Naslov
Metode identifikacije i označavanja laboratorijskih miševa i štakora
(Methods of identification and marking of laboratory mice and rats)

Autori
Menčik, Sven ; Ekert Kabalin, Anamaria ; Sušić, Velimir ; Ostović, Mario ; Pavičić, Željko ; Maurić, Maja ; Vlahek, Ivan

Izvornik
Veterinarska stanica (0350-7149) 49 (2018), 6; 455-468

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
identifikacija, označavanje, laboratorijske životinje (miš i štakor)
(identification, marking, laboratory animals (mouse and rats))

Sažetak
Opisivanje i označavanje laboratorijskih životinja imaju za cilj jasnu identifkaciju jedinke što je jedan od glavnih preduvjeta za pouzdanost istraživanja, praćenje i sljedivost podataka tijekom istraživačkog rada, naročito u slučaju genetski izmijenjenih životinja. Od svih vrsta laboratorijskih životinja koje se prema zakonskim aktima smiju koristiti u laboratorijske svrhe, u više od 95% slučajeva zastupljeni su miševi i štakori, različitih linija, ovisno o namjeni i vrsti istraživanja. Prije označavanja potrebno je opisati laboratorijsku životinju, poznavati standarde vrste, odnosno pasmine ili linije. Opisivanje laboratorijskih životinja prema procjeni i razvitku pojedinih regija tijela, boji kože, tjelesnim izmjerama te fotografranjem, uvelike ovisi o iskustvu, znanju i osposobljenosti osoblja.Pet je osnovnih načela koja se moraju uzeti u obzir prilikom označavanja: da je metoda označavanja jednostavna za primjenu, da se može koristiti što ranije od rođenja životinja, da je ekonomski prihvatljiva, da je dugotrajna te da su prisutne oznake lako uočljive i čitljive u svakom trenutku identifkacije. Metode označavanja laboratorijskih životinja mogu se podijeliti s obzirom na trajnost i invazivnost. Prema trajnosti mogu biti privremene ili trajne, a prema invazivnosti invazivne ili neivanzivne. Privremene neinvazivne metode označavanja uključuju primjenu flomastera ili tuša te šišanje dlake, a privremene invazivne metode potkožnu aplikaciju tinte te označavanje laboratorijskih životinja ušnom markicom. Tetoviranje/mikrotetoviranje, elektroničko označavanje, urezivanje znakova na ušci, uklanjanje distalnoga članka prste te identifkacija laboratorijskih životinja metodom genotipizacije su trajne invazivne metode označavanja. Urezivanje znakova na ušci te označavanje ušnom markicom najzastupljenije su metode označavanja laboratorijskih miševa i štakora. Ovisno o vrsti životinje, postupcima, vremenu i tijeku rada te u skladu sa zakonskim aktima o zaštiti dobrobiti životinja primijenit će se najbolja metoda opisivanja i označavanja laboratorijskih životinja. Uspjeh označavanja laboratorijskih životinja u znatnoj mjeri ovisi o iskustvu, educiranosti i osposobljenosti osoblja te primjeni specijalne opreme za označavanje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA