Naslov
Atipični klinički tijek u bolesnice s herceptinskom kardiomiopatijom
(Atypical clinical outcome in patient with herceptin-induced cardiomyopathy)

Autori
Klobučar, Iva ; Trajbar, Mihaela ; Vazdar, Ljubica ; Brusich, Sandro ; Gabrić, Ivo Darko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Cardiologia Croatica / Ivanuša, Mario ; Čikeš, Maja ; Miličić, Davor - Zagreb : Hrvatsko kardiološko društvo, 2016, 393-393

Skup
11. kongres Hrvatskog kardiološkog društva s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 03.11.2016. - 06.11.2016

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
kardiotoksičnost, trastuzumab, ventrikulska tahikardija, implantabilni kardioverter defibrilator
(cardiotoxicity, trastuzumab, ventricular tachycardia, implantable cardioverter defibrillator)

Sažetak
Uvod: Kardiotoksičnost uzrokovana trastuzumabom, humaniziranim monoklonskim protutijelom na HER2 protein koje se primjenjuje u imunoterapiji raka dojke, najčešće se manifestira reverzibilnim smanjenjem kontraktilnosti lijeve klijetke bez nekroze miokarda. Iako je relativno česta s incidencijom od 5-10% , prekidom terapije se u većine bolesnika postiže oporavak sistoličke funkcije te je moguć nastavak i završetak planiranog onkološkog liječenja. Rijetko ipak može doći i do napredovanja bolesti u ireverzibilnu dilatativnu kardiomiopatiju. Prikaz slučaja: 55-godišnjoj bolesnici je 2008. g. učinjena segmentektomija lijeve dojke i evakuacija aksije zbog duktalnog mikroinvazivnog karcinoma (T1N2M0, HER-2 pozitivan). Nakon provedene kemoterapije (ACx6) i radioterapije (50 Gy u 25 ciklusa), planiran je nastavak adjuvantne imunoterapije trastuzumabom tijekom 1 godine u 3-tjednim ciklusima. Međutim, nakon 4. aplikacije trastuzumaba bolesnica se žalila na slabost i zaduhu pri minimalnom naporu. Ehokardiografski je utvrđen pad EFLV na 25%, značajna mitralna i trikuspidna regurgitacija te visoka plućna hipertenzija. Liječenje trastuzumabom je trajno prekinuto. Na terapiju ACE inhibitorom, beta blokatorom i diuretikom postignut je postupan, ali ne i potpuni oporavak EFLV na oko 40% te smanjenje MR i TR. Šest godina nakon prekida imunoterapije (u 6. mj. 2014. g.), bolesnica je hitno hospitalizirana u KBC Rijeka zbog simptomatske postojane ventrikulske tahikardije. Ehokardiografski je utvrđeno daljnje pogoršanje s EFLV od 25-30%, dok je koronarografija bila uredna. Bolesnici je implantiran trajni kardioverter defibrilator. Kontrolama nije registrirano novih ventrikulskih tahikardija, ali je u međuvremenu zbog učestalih paroksizama fibrilacije atrija u terapiju uveden amidaron te antikoagulantna terapija. Do danas kod bolesnice nema znakova recidiva maligne bolesti dojke. Zaključak: Iako je u većini slučajeva kardiotoksičnost uzrokovana trastuzumabom reverzibilna, ipak u dijela bolesnika dolazi do razvoja ireverzibilne dilatativne kardiomiopatije sa svim komplikacijama, uključujući i maligne ventrikulske aritmije. Pravodobnim i adekvatnim liječenjem moguće je značajno utjecati na produljenje i kvalitetu života takovih bolesnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA