Naslov
Novi prilozi o prvim filmskim projekcijama u dvorani Kola uz njihovu 121. godišnjicu Ili "Hrvatska šutnja" i Hrvatsko proljeće u određivanju "nulte" godine živućih fotografija
(New material on the first film screenings in Croatia in the Kolo’s auditorium on the occasion of their 121st anniversary or “Croatian Silence” and the Croatian Spring with regard to determining the “year zero” of living photographs)

Autori
Midžić, Enes

Izvornik
Hrvatski filmski ljetopis (1330-7665) (2017), 92; 30-80

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
Prve filmske projekcije ; Mosinger ; Breyer ; Edison ; Kolo ; Lumiere ;
(first film screenings in Croatia)

Sažetak
Studentima navodim da su prve filmske projekcije u Hrvatskoj održane u našoj zgradi, ali ne, kako se misli, u "dvorani Kola" koja je od 50-ih godina prošlog stoljeća kazališna dvorana Akademije dramske umjetnosti . Zazivam da bi konačno "netko" trebao ustanoviti o kojoj se točno dvorani radi, "prozivajući" povjesnike da su uljuljani radovima svojih prethodnika, koji su prekasno otvorili, ali i prerano zatvorili priču. Kako nema nekog interesa za tako trivijalnim istraživanjem 121. godišnjica prvih filmskih projekcija u Zagrebu pravi je trenutak, i zadnji za mene, koji u toj zgradi radim već 45 godina. Ali, ta je priča prepletena lutanjima do te naše "nulte" godine "živućih fotografija" odnosno "gibljivih slika", godine u kojoj su nas one pohodile. U listopadu 1896. godine zagrebačke su novine Agramer Tageblatt, Agramer Zeitung, Hrvatska domovina, Hrvatsko pravo, Narodne novine i Obzor oglašavale da se od 8. do 18. listopada u Hrvatskom domu odnosno dvorani Hrvatskog pjevačkog društva "Kolo" prikazuju "živuće fotografije Edisonovim idealom – Kinematografom". To je prilično precizno i opisano, ali je palo u zaborav daljnjih 7 desetljeća. Kratkotrajno podsjećanje na taj podatak pobudila je Izložba o razvitku kinematografije u Hrvatskoj od 1896. do 1943. koju u Zagrebu 1969. priređuje Jugoslavenska kinoteka, a potom probuđen "proljećarski" duh daje nadu da je došlo vrijeme da se počeci filma u Hrvatskoj rasvijetle. Potom nastupa desetgodišnja ogluha i letargija u našoj sredini, dok nam drugi ne prokrče put i utvrde lokalne činjenice. Trebalo je proći više od 70 godina da se u našoj kulturnoj povijesti utvrdi 8. listopada 1896. godine kao ishodište, kako to definira Ivo Škrabalo "… tako se i u pojedinih naroda, pa i u hrvatskoga, prva javna projekcija 'živućih fotografija' iz praktičkih razloga može smatrati početnom točkom povijesti filma." (1979: 250) I nakon svega, prelistavanjem "klasika" koji su nas vodili kroz našu filmsku povijest, čini mi se da i danas postoje neke manje praznine koje bi valjalo popuniti ili ih barem naznačiti, i to: - Kako smo ustanovili "nultu" godinu filma u Hrvata? Na to se čekalo 70 godina, potom još 10. - U kojoj su dvorani Hrvatskog pjevačkog društva Kolo održane prve filmske projekcije 1896. godine? Ono što poznajemo kao "dvorana Kola" to nije. - S kojim su projektorom projicirani filmovi? To nije Edisonov, kako bi se iz oglasa moglo zaključiti, a ni Lumièreov kako su povjesnici zaključili. A nema ih mnogo, tek par francuskih, britanskih ili njemačkih projektora. - Što je potaklo ugledne fotografske obrtnike Mosingera i Breyera za priređivanje filmskih predstava? Ima i još nekih sitnica, detalja pa i zanimljivosti. Detalji ne čine povijest ali pridonose razumijevanju cjeline slike i ruše neke mitove.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filmska umjetnost (filmske, elektroničke i medijske umjetnosti pokretnih slika)

POVEZANOST RADA