Naslov
Kvaliteta života onkoloških bolesnika povezanih s umorom
(Quality of life of oncology patients related with fatigue.)

Autori
Pavlica, Vesna ; Šeparović, Robert ; Javor, Eugen, Vukota, Ljiljana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Knjiga sažetaka 10. simpozija i godišnjeg sastanka hrvatskog društva za internističku onkologiju HLZ- a s međunarodnim sudjelovanjem i 12. radnog sastanka sekcije za onkološku farmaciju HFD-a s međunarodnim sudjelovanjem / - Pula, 2018, 30-30

Skup
10. simpozij i godišnji sastanka hrvatskog društva za internističku onkologiju HLZ- a s međunarodnim sudjelovanjem; 12. radni sastank sekcije za onkološku farmaciju HFD-a s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Pula, Hrvatska, 08.11.2018. - 11.11.2018

Vrsta sudjelovanja
Radionica

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
umor, onkološki bolesnik
(fatigue, oncology patient)

Sažetak
Sindroma umora je trajan, subjektivan osjećaj umora povezan sa onkološkom bolešću i onkološkom terapijom koji smanjuje kvalitetu života onkološkog bolesnika. Sindrom neuobičajenog umora definira se kao uznemirujući, stalno prisutan, subjektivan osjećaj fizičkog, emocionalnog i kognitivnog umora koji ometa svakodnevno funkcioniranje osobe [1]. Da bi se nešto moglo prozvati kroničnim umorom kod onkoloških bolesnika, potrebno je zadovoljiti određene kriterije. Ti kriteriji su uključeni u Međunarodnu klasifikaciju bolesti. Postoje brojni čimbenici povezani s onkološkom terapijom i samim tumorom koji doprinose nastanku kroničnog umora. Neki od rizičnih čimbenika su: gubitak tjelesne mase, infekcija, anemija, depresija. Postoje nefarmakološke i farmakološke metode liječenja. Patofiziološki mehanizmi umora još nisu u potpunosti razjašnjeni. Postoji više teorija mogućeg nastanka ovog složenog simptoma, a one uključuju teoriju proupalnih citokina, poremećaj cirkadijanog ritma, poremećaj regulacije serotonina, prekid osi hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda, poremećaj metabolizma ATPa i aktivaciju vagalnih aferentnih vlakana. Stanice karcinoma dovode do abnormalne potrošnje karnitina. Pacijenti s karcinomom karcinoma posebno su izloženi riziku od nedostatka karnitina uslijed smanjenog oralnog unosa i / ili porasta gubtika karnitina preko bubrega [2]. Promijenjene razine karnitina u serumu i urinu zabilježene su u onkoloških bolesnika s različitim tipovima tumora. Također nekoliko eksperimentalnih i kliničkih ispitivanja pokazalo je da neki antineoplastici ometaju apsorpciju, sintezu i izlučivanje karnitina u ne-tumorskim tkivima. Karnitin nema utjecaja na antikancerogenu terapijsku učinkovitost antineoplastika. Antineoplastici koji imaju utjecaja na karnitinski sustav su doksorubicin, cisplatin, karboplatin, oksaliplatin, ciklofosfamid i ifosfamid [3]. Hidrofilni aminikiselinski derivat, karnitin (3-hydroksi-4-N-trimetil-aminobutirična kiselina), uvjetno je esencijalan nutrijent koji ima vitalnu ulogu u procesu proizvodnje energije i metabolizma masnih kiselina. 75% karnitina ljudi unose hranom. L - karnitin je biološki aktivan stereoizomer koji se apsorbira iz hrane, bilo aktivnim ili pasivnim transportom kroz enterocite pa biodostupnost L - karnitina ovisi o prehrani. Prisutan je u mnogim namirnicama animalnog podrijetla, dok je manje zastupljen u namirnicama biljnog podrijetla, pa je kod vegetarijanaca skoro sav karnitin sintetiziran endogeno. Karnitin koji se ne unese hranom može nastati endogenom sintezom u bubrezima, jetri i mozgu iz dvije esencijalne aminokiseline, metionina i lizina. Karnitin sudjeluje u prijenosu masnih kiselina dugog lanca (>12 C atoma) iz citosola kroz unutarnju mitohondrijsku membranu u matriks mitohondrija, gdje se uključuje u proces β – oksidacije masnih kiselina i na taj način osigurava oko 80% energije skeletnim i srčanim mišićima u obliku adenozin trifosfata (ATP-a) [4]. U radionici će se prikazati kakva je klinička značajnosti suplemenata L-karnitina u terapiji onkološkog bolesnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA