Naslov
Ljudska prava u hrvatskoj emigrantskoj misli
(Human Rights in Croatian Emigrant Thought)

Autori
Čulo, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, prošireni sažetak, ostalo

Izvornik
Migracije i identitet: Kultura, ekonomija, država - knjiga sažetaka / Škiljan, Filip ; Kudra Beroš, Viktorija - Zagreb : Institut za migracije i narodnosti (IMIN), 2018, 69-69

ISBN
978-953-6028-37-5

Skup
Međunarodna znanstveno-stručna konferencija: Migracije i identitet: kultura, ekonomija, država

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 06.12.2018. - 08.12.2018

Vrsta sudjelovanja
Ostalo

Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan

Ključne riječi
ljudska prava ; hrvatski emigrantski mislioci ; Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima ; Hijacint Eterović ; Bonifacije Perović
(human rights ; croatian emigrants thinkers, universal declaration on human rights, Hijacint Eterović ; Bonifacije Perović)

Sažetak
Pojam “ljudska prava” imao je ključnu ulogu u etici i političkoj filozofiji, pravu i politici, osobito u drugoj polovici XX. stoljeća, a svaka ozbiljnija rasprava o suvremenosti sadržavala je bar spomen na ljudska prava. Ove godine obilježava se 70 godina od donošenja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, najprevođenijeg i najutjecajnijeg akta o ljudskim pravima. Univerzalna deklaracija akt je kojim su uspostavljena tzv. moderna ljudska prava, odnosno kojim svaki čovjek postaje subjekt međunarodnog prava. Time je raskinuta veza s pozitivističko-pravnim konceptom “prava čovjeka”, koji je bio isključivo u domeni svake pojedine države. Bivša Jugoslavija, prilikom njezina usvajanja 1948. u Ujedinjenim narodima, bila je jedna od rijetkih država koja nije glasala za Deklaraciju. U samostalnoj Hrvatskoj službeni prijevod Univerzalne deklaracije objavljen je tek 2008. Među hrvatskom emigracijom praćen je tijek izrade, donošenja i usvajanja Univerzalne deklaracije te su do raspada Jugoslavije napisani brojni članci u kojima se analizira Univerzalna deklaracija i njezini pojedini aspekti te se komparira s drugim međunarodnopravnim aktima i stanjem u različitim državama, osobito ondašnjoj Jugoslaviji. Prezentirano je i više kritičkih osvrta, a filozofsko i pravno vrijedan doprinos toj problematici iznijeli su hrvatski emigrantski mislioci, osobito Franjo Hijacint Eterović (Pučišća na Braču, 1913. – Chicago, 1981.) i Bonifacije Perović (Zadar, 1900. – Bologna, 1979.). Hijacint Eterović u Španjolskoj, a zatim u Sjedinjenim Američkim Državama, kao i Bonifacije Perović u Argentini i Italiji, svestrani intelektualci najviše svjetske akademske razine, sustavno analiziraju Univerzalnu deklaraciju smatrajući je ne samo velikim dostignućem u shvaćanju čovjeka kao “osobe”, već i značajnim korakom u napretku međunarodnog prava. Iako bezrezervno prihvaćaju Univerzalnu deklaraciju i njezine personalističke temelje, ipak upozoravaju i kritički se osvrću na neka rješenja i nedostatke u njoj. Razmatraju i kontekst prihvaćanja, bliskosti i udaljenosti Univerzalne deklaracije u odnosu na tadašnje politike, ideologije, filozofije i svjetonazore. Istraživanje i analiza Eterovićevih i Perovićevih tekstova upućuje ne samo na nedvojben zaključak da su to najraniji ozbiljniji pristupi problematici ljudskih prava od strane hrvatskih autora, već i na njihov izraziti personalistički pristup, u suprotnosti s liberalnim i komunističkim. Autor u izlaganju i radu zaključuje da je proučavanje i bavljenje ljudskim pravima u hrvatskim okvirima započelo i duže trajalo u emigraciji te da misao hrvatskih emigranata zaslužuje verifikaciju u hrvatskoj tradiciji promišljanja ljudskih prava.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA