji su postojali (ili joa uvijek postoje) u pojedinim druatvima, pa ak i onda kada su ti odnosi izra~eni tek posredno i to kroz, esto, zamialjene pri e koje imaju svoje romansirane fabule. Ipak, tek je nekolicina takvih knji~evnih djela steklo svoje atovatelje jednako meu mladima kao i onima zrelije ~ivotne dobi. U tu, rekao bih, zasebnu skupinu, koja je mnogo viae od same beletristike, spadaju, sasvim sigurno ostvarenja poput: Mali princ od Antonie de Saint  Exuperya, Mali lord Fauntleroy Francesa Hodgson Burnetta, Petar Pan Jamesa Matthew Barreia i, dakako, Galeb Jonathan Livingston Richarda Bacha. U ovom radu pri a o galebu Jonathanu Livingstonu bila je podloga za preispitivanje tema koje, osim ato su predmet interesa literature namijenjene svima, i malima i velikima, svoju razradu takoer imaju i u filozofskim djelima koje uglavnom itaju ljudi od struke ili oni koji aktivno tra~e odgovore na svoja pitanja i nadanja. U tom smislu razlika izmeu pisanja filozofskog teksta i teksta koji je u stanju dugo vremena biti bestseller o ituje se tek u stilu pisanja. Dakako, iako misao da stil to je ovjek koju je joa u vrijeme antike izrekao slavni Kvintilijan, a koja nam daje naslutiti da stil pisanja bitno odreuje i autora i njegovog itaoca, primjeujem da su vrlo esto (pa i eae nego ato se to na prvi pogled mo~e initi) misli i osjeaji koji stoje u pozadini stvaralaatva, bez obzira na stil i formu izri aja, izrazito sli ni a ponekad i isti. Mo~e li istra~ivanje iz socijalne filozofije biti relevantno za sociologiju? Uvjerenja sam da mo~e. ak i uz to ato je sociologija, kao znanost o druatvu koja se po svom predmetu bavi svim aspektima druatvenosti, esto prepoznata kao kraljica druatvenih znanosti, ona je (kao uostalom i sve ostale znanosti) proizaala iz okrilja filozofije. Stoga mo~emo rei da je sociologija, po svojoj suatini, primijenjena filozofija. U ovom radu esto e se koristiti pojam filozofa. Pritom se, naravno, ne misli na osobu koja je akolovana iz podru ja filozofije ve se pod tim pojmom podrazumijeva osoba koja te~i uvidima; koja e u initi sve kako bi dohvatila spoznaju i time oplemenila svoj ~ivot. Gotovo da fascinira istovjetnost ideje i poruke koju su izrazili Richard Bach sa svojim galebom Jonathanom Livingstonom i Platon kroz svoju usporedbu s peinom iz VII knjige njegove Dra~ave, a koju mnogi smatraju da je najzna ajnija i najemotivnija napisana dionica teksta u cjelokupnoj povijesti socijalne filozofije. Zasigurno je i ova Platonova usporedba doprinijela Whiteheadovu stavu da je sva dosadanja filozofija tek fusnota na Platonov opus. Platon, nastavno na svoje dvije prethodne usporedbe: o suncu (504e 509c) i crti (509c 511e) koje opisuje u VI knjizi Dr~ave, u usporedbi s peinom (514a  518b) daje mnogoslojnu pri u koja, slobodno mo~emo rei, objedinjuje gotovo sve temeljne odrednice Platonove socijalne filozofije. Ukratko: Glaukon, Platonov brat koji vodi razgovor sa Sokratom, sluaa velikog u itelja koji ga moli da pokuaa zamisliti takvu peinu u kojoj su nastanjeni ljudi koji cijeli svoj ~ivot samo u njoj ~ive.(Slika br. 1) Joa su k tome okovani oko nogu i vrata kako se ne bi mogli kretati pa ak niti glavu pomicati. Do njih ne dopire niti sun eva svjetlost ve samo svjetlo ato ga stvara oganj u peini kojeg oni takoer ne vide jer su mu okrenuti leima. Izmeu ognja i njih postoji put kojim prolaze ljudi koji nose razli ite predmete i aapuu. Jedino ato stanovnici peine mogu vidjeti jesu sjene koje se kao odraz pojavljuju na zidu pred njima. U takvim okolnostima za ljude koji ne znaju ni za koju drugu stvarnost ove sjene predstavljaju pravu i jedinu sliku svijeta. To je njihovo potpuno i jedino iskustvo. Sokrat moli Glaukona da nadalje zamisli kako se netko od okovanih ljudi uspije osloboditi i spozna vezu izmeu vatre i sjena koje se vide. Zatim, da taj isti ovjek pronalazi put koji ga vodi gore, prema izlazu. Kada, uz veliki napor, napokon doe na svjetlo dana on prvo ima poteakou naviknuti se na ~arko Sunce. U prvom trenutku sun eva svjetlost je za njega zasljepljujua i niata ne vidi. Nakon nekog vremena on se navikne na novo okru~enje i primjeuje da postoji jedan sasvim druga iji svijet u kojem postoji beskona no mnoatvo razli itih boja i novih oblika. Spoznavai da postoji i druga ija stvarnost odjedanput shvaa svu ograni enost dosadaanjeg ~ivota u peini. U dijalogu s Gklaukonom, Platonov Sokrat zatim iznosi tezu kako uvidjevai sve mogunosti novog ~ivota, osloboeni pojedinac, koji sada ima spoznaju, osjeti silnu e~nju vratiti se u peinu svome plemenu, rodu i najbli~im prijateljima, kako bi im opisao put do slobode i slobodu samu. To on i u ini, no poteakoa nastaje u tome ato mu njegovi sugovornici ne vjeruju da postoji neato drugo. Optu~uju ga da ih obmanjuje, da im remeti red i mir, da on sam ima mutne o i koje ne vide dobro te zaklju uju kako se ne isplati ii gore, na izlaz iz peine. Na samom kraju Sokrat iznosi i mogunost: kada bi su~njevi ~ivota u peini uhvatili osloboenog pojedinca koji posjeduje spoznaju, na temelju optu~bi za koje ga terete, najvjerojatnije bi ga osudili na smrt te stvarno i ubili. Glaukon se oko mogunosti takvog razvoja dogaaja slo~io sa svojim pripovjeda em.  Slika 1  Prikaz Platonove peine (Izvor: King, 2004., str. 25) Ova istovremeno i pou na i tu~na pri a, koja u prenesenom zna enju, govori o slobodi, spoznaji, prividima, moralu, druatvu i druatvenoj odmazdi te hrabrom pojedincu, u daljnjem tekstu VII knjige Dr~ave biva dodatno razraena i upravo e ta razrada biti okosnica naae rasprave. Pri a o galebu Jonathanu Livingstonu, ija je usporedba s Platonovom peinom temelj za analizu ato slijedi, takoer govori o Bachovom vienju pojedinca i o njegovim moima spoznaje, kreacije i konzumacije slobode, kao i o druatvenoj refleksiji na tog pojedinca. Jonathan Livingston nije obi ni galeb. To je ptica koja daleko na pu ini, sama i udaljena od svoga jata, vje~ba umijee letenja. Naporan je to trud, koji k tomu naaeg galeba dovodi i u ~ivotnu opasnost jer samo jedan nespretni pad s visine od tri stotine i viae metara mo~e zna iti sigurnu smrt. Ali, galeb Jonathan Livingston ne razmialja o opasnostima ve si govori kako mora usavraiti tehniku leta kako bi mogao s manje napora dosei vee visine i znatno vee brzine. I tako, dok on usvaja nova znanja o letenju, njegovo jato je okrenuto zemaljskim stvarima. Galeb Jonathan Livingston je nakon mnogo pokuaja i pogreaka toliko usavrio svoj let i akrobacije u zraku da je oborio sve poznate rekorde i bio je uvjeren kada za to uju dolje u njegovom jatu da e svi bit presretni zbog njegovih uspjeha i kako e dobiti podraku, a jato e shvatiti kojim se putem ide do slobode i savraenstva. Meutim, starjeaine jata i galebova majka pozvali su Jonathana Livingstona da prekine "uzaludni posao" i doe pomoi loviti ribe i napraviti gnijezda, napominjui "da se leti zato da bi se jelo". Spor izmeu jata i galeba Jonathana Livingstona kulminirao je pozivom starjeaina da Jonathan Livingston mora stati u sredinu, ato je zna ilo ili veliku ast ili veliku sramotu. Dakako, Jonathan Livingston je u sredini stajao na svoju sramotu, da ga cijelo jato vidi. Starjeaine su odlu ile da zbog "nepromialjene neodgovornosti, povrede dostojanstva i tradicije porodice galebova" Jonathan Livingston mora biti izopen iz jata i prognan na Daleke Hridi. Ne suprotstavljajui se odluci jata, jer zakon treba poativati, Livingston je otiaao ostatak svog ~ivota pro~ivjeti u samoi, joa puno dalje i od Dalekih Hridi. No, na svoje iznenaenje, u tim daljinama naiaao je na druge skupine galebova koji takoer imaju njegovu prognani ku sudbinu ali zato lete joa bolje i joa viae i od njega samog. Presretan ato postoje ti galebovi Jonathan Livingston dobio je dodatni poticaj da joa viae u i kako bi se mogao vinuti u joa vee visine. Spoznavai svoje tijelo kao materijaliziranu misao i da s njime mo~e raditi sve, baa kao i sa svojim mislima, galeb Jonathan Livingston se oslobodio svih svojih ograni enja i postao je pripadnikom malobrojnih galebova koji u svakom trenutku mogu biti gdje god to po~ele. `to je viae radio na sebi, Livingston je sve eae mislio na svoje prvotno jato pitavai se postoji li dolje netko tko je spreman krenuti njegovim putem. Uvidjevai da je unutarnji poziv da se vrati na Zemlju sve ja i on to i uradi. Doaavai na Daleke Hridi, mjesto na koje odlaze prognanici iz jata, upoznaje Fletchera Lynda, takoer galeba sa sli nom sudbinom i postaje njegov u itelj objaanjavajui mu tehniku leta kao i to da se nikako ne smije ljutiti na jato koje ih je izopilo jer oni nemaju potrebne uvide pa tako nisu niti svjesni ato ine. Smatravai da je nau io Fletchera Lynda kako letjeti a i kako se odnositi prema skupini izop itelja, galeb Jonathan Livingston je izvraio svoju duboku intrinzi nu potrebu da prenese svoje znanje. Kada je bio siguran da e ideja savraenstva za~ivjeti tj. biti prenesena i drugim galebovima, Livingston je mogao napustiti Zemlju i prijei u sasvim novu dimenziju ~ivota. Pozdravio se sa svojim u enikom i ia ezao u zraku. Ove dvije pri e, kao ato se lako mo~e vidjeti, imaju vrlo blisku idejnu pozadinu, zajedni ke poruke i emotivnu nabijenost. I Platon i Richard Bach namijenili su svojim glavnim likovima  filozofu, odnosno galebu koji takoer predstavlja tj. simbolizira naprednog pojedinca, filozofa  odreene bliske sudbine koje prije i iznad svega najviae govore o samim autorima. Moj pokuaaj da odgovorim na pitanje iz naslova ovoga rada tako postaje svojevrsno povezivanje dvoje ljudi koji su ~ivjeli u potpuno razli itim vremenima, kulturnim okru~enjima i sa u cijelost razli itim ~ivotnim iskustvima, ali su zato imali sasvim istu potrebu izraziti se o zajedni koj temi. Ova usporedba takoer ima za cilj pokazati i to da postoje pitanja koja su prisutna u svim vremenima i svim ljudima, pa tako i u meni osobno, a ujedno objaanjava kako je do naslovnog pitanja uope doalo. POVRATAK KAO DU}NOST FILOZOFA I Platonov filozof iz peine i Bachov galeb Jonatan Livingston u viae su navrata, kako nam govore ove pri e, bili u ~ivotnim opasnostima i to uvijek na temelju vlastitog odabira ponaaanja. Filozof je mogao poginuti pri pokuaaju izlaska iz peine jer nije znao ato ga na tom putu eka; takoer je mogao, iz itavog niza razloga, poginuti i izvan peine zbog svog nesnala~enja u potpuno izmijenjenom okru~enju. I naravno, kako Platon ka~e, filozofa je ekala vrlo izvjesna smrt pri povratku u peinu i to od ruku njegovih najbli~ih. Galeb Jonathan Livingston svojoj je smrti u o i gledao ve pri samom pokuaaju da dohvati visine. Niti jedan njegov uzlet nije imao nikakvu garanciju da e biti uspjeaan i mogao je po njega zavraiti kobno. Daljnje suo avanje s mogunoau smrti za galeba jest spremnost da ode u osamu na Daleke Hridi, jer biti izvan jata, zapravo ~ivjeti izvan civilizacije, ato mogu, da upotrijebimo Aristotelovu sintagmu, samo bogovi ili zvijeri. (Aristotel, 1988.; 1245a) Na posljetku, i povratak u jato najvjerojatnije donosi odmazdu onih koji imaju svoje predod~be kako se treba ~ivjeti i koji te svoje ideje transponiraju na druge. Ipak, ostaje pitanje je li ova iskazana ~ivotna hrabrost malobrojnih pojedinaca-filozofa njih u inila u dovoljnoj mjeri razli itima od svih drugih da bi mogli apriorno zaklju iti kako njihova spoznaja jest neato ato bi, pod svaku cijenu pa i po cijenu vlastitog ~ivota, valjalo prenijeti na sve ostale pripadnike druatva jer predstavlja vrijednost po sebi? Trebaju li ti pojedinci biti smatrani uzorom i autoritetom kojeg treba prakti ki u svakom smislu slijediti? G. W. F. Hegel u svojoj Filozofiji povijesti navodi kako je upravo spremnost da se svoj ~ivot stavi na kocku u svijetu stvorila podjelu druatva na klasu gospodara, koji su na to bili spremni i klasu robova, koji su zbog straha pred smru predali svoju slobodu. (Fukuyama, 1994., str. 17) Dakako, umiru i jedni i drugi i o ito je ideja da se prepuatanjem slobode smrt mo~e odgoditi ili ak izbjei samo fikcija. Ipak, strah i nepoznavanje stvarnog stanja stvari su dovoljno veliki i duboki da ovako postavljena nerealna o ekivanja imaju svoje realne povijesne posljedice. ak i Biblija, za kraane knjiga nadahnuta svetim, daje nam naslutiti da biblijski Bog viae nagrauje posluanost i poniznost, nego ovjekov pokuaaj da dohvati spoznaju. Biblijski citat: Jahve Bog zapovijedi ovjeku: "Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusia, zacijelo ea umrijeti!" (Biblija, 1968., Stari Zavjet, Knjiga Postanka, 216  218) I u ovoj situaciji imamo, s jedne strane volju za spoznajom, a s druge strane prijetnju smru ako se po tu spoznaju krene putem neke akcije. Ono ato, dakle, ini razliku izmeu gospodara i roba nije njihov, mogui, razli iti potencijal spoznaje ve spremnost da po tu spoznaju krenu. Platonov filozof i Bachov galeb Jonathan Livingston jesu jedinstveni pojedinci u svom okru~enju upravo po tome ato su, bez obzira na sve okolnosti koje im nisu bile sklone, krenuli u osvajanje visina. Oni su iali putem kojim se rjee ide. Svi ostali su, takoer svojom voljom, odabrali ne preuzeti rizik. Posljedica takvog odabira jest su~anjstvo. Vjerujem da je od ~ivotnog zna aja pokuaati razumjeti zaato je upravo ovakvo ponaaanje prakti ki sveprisutno i da li se zbog svoje brojnosti takav odabir mo~e smatrati normalnim, pa ak i po~eljnim. Bez obzira kakav je naa subjektivni odgovor na ovo pitanje, injenica jest da se demokracija kao moderni druatveno-politi ki sustav, koji se uvodi u sve vei broj zemalja svijeta, poziva upravo na brojnost kao izvor legaliteta i legitimiteta. Duaama svih onih koji su dokazano u veini a koji se zadovoljavaju s prepuatanjem svoje slobode u ime sigurnosti od smrti, sasvim sigurno vlada strah. Meutim, i strah ima svoje korijene i uzroke koje bi valjalo razumjeti. Strah ne nastaje ni iz ega, jednako kao i bol, bez obzira ato je jako neugodna i sve bi dali da je mo~emo dokinuti. I strah i bol imaju svoju va~nu funkciju u ~ivotima ljudi i o ito nas na neato upozoravaju, a negirati ih ponekad mo~e biti opasnije od samog uzroka straha odnosno boli. Tako strah umjesto opravdanja za ne-akciju i inertnost potencijalno mo~e postaje dodatni motiv i pokreta  za spoznaju. Stvarnost je, meutim, esto druga ija. Oni koji koriste svoj strah kao izvor rada na sebi jednako su rijetki kao i oni koji krenu prema izlazu iz peine ili jedu da bi letjeli a ne obrnuto. Strah je uglavnom ograni avajui faktor koji ljude ini nespremnima. Pokazalo se da ne postoji na in da netko drugi za nas same pobijedi naae strahove. Taj zadatak uvijek ostaje na svakom pojedincu ponaosob, a prepuatanje na milost i nemilost nekom autoritetu koji nam ka~e da e se pobrinuti za nas male i ustraaene u pravilu postaje kontraproduktivan. Spremnost na neki oblik djelovanja i akcije ovisi, dakle, isklju ivo o nama samima, dok informacije koje primamo iz naae okoline imaju vrlo ograni eni utjecaj na nas jer smo svi mi ipak aktivni selektori i subjektivni tuma i svega ato nas okru~uje. Kada ve spomenuti ne-spremni pojedinac dobije neku povoljnu informaciju, on e ju sasvim sigurno protuma iti upravo kroz prizmu svoga osobnog svjetonazora i trenutnog stanja svijesti. Informacija koju je nazad u peinu donio Platonov filozof tj. da postoji neki drugi i praviji svijet izvan peine, su~njevi su protuma ili kao obmanu, pa ak i namjernu la~. To dokazuje da oni nisu bili spremni, niti emotivno niti racionalno, prihvatiti povoljnu vijest ve su donosioca, u ovom slu aju dobrih vijesti, bili kadri ubiti. Zapravo, ako ljudi ne vide i ne uju, ne postoji taj filozof koji bi im mogao otvoriti o i i uai. Za njih niti povratak filozofa i njegov nagovor za promjenu stila ~ivota nije dovoljna garancija da postoji neato bolje. O takvoj garanciji filozof koji je prvi krenuo u nepoznato nije mogao niti sanjati, a kamoli da je mogao kalkulirati i uvjetovati da mu je nu~an neki oblik potvrde da bi se pokrenuo "napolje u svijet". Da su filozof ili galeb Jonathan Livingston takvo ato ekali nikada i nigdje ne bi stigli. S druge strane, za onoga tko ima dovoljnu airinu duha ne samo da je povratak filozofa i njegova pri a dovoljna da krene ve je za njega i ne-povratak filozofa pou an i znakovit jer ga tuma i kao radosnu vijest te po sebi nasluuje da je filozofu toliko dobro da se nema niti namjeru vratiti. On niti ne pomialja da je filozof mogao nastradati u nepoznatome. Postoji izreka koja u ovom kontekstu posebno dobiva na zna aju a glasi: "Kada se ak rodi i u itelj se pojavi". Ona ne nala~e da u itelj mora odustati od daljnjeg istra~ivanja znanja u ime podu avanja onih koji znaju manje od njega. Ona, takoer, ne govori o du~nosti niti odgovornosti onoga tko zna, za one koji ne znaju. I dakako, u njoj nema niti primisli da je onaj koji zna u bilo kakvoj, pa i najmanjoj, opasnosti od onih koji ne znaju. Platon je, meutim, sasvim suprotno od svoje namjere da usrei one koji znaju i osposobi one koji znanje tek tra~e, nametnuo obavezu filozofu da se vrati i podu ava druge, ime mu je, zapravo, namijenio ~ivotnu opasnost i izlo~io ga smrtnoj osudi. Da se Platon kojim slu ajem ne aali, potvruje i to ato svoj stav o du~nosti, obavezi i prisili filozofa ponavlja u viae navrata. Platon ka~e: Mi, dakle, kao osniva i imamo zadau da najbolje prirode, prisilimo da dou do nauke...i da im ne dopustimo da ondje ostanu i ne ~ele natrag silaziti k onim su~njevima. (Platon, 1997. Dr~ava, 519d) Takoer navodi: Pomisli, dakle, Glaukone, da neemo mi u initi krivo naaim filozofima, nego da emo im pravedno govoriti kada ih prisiljujemo da se za ostale skrbe i uvaju ih. (Platon, 1997. Dr~ava, 520b) Na posljetku Platon zaklju uje: Treba, dakle, da svaki od vas (filozofa) redom silazi u stan ostalih i da se priu ava ogledati mra ne predmete. (Platon, 1997. Dr~ava, 520b) Iz ovih Platonovih misli jasno je vidljivo da je Platon namjeravao ljude u peini prisiljavati da tra~e put izlaska iz peine kao i to da se natrag u nju vrate. Platon ne samo da je od znanja kao vrline (arete = episteme) napravio obavezu i moranje, ve je i one ljude-filozofe koji bi samoinicijativno tragali za izlaskom iz peine (pa time dokazano te~e prosvjetljenju kroz spoznaju) tjerao da se vrate i ponovno naviknu gledati mra ne predmete u podzemnom svijetu obmana i sijena. Sokrat je, za razliku od Platona, itekako bio svjestan da i rob i sofist svo znanje koje imaju, imaju sasvim nevezano od u itelja koji ih ili jesu ili uope nisu nikada podu avali. Sokrat ve spomenutom robu nije nikada, ni prije ni poslije njihovog razgovora, tuma io logi ki izvod za pitagorin pou ak, a rob je to ipak sasvim uspjeano izrekao, sam iz sebe. To je i razlog zaato se Sokratovo filozofsko umijee zove majeutika odnosno umijee poraanja znanja koje je ve u ljudima. Stav kojeg su jednako zastupali i Sokrat i Platon o znanju kao sjeanju mogue se temelji upravo na ideji predestinacije duae koja na ovaj svijet dolazi u znatnoj mjeri ve izgraena. Zanimljivo je stoga pitanje kako je mogue da je Platon htio obavezati filozofa da podu ava ostale lanove druatva i to pod izri itom prisilom, a da se sam nije pitao kakvog utjecaja na proces u enja imaju oni koji bivaju podu avani. Platon se ponaaa kao da e filozofi preto iti svoje znanje u u enike koji fungiraju kao tabule rase. Istina je, izgleda, u potpunosti druga ija. Baa nitko, pa niti sam Platon nema moi poslati filozofa van iz peine, (na emu je, uz povratak u peinu, takoer inzistirao) ako filozof sam nije spreman za to, jednako kao ato jato nije posjedovalo nikoji instrumentarij, pa ak niti prisilu, da zadr~e galeba Jonathana Livingstona da se bavi ovozemaljskim stvarima dok je njegova duaa te~ila osvojiti visine. Umjesto da se filozofu zadaju du~nosti i obaveze, kao ato je to Platon inio, valjalo bi pokuaati dati odgovor na pitanje: ima li filozof ikakvog utjecaja na one oko sebe i ako ima kakve je prirode taj utjecaj? }ivot Platonovog pojedinca  koji se oslobodio i krenuo u potragu za izlaskom iz peine, kao i galeba Jonathana Livingstona  daje nam odgovor na to pitanje. Oni su se, svojim akcijama i odabirima, pretvorili iz obi nih nepoznatih pojedinaca u jedinstvene jedinke koje nazivamo filozofima u svom okru~enju. Meutim, tko je njih vodio? Oni sami nisu imali svoje u itelje filozofe koji su ih vodili u bolju budunost. Oni su postali filozofi iz sebe samih i bili su to po sebi samima. Dakle, filozofa ne stvara drugi filozof. Platonova i Bachova predod~ba da e neki filozof pomoi da se "kreira" ili pokrene drugi filozof tako nije potvrena ve i u samim njihovim pri ama. Usprkos ove injenice, oba autora prezentiraju da je volja za povratkom njihovih glavnih junaka motivirana upravo idejom da e svoje znanje i spoznaju moi prenijeti svojim bli~njima. Dok Platon (ato je joa dodatno zanimljivo i znakovito) takvu opciju isklju uje kao malo vjerojatnu jer bi ljudi iz peine ubili filozofa, Richard Bach s puno veim optimizmom, svoju pri u zavraava Livingstonovom uspjeano obavljenom misijom  jer on uspijeva nau iti drugog galeba (Fletchera Lynda) umijeu letenja. Ipak, i taj galeb  u enik jest jedan od onih malobrojnih koji su ve prognani na Daleke Hridi, ato zna i da je on i prije pojavljivanja galeba Jonathana Livingstona sasvim samostalno pokazao aspiraciju za spoznajom usprkos druatvene stigmatizacije, osude i prognanstva. Iako ove dvije pri e imaju razli ite zavraetke u smislu uspjeanosti podu avanja ato ga drugima potencijalno mo~e ponuditi filozof, one imaju gotovo identi nu prikrivenu poruku: da je samo spremni pojedinac odnosno filozof po sebi samome u mogunosti imati ikakvu korist od filozofa  u itelja. Meutim, takav e pojedinac filozofa-u itelja, kao izvora svoje spoznaje, moi zamijeniti s bilo kime ili ime jer e u svemu prepoznati za sebe vrijedne informacije. Dakako, on mo~e koristiti i filozofa-u itelja, ali i ne mora. Dok onaj prosvijetljen i s uvidom filozofa u biti i ne treba jer i onako ve sam te~i spoznaji, onaj drugi od filozofa nema baa nikakve koristi jer ga ne razumije. Ako je to tako, kakva je bila uloga Sokrata u ~ivotu grada-dr~ave Atene? I opet se potvruje da je Sokrat bio pravi filozof po vokaciji jer se njegova zna ajna funkcija, izmeu ostalog, o itovala u tome ato on sam sebe nikada nije do~ivljavao kao nekoga tko e podu avati druge, a oni koji su mislili da to mogu su ga izrazito iritirali (kao i on njih); svojom prepotentnoau i neznanjem. (`uanji, 2003.; Boanjak, 1993.) On je, u skladu sa svojim dubokim uvjerenjem, u svim ljudima vidio filozofe i kao sa sebi ravnima raspravljao o temama koje je smatrao univerzalno va~nima: o pravednosti, o prijateljstvu, o lijepom, o ideji dobra i mnogim drugim. Zato pravo pitanje o Sokratovom filozofskom poslanju nije zaato je govorio, ve kome je govorio! Sokrat se obraao svima jer je u svim ljudima ravnopravno tra~io filozofe. A naiaao je na smrt. To mo~da zato ato oni koji joa nisu bili spremni ujedno nisu bili niti u stanju razumjeti Sokrata, a oni drugi su bili zaokupljeni svojom osobnom spoznajom i nisu spasili Sokrata od smrti.(Stone, 2005.) Povijest filozofije nas u i da je Sokrata ubila ne-mislea veina koja je kroz demokratski sustav vladavine za to imala i priliku i podraku. Ipak, Sokrat niti sam sebe nije spaaavao od presude da kvari mlade~ i uvodi nove bogove, a pouzdano znamo da je to mogao. Da je Sokratu bilo va~no provoditi vrijeme sa onima koji ne znaju u cilju njihovog podu avanja, kao ato je to bilo va~no za Platona, Sokrat se nikada ne bi dao ubiti. ini mi se ovdje va~nim razlo~iti argument da i Sokratova smrt ima va~nu edukativnu funkciju, ali pokazati i to da i taj argument stoji u izravnoj opreci sa Platonovom namjerom da obave~e filozofa prenositi svoje znanje na budue naraataje. Sokratova smrt sasvim je sigurno pou na a to dokazuje i injenica ato je ona, dvije i pol tisue godina nakon tog dogaaja, i dalje tema i inspiracija za mnogobrojne rasprave i promialjanja. Meutim, ta smrt dokazuje joa jednu va~nu injenicu: ato se edukacijskog procesa ti e, potpuno je irelevantno gdje se nalazi u itelj: je li meu svojim u enicima ili je mrtav, je li u peini ili izvan nje, je li u jatu ili u nebeskim visinama. Mogue je pretpostaviti da je Platonova usporedba o peini i filozofu koji biva ubijen od svojih bli~njih bila inspirirana upravo ~ivotom i smru velikoga Sokrata. U biti, podudarnost je gotovo potpuna. Jedina razlika koja ipak postoji, izgleda tako da postaje klju na za daljnju Platonovu filozofiju, a to je motiv za povratak filozofa meu one koji su ga voljni ubiti. Prema Platonu motiv je obaveza filozofa da druge podu ava. Sokrata nitko nije mogao natjerati da bude ono ato on je, a uz to je odbijao da ga se do~ivljava kao u itelja. Sokratova sudbina i smrt imaju svoju logiku koju je itekako vrijedno razumjeti i protuma iti, ali uvoditi i inzistirati na kategorijama du~nosti, obavezi i prisili filozofa na povratak u svijet neznanja kako bi mogao druge podu avati, kao ato je to u inio Platon, ini mi se potpunim promaaajem. JE LI GALEBU JONATHANU LIVINGSTONU MJESTO POD ZEMLJOM? Bitna zajedni ka karakteristika i galeba Jonathana Livingstona i Platonovog filozofa, kako se na prvi pogled mo~e u initi, jest injenica da su oboje u trenutcima osobnog uspjeha odnosno kada su osjetili da su spoznali neke nove mogunosti i iskusili nove oblike stvarnosti, imali potrebu ta svoja iskustva podijeliti sa onima koje su ostavili iza sebe; svojim milima i dragima. Je li takav poriv uistinu u ovim pri ama iskazan? Je li on naivan i mo~e li ga se protuma iti kao trenutak slabosti filozofa ili je jedino pravo objaanjenje da je to pokazat 9>?GHuvw ! "   λƲΪ~rj_SHhA+hH=CJaJhA+hH=5CJaJh{whH=CJaJ hH=CJaJ h{whH=5CJ$aJ$hA+hH=5CJ$aJ$hA+hH=5CJ aJ hzxhH=5CJ$aJ$hZghH=5hZghZg5h7hH=0JjhH=UjhH=UhH=h[ hFhFhFhH=5CJaJhchc5CJaJhF5CJaJ?! " #   24VXZd< & FgdH=$a$gdH=$8]^8a$gdH=$a$gdH=$&d P a$gdZg &d P gdH=gdH=B:  " , P ^ ` b  ( < p Rd24RTfp.TXZd:<Jjx$:z2dоh"h}9h?#hA+hH=5CJ\h{whH=aJ hbaJhA+hH=aJ hH=aJhA+hH=5\aJhA+hH=CJaJhA+hH=6]h";hH=ha@hbfhb hA+hH=8<D #%d+===&>(>R@^B[^bbbbbbxosdufuv>w$8]^8a$gdH= & FgdH=$a$gdH=<`r`~B D n !0!#####%%%&&'"'2''(w((* *:*$+8+R+b+++,,,,,-002233@66667½ʶڮڮh_nhG"hch";h=c h5+h5+ h5+6h5+h5+6h5+hT 7hO%hd`hA+hH=6]hH=jhA+hH=0JUhM] hA+hH==77H788::`;; <8<<<<<=\======$>&>(>?N???@@@8ALAAAAAACCDHII\O^OPQNQQQ>RLRRRRUVVVVVVVWXFYYhA+hH=6]h_n hA+hG"hG"hG"CJaJhG"CJaJjhG"UhG" hA+hH=hH= h hH=IYY6ZzZl[[\\]]\_|_abbbbb cffhh4jjjmm(ow@wzz8{:{0|2|||}}l~~jhA+hH=0JUhA+hH=CJ]hA+hH=5CJ\] hH=]hA+hH=] h[]hA+hH=6hA+hH=5CJ\ h{whH=h`Lh_nha@ hA+hH=hH=<>w@w\x02^`:.>  & F^`gdH=$8]^8a$gdH=$a$gdH=gdH=~0:܅T0np "$К @BN@Z\dh&4̳γгPRֵ>ĹȻ RZ$NhG" h{jhH=h[h&5hH=6h81_hH=jhA+hH=0JU hA+hH=Q FVZr,8:npvx 6 *,lH#.#x%%%0&&N'((@)R)\)))8*D*N*** +@+^+b+,N,, hshH=hH""jhA+hH=0JUUh~HhzxhH=5CJ\hA+hH=5CJ\ h{whH=h";hH= hA+hH=Gelj filozofskog altruizma i dodatni dokaz da takve osobe s pravom nose titulu filozofa? Nema sumnje da je ~elja za povratkom u obje ove pri e primarno prikazana kao osobna odluka filozofa, za koju nije bio potreban neki vanjski pokreta . Ali, baa naprotiv, u slu aju galeba Jonathana Livingstona imamo situaciju da je on, kako nam ka~e Richard Bach, bio upitan od jata filozofa iz visina zaato se ~eli vratiti kada ono jato na Zemlji njega ne razumije i spremni su ga ubiti. Drugim rije ima, Jonathan Livingston je izri ito bio upozoren i pozvan da promisli ~eli li se vratiti, s nadom onih koji ga pitaju da e njegov odgovor biti negativan te da e ostati u jatu kojemu pripada njegov filozofski duh. Galeb Jonathan Livingston nije imao vanjsku podraku za svoj povratak, a ipak se upravo za to odlu io. U Platonovom slu aju situacija je upravo obrnuta. On u fazi dok iznosi svoju pri u o peini, ~elju filozofa za povratkom uope ne obrazla~e ve je uzima zdravo za gotovo i prema njoj se odnosi kao razumljivoj samoj po sebi. Meutim, tek u nastavku razgovora sa Glaukonom uvodi obavezu i prisilu na povratak za filozofa. Zato se mo~e postaviti pitanje: kakvog smisla ima tjerati filozofa na povratak kada bi to on i onako, sam po sebi, dobrovoljno uradio? To se doima kao besmislena i nepotrebna akcija. Postoji mogue objaanjenje za takvu pojavu iako ona uope nije navedena kao opcija u Platonovoj usporedbi s peinom. Ta opcija je da se, mo~da, filozof zapravo i ne ~eli vratiti u svijet tame, obmana i sjena. Niti dobrovoljno, pa niti pod prisilom. Valja naglasiti i to da se ak niti galeb Jonathan Livingston, zapravo, niti u jednom trenutku nije vratio baa sasvim na Zemlju, meu one koji su ga otjerali, ve je otiaao tamo gdje je postojala nada da e biti shvaen i do ekan s dobrodoalicom. To mjesto su, dakako, Daleke Hridi a ne Zemlja sama. Ako bismo htjeli do kraja razviti logiku kojom se vodio galeb Jonathan Livingston uvidjeli bi da, zapravo, Richard Bach ipak nije uspio u namjeri da njegov galeb - filozof ima garanciju da e njegovo znanje biti zapameno i preneseno na one koji do tog znanja joa nisu doali, bez obzira ato je Livingston bio uspjeaan u podu avanju drugog galeba, Fletchera Lynda. Zaato? Zato jer nije jasno po kojoj bi se to logici Fletcher Lynd trebao vratiti na Zemlju kada to nije htio niti sam galeb Jonathan Livingston. Ono ato bi mogao biti prirodni odabir galeba Fletchera Lynda jest da krene za galebom Jonathanom Livingstonom u visine po nove spoznaje i nova umijea, a ne natrag na Zemlju, meu one koji e ga dovesti u ~ivotnu opasnost. Dakle, je li povratak filozofa izraz njegove slabosti ili hrabrosti; je li na djelu izvjesni egoizam ili altruizam? Izgleda da niata od navedenog, jer u biti, prave ~elje za povratkom u ovim pri ama niti nema. Kada bi ta ~elja ak i postojala, nigdje nije jasno izra~eno do kada bi taj povratak tj. ostanak filozofa u peini trebao trajati. Da li bilo dovoljno da filozof "preobrati" jednog koji e podu avati dalje; bi li to morala biti veina, kako bi se demokratskom procedurom izglasalo opi izlazak iz peine ili bi filozof morao ekati da baa svi, do posljednjeg, spoznaju vrijednost izlaska iz peine? Bi li filozof, kako ga Platon vidi, mogao mirno spavati sa svijeau da postoji netko od njegovog "jata" koji je ostao zarobljen u neznanju i obmani? Civilizacije u kojima ~ivimo, a koje se pozivaju na univerzalnu vrijednost ljudskog ~ivota i njegovog dostojanstva, odgovorile bi da u takvoj situaciji pravi filozof ne bi mogao biti miran. Taj pretpostavljeni nemir u filozofu morao bi proizlaziti iz osjeaja odgovornosti kojeg on ima (treba imati) prema drugima. Mnogi e tvrditi kako je kultura kao fenomen upravo nastala na osjeaju odgovornosti za druge, koji se tako inaugurira i kao temeljna prirodna osobina ovjeka. Je li to uistinu tako tema je koja zavreuje posebnu znanstvenu i filozofsku analizu, ali se, na tragu Platonovog promialjanja koji pretpostavlja da e se filozof zbog osjeaja odgovornosti prema drugima vratiti u peinu gdje e biti ubijen, mo~e zaklju iti da je taj osjeaj odgovornosti zapravo ljudski poriv samodestrukcije. Filozof zna da ide u smrt i joa ju k tomu do~ivljava kao vlastitu du~nost. Suprotno tome, ako filozof smatra da svojim povratkom ne ide u smrt nego po ast i slavu, a Platon, koji zna da bi mu se upravo smrt mogla dogoditi, ga joa na taj povratak upuuje (prisiljava), tada je to klasi ni oblik sudjelovanja u ubojstvu. Sudbina koju je za sebe namijenio galeb Jonathan Livingston razlikuje se od ove malo prije izlo~ene, a mo~e se sasvim zorno ia itati na samom kraju Bachove pri e. Jonathan Livingston se odlu io na odlazak u novu dimenziju gdje se stapaju prostor i vrijeme i gdje tijelo zamjenjuje ista misao. To nije stanje smrti, ve je to stanje potpune slobode. Tome te~i duaa galeba Jonathana Livingstona i to je njegova prava priroda. I upravo je po toj svojoj prirodi on filozof. Bismo li mogli na temelju Platonove rasprave koju je vodio sa Glaukonom o ulozi filozofa u druatvu, a koja je uslijedila nakon ato je iznio pri u o peini, zaklju iti kakvu bi Platon sudbinu namijenio galebu Jonathanu Livingstonu? Uvjerenja sam da mo~emo. Itekako. Sudbina galeba Jonatana Livingstona prema Platonu bila bi ista onakva kavu je Platon predvidio i za svog filozofa. Svaki ud~benik filozofije koji opisuje Platonov lik i djelo neizostavno spominje kako je Platon imao viziju sretne zajednice u kojoj vladaju filozofi; oni malobrojni koji su mudri, dobri i dobrohotni. Filozof  kralj tako postaje idealom i garantom dobroga ~ivota ispunjenoga duhovnim i materijalnim blagostanjem. Takva Platonova predod~ba sasvim je sigurno bila rezultat njegove iskrene ~elje da se maksimalizira opa korist od onih najboljih pripadnika ato ih ima neko druatvo. U tu Platonovu namjeru nikada i ni pod kojim uvjetima ne treba posumnjati. Ali ne treba sumnjati niti u posljedice do kojih to mo~e dovesti. Ovo je odli an prikaz kako je "put u pakao poplo en dobrim namjerama". Sasvim opravdano je pitanje: postoji li cijena koja se mora platiti ako bi se htjelo krenuti u pokuaaj realizacije ove Platonove predod~be? Moj odgovor na ovo pitanje je: cijena postoji i ona je niti manje niti viae nego  smrt filozofa! Platon je bio duboko i iskreno svjestan opasnosti koja vreba filozofa u peini, ali ga je istodobno primoravao da se u nju vrati. Pri tom ga ni ime nije atitio; da li stoga ato je smatrao da je filozof dovoljno mudar da se i u nepovoljnoj situaciji snae? Sigurno ne zato ato ga nije smatrao zaista vrijednim. Iz svega do sada re enoga mogli bismo izdvojiti dva osnovna preduvjeta koja su nu~na da bi pojedinac-filozof uope mogao biti u funkciji sa svojom toliko vrijednom spoznajom do koje je doaao zahvaljujui vlastitoj osobnosti. To su: da filozof nema "du~nost" prema drugim lanovima zajednice. Samo kada ne mora, on mo~e biti od koristi svom druatvu. Njegovo djelovanje mo~e biti samo na dobrovoljnoj osnovi. U protivnom filozof ne samo da nije izvorno koristan, ve i sam postaje ~rtvom te obaveze koja je esto za njega i smrtonosna. da u svom okru~enju ima one koji su ga u mogunosti razumjeti (bez obzira na to ato se on u pravilu obraa svima, jer kod svih taj potencijal postoji). Ako je bilo koji od ova dva preduvjeta ostao neispunjen, po prirodi stvari se ima dogoditi ono ato je i sam Platon predvidio kao izvjesno, a to je ubojstvo filozofa. Ljudska povijest je upravo prepuna takvim primjerima kao ato su: ubojstvo Sokrata, Hipatije (filozofkinje, znanstvenice i uvarice aleksandrijske knji~nice), Isusa, Giordana Bruna... Kroz povijest je, dakako, osim smrtne kazne, iskazan i proveden itav niz drugih, manje ili viae "blagih" oblika kazni za filozofe i one koji su bili ispred svoga vremena. Tako je Galileo Galilei bio pod prijetnjom inkvizicijskih metoda; Baruch de Spinoza je bio ekskomuniciran iz svoje ~idovske zajednice; Gottfried Wilhelm Leibniz  izuzetni erudit, filozof i znanstvenik  umro je sasvim sam, zaboravljen od svih. Ka~njavanja, bilo aktivnom kaznom ili pasivnim ne davanjem podrake filozofu, moglo bi se nabrajati gotovo u nedogled. Kako Platon (a zapravo niti itko drugi) nije u mogunosti osigurati da veina pripadnika druatvene zajednice budu voljni i sposobni sluaati i uti ato im filozof mo~e poru iti (a dovoljan je i samo jedan koji to nije u stanju pa da filozof bude u opasnosti) sasvim je sigurno da bi vladanje filozofa-kralja nad takvim nesavraenim i nespremnim ljudima bila pogubna upravo i za samog tog vladara. esto se zna rei da svatko ima vladu (lice, sudbinu) kakvu zaslu~uje. Za o ekivati je stoga da oni nesavraeni biraju da njima vladaju oni koji su takoer nesavraeni i do sada se pokazalo da svaki izvanjski pokuaaj, ili kako bi se sociolozi izrazili, pokuaaj uvoenja novina "odozgo", u cilju da nekome bude bolje, u pravilu biva kontraproduktivan. Dakle, ne postoji vjerojatnost da e filozof u funkciji vladara biti uspjeaan samo zato jer je to Platon iz sveg srca zastupao. Pravi filozofi su toga svjesni, pa niti ne ~ele biti vladari niti vladati. Najvei ideal za filozofa je spoznati kako se uspjeano mo~e vladati samim sobom i za to su spremni ulo~iti svo svoje vrijeme, a o vladanju nad drugima niti ne razmialjaju. }elja za vlaau tako postaje "lakmus papir" da se ustanovi je li netko filozof ili nije. To da filozof ili osoba koja posjeduje unutarnju dobrotu nije niti podobna niti pogodna da bude vladar prepoznato je ve i u mitologiji, a svakako je zabilje~eno i u pisanoj povijesti ovje anstva. Stoga Platonov zahtjev kojega upuuje filozofu ukazuje na to da bi ~ivot galeba Jonathana Livingstona u Platonovoj re~iji izgledao ovako: Platon bi prvo naredio Livingstonu da osvaja nebeske visine i da krene putem spoznaje, s time da bi ga u svakom trenutku pokuaao nadgledati da galeb ne bi kojim slu ajem otiaao predaleko jer se mora vratiti. Kada bi, prema Platonovoj mjeri, galeb Jonathan Livingston dovoljno spoznao, naredio bi mu da se vrati pod zemlju, u svijet, "gdje nema visina i svjetlosti dana i gdje se, u tamnoj noi, sve ni~e pada". Livingston bi se umjesto usavraavanja umijea letenja morao "priu iti ogledati mra ne predmete", a kada bi se i u tom umijeu osposobio zadatak bi mu bio da o slobodi govori onima koji u slobodu ne vjeruju. Oni zapravo u mogunost slobode ne vjeruju ak niti onda kada ju cijelim svojim biem nasluuju. Platon bi, dakle, galeba Jonathana Livingstona ubio na dva na ina: ubio bi mu duau samim svojim nalogom i prisilom da se mora odlu iti krenuti na put do spoznaje, a zatim da se ponovno mora vratiti u tamu. Platon bi galeba koji ~eli ~ivjeti (na ato nas navodi i njegovo ime Livingston) i koji strasno ~eli letjeti ato viae i ato dalje, smjestio pod zemlju, u svoju peinu u kojoj vlada ~ivot bez uvida, a potom bi ga prepustio onima koji bi mu ubili tijelo. Platonovo dvostruko ubojstvo galeba Jonathana Livingstona ne bi ni izdaleka bilo s namjerom da poniati njegovu egzistenciju, kao ato bi to napravilo njegovo mati no jato na Zemlji. Ali ipak, u kona nici, iako iz sasvim razli itih pobuda i s potpuno razli itom misaonom pozadinom, Platonovo djelovanje bi imalo potpuno isti rezultat po ~ivot galeba Jonathana Livingstona, kao ato su imale akcije starjeaina Livingstonovog jata kada su ga proganjali i ~ivotno ugrozili. Platon je, zaokupljen onima koji nisu spremni u initi bitne ~ivotne iskorake u vlastitom ~ivotu i koji se povode po principu: "Ne znamo i ne ~elimo znati!", u potpunosti zaboravio na duau svoga filozofa i na ono ato ona ~eli. Iako je i samom Platonu bilo jasno da je sudbina filozofa povratnika  smrt, pitam se bi li on iznaaao dovoljno snage i mudrosti da pusti galeba Jonathana Livingstona da ~ivi tamo gdje te~i i pripada njegova, za spoznajom eznutljiva, duaa  u nebeskim visinama, ili bi ustrajao na tome da, ak i na simboli noj razini, galeba koji je po svojoj prirodi upuen na letenje prisili na odlazak pod zemlju, u peinu. POLETI, GALEBE, POLETI OD SVIH DALJINA, DALJE, DALJE... Richard Bach zapo inje opisivati pustolovine galeba Jonathana Livingstona posvetom: Pravom galebu Jonathanu koji ~ivi u svima nama. (R. Bach, 1991.) Stav da se filozof krije u svakom pojedincu, bio on toga svjestan ili ne, svom silinom duae zastupao je i Sokrat tijekom cijelog svog ~ivota, pa i u asu svoje smrti. Slutnju da je to stvarno istina izrazio je i sam Platon re enicom: Svaka duaa te~i dobru i poradi njega ini sve ato ini. (Platon, 1997. Dr~ava, 505d) Zanimljivo je da je ova Platonova misao izre ena tek desetak stranica prije nego se upustio u opisivanje peine iz koje kada se filozof jednom u nju vrati viae se ~iv ne pojavljuje na svjetlu dana. Kroz povijest, pa sve do naaih dana bilo je mnogo dobro znanih i posve neznanih ljudi koji su na ovaj ili onaj na in zastupali i propagirali ovako shvaenog ovjeka, a Karl Popper je svoju poznatu knjigu Otvoreno druatvo i njegovi neprijatelji zapo eo jednostavnom tvrdnjom: Svi su ljudi filozofi. (Popper, 1995.) Sudbina filozofa, dakle, doti e svakog od nas i svi se, kad tad, pa i viae puta, naemo u situaciji da biramo hoemo li se vratiti u svijet neznanja i straha ili emo beskompromisno nastaviti tragati za svojom sretnom zvijezdom. Odluka je uvijek na nama, odnosno sam filozof bira u kojem e smjeru ii njegovi odabiri. Galeb Jonathan Livingston je ne sluaajui druge otkrio slobodu i ne postoji razlog zaato bi on morao prihvatiti morali zahtjev za povratkom, pa ak niti kada dolazi od Platona. U biti Platonova snaga izravno ovisi o nesigurnosti filozofa ato mu je initi jer i on sam sebi postavlja pitanja. Platon bi, mogue, zaista ubio galeba Jonathana Livingstona, ali zapravo je on to u mogunosti samo onoliko koliko bi mu sam Livingston to dopustio. I Sokrat je aktivno sudjelovao u svojoj smrti ato ga ne ini manje filozofom. On je ostao dosljedan svojim odabirima i po tome je bio velik. Tako jedina prava tema za svakog ovjeka-filozofa nije mora li se vratiti, ve je li spreman krenuti u istra~ivanje postoji li izlaz iz peine. Ako smo svi mi filozofi onda nema sumnje da e izlaz iz peine biti pronaen. Samo e ga neki tra~iti i nai ranije, a neki kasnije. Svatko ima svoje vrijeme spoznaje, a opasnost jedino nastaje ako i kada netko svoje vrijeme proglasi opom mjernom jedinicom, pa krene druge suditi da su prebrzi ili prespori. Tada po inju sukobi i smrt. Postoje, dakako, i stavovi kako ne samo da ne mora biti povratka, ve da je i odlazak iz peine suviaan. Svetom Augustinu se pripisuje misao: Ne tra~i vani, vrati se u sebe. U ovjekovoj nutrini stanuje istina. Na sli no tragu je i stav Antonie de Saint  Exuperya izra~en u Malom Princu: ovjek samo srcem dobro vidi, istina se o ima ne da sagledati. Ako je istinit stav da je znanje samo sjeanje, onda se znanje mo~e evocirati bez ikoje promjene lokacije pa i u samoj peini. Takav ostanak u peini je po formi isti kao i ostanak su~njeva, ali je po suatini bitno druga iji. Svjetonazor koji je razli it od ovoga dao bi upravo suprotnu uputu o ponaaanju. Primjerice, empiristi bi slikovito rekli: Ne lamentiraj o broju zuba kod konja ve mu otvori usta i izbroji ih! Drugim rije ima, kreni u upoznavanje svijeta. Sloboda se o ituje u tome da se prema vlastitom opredjeljenju odabere neka od ovih opcija. Obje su jednako vrijedne i nema krivog odabira. `to se god u ini dobro se u ini jer svi putovi ravnopravno vode do spoznaje Platonov filozof je odlu io krenuti  i uputio se u istra~ivanje izlaska iz peine. Galeb Jonathan Livingston je odlu io krenuti  i poletio je u osvajanje visina. `to dalje, to bolje. Jedino ato je Platon mogao i trebao u initi jest to da se bezuvjetno i iz najdubljeg poatovanja prema odabirima ovih, i svih drugih filozofa, baa takvima kakvi jesu  pokloni i ka~e im: Volim vas! ZAKLJU AK Ovaj je rad, zamijetiti e mnogi, baziran i na Platonovim i na Bachovim emotivnim rakursima na kojima, manje ili viae jasno, ali sasvim sigurno po iva njihov svjetonazor pa i socijalno-filozofski sustav koji nam Bach prikriveno a Platon otvoreno nudi. Ta nam injenica slu~i za razumijevanje emotivnih sekvenci u znanstvenom diskursu ovoga rada, a koje su time i nosivi dio njegove argumentacije. Stoga taj emotivni aspekt u ovom radu nije inhibiran ve promoviran. Iz naae analize proizlazi da je Platon prema svom pojedincu-filozofu mogao i trebao pristupiti upravo kroz emocije koje su prvotno u njemu ~ivjele za sve ljude jednako, a ne putem prisile i moralne du~nosti kao racionalnog objaanjenja svojih postupaka i postupaka koje je zahtijevao od drugih ljudi. Platon, velikan meu velikanima koji je tako sna~no uaao u naae ~ivote, svojom mialju i svojim djelom, dao je sve od sebe kako bi pokuaao doku iti ato je i kako izgleda ~ivot dostojan ~ivljenja, ime je zadu~io mnoge grane ljudskog djelovanja, pa tako i filozofiju i sociologiju. Na tom putu naiaao je na raskri~je; jedan smjer je vodio u svijet ideja, a drugi u poznati svijet ovozemaljskog ~ivota. U ~elji da ih ponovno spoji pokuaao je narediti ljudima-filozofima kako se imaju ponaaati, ne primjeujui pritom da se ta dva puta, sasvim neovisno od njega, i onako na kraju sastaju u istoj to ki. Te Platonove naredbe uzrokuju patnju, bol i na kraju smrt filozofa. To, dakako, nije bila njegova namjera, ali dovodi do sasvim izvjesnih posljedica. Tako je Platon, krenuvai od svakog ovjeka i njegove mudrosti zavraio na odricanju svake mudrosti u ovjeka, uklju ujui filozofe pa i sebe samog. Time on ostaje, uz svu svoju veli inu misli i pisanih djela, samo jedan u nizu od mnogih koji je, kao siguran da je ovjek mono i samostalno bie, zavraio svoj ~ivotni put i djelo uronjen u osjeaj nemoi i neslobode. U takvom raspolo~enju on je ustvrivao koja ulogu mora imati filozof u airoj druatvenoj zajednici. Platon je u svojim djelima izrazio stav da on zna ato je zadatak filozofa, a filozofi znaju kako e daljnji pojedinci kovati svoju sreu. Pokuaajem primjene tog svog stava na galebu Jonathanu Livingstonu, Platon bi ga sigurno ubio. BIBLIOGRAFIJA *** Biblija (1968.) Zagreb: Stvarnost *** Draft Treaty Establishing a Constitution For Europe. Luxemburg: Office for Official Publication of the European Communities, 2003 Aristotel (1988.) Politika. Zagreb: Globus Bach, Richard (1991.) Galeb Jonathan Livingston. Zagreb: Znanje Boanjak, Branko (1993.) Povijest filozofije. Zagreb: NZMH Exupery, Antonie de Saint (2004.) Mali Princ.Zagreb: Mozaik knjiga Fukuyama, Francis (1994.) Kraj povijesti i posljednji ovjek. Zagreb: HSN Graves, Robert (1987.) Gr ki mitovi. Beograd: Nolit King, J. Peter (2004.) Sto filozofa. Zagreb: VEBLE commerce Marinoff, Lou (2000.) Umjesto Prozaka  Platon; filozofija kao psiholoaka pomo. Zagreb: V.B.Z. Otto, Walter Friedrich (2004.) Bogovi Gr ke. Zagreb: AGM Platon (1996.) Fedon. Zagreb: Naklada Jur i Platon (1997.) Dr~ava. Zagreb: Naklada Jur i Platon (1997.) Menon. Zageb; KruZak Popper, Karl (1995.) The Open Society and Its Enemies. London: Routledge Stone, F. Isidor (2005.) Suenje Sokratovo. Zagreb: VEBLE commerce `iki, Zvonimir (1995.) Filozofija matematike. Zagreb: `kolska Knjiga `uanji, uro (2003.) }ivot za istinu. Beograd: igoja Vlastos, Gregory (1997.) Socrates  Ironist and moral philosopher. Cambridge Zamarovsk, Vojtech (1973.) Junaci anti kih mitova. Zagreb: `kolska Knjiga Summary Would Plato have killed Jonathan Livingston Seagull? The paper offers an analysis and comparison of two stories, which, separately and independently of each other, with a high degree of similarity, consider the question of the role and destiny a philosopher can perform in the social community. Plato's parable about the cave from the Seventh Book of his State and the novel Jonathan Livingston Seagull by Richard Bach offer a rich source of arguments and opinions confirming that this topic still has to be fully explored in the works of researchers. The author asks if Plato's parable of the cave provides, especially on the strength of the dialogue immediately after the story is told, a clue as to the end Plato would have designed for Jonathan Livingston, the hero of Bach's story. He suggests that the answer to this question can be found, and that the fate assigned to him is: the murder of Jonathan Livingston at two levels. According to the author, Plato would have personally killed the seagull's soul by the demands he would have made on him, subsequently delivering him to those who would have killed his body. KEY WORDS: Plato, cave, return, social stigmatization, death of a philosopher, Jonathan Livingston seagull  Da je sve vei broj ljudi koji se okree filozofiji kao moguem vrijednom izvoriatu za razrjeaenja u osobnim pitanjima, potvruje, u svijetu, sve rasprostranjeniji zahtjev da se prekine sa docirajuom manirom psihijatara koji, potpomognuti farmakoloakom industrijom, umjesto da budu podraka ljudima u potrebi, oni ih dodatno ine ovisnima o sebi i svojoj satnici, jednako kao ato to ine i u odnosu na lijekove koje im propisuju. Tako je nova uloga filozofije  filozofija u slu~bi samopomoi  dobila ak i javnu podraku i to kroz pokret koji se naziva Neu viae Prozac  hou svog u itelja filozofa, a koji je svoj odjek sna~no dobio i u Europi i u Americi. (Marinoff, 2000) Ideja da ~ivoti, mialjenja i stavovi velikana ljudske misli, iz proalosti pa sve do danaanjih dana, mogu doprinijeti boljem razumijevanju naaih sadaanjih stanja vrlo je vjerojatno pridonijela popularizaciji same filozofije. Dakako, uvijek postoji bojazan da se kroz proces institucionalizacije, emu ljudi vrlo esto te~e, bitno restriktira osnovna ideja, pa bi tako tuma i ili profesori povijesti filozofije mogli postati niata drugo doli psihijatri u novom ruhu.  Ovdje je od izuzetne va~nosti primijetiti i naglasiti razliku izmeu Sokrata kao povijesne osobe i Platonovog Sokrata. Gregory Vlastos je analizirajui stavove Platona i izvore koji bi mogli nazna iti Sokratove ideje, jer ne postoji izvorni Sokratov pisani trag, uo io bitne razlike meu njima, kao i to da je Platon znao svoje koncepcije staviti u usta Sokratu koji ima ulogu glavnog sugovornika u gotovo svim njegovim dijalozima. (Vlastos, 1997.) Tako je primjerice poznata razlika izmeu ova dva mislioca u poimanju (ne)djeljivosti duae. Dok je za Sokrata ovjekova duaa jedinstvena, (2. dokazi o besmrtnost duae iz Fedona; Platon, 1996., 78b  79) Platon je ljudsku duau podijelio na tri djela: po~udnost, sr anost i razumnost (Platon, 1997., Menon 441a) i to u skladu sa svojim naukom o tri druatvena stale~a koji postoje u njegovoj Dr~avi a to su: radnici, uvari i upravitelji. Poznavajui izvorni stav Sokrata kao povijesne li nosti da svi ljudi, i sofist i rob jednako, posjeduju svo znanje ak i sasvim nezavisno od toga jesu li ikada prije bili podu avani, a ato dokazuje ispitujui roba o Pitagorinom pou ku u dijalogu Menon (Platon, 1997., Menon, 82 - 85), mogli bismo zaklju iti da je usporedba sa peinom ipak izvorna Platonova kreacija proizaala prvenstveno iz njegovog a ne Sokratovog svjetonazora.  Prema Bibliji posljedica takvog odabira jest ~ivot u raju.  Svako odstupanje od takve normale se u pravilu odmah se tuma i kao nenormalno i nepo~eljno ponaaanje koje uvodi opasnost po cijelu zajednicu.  U preambuli Ustava za Europu (koji se naaao u krizi zbog odbijanja u Francuskoj i Nizozemskoj, iz sasvim drugih razloga) kao jedna od temeljnih vrijednosti na kojima ima po ivati budua Europa jest Tukiditova misao da je snaga u veini a ne u manjini (Our Constitution& is called a democracy because power is in the hands not of a minority but of the greatestnumber; Draft Treaty Establishing a Constitution For Europe, 2003., Preamble, str. 5)  Sli nu metaforu ovome koristio je i Isus u Evanelju po Mateju, kada je htio opisati ljude koji su nespremni za radikalne promijene u svom ~ivotu. Isus je rekao: "Uaima ete sluaati, a neete razumjeti; o ima ete gledati, a neete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uai mu otvrdnule, o i se zatvoriae  da o ima jednom ne vidi, da uaima ne uje i srcem ne razumije. (Biblija, 1968., Novi Zavjet, Evanelje po Mateju, 1316  1352)  Kakva li je to filozofska vrlina koja se u ovjeka usauje putem prisile? Takve metode su bli~e spartanskoj vojnoj diktaturi nego atenskoj demokraciji. Daleko je to od ideala dr~ave kakvu je Platon htio opisati u svojoj Dr~avi.  Poznata latinska izreka ka~e: Nemo profeta in patria, odnosno nema proroka u domovini. Osobi koja ima znanje, svugdje je lakae biti filozofom nego u vlastitoj zajednici. Upravo u njoj filozof mo~e o ekivati najveu dozu cinizma i podsmjeha (a i poneato joa gore) te najmanju razinu podrake i razumijevanja.  Ova misao se mo~e transponirati i na sve druge meuljudske odnose, pa bismo mogli rei da svatko ima predsjednika, ~enu, djecu, aefa... kakvog zaslu~uje.  Gr ka mitologija nam za to daje brojne primjere. Mo~da najzorniji jest onaj o dobroj i premudroj Metidi, prvoj Zeusovoj ~eni, koja baa zbog tih svojih osobina nije mogla biti vladarica i dobiti svoje zaslu~eno mjesto na Olimpu. Umjesto toga, dogodila joj se uobi ajena sudbina filozofa  bila je ubijena od sebi najbli~e i najdra~e osobe. Zeus ju je, naime, progutao, s opravdanjem da postoji proro anstvo Majke Zemlje po kojem e Metida roditi dijete koje e biti u stanju svrgnuti s prijestolja svog oca Zeusa, baa kao ato je to Zeus napravio svom prethodniku Kronu, a Kron u svoje vrijeme Uranu. Dakako, Zeus je to morao na svaki na in onemoguiti. To ga, doduae, nije sprije ilo da na Olimp dovede svoju drugu ~enu Heru, iji je osnovni zadatak bio atiti instituciju braka i bra nu djecu; bila je to osoba koja zna ato je uredu a ato nije, kako valja moralno ~ivjeti i koja je spremna i voljna proganjati i suditi onima koji ne ~ive po njenoj mjeri. Kao jedna od posljedica takvog stila vladanja jest to da su Olimp, jednako kao i svijet smrtnih ljudi, nastanila mnogobrojna Zeusova vanbra na djeca (Apolon, Artemida, Atena, Dioniz, Perzej, Helena, Kastor, Poluks, Pan, sve muze i mnoga druga) koju je on imao sa dugim bo~icama, nimfama, smrtnim ~enama, pa ak i sam sa sobom, a sve indicije upuuju na mogunost da Zeusova i Herina bra na djeca, zapravo, nisu i njihova zajedni ka djeca, kao i na to da je njihov brak nastao jer je Zeus Heru, kao i mnoge druge ~ene, silovao, pa jer mu je joa bila i sestra, ~enidbom joj je spasio ast. (Graves, R., 1987.; Otto Walter F., 2004.; Zamarovsk V., 1973.)  Iz te mogunosti da sloboda ipak postoji, sada i ovdje, ali ne i za one nespremne, proizlazi i svaki oblik agresivnosti koju su oni spremni uputiti prema filozofu, pa ak i do smrtne presude. Da kojim slu ajem ta mogunost slobode niti ne postoji i da su u to su~njevi iz peine u potpunosti sigurni oni se uope ne bi osvrtali na ono o emu govori filozof. Stoga, upravo nasluivanje mogunosti slobode kod onih nespremnih izaziva strah ija je izravna posljedica posve izvjesni smrtni ishod za filozofa.  ini mi se zna ajnim primijetiti da se na mjestu Platonovog filozofa jednako mogu nai galeb Jonathan Livingston (u prenesenom zna enju) kao i Sokrat, Isus ili bilo koji drugi pojedinac koji je voljan preuzeti odgovornost za svoj ~ivot u svoje ruke, pa ak i Platon sam.     PAGE  PAGE 9 #$P' )|+,3>FEEnHHJNQQQQRR & F^`gd+6e^egdH= $ & Fa$gdH= $ & Fa$gdH"" $ & Fa$gdH=$a$gdH=,,8.t.D/d//(00011122222|666667:7<7&9f9====>>6BFBEBEDEFEjGvG\ItINFNHNQQQQQUU»h{wh+65CJ\hA+hH=5CJ\jhH=0JUhA+hH=5\ hA+h+6jh+60JUh+6hoVjhA+hH=0JUh8zhA+hH=aJhH= hA+hH= hshH""5R$S&STTUU6W\Y^YYY`~dee(f*fffHgJgijj$48]4^8a$gdH=$a$gdH=$a$gdH= $8^8a$gdH=UUJVVVVZWWWWXYY4Z_`~ddfffgBg,llooooooopdssZtjtuulvzv@wwwdxxxxyNy{~{||t~:վ𥡥hO%hbh5+hsh@!thrhgzhA+hH=5CJ\hH=5CJ\h;hH=B*aJphhH=B*aJphhA+hH=B*aJphhA+hH=6]hH= hA+hH=h&5hH=67jjjjlLmnvoooooooou . & FgdH=e^egdH=gdH= & F^`gdH= $]a$gdH=$a$gdH=$a$gdH=:8rԀ ,0̂Llƃރ$:(D`bڅz؆  *6d‡ 4ܿܚ hvZhH= hhH=hA+hH=]hA+hH=6 hH=6] hH=] hH=6 hG"6hG"hA+hH=6]hH=hH=5CJ\hA+hH=5CJ\hs hA+hH=9.0|lfbڅ f‡ "PRgdH= & F @ (^@ `(gdH= & FgdH=h^hgdH=4vΈ "Rډ0N NRbd΋Ћ6N,6T.DlޔBD൭{s{h hoV6hoVjhoV0JU hb5\hb hH=6]hbf h@hH= hH=5\h@hH=\hA+hH=5CJ\hA+hH=6] hH=6 hA+hG" hG"6hG"hH= hA+hH=hA+hH=0J6]hA+hH=0J,Rbd΋Ћ,.>@B4N L^`LgdH=gdH=$L^`La$gdH= ^`gdH=$8]^8a$gdH=$a$gdH=gdH= $e^ea$gdH=46ĤФ,68:DV  Ҳ޲$RNP "8:<@BFHLüü窢jhfmUhfm hA+hoV hoV6] hoVCJ]hoV5CJ\]h&5hoV]h&5hoV6]h_:hoV6hoVjhoV0JU hoV] hoV6@N8:>@DFJLPRdfh~&`#$$K^`Ka$gdH=$L^`La$gd+6$L^`La$gdH=LNRT`bdhjvxz|~hH= h~H0JhoV hoV0JjhoV0JUhfmjhfmU,1h. A!"#$% DyK ivor.altaras@zg.t-com.hryK @mailto:ivor.altaras@zg.t-com.hrQDdA&Platonova%20peinaR]/dmFC)lw+Fo]/dmFC)lJFIFC   ")$+*($''-2@7-0=0''8L9=CEHIH+6OUNFT@GHEC !!E.'.EEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE8" }!1AQa"q2#BR$3br %&'()*456789:CDEFGHIJSTUVWXYZcdefghijstuvwxyz w!1AQaq"2B #3Rbr $4%&'()*56789:CDEFGHIJSTUVWXYZcdefghijstuvwxyz ?B<% N1ҦAP9l㊭ øK g_n~U'h#8iVn00}Nϭ'`[`a(?w7%8>HXBw^ t<:pe 9=u©CH:uhs.Q\c֔Rz!H)q9?!n4XT#Ω;~;zSqvx z*f ;P=cGp2Gӽ41wBI9'2z4XG_sI31b7, 3Zc|Glbz~\9Q#3T;S `qdf#Pe9qXa.pFHYr3ϾZvzVEGw'jR#ҧ秧Z`RO#׷Қ,IcٞIo֙""*sހ1R>QK+gi{4!1o n3R,=@ $2RGxv2J69Pi;O֝&@v_gIb)TOO_ƀ&F \֘ѝN8rBg|JRĶQ#z#e$p>zTb|/ qz!wh`@q*{֓f\*" 8>~H6.eƝ3s7<)i9<{v;~čF[7 ) vtʡ䝧u:4TR"&?xS+R,Ow4H#<JQ{59cThZ{XbrG_zf;,jXg $ܼM8? z`%#QJʸJҔr F3?H2`;Zy'>"FpA$qVRXs$\!žc+9;jY(07c& hA#ۄ<(@}ziۚ&ZAyÌwUw\>T,w cRʧ_ր|c(gr2x .1@ .~S=*&,: J#`|:(._Rt~Ү2s|2; 3gۈv>LVwoϥ YrIڜP'HcR\Ԟ?sy*AB#@b\+m!ӷTn;>U$UOOP MDC[zǦzo֚ fϺGIU@ o"`Y_}$)[րݸ~H'ҦFtμ r&: =j)'p;vFRc2>e?0?Nd ps{R!f 8yL[h9=O@ tU0{8LFw;8KPfjƱoF!O&d tNvNr>{~4,8#$S]8U?ԣ N~^F9j+ϧ@@OP}iR1ѽ !md}/LebTmݑ*p='qJ\8TSV2hHO^Vݸ/ =*/ӰJR7cztch 9PDhBqКU}`?Ȩc U=*0[~A7:py)^`bURŇ?^ > z vh NdO ,Q?{꧉Tǂ:1UduqRF? ,wB?1BcOSrʭ3"]cЎԬ9 rMF2IǮiK*|"2C,q,CnnҥUmqңm7b،m nKqOzUxJß48Yz*V`5$3ޒG]JI!LJ1߅P{ۉ4c=d4t <Ts)޺`.iNWW 0TJw@=yY`MF6B@VfOF)}Eq*@tnX㪲քݍ `q3)1%OY {vq8SSĶ)B~#; M6\ƨIAUR|"J3?L07N7ZApb'O(=uC*_n2a?c搡$3DX_C=zL#cJ#ci{TQɰ`p?L#p(_$ 0b*Fq׿'kdۊs€$Og9R:s u;M  5uc J vڐ˂rNR0u@0Uܹz+ dztR1MR>*g ,;)+-3; qrjwn?Ci܇#8|@ǜ n#icQ1񣑊ە$;FWuph~v8b9]#9h2Hڼ3XKۄHwtތۺ rq9 ָA|+K/?JSw2ir)zҕC8ۀa[WP$#9"ǬY"1,sE &B d˰CztEq s1!@'$;S<s= !$B Mterz?@J 'Cex#F 硧Iq;9SӶj#" (qA՜'Vl*HT=sN93V#jPWg2#N)n+n  RIM7r``րꩆ^ZQ#:OzFOc?zC Jk01}ԑ&_0;jnUOC0Si@ !ҕJi|1\{6sMpAz q~50*9PTI'9ۍ1@.3r:ZTr@P*XsǾjDy}Ӟ@,hp?>>|GQN A}:syUlG+21nzƕs^>c~h,iOWCU90ALwN^M*wry{TJdT8*rC '?ޤ E?h)#PTrÏ :R|#Ң28I(Urs^ZR~g9Œw.޽H͐GcB$04Si9ZO#La@+ѽ?㐲ӟ[r2HA?ySl<I99P3QϦ?!"6 \8ZmXH;)܎GEL$9ǥ(fC_gHeҒ99Dh!W<^NxvS~+u뎸6L.=zQrt=WҜȯTe T޻JCTңm֢ D>c7*9'2IuyDg;[#ǃ䷡W3^ jtA.XcV4H,c/9'j9㷵N|wܨ>\ e $d 4ǀ?*o}=iGCE1]I}j/,ZF<ϵ1 =p2!s?{Tl< 0r*KuS=8#*U~^{#'9Fa,[([=ZzG.ExDZp+FGU?œo.c蒃ԂA5 F鱰siĩ4\v`v}hU't Uqd|-1_CW v>tv*8Fݩ9F 9[ P%~}A di|r-¹A‘ME $Ĝ$gw*~dv+#9#&*NMz@nG]bU,1ڎT9se(LbivZ6n =i((ciOCKA@ ^0(4Q@)2)6hmm6]A@ SNh}hҧxp+*eu;yrz䓚k|ir4WW }t'Z4ʀ"+蕏Zm>~5JH=pI*Lq9x\"Ij*L3Th=?ǏLuz8h;Gn oYݰ !Lp>-Xi 19rݾwlϭ0;FPr gJù;a^? cX.X+"z*.ݑ@ @H'80brp?ҖL\'Ab3Ҁgu c*z9=S #0\gi0Bq*0(_'Rȧd>w[H H#j6p֤ Bb`9#J6$=v~cGS9vtJڃ~bb^3ԤqצiJU{3rz?Z%ws~cR "mf-3S 9*>_%~Z|cjCsb Ҙ XO~|1_Zd',:O3#Đ{gD?1i%[:XxЌ֧8`PF\ ~g?9PQzA?Jn;YpSS ˭4. ]?3B~e۪D9uo~8@ji]$Ԏ ԞJO4#׵GswocÀ:(Ԓ?}sYI}:Ol!/+ VP*.6cuC?e=dqWV-= z 22;Rl zՔ4Q(lZXF5 \BKXrzW]p*<͙~e`uP^o;UFGPIS}wu$Sנ u5_s 7^PO1oqT1PusSˏQPIz@ENԄdn8nnO4saPI9-:JXaϭ4r;G= U^}J0AZE=ꀄ6Aܾ'9 c\_ᦪIaC@=sQkVvx6:J Ls;2SOsMdE!)0}b;hnup #=)2:SvNF@hMH##Y\B|F6Em6ŒI0 7'9'@*e^i6eQ@Q@Q@cEPG`h}(ɤP5PmmP7Je=R(6VI@ R0:ݨ(((P4olRQ@mukC<ӷ޼Hqۊe\7P;H$w4VJG .XSHjC!Av # 09,:O+ d{~uz%UbOz0u#IMǩUSҕ `S8#zz'8O(UfԓH$*?x#&(Sj~W{#Њ#*qп.rOC@Vp8 pMPXbF?zr1COjpW p@ b@t>9܏~=jI*94>?Ja.NiǦi;@oxPi] #7o_ԗCLl }V.ݪ2Uga@FcFI\iǖ,?aQRhCG\Jp`FOo"`8`pHȊ63ހB6q@oqQ;.0%2 (xUE8,NRQ =2ppy&8mR^B>J.OԊtr @ Ϊ}YJ$.:BcҀ]SI,AlcԄ88qP Ar{)];=dcr_j=E3HHroZ 1@ 9h3^E=1dħ`g=բb91M02Ҭ m=\翽Mt~u)`ATsPqڧqHSxzrPs)>ũ:}Wޣot[?ޣc'_jQNF0)Up8OzF%J4 |3S7M?o J] 4Ǔ5eFAMOҁ/Qp8YXpAэ1ցYqJF5kx>T9>Ȭcd959C^O֚v " h^sJS#97vyy<s. aN6 1i;M17i$FOXLC6Lqy N0qR$砧(#ڐ8@  ;Sh(]PQE 488 .4qI@4(ObHFhRm%p)((-!#֤y!l{Evrƪq݇k~ y=+)5.(iqS.\mujEjڴm"o\se}YzԃrңIVEԊ0vmʟS:rE#{Tcpzj7p =*dAiPF=I3rzq&T>G8>(S. G~Y@c;R6ç ŔAҜ>q/}(0ĶP=}iኲ<Qqiz=YH=G$aI.rq;xG8 p)2p:ZH ?I8:4y  +2 =cU>*HA,d8]G5(l4 G\~na{~JXezj[$W`LlNAI8 }j3"o)_{SHB:Qz 94U C~ytSzӂ_ MNKyTCG;zP*2|C`52Io>? T}*HoJ pI>sސ1e1O=xrz|Q?Ξ#~SLs@l׹,d@ 'HP1 thdVRCM|ZcK?97Aqڇ܌T#(HJA a1a~I^zjBr>@RSwuW0Iɤ}=@ )i7.BӰwᘁRڜT`'u#ʜH=;F6'!i0H!I?KEi5wGo<3zo'd)$Ƈl $c/ץDb=jCJqVcӥch#9&SXdb`+c>GYilRΫvNG|҆-[\X`ㆩLj9X\W6z zPrHcU|Uj;e zQR2G+ *¼?OJ<~,fO^)Zzqϴg,4KJ.sNtAYV2 ]F <~4Z83]軺sNO^ٻ \^VIM9,mr[8 Lr ^?֐0S q@){K\/U3ajIߝǥ"`PHq֐@T`5Ul\z!v .ws_ҖL*?֚ا\p 0@ ۈ{6<㱨&~A*Z06|OZ`GV@~1ڠXw|p00{s#6EV ;z{ԊEƀ"1'x)襗I'5 V D–^NUT,9=iJw HpyOOST7)t~SWbqP< Aisv|X2܌;S+0fc~O?j1-E$`p+y' `W]9ⲞĒ,&(SNGJɌzqRMU'ZDRELJ3q`d0h@0SJ1Jn8G<%H鞿Cwqrȧ"?>`P͖h2&O8ڀVB̮0;qS<;SwIҞϺ"?uctBdwZq Î/L+/#zVRB /€rjhNU$@9Z?C2y}Yn\PYE(`Fޫ!y1 t0*6;cx?Y@wҫy cHܤG^?.S?ΜʊXzgH_y'7`l[\d1ޛU$:(Bp)LcҞ ޡS%%B7T]ܻ{,PN=Q( SI ^؂Ug~5/J*T}jZFz~T7sL r( })cVhZ+ p{D};Ցwd1ߥ32``tqUq'Ӝc@=qҫ2 )H c_ZfCjB)ٌszS*N:?㊲@ qQCzmBf_/|zR'O?p+:SOaʹTD}`4u?(iG'w۵FGB[BXU\,ǔ;A$-3GnU`hJNw*CcMC\?QII搉pYo\hv wۃze]P`Q~.rmS^x Uş"crN)oD=rjbwgғZzȄy8p{nLTIɧm'җ'HL}IN}sS`zR֞$֗|7N:R /Nq uc`=8 3@hRa*L|C֣ޤS8@4hF4c3x ZQԊְw.70X5;`V>z,VZkZLn)Rpi9q@Qv MV8 c撊(W+v^84r)cPMnS[ l }GO-)f2اtS+JL߃@ I3Ҁ6Իq֚G4РmvcH"`A/5" .(! PjLJ0=(ӶԴݴmSP4m REM9zRQphimH@jMK@mmKF0uJi-\־6FNOUڐtx؛I”W'IJ,ow?n|Ĉ۲8$Sb;6N~^>Rz})wR@)# zgސ1b N n$@c6{R&R Ƥے01=)7!.ϖ/Po8$1֜8#p޾xq@?SB'>:ѴSJI4BF Uc>jaRʀ|H(K٥|֍I ÷)`2>ǨrC+m>w9ǥ$)~?Ɣ8ӵBĉ?٭&b2=7X^e:frHs5o+`pOX͖dG?HB3T&R0~cN^R/_A:Z*Eh;jdLU/RZrrSQGMj¿P#Nu P䄶ee9XAPl%1GhuV29*Y~3Pc@ 'O`U@4awThHnAl=*zM026UOI: tϵVuwOƭ2Z*{T2"sW'91n?GIe$wQ:dW0rǃ:Ug=TVE/j8l1R)n>]F;z pAgdX6@nU..c>ꌓM F 'ڠ(QL3*GBܟ֥8prܟ֨ cOHs(f#W\d5P09NGqނ>P{ԄgOJ1zjvDrT)8q`r=H9P^'=i@ UaR`AO^ wMe{U8M<1]_jǿ%P+"!3u?ZGNj]}(YT2:1R4c9Nq4y^}( "p{sG3G(O\b = <-Ojvנdx?BrE8B N ;jMr~{\d /Pz%8I>$ w1c}i~7Pq >hlix?Z{4 =AqHrae%=bbqwү7i=Fvdgҗy(ӵ@ (C*;Ҁ}(uh8NO|J ϥ3nꔩ砥 |O=i✱h4.O4(RsJH0u9J6  拎kҗ SJ NJCn3X01ԘځXf;ԛF4[Tuڂ:zTRa랔ʧ=(G'X+7}GJ.!@քPLB{EU.=HIMzT C)ph3@TvQ.AqUJ985Usԅ|S\U]_ҡG8stJCla=pXzgI}*ӠBXsݶEO室0Z tV ,FKD\CyԠ=UjSsi*b/hp۰ZNAs9Q#uPxナh 㹥PDdr 8?sʤ `A¸8ޛDuO.쌓TXx"FJNTIi?xPWô}3LhM׎0\1)P9hT $ =(Yࣂ=j~n"+ :P!W&jg*6cvRHgܘF6EQG$h<z0EJ n1<PxNWoˌzQa"+.@ԛA|1 : }.vnt(Ҫ'#9U 篽yșs;S8 t#BPIOT+mp=M8/Q ܉kFwx@SYF[gFR0M<@j4&N3A\WZRJz!-ց+@Bq(O8=*~n:T0}A`Ya@_@T:7{4\q}*q὆CSZ@ ;jM1=7a@hl^#g qϹ߸ ">S95q'rj>rC/4 'Idd@e_8 JX.N 4Qdƥe2N+M;FNYT>ҷ">pY `;f#n86PT J](09ǥ(J$mmcǿo">JbZp,A_~9 ͐?Ja; PրĢ qwz|ct[q@Ceg#In@@IS؏)Ԩ_X`«DO`€ ?mx5$bLfVHʯ S"23REV''hb{t#C9=vNjFBH>7B{q@ }(ې8߱T^{rޞPHF}{T @bPFh*X k8<߉yH?ƀ;;ZLa^i0z\s>6å @R9$fz`Xn#=)?'l&،40zSZ6F[B: rz;Ǿz@ 8郌}irsP:Ӏ9֑"rh^n p@ #q#9jbG8\{:9vzSJ& @8=sޣ`S֘Bwڀ"[8?q tr=$?y'x$T /Z0v9RrhP`Ն=}Svsҁ@g?̜0ǖ@R}(&8?oB]FXd2cRzҜ@ q}( 2O>;Ӏ+;UbRjTa :{=K+֔nyS$'a֞ p꾔8}IH ҚrF=?:=j_/#8=W* g()zhH#q 4Ny"Tu:U9,N?Z ak:#.?.6G!sޚ=;SLs=3jrGڗp m<|H+ .T펴 `ZG {Ҝ1võ;;"+? 9# =ڞ!:@3^ԡzQN3ڜzJ {{Rgwq)21ϭFv㿵71J~W:QE4G*v-<JT !@0GT/$~KME$8,~#ޯFېypȪ*pz;Jihe $sR9166q$/`:ӷe\MOe|ǃMbTtF) I@w-`@ &0 >,ǥK,~@c8ġrǪG{AW4eI8`Ov9; m֫Pf=l4YN?ZeL~UcFXHF:T3{񇌮zj7e>P`IⳒW]QL~SqW 9*ى5jË" 9+c\U"e+F/J+t8U,G=ۂ85숅<0 |#IpsN"h;b[4[xQIJe<?ݪ89t O`$xa*`U%wn Vg=KaO>VB9#ZFF=1Qoәq!1pFި$6ݸ+0/rl}VkF^CI KmP7[ʮ0JED@۝?֭H :j7H=&@S1sN:fϛ\ȧdwǵ/89 dz@~P[o=)@,pN R#huڣ:la= ;c6 zѴt&2NҀ!#pLɫ <.qړjVdߘ Uӌjv?M1ey7B֝_nA?=d݌{җap+8UI`p}x; ^4, *B8nww"nO=21ҧhϗq@8CCvORyk{oFy`Qp+;iF6mD`P0H7(QFF' ۭ7 } I1֕nG*8+L|¹sZ(9պk.y#րWNg?)Oۓ ="Fր!`z`aJz9d?f}z4mv9Ҹ l.Z]*EJb ~Sϯ0!jPXzB*wp# a8*_ßJ0wd6sEZcCrT1zz7nژ؂$g. ~8?MdGҀ#};g-HFN֓8րWFWI=)㿽H@s;Hրu@$0T}) '<Hy56ޞX䎾 =m>屟A@[?QI%&8R.I==A;r?hE  @>w)̬K7^?ڈi  ?ZN29W?/Fjr=hsZ$~#Ҟ##4 R R=hĂy}*PҞsP2%@$#8ioZGC {qd; tA7(qҹ|DC_]< Q}i<1]8%9*(%JY'1cSƬNs33}954Xٴ6)&.1JnW‚Ӛp?EJƘ mZGΑ$ӑ]vvq>jxk#I?#Q=3c5a:TҬvYDåH)qzIqidP/Zi&{-kB$)bmƭboRdo{؁8P7/Vo`TLڡHWQʶ.v&8aT0f9q]pN[ܦ򑵇Qڭ)A f c#+h+c3x;B1U֤b9#3ĭ~N}0?h!= VҦIKUq27 9x P\n[LqU0H1ޭ+C75uWYnwEbw=9RKhadqLӷF .NG*+>e2s0ZHI7?ZH=4q=zPY?_zO+ʬsߗQVJq}{R^03{gN2) u`zP +?)#”-9qN5 2=TX uL^8t9:v %h>9=;Ҏ3(ަp9Mn84ҤGZap{Ґ3ҝ/^'#@#spGS8:iv9@zwRr9T :ZA[֗<i1?ҜF[ph<{ڙ/Ꮷjpt[&%kzO='~Z9KIJ'BsޡY8&N7a: ##i)/577|J1A4\BzTCIM 18o*9GCR,d8:u(_Sڐl^)sڬl AUӵ<ǐIЎ.!@t_'ڬ 0I]at<"1JS g:Ӷ]H s0j,)@~P3hŖ`h ۾jSs6=EAmTMj8~㎔#-ӱ^M;LB~ԥ9x=jRi c9t|)sI_Z= 7W9TN͠9yŔGw `PRY-vZ\SӉ8ùQ+oZxB2#)T+kShhZ_(Hzf[YA$Cp*|ZPҎHRsZҮzlW9VFr T^eLː J~{KVe9⛗QBPP&8<<&y UE~?z)5ie8;~Id:U SO~:@X'q`;lg򩝲\ X{d=1?R 0J@=Oco[*7ùYMbB!DʄvgaUY?\cG$<ݳa^]L]XƒޓPZw^$`wMG2=+Vq۲:-dvQu4oy+ҝ'z)Xdd1 Oz1X)͎@oz@>l`0;,(Y1ԓR7v\?,}h^krX(=d=a+3K51U`&w6vjQϵ"m=]k)#A}@z~íYvc KuG\I^Eq;8ltW֋l&('Zm ǯJWGzf܌(of9>E~zS-nO!zJu֧PFG4cާ4pzzSN1ϵ!p8i=^ކwqޗH=0r;37w :{Tlēz\pǶx&'pqJnH? \-jj5_z8zcTX?Κ˸7/{at֝yOZLnlƀW=h;޴l=@S@I}酶G?;~s=z1#Ҥ79RJ@>gn>c8ϥ(wқ' 7朣Iw1#ӭ;!x@]8'd)ǓQ)#@ [ҞU qg40b:v=%NV$=`9 WSS-HkIH-хXj+LO(3քwt#{ҥU€gОOڡܠ s X$1֥ЅTR`IiN8.Gs֋>c҅3I1۷(݂8_CPOPy*sTl2GQJFX:QmI!\csR.pziWr1,+dѷ=O, NU|܌u2`ݺc%YHT!s;i?JMSLgǽY?0<֣! W5@@TH{SB(;FOp<Sntc=@@+l v;@>q#׹0w[6Cf€T:AfXOx3JH9 IL}FA#HPw(q܁O Ĝ~>N 2;@9V@OCYX1TIugb ;Z21W!h87pQvSd7_O|ר5Ab̌3}*LJʿi0T] ;4}>UZvY0RR!UԌS,^}*K-nqT6TMrMjmie4QĢ8J>AMZSԙ5Sr^@/6JT@:3 b\U"'5ZOjxFqɡ?'Z!oݨC㰚+7ުr®Hz䊧-ZbVM1THrvMh'TA' qYǑ-WV3+e0:Oz Jpjkkd AvkE(۰&*L7|i[jaAoz׆ak[3CNbF=Zw˘swƤ~M#` hb#]̛_`U9y{V*FBSnipˌgMHH 8Nyn:w&}FۀG֚wrrJwnӃyԛq^3'#L8 v R:R rבm(6f\u1Lczv5֞*0zduTmn~n:go$im^ig}0r$;u4 JA! pH88f*VBÂA~Ҁ+8 jR0zN;p>sҬyaa/o#v1wң@ڼwHH9E.}váA{Sn=) MR8;qS` a\@4 z/R`/@sK ;w6z=iBz#mRӿ.9*GE܁ש.@p(P<Fh y`|hF:ZD~2}b||ʬN݇t=ϭ65lWOJPA=h*z}j@2Tc9L xV2XP* íH!GL>QZȑwt_*/˒~^~Oj9Wib8`i@7OSJJ`mysNYJ;IrO$K( aL{*c}EMo%Қ>fvzLBܐ=NR9Q©?@ Spp(Y[ȲсaEjc!a?[? YuW,1G9*œv?r6:;Y>hIEu$,&#ްqԤˡ T:Up HC ܄bl=kGr@N[¢6V.r:SU`'V81M-\>}jC=h 28dtj,۸P* Y6njn7WUbA\e'+MQ㩫B%gd+B E+oF{;ʳy ګX% u2D HHFhm!Um\ը$jy ȇfO2yH`c= S.WsOzHI۳ ^)u-;\<4*6ćAY}{`b$/d1MjCg4@J qJ9H< 1Z 1jW)X;nr*e0[NrN;Ա\ule$gg8 ps?O#`L:p{{TW1rS8ٿ9GSր.êm~ Xml+4Yv Zэ'`S!CQf6H/iϱS'q֐ K !BNy5ulCUcp8p3U߆fb=* ޴<Ң#jdZasP9LpvoSWI%s<3n1[!JrJH#ҽ}O_ƑQT,8\dę8 t4*탏Oj3YSOJpCq| Ƿz}i c4?SJH?$]}zSp{_*dyiByO>P]`HHF%w 1|[ꧥK71?UGrqҀ-Ŭjv-of99#Q&>װf0J?`-X=;Р~~OЩl:X|kdq賏ʬbTp#r>4&8}148!X]1J=QRVfġHSG%" OD$TGHMBlJzg ulc?t~SUHyc,g&v v lknBܦ+~_X{'j+y획T`5Hȭ늁O# XjVzg {U`KU95D3#X`2ASV-cETJ3*=C2㕊!rϧz=_.B}jq}RݱKjnrh9H zGakj$\gh5+qZ ymq[umG̼W%=u\[,a Ch}%҈Tc}jQ 1V@$J:Ufd+ t[<71QT kTKsR'hTC( SGn5v3dq j$$)D@duT $AD 1Oz(V H rH, Hʮ=Itc8l d[HTe}ϥhzzb>c`dZٕa]L1 p)sqӚs&yҦXzT#H6Gw(`sE><Î*[eh(2%Qcp3i'!s+-39 oW NvIwo-*0lz: Z3`hݑƍ tx~2_Qs,u9}idp?Zp1 x{@7F^ CmH֟4/1;d?fӂ8\HP+Jr 23N*Kd6?ʀ۾~?>܀0y/<{s3:Ҁ# ($}zzcց3߇Z M!AT{M۱pW€"q}iŸQO `O5`p?0#pRlsOrHJܪG9?40}$v ؞PN8Ҥ#~VquFÆPNA:cԪl9oýC+*258\~vT2=3VPdr?#PW έ$xNP YJ~S֚g*h3~7H'S$|S=;K,P!.H4O En;k ۹]J-l􇾷!W׵H?5Kr|hfU*lW=m]C+diPXEp뷛v v'9p;gKg^ڮ硧-JszT Hfk0zUy#zve ~sII>Ry*2qg=s*WzNzmbSzjuq)=FF8Y4v grSRI 0#Ԍs?J`9NRn)Lc֣Yc8?.ĕ,Wƀ'F Ht(nj$Nҟ(79<:y;GEM~$CT~<F2Pŏ̹9\^3@qz簩 r1uZA#OZ$`6 E I 鞧S( A# N=ijJ**-߃RI~1 B,AhIE>TNX08Zn~Uv2y-LWg=j-˞#v0NU v` o&X$mt`v>ثGU3ɌskAwwjyMѻ?8?\r+[Acڞ>r b0ZTZLi v9y::})||H1?<)KdaҡqϯY@s, *BpGԱjv?r@  |F*k<va|њ'xSYȷ 1vЂ֜K۶~Hqϟp&;ZM-'mZ ZgmCV[+μ]*략U,ǂ-[LTE,pFjQэvpZ|,XA!8^&"h-G8忥l7b^ށ@#/'V%r3 sSa׏ƷX{u( .޹ǥA7`*H`x4Xp7ƢŲy9T8fl]~`NJ B:fyk[CӟOJ *x#=ibxI[d# JkbG֝FhX2zL6roJLe& 9F|YM:OPd~a21K-E$?7qJ{-,ԷҴvBJD NUZ}EeS$̍ӯ$J,㴷Hϩ2)ȫѨJ0g8҅Qq9r):9,^;:v5vur۝T[#ߜ< R;Rr杀N7ނ@C?62go-ASs$pA}3Q)sHҕ!l\,CNFN1Zf .'Jg8"2=3Jx`06imrFI 3}Lm 1(bA!vX#7{}h{ Oc)8Қdm??JG !ObzR=qf9Қxqnq l0*3@qS>$M ލnjZW#=) ~viBv+th}1rN34rNd~4e$㠦/ʇA-dG~ւJTCHMN・HdI=G!0;JzOCCgc$F䂼zZ8;yF O/v1LS cmQQcXu,qTX cڥ_p@j%bXWn8$JUbPrG\ OQ(WB 1Hc$nR+FT?@IM8krCrVyRK$zJ=?, 9 *|mm#nH=O8YԖVLu9#8q<SXqW:Ɏܰ!"nj;U/ yRJ,O'TV,#v\9,I]WuA$d1T?4#mŒn~3(_1H9'4h# qP'ҧDXϘ2^Y {Բ7$w:bH9sPF -=I`=€dp[+1apuȠ(ڣݩB@C/@/ XwW8̤78ǵ:1f'Q@GZO3~A;ʆPϭFC@\6uK.ң~Zg=?yO`{Ӑe7g1-`b@#ހ$ 5F.sJ׽GrP.H=(@fy w!hdTm63׭;4H2¹*px#LU[v89kZA\F =u0 y߻)!R>Gs-nm5H@>fզ&̋O(}G f) Ps1V'?\\{j@ R@1GZwnaz Wn9U+܀HKx?ϷQb،2@zPNzsAHҐ#,=iA9T%:g)<ҤSҀ,U#>rQn8sҐ6ׁ@NH);;`IqG G .O'yQ֫e rׁ@`W; ]О)rx\ueIGc@s['Γq 2NO^xJziP/J,OLma'N9z6мz{w?);ʑ4ڦۃӷ6?.}J,<sMv#9* \ұ@@ <?!Q•^FqBXzv8Ϧ[P<u cN 0:q֝p# Fg9 0랴s|z9}i7($YۜP{Bw?QN.5sNqCp)g$u4$lNO+׷JܓqK&e۝?}i=E٪@V銮۱c5bU㎇ Ws玕@C YdUЀGִ_$ yjۈUb {A3ҟ*e'P$g~N PHQJ` ^07ڎޝFrG\XA(:繨F*HZJdZ\68 KE>* nx{ڡFS mFWwicHa*',;T>Xd:@13֕'~px'A)0qeGڀ$gÂ@Q6_9V G4aAҀ#)Е~Ҝ#!FG_:HB.Z0U*@+ 8G0oJRá=qڄ3"n\ҀǞP*8 yUq6@P;cq-4:bB$9NW 1y3XP; 5h\t\k1_.ZfA 1Vzbqk;gڮC7YO\bkDtWNCDc"4Lv,)P֮\F0b<J#oc= qӃm 8 9?zlF EyͲEH3 @nZs5oww 9qxga5Miex?} 9'uw SL/\qS\Mhٕ O-FJ'aT`3Hϥ8 HǨVc7qsղ=pqV fYx&+K1?i-v a{qJ2@F8zXyqsP qަ;F:cq^ƅ~rsGW;TqJUIw9%T׽Y/sV E\V>`TuѫXϥ48=EsaC .>i-]o)Hjy#cԶ̡Tvlsކ5'ZzxgϷRkA{jf]S1%.dRGLc.sҪ,;ѿ??*{z78`%ߏ-X^~88ہ+oZ28<ҋ(%rN A HN ; ,,xoN, I?3s=QJbcrsHH_ #@X)ޝ>hipQ )>ԏEFx#za D#VFI<$֎P$/LT2s:@M݂_nFNI,/Lz)خ ~Q;OQ4!<jUǩ;c4ۿPM!cq(cg?{֜J73bG3ޔm 321Ҟ Z0z\=(@ w}}~M;z ~ޙ#(8 `$ <i912FsSA$:*vOQ~Ƌb뎘ǥGB˜? sNHʜ43a( xcғu7>sÁ@UVBzI r <7qװ,8+0x>+Mbt=~Xc&psJLm`ڌʘďuhء6R.BhnqӇc=hG/Ry9>Y6UONS$;dݓ ,uo#)fbp;S#=?1J$ͼHTgZZk@^CJ`:&$Qd<{ߊPH逹0;l إU`5ԉ=GzpY /J y=+6}1\T]çw1q3t`q=P Q98)HtҺEOZ34<}w 'x88v1j !1Q=[*${SN 6sd}ҩ)#ާy@]wn3r;Qwgڧ ^+ +q9R8 #w`<ހwީPd)=g@# ~McȠ /AF@Ku vR۰@e;#j ԨxN v:j:doox iү'[_cҺ DagnN+Y,鑚g{Xw]_mS26> V6frtSG>\^s"ǥip}YXc)%g@?ҳWt2N?՜{ ӚkPk&̯MJŔޡ wu> GԻxJx<Իqbn NjժB9OJ#O=jvI@k$r~+*9)$rsP1" 36Cuj,uSz*(ք/tW2Voܠ ٪ bsM)F@3<n d=}۔ml#;Zcq#P~x 2}F{Q~sǷZaaIցX;lZ39Ǩx)&ZӨ>ݨLI$V\/,zoM8?ZksW$99)7>^JoeJ͞0@> q ؏Σ(ڀ$2ݐ3Ҁqp=x}ђzKF9qq@ ?_ʑ xSOcѻsp ֛r =i0HPUGo.X_NJ~$ǥ?+߁qS *OG'^k4Tuҝ@QנP9{:.ԣGn޴9J'f{)0;82G.#>ԙ Ğ}hA#}}%`T S@BK<来˰NJb:V-㝬;`oG&wduv)Al ud$ՔhyPڎ@p@) _CXϰZs*,Аtk\fh Wk r8=;-a~c"$QxzƘIZqB5z4SBӀXzGc+a/ru.NBfd{To'PyP;M6X1Y+6Gj}sCL dҫ[9`=\P9l܎ا;}P31UmpyNgfUNOScᑇ8֨g?[21J*&UW ?0-K"ǯDς\PjEe$nz4ߕNܝ2;Pz.c gQl)z}j`1gpSC@!ÎR҄P(ud%]}_JbLpnTK =Ƿ|fyfMut+d/z:i9Rs426^1b /c A'pՅ999#UT._~qiq#*9=@433K) 89pyvw0T*v9ހ$s9| eu]xz؃QJԻa*XχNR w(X;T[p܇8-N1&pZ-aۀ1Q#Ҙ?`]0%׌ҳͦ [ҡk0c?Z74t@$a@j} 1c޳-$8)iS=[ңi@* '=HUGX8hynps҆;@ {Tu8nY y=~&}X/뚾8ozͲq8lggJhF!G\zޡWq ^M8H_'"e)\1x@?0;rr^P@8! $ڥiZ"; GuW~`Oiǿ)!`>#҆bG8ǯ$`"N9c K'ͷuBPНnjHv $aFs9Hg## zXo={Rb dPFv4k?:@DanGD#==83eF9^QMۗ@Ҁ#+r!}#w]Pl=sJrr'4l:f)(# MflH?6HSMy#9TO2RI ҹyZ%dR#aU2*(ؐdzE.}ҡ *Ah҃@.sv7%aWY"ʇD9mˎ*FL.X$15 Tjku G_\q~~\q֯wSgq{붗|< s{]ִR[\)zWܞiC'E4EU,JzGjzuo"qֶQ.0Ncɭf)='-tTLȁzTCp8jV< cҔШ9ZUOrsAzq=hƷ6\~ǺThOs" ު fTt書 Ѐn HHH|b8憮'<$x5YXHXOcS`-NJBƚބ`:2dbd8T V?\~*y,=ԹsZЃwhg<~u0p :ӻuϿ>H}GZ\ϭ!p;PF/Pp:`w.ZaT@jh!If:?/WoSR9`8P8pO֐qځ z'ʹN5y楛O^O5[{ڹ)v]Xr+{$` jl1 9JKlO#rm{CV@PNǽ(93D2n$A=iѻx(Jlړ{ӤJ#hOdJ2nU}C*D!62S'ۥ3 G ?օfq构&0zosM'b>GCEk(Sy"cif9cAd%qT&#)a$ǯKmwAo08 VnҐ33JPmަ h%3r{ z-i`1 rO 4co̹*=$njLbc}j@[<ҥTF3OZk.f98?֞@ە#R*U<݋mFȩ'lvhh7m`FڜQ`xN`6RG #$c8>u4=5ׯ >W-~/dB**S[;ޔ/$׵8x GoJ\瑞#)HLjLOzE?tw'9cP@.0I<{zRrG/Pc$zP1>>`ON~Z9=@ oGqIl@[qzR%FJȸ?/49;!тQH8 >3t-瓊dޓy IH9G~aߵ^}i{s:3;9#jp#i8f|p:I _ežGs@\pv==;obJ:xxqb۸ @cM}9{'sۃJP`c^ݦ}FD7gi#m${; )$c'aHF^%(֒RߧJ#84 W\҆M-)qۚFh-MSړ#ON@f㸤! >h7<AҘI;ێ5lZ(y(\^ás\dۅqtjV_j!ITdS~<]JT= {^=84LB=ha.F@ 釭@ҽ&I1^nFyw)EO²iOs%f<'u0Ft #˸XbA.쌱=;tI5lpʜ!nqO#L1$բP(jAҙ$jN5:TD bub+XFS $ SIS̭$@7Y2ƒUvaK.ݧ41 `+c;M.qGI$(XҢ~v\z4 '_֚^*rslXaGC@5[1ul:H5A9 }r*z{E* P9RdVA 3Q⤈ܯcҕҊ*@\sޣ6iG'",=;ԻgҪ6NzwivΝOtU{%R1$}@(ʁǭ'n{ zi<뻂=?@ʀ0)^wPp: җ9<)qXwצҝ1MaiLJ={cџR}2N1Y)ҀlV$=ZQ9#9ur1as@S7n֍I) }*=<@!۰AҀ6j2p9:SoZ ۧGC@>H1ߌPKGA@\y'Ӷi:HM7 OJT$sHQ4GZ Ox"?j1sUnN1dO֎?Z aA=}(zNڍèϭ)ۭH_ngsקA  g)J`nt 2;GZF=Bq$4;ҁ21ӁI뎆SIɠWtzQ@{R棢/ojPry =)\P&+{SsK⎿Zw8Lx龟HAsIK@@䜓KR `z2OZ=OSڰkhj#Jl5LpY!J }sP˜h!3\֦lNzԸHcaң@ˑ}ApǵFV!0?j0LI+ '~C3™7 sc#>M)M gۣ3@"qO?Ў* O@"BYrwf 0g (6](sSOG)zȧȘv00=qP[q>^>5%09!ܶK.8..<ϺpO) ;TLO;ڑۈv9B\ߎ9ȩߌp:S03U*M͓{aSFIpO?t[ \ FK`ߵG d_Qci/89{S ٠q~?J^߭5$ p8 WM7|JerGsGjmzY7BܳICXQ,(nzmvAW wqpsʧrWCǽlRIJ: )pOA(9xsa=,8F8c91SQ֠^)3QTPnHNw'V K bs@Lqg1r{i===L!ݞ%J\N: 5fc um$(ӥq$ԧqXϞ1dq3ǥ3nW=;bVWWQo/*< 'ѳ]^Q>ꍖ8$g*Te"'}Q֝zUqISH NiA.Ļ&Lp攑n5pw,J 83Ln$h(梥SB4 4>.AI#q&F@wƀ L,iXv(;9❞A={c(/yGCP1)3@ϥ z6s^v(t R#i7m^ڡGFOJg>X# ҷJcZs6IA@ݩ2G:xMJX4@z [p)y=J]P q@̹g( iH '1GZKҒ(z6n! #lG4f͈3OjX"0U hjjI{Ԁ#R@,Lrv֥ B<:pzMf$c>F OSڢq}(ınFx PN26g?* [ᷫn}Ǔ}qt=O>h`N_bl04W|PN=?Tqn*Uһ@ ?#`_~0=%# }>jv$A ~#pǷօg$ޝddz8FrᇡcwpDx^}X >2܎҃)B9?Ai PZ*aYsǨ΀%)N#1Jsң̄*c:{F*o\}zia{ Cg3 `aQi qHF(e{uOY<=#oOLϵg[ҭ:xw Փ)1{RQF@m[hJuݰf0!MǶъJqZai9AFBmQo4ee?1O]GZjm7eVoz4&%23_!v'>Ǔpw閑d<9Q݉5*֑nxpX~90>\s\a<9OX(_c֘ qo_J #MD6Gnœ~^I'N:PYJ`$<2Xm$u?2E4_ @ xr=溜nHJeqզF)*1 A- ꎊb$^F)=qV]޵T jXXr)0$$3ǥ';E))# "5 mRE⟻*~a0xIߚ #MHgUA zP r1;q;To3l\ қsߥD< h xj0zҖ#Qxhb5.p0?JO^.@ On+e9= i7s]nbU{MlMvRĆ N{\,hhq?ΰ/pѕ?%;+ޚs>Ϩ[ Nrǥt? 0?ZsWsNJ!sMl ׽\{Ӂq}iar{uK/lv$Rqۑi~A#Azϡ;{p]ǓFsL"S"皌:n)= E5\M@GJN/SqJz1@(;AZTfv튔@X( 0*yGǜ_- {әx]#65| 4qݻPZ ArVS-'tОOZV XRq*qwqfK'A`2(12[O׆9%"+.00z:SC 'g|}߮8J<#?LSLӡ>KЍnZ,h.A^s^ߟL* fgR]'P(c7-@iR RNzZk) 9t/}j#lw =)AV:q4 s$c9pǁN*bc ]Ếz\֕S<8摦N=h+9ooJF@ϖ8ca!iSPFp/s)&#z>͍OQ9s9˞QЏϟ҂Jn ")IP>P i <{S)“v HO\?Σ D })\ fW[OON Ƿ>\Ў}r3)*bs)2 ނ0r:p;W$v'89' ,2:cgvC.94ښzV * r[ w=-^?˜tDn8$g~ )tXoF=PcFW;R*ăױ`,E<p:P ~elHvp?(MXzPnH*g}*3'@w#{PV 7$z&@Qӊ{dUsրJ}ӵ16HDefnluvȁ8`)XWf1Ns# _<7=p9:+[P0$ی`K-H$A9ޗx3(%y#O› N='44W<Ԋ@'# 8t_NqGn4҃1Qғo%.sN%RyJ)z~?vqӿZO(jA^@h%^ҳ?Tqڮ_OpAyjw)cHF@;q(f0y(b:8_<qO<.OY9 S2y4U%x1Q35+ɀ'߁@l:~]Ռ|>1׭ 3[uh7 ?x}})>iFywvƹ<F?!K ө$˂l4*>S3JQ`CANBdB>N97dhil~܌9dXcw qRC_9ITvc(g'?I߾8 v! r?,v0N:RƤ@';1B uoP+71L4 ̹i82&Fq@*<Jv cJ#\cqBI#oi.%ޔFOj!.x 0?Z,%~wr OBOJ)c ?:3ybH@:S8+S",-S1k T;Q`$1!!56D8R+ Q"2 Ɛ$P98Zib!')T\Ҁ%~)@ERC1\S3!}(T%)獸 :ju|Σ2\`9d<9*:]d+czI/zR#,oqMA%{S#*)(bȠ޾61p1Osd4EIe=PͅwӃKr=O42wQH#.ǡp%n8X"IJiXc\# FFX X*l`d؟LU* aJOsT{$uXHD!Kyi 8nߟ-si0u3' >='Ҡ(r}*1U$0#sT.mQM 'Mr}=*1VOZ\$U"*6:Ӱ!hglf﬒O.$~AwdcQ6Bۮ!uzں[*Y@0 Ͼ*b%ys%jEw40X iw+`sOZM(qƗBv.OvX h&2NyϘð)%\&O>! ɢ@b뚤CґsޓSzAB 8 P2 4OZxIτOF e 6]0O*Ga@ۨ^:S ͤzRgҀ S@P CRqZGEJTipsP&7yszh|\rAZ9$PN#qڐќC4E=z}iquZy#P!9şjȕޓt,nU٧Emr $TԄ##֤6ڻڥpgTl D S YTdOB(_shdQJ`:o9$rRH ?]¨e,A=q[wwoJsFR@tc}hb@3;#8yGd 6Yq@XN12  ~=–$ ֒';1 ;]ߕ$dX?Kߠ:Pql`Al 8u"9DYGkF2wKϿJH߽ V(FO1fz$W#8ژ=5$1ϧz;`xSިI##c> ? 7P8nnwˍH$ @9O c:cQ\<vBy.⍣ "V.? fM#p0-ydpP 5( hcX6F-զ&j@7"qHr594qR~}lR'ԀrڗFy=<.v 1M!,>7"ڠP58,yMXHNޘïր7oXc9 zvW;yH=edC5VfżsJx~Q[ر{_ΥRP`؀Ag5Q$dsYؑ+k:W&*̆OݰJW^+5Uav-\/#8xd۾j$)lgkRD%E?wb;zf\= ڹQ.AJWOc/P+Y҂t8ǭjޮ#zk ,i MvvDF7*gN(6. vv@%Ĩ Q<4aRG-N-!'Tۘ.Ln?5n^8n1bۅ9^MT{b}iA=~oʐf >:GZeAQzdP+J@AV҅xv4c|{ ӄsMuW!ӷZTڸ4 g=X'>ˏJ1#CP)L1^*|8FĐ DNzƙp*FTa;c' 4 N"NzF)Ea.R^zv,2xr(,{w;Qڔ, SE)9zP Hh<ڀR&p”a*[|8Eڟv \d9:u5% !݀0:Шܞ󸂠uUP7䎽iJp~4=)wFѻ 6\If:k9iqb?(E(w Sv(C޴%v#ڤcqIbr:zte\(ʟ]FBPaM) P:rs{Slw>Ҥ(rйZd1s֦*c>P8pqOZ|c]އWHwm'z0$:gA=jLYFݙ|)@^W8{wWyJɀ0r{3gGBV6' #bʣg,ҔX844kꦓn% Ҩ/ЌM3`(ǦZk)|К,Nɥ%A2Fh9Ͻ5U|I?P90b~jF%:wyRpci~o^)U6c*B p q֟( *{c ^!qր|ӓ9q?00wzԡvOZP:jc,{Ӂ}X.l~t:6:T 0Oa'ARBܖ-@d.[E0:bIR:S`=)`xhsiUOz!x0p8=3;ܐp:lR{0.!B1gX1 悮mǡN +@Xnqdw#9LJ`M $d m3G>J)bFLZt2 ma8i{ϥ;h* 8bxoZhbMUXtA~=*r2:gD\2C*W6@ +LqV OoZ)@eX`bs9ҨF GQ+Ii&R'dE3cw5vJ(n @KYFϒ t5][\`\ɧ\,Cwշ_yмtjfBOg1$;NVASҵE -}(X15ɴN7mI P% ۥKޱskqvtyW;UbNGlLId(.ÁQO$sYv2K\e5+kXDv<꽈+ g{Ia3y\;y奉+Vӥi} 9??'2ec23(sVH}G>Ƒa/S{ *0*20i ;wWg'})08cKz_Gc}h/JozJ3rp{Qv ᴯ@3ڂy^ƏKdLcnŒ/p; Aқh?(@>H==jVSǦ>4rh@H:r;ڧU#3nsJ|gqJS9)ʊ]S {T1֙ʜv,1@.!ӵ8w*I$O֒i(h*QAK$'ץ/׏Oz=RP}G)[TzdcǀqGNN?ɦ#| 8\뎿HF .ǯjnr8ZvUpA9N_V0MC7 9;ݎ1ҀݜO9RPMV%Nʜq>\|gzQp/'Μj|?"Ҭ$lJ#E@eG&HQzz ݕ? .yXI#Iᙉ4z2 F7+F6$q ),Fsѱٻ(:0g֫9s6B 0}*tܩV%Gzʀ=s4ղspEn;zS=GAc=) RsHse=$4_) Lw8&f9nY3NOxNY\T/HI$zВcV劀swڎ0G R8=j+EJAY7 AqYWy>wlm|VV,(ojIcDÂVǷң#uds3%Z9X01{co/rE`memgkh[e+#d&k8PAYK B6(H1iؓf#@G)j]Z؈(|عw[K՝Xy[nm•ݟ~M=KM4\ȿ4Dgf4ҕ,?Sz}gJ'h[O< c>ئhrֱ9[!WG:]=Z+##1 Itۉ ZC-IZ\aT(`XI2K?~܈n*=Һ gCG}9zG0\I$A:G,2Kgq#8ݞ+ђt^=+YX)&7$G{6rixBy[ҔHz یzi8#xOl@?/š[X  lcϥ*oU49 }%A,wq C'JRP=))lsu"`)Ƨǜc4R/2ԬWJRTޚ6Cu=Ahe,A=hL*t;Y ێ}JUBvsi &>ŏF$ӂP2ÿPdR(nN8wf݈iM  42>S''ꡘ>a>ccրw?ALzRG␻F'}^GjM1B:~( &0M;=i.A;%t{ h, nU#ɥO~n*kޚOR2 v?@`@2d40(ڦd C3?k`Gyn0{D\1$We}}jC'C֐ 2o\zbEna/O!*)rp?>1ڤ61 "T퓌xT*#*P(/#in?JO1whpAڕX{2Q89e?[ԑ9{ԊGOJ|7L:ν@*&,#  cJSqcU v3Rn 4 OzV Q* ߑ"l!$cw,$=n]M ăjxS|JXJX\c9qL*#҂H·\$lN@r=QM)ܩy*]? Q՗׸A I lءW{1֝hx)'8MM$cil`CLAC0ł8qrFlSY_>q%v9M 1mv"&2-ctd?ZWB}rCR\܏L:LKqBFY۞޴1 `,nffRǞT-cҥ*6Qm*#$q {# ~J`{ԞZ(NO&2zj>qdGҘ.ClpHfڼEi9flBtW%1g Pzb˭IVcK9;0 sqp9W H#p*s>>~xc\qbMt5%&> TsNǥ. 8@ Krp;{0sR) @5`w$E \44!3j}lq4k~c۵FUV(WHcֶAn>ZZw*w2M~zNΝ+\Rqv;[:IɉGoQ]5+"iBf>l75+{1NQ 5m3Dc oOSD Wh}~UKpM̛/L/9qKm!sR1NvfۼG\{+LE+m"<z}Rk spd_֫CylВA0aJ*qH\jQ& {eE3OFf_6 Ijbަ~"/XBYnbxx;N+[YYAri48)+h$6rݩwEl~f^OZn46pK{sP?*Ǝd1G{"ǃb#*<3[n9oNk˳%p)nl0GmWO$CqM; 7>J#"+P֩\r.7}h88=@NQ^֝g9F@Up2x&=FԛTxw=:gz{});#ӵ?azrACAHzޥ19#949SvYlLe+;qҦ9oA1چ/pK:P+*Մ>}*:Z:loqD b7>@#+g'+r{Ԕ?h$4F+)@,c%Ҩ*W!G ݴ B1'k pN~غ$GzY%9$##*E!AR#=i]ԩ3SGc׿p( 

8OOHI, ws{R29ڛ;=Mv!?18g? ^_A8߯ cשSF#>)r72H4;y=~ޤypVwO[4d~ZD {J(qHpOCQnO);FW4KF#8ޗH;H@ol\R`'ڞx̸|fU/E!8 A i+sNQ qL,G#;Rt9ޤ@#S(ك#>I1qyRҚ!iI?To^j` Ԏ(1F-Ev<cRL% S]ϔ ǵ>6,>Ѡ7/rzL)zr1S|@v9v}{)1`{1WYg8TGx|p4靼Ҁb1 rO9=? PxG=K1n1c 9֚0^N2Gz`{RQ; s8 4uz'8=JyEϰ Fq֞5bďt$qێOҍ6S'JޕD 0`Ic֕MJ0pKo `Xw8SF4YGHSH cq_{ݰ zSW{Q`zcy1nb7$7cʣa*P ҍp7qԉԃGz8 iŐ|߭!E,ILø@HTJD8Fڒ9WCۜ7|tF*z A8Ӑ:CxswKm}{?٦8 1ۺjBa%Og#KOOUhϭF j-)IF To8jjp3Rձǥ&T) {Qà$tnܬ8ze@ZDYa9P&*PZc SRape 0ªq,D{#9ii/9;2%1mMSOpZXQL*c7!P6")ԓhYO$=C)ep HwuqLu <3ʁlv>u#6?IC8~N?'@hÓ+N1sM!rASz ~Nwx-oL%€89Qt=iZYF( ɒ@YZ"=>3N1({SC_Z<63@t`rsqO{#t$W^RFzQQ!'^TpW?/`NQG8{;2n9 ө.{ڂ zAnԹlo=3ZpX63:PFI ' @mǡ˸0ǯ&0HOQM0? o}; 3x{Ԍ3O9^Z6y;(#nH1ޜPOH@߾:-V5,緥tֶ002[[O+`nGhJdcxqmrxy*)hOI*.as/ΤLzQi/' (y|N98lHrr1 9gنRB?ϵ;xs=P6IqlOhlwq='뚕H*v 鞿@c>_/*˒֍Đ|Q!A1Lw$!XE3ԱO 7u=`NGE51*pBd ϯ #$ciː~q 9F*Sd ޴\uZ@9 [aԃ*@Ae)e|>9'oG=tq>mI#e:{X` 47R)’G>ۖ/L#(rz6m:)$^#u4)")轩Q! GےyǭN)Cᶶ'P,Ĝn^sMyqC 27d#2hO,$#㯭5^٦ĥ}h+:xtR ;7sMyNRoJz~a؈R9 ;T?*$X("a@ av4]{SʁUT' CF=h+05Ԏ14M?ݠB8z~#7Zq(֐\99SzwF0S&Bq8 IvM1cwnsP#/bi'Qzcz0TXcяZ2ffv1A|/`D1yIrv6nqQ6>RHP 2NF2GmaK0tRȸLdz( B(> B cT$ LƜnQހ䀤u3eOz*WOր+x׍ 8ަBKH^ZG|0nJMaßojy;2ņq423@ U n( >,@Ҕn?Oƀ#QH =l n#+$ )60?H9qMFHc^⻛oP1K!qRLKB?!e$ž߼ =~4>`Itp$8>`,'ɏl4tld5?Y)a}v.zLyqkorzG~ :np`bd[&3!%M#9TE#9Qp2Lb9BMH4ˡ/߃=(,8OL2=.Aү$?Ѧ1coZyv;~6R('ҋFKijG HfQ+^B88CpR$ mJwS ?㽩+K[?n&c>@#9I1V fouA /ScLTXl1 Ob1S9vC)_ݟQ}Qۂ868F¾bdp|S$;]ʲ{s.ΣqRM 7og'қLO}t >eq?g=1J.<n@ڞwn@[vm 6N?^3qapV4%N`5/Zm#G!UN1G3z]24u$~+xf5UьJcjH]??+e\PM8Ǹ' h6qJd q=(K* \c5-t8ґC9EM3/ɽs*'pYfB)!2 .=}) ,S!bç*]hAECJqԓmۏ#w$3E4Gr<}{?آ#1~R29`{}iAa(p`Z(19=;rP~Q@v8 s(]9sF);DrJzw6;cSKIWE!gGLyȢb.H!>+Eo;(lsEP;rF8-U!(P#yKv0qǽS`"}ӵ;;=(Į@Tnȟj(ck= =FOJ(پlsޜW*?HE1ǞyHI!O,:J( p~AN{EU7:֧ ``dQE&BgiLl 袄qf(cmܡ S[h93vE 1TG@?OxchG%A3)s3ߵPJA#<".9Q@ ry4&7 |î{QEB =~ ɖzQE#'gDCNӀqEv!I*Fxފ*yO^˜h$!g+f)IzvqRF?E lK,zELN@QCIQE(eg51`QE aY~@i봎h RDeN:EC`H,Оj⥛aE؁Sap~V'Ҋ(l w/neHsߟ׭S@wMHS_z{t'1BAcQEH#ҘPzED(x#)K ہN=袝 0TJ0Gr( mOQ@<:(e^HU W01EPrqԏF>lryE28PwM1n' = PMU7,&:pq?z(U` nGH%(L;E#9eWJm+u{Z(;SoQBP1uQ@70O˧Չ BnԛBGgi=?P|6;Rcܚ($ >Zp|29l rOJY( G3N2T|wS(1{,~`݁A@> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisaB@BH= Tekst fusnote CJaJtH>&@> H=Referenca fusnoteH*>@>H= Zaglavlje  p#tH2)@!2 H= Broj stranice2a@12 H= HTML-navod6]6U@A6 H= Hiperveza >*B*ph- P:; <DMIxьBՓW y n / ?!"#+,<=AE FG\b*+------30666777f8CJPJQJKK)KKKLLLS$]eh ioKqSu&v|~܄ąדkY0ƚǚϜ sHIؤ٤67}~ڧ? ˱̱8$g!9ŵ BܶݶJKӻԻջNuCw0000000000000000000 000000000000000000000 000000000000000000000000 000000000000 0 00000 0 00000 000000000000000000000000000000000000000 0000000 00 0 00 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 0 0 0 0000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000@0y00@0y00@0y00@0y00@0@0@0@0@0@0y00d?y0y0y0y0y0{0 $$$$$' 7Y~,U:4Lortuvxy<>wRj.RNpswqGvX  '!!miqiջ>? #*,;=@AD E EG[\ab**++~----33/606667777e8f8BJCJOJQJKK(K)KKKLLLLSS#]$]eehh i ijooJqKqRuSu%v&v||~~ۄ܄Åą֓דjkXY/0ŚǚΜϜ rsGIפ٤57|~٧ڧ>? ʱ̱7=~#$fg !89ĵŵ AB۶ݶIKһջ׻MPtwBEvy? !#--oipi0 ,8۲7r9pݵ2BŶԻջwmiqi~O2h1[ *0kx dp<^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.h ^`5CJo(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o()^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h^`.^`o(.hpLp^p`L.h@ @ ^@ `.h^`.hL^`L.h^`.h^`.hPLP^P`L. dp~[ 20k         6           NJ       *)Zg)5Fd`H_H""?#O%5++6T 7H=~H`Lf5N>T{XM]81_fm_n@!tgz[ ";" boVa@rskg=c}98zbf[csG"ջ@###### # ##3333333338 8'8)818384888>8B8G8H8J8M8U8^8a8b8c8i4k@@@ @ @@@@@@&@P@@*@`@@2@6@<@>@@@B@@@H@V@Z@j@n@p@x@@@@@@@@@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"10s͟_T͟_T4dvv2QHP ?H=2Ivor Altaras Penda*Ivor Altaras PendaPosejdon      Oh+'0 $ D P \hpxIvor Altaras Penda*Ivor Altaras PendaNormal Posejdon31Microsoft Office Word@r3@at@P ͟՜.+,D՜.+,@ hp|  T_v Ivor Altaras Penda* Naslov 8@ _PID_HLINKSAxb mailto:ivor.altaras@zg.t-com.hr  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|~Root Entry Fd: Data 81Table}<WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q