Pregled bibliografske jedinice broj: 944700
UČINAK SAMOSTALNOG VJEŽBANJA NA SPOSOBNOST HODA KOD PACIJENTA NAKON MOŽDANOG UDARA
UČINAK SAMOSTALNOG VJEŽBANJA NA SPOSOBNOST HODA KOD PACIJENTA NAKON MOŽDANOG UDARA // Za človeka gre: izzivi za znanost in izobraževanje / Macuh, Bojan (ur.).
Maribor: Alma Mater Europaea, 2018. str. 667-682 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 944700 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
UČINAK SAMOSTALNOG VJEŽBANJA NA SPOSOBNOST HODA KOD PACIJENTA NAKON MOŽDANOG UDARA
(THE EFFECT OF SELF-EXERCISE TO THE ABILITY OF WALKING WITH PATIENTS AFTER STROKE)
Autori
Maček, Zdravko: Benko Snježana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Za človeka gre: izzivi za znanost in izobraževanje
/ Macuh, Bojan - Maribor : Alma Mater Europaea, 2018, 667-682
ISBN
978-961-6966-33-7
Skup
6. znanstvena konferenca z mednarodno udeležbo Za človeka gre: izzivi za znanost in izobraževanje = 6th Scientific Conference with International Participation All About People: Challenges for Science and Education
Mjesto i datum
Maribor, Slovenija, 09.03.2018. - 10.03.2018
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
moždani udar, samostalno vježbanje, sposobnost hoda, gerontologija, fizioterapija
(stroke, self-exercising, walking ability, gerontology, physiotherapy)
Sažetak
Uvod: Moždani udar drugi je uzročnik smrti u Americi i Europi, a jednako tako i u Hrvatskoj. Jedna od posljedica moždanog udara je oštećenje mobilnosti, koje dovodi do straha od pada, depresije i socijalne isključenosti. U rehabilitaciji se provode različite metode fizioterapijskih postupaka, a jedan od pristupa je i integracija samostalnog vježbanja u slobodno vrijeme pacijenta kako bi se poboljšao oporavak.Cilj: istraživanje ispituje učinkovitost samostalnog vježbanja (home program) koje pacijent s preboljenim moždanim udarom provodi po uputama fizioterapeuta u slobodno vrijeme, izvan vremena provedenog na terapiji, na sposobnost hoda.Metode: Uzorak čini 40 ispitanika nakon preboljenog moždanog udara, starijih od 60 godina, bez kognitivnih deficita. Kontrolna skupina provodi standardne metode fizioterapije za oporavak nakon moždanog udara, dok su pacijenti u eksperimentalnoj skupini provodili i samostalne vježbe po preporuci fizioterapeuta. Provedeno je mjerenje sigurnosti hoda testom Timed up and go, na početku i kraju istraživanja, a dobiveni podaci su obrađeni Mann-Whitney U testom za utvrđivanje značajnosti učinaka tretmana između dvije skupine ispitanika. Svi izračuni su rađeni na razini značajnosti p<0, 05.Rezultati i rasprava: Provedenim Mann-Whitney U Testom razlike srednjih vrijednosti učinaka terapije između dvije skupine ispitanika, vidljivo je da ne postoji statistički značajna razlika (p=1, p<0, 5) u učincima standardne terapije i terapije koja je uz standardne postupke uključivala i samostalno vježbanje pacijenta u vlastito slobodno vrijeme. Zaključak: Istraživanje nije pokazalo razliku u učincima pacijenata koji vježbaju samostalno i onih koji dodatno vježbaju samostalno.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Zdravstveno veleučilište, Zagreb