Naslov
Tradicijska kultura i Marulićeva Judita – tragom Botičina čitanja
(Traditional Culture and Marulić’s Judita – Tracing Botic’s Reading)

Autori
Pšihistal, Ružica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Tragovi tradicije, znakovi kulture. Zbornik u čast Stipi Botici

Urednik/ci
Rudan, Evelina ; Nikolić, Davor ; Tomašić, Josipa

Izdavač
Hrvatska sveučilišna naklada ; Hrvatsko filološko društvo

Grad
Zagreb

Godina
2018

Raspon stranica
45-66

ISBN
978-953-169-379-0

Ključne riječi
Marko Marulić, Judita, tradicijska kultura, „mala tradicija“, Stipe Botica
(Marko Marulić, Judita, traditional culture,)

Sažetak
Vrijeme nastanka Marulićeve Judite (1501.) prijelazno je razdoblje ranoga novovjekovlja koje je obilježeno još uvijek živim suodnosom usmenosti i pismenosti, „velike“ i „male“ tradicije (Burke). Dok se „velika“ tradicija formalno prenosi obrazovanjem i dostupna je samo kulturnoj i obrazovnoj eliti, „mala“ je tradicija (narodna ili tradicijska kultura) dostupna svima i njezinom se riznicom služi i puk, kao „prvom“ i jedinom, i pripadnici najviših intelektualnih krugova. Potvrđuju to i povijesti hrvatske književnosti, posebice one koje se bave njezinom usmenom dionicom (Bošković-Stulli, Botica). Očekivati je stoga da su i u Juditi prisutni tragovi tradicijske kulture, indicirani već paratekstualnom uputom o posebnoj društvenoj zadaći biblijskoga epa namijenjenoga onima koji pripadaju „maloj tradiciji“ jer ne poznaju jezik humanističke obrazovne elite („latinski aliti djački“). Tragom Botičina čitanja u ovom će se radu istraživanje proširiti na još neka mjesta „male tradicije“ u Marulićevoj Juditi s posebnim osvrtom na kršćanski kulturno-tradicijski hod kroz godinu (čestitarski ophodi o „novom litu“, začinjavci), grotesku lika (Holoferno) i groteske situacije prejedanja (žderanja) i pijanstva kao važnih očitovanja grotesknoga tijela (Bahtin), kao i na govorni žanr u kojem je upravo puk govorni subjekt (tužaljka u posljednjem pjevanju). Istraživanjem se dakle preispituje važeća pretpostavka o savršenoj renesansnoj simetriji Judite, kao i o monolitnom uzvišenom stilu vergilijanskoga epa te u istraživačko motrište vraća opravdanost promatranja višeglasja Judite u dinamizmu „visokoga“ i „niskoga“, uzvišenoga i smiješnoga, „velike“ i „male“ tradicije, ostvarenog različitim inkluzivnim komunikacijskim strategijama – u kontinuitetu, a ne u antitezi sa srednjovjekovnim poetičkim kanonom, dakako i s hrvatskom tradicijskom kulturom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA