ࡱ>   bjbj 0bb]%hh8X@84.:"8(``;!De$-------,03\-;;-'``.''' ``-'-''l**`s27%*-.0.*,4'4*'*--'.4h :   Ivana }u~ul Odjel za kulturologiju Sveu iliata J. J. Strosmayera u Osijeku  HYPERLINK "mailto:izuzul@kulturologija.unios.hr" izuzul@kulturologija.unios.hr NEVOLJE S DRUGIM Kako je ~anrovska travestija postavila neka va~na pitanja o etici i politici pripovijedanja? U srediatu su rada eti ko-politi ka pitanja koja umno~avanjem ~anrovskih okvira roman Adio kauboju (2010) autorice Olje Savi evi Ivan evi ustrajno postavlja. Trans~anrovska obilje~enost romana ovdje se ita na tragu postrukturalisti kih rasprava o teoriji ~anra. Svrha je analize istaknuti performativnu ulogu ~anrovske nestabilnosti romana. Nevolje s istoom ~anra razotkrivaju da ~anrovske klasifikacije same po sebi nisu neutralne, jednostavne i naprosto standardizirane. To ne dovodi u pitanje samo stabilnost teorije ~anra i ~anrovskih tipologizacija nego uope neutralnost knji~evne, kulturne i druatvene aksiologije. Klju ne rije i: ~anr, etika i politika pripovijedanja, transgresija ~anrovskih granica Rad polazi od teze da je problematiziranje nemogunosti dosezanja apsolutne istoe ~anra u romanu Adio kauboju u uskoj vezi s politi kim i eti kim pitanjima koja se njime otvaraju. Upravo ~anrovska  prljavost ini tekst produktivnim jer uzdrmava sigurnost i stabilnost teorije o ~anru, njezinih klasifikacija, nomenklatura. Pristup ~anru u ovom radu ponajprije duguje postrukturalisti kim raspravama o problemu i uope studijama suvremene kulturne teorije koje zanimaju u inci ~anra i vrijednosti ato ih on svojim uzusima proizvodi, kao i zna enja koja okamenjuje. }anr itam, na tragu Frowova shvaanja, kao performativnu strukturu koja oblikuje svijet u procesu njegova stavljanja u jezik. Pri tome mislim na tri dimenzije ~anra koje proizvode u inke istine i autoriteta: formalnu organizaciju, retori ke strukture i tematski sadr~aj (usp. Frow 2006, 4). U skladu s Derridaovim raspravama o problemu, zanima me i u inak teksta Adio kauboju, koji bivanjem izmeu ~anrova i stalnim umno~avanjem ~anrovskih okvira podriva zakon koji istodobno izgrauje. Drugim rije ima beskona nim umno~avanjem zakona ~anra, njegova se obvezujua sila rasprauje, a njegova bjelodanost zamagljuje viaestruko naslojenim obrisima (Biti 2002, 19). Od objavljivanja roman je do~ivio niz institucionalnih odobravanja (nagradu, prijevode, prikaze hrvatske i strane kritike, kazaliano uprizorenje). U tom smislu o ekivano je dobio pozornost hrvatske znanosti i kritike (primjerice Poga nik, Kolanovi, Levanat-Peri i, Ryznar). Najviae se pisalo o problemima prepoznavanja ~anra i zato u radije staviti naglasak na istra~ivanje politi ko-eti kih u inaka tog mutiranog, hibridnog i pervertiranog teksta koji odbija biti pravi vestern, ista romansa i detektivski roman, ali se istodobno dijelom podvrgava svakom od tih ~anrova. No, to ne zna i da je u vlasniatvu bilo kojeg od navedenih ~anrova. Prema Derridau svaki tekst sudjeluje u jednom ili nekoliko ~anrova, nema teksta bez ~anra, uvijek postoji ~anr i ~anrovi, ali takvo sudjelovanje ne dovodi do pripadanja (Derrida 1992, 230). Iako roman Adio kauboju usisava poneato od svih navedenih ~anrova, on ne dopuata usidravanje u bilo kojem od njih pa u romanu nema pouzdanih ~anrovskih sustava koji ravnaju romanesknom naracijom. Roman u tom smislu funkcionira kao vlastita drugost, stranac kojeg zakon ne atiti, jer je neukalupljiv u uvrije~ena poslagivanja, sli nosti, analogije, identitete i razlike, klasifikacije, re~ime istine, znanja. Liminalnost i trans~anrovska  ukletost romana razotkrivaju kako nevolje sa zakonom u eti ko-politi kom smislu postaju nevolje s tipologizacijom, knji~evnopovijesnom klasifikacijom, aksiologijom i nevolje s rodom. Uostalom, da bismo znali da se zakon granica ~anra prekora uje, zakon ~anra mora postojati, jer ne postoji ludost bez zakona; ludost ne mo~e biti osmialjena prije odnosa prema zakonu. To je zakon, zakon je ludilo (Derrida 1992, 251). Na poneato druk iji na in o tom problemu, u smislu iznevjeravanja ~anrovske stabilnosti kao svojevrsnom kodu strukturiranja romana, ve je pisala Anera Ryznar (Ryznar 2012, 184). Mene pak zanimaju odreena zna enja i tvorbe u druatvu i kulturi ato nastaju kao posljedica proizvodnje i razgradnje ~anrovskoga  ludila . Ponavljanjem da je zakon ~anra bezumlje, Adio kauboju ukazuje na to da ~anr po sebi ne mo~e biti dobar ili loa (Poga ar 2008, 6) i da su te izvanjske i naknadne kvalifikacije obi no utvarni u inci raznorodnih klasifikacijskih sustava. Meutim, ne mo~e se iz tog u romanu ekspliciranog  nepromialjenog zakona ~anra potpuno iskora iti. Koliko god se mutiranjem ~anrovskih zna ajki radi na stvaranju (trans)~anrovskog iskustva, to iskustvo mo~e proistei tek iz postojeih ~anrovskih pravila. Ona se ne mogu izbjei ak ni ako se  prljavi hibrid naposljetku dosegne. Dakle, ne mo~emo izbrisati svoja o ekivanja od ~anra. Ona su unaprijed oblikovana. Da ne poznajemo zakon ~anra, ne bismo zamijetili da se tekst romana obraa razli itim publikama pa ak i razli itim estetskim mjerilima jednog te istog ovjeka. Uostalom, zaato negdje na svijetu ne bi mogao postojati muakarac ili ~ena koji podjednako vole vestern, romansu, detektivski i metateorijski roman? Thomas Keenan prema Frowu isti e da za razliku od naaih o ekivanja od teksta sam tekst nije unaprijed organiziran (Frow 2006, 27). Pogreano je zato roman itati tek kao jeku vesterna, romanse, detektivskog ili metateorijskog romana; iako on sudjeluje u tim ~anrovima, uokviren je njima, istodobno je i izvan njih. Adio kauboju nije svediv na jednozna ne klasifikacije ili kriti ke i teorijske interpretacije, on je neki svoj vlastiti ~anr. Tako su tekst romana i ~anrovi u kojima sudjeluje, ali im do kraja ne pripada, u trajno napetom odnosu. Na primjer, Adio kauboju na poseban na in koketira s kodovima popularnih kulturalnih formi: kliaejiziranom internetskom retorikom, punk-glazbom, stripovskim elementima. Zakon ~anra se ni u tom smislu ne reprezentira kao stalni niz fiksnih i kontroli podvrgnutih zna ajki, nego je promjenjiva struktura, s prili no  labavim repertoarom elemenata, gdje sustav nau enih o ekivanja nije vje an i nepromjenjiv nego fluidan i nestalan. Drugim rije ima, mogua uvrije~ena o ekivanja itatelja nisu osigurana ni jednim elementom narativne strukture: time kako ~anr obi no po inje i zavraava, kakvi su likovi u srediatu naracije, koji su kodovi ozna avanja kronotopa romana dominantni te kako se ~anr  obra unava s ideoloakim vrijednostima podru ja koje pokriva. U ideoloakom smislu mo~da je u romanu najuo ljivije uzdrmavanje jasne podjele na tzv. muake i ~enske ~anrove, osobito prisutne u filmskoj produkciji. Roman u tom smislu ukazuje da u ovoj izvedbi tzv. muaki ~anr poput vesterna mo~e referirati na druk iji kronotop od uvrije~enog  postratnu stvarnost dalmatinskog predgraa. Ako i posuuje od vesterna, Adio kauboju mu nije odan do kraja jer ga primjerice  cijepi elementima tzv. emocionalne  ~enske romanse. Ta pozicija s onu stranu ~anra otvara pitanja koja se rijetko postavljaju, poput toga kako literarni ~anrovi za sebe priskrbljuju kategorizacije poput muakog/~enskog, stvarnog/eskapisti kog, visokog/popularnog? Reprezentirani odnos visoko/popularno u romanu pridonosi nesigurnosti kako ~anr treba itati. Preuzimanjem normi popularnih kulturalnih formi na retori koj razini, npr. kliaejizirane internetske retorike poput smajlia ili skraenice izraza  What the fuck? (wtf), i interpoliranjem iskaznih strategija drugih medija kao ato su grafiti (Stran e ovdje te zakon ne atiti, Kantun kapitulacije), gube se jasno razgrani eni jezi ni kodovi visokog ili popularnog. ak i kad je rije  o citatima kao o itim ponavljajuim formama koji kao meunaslovi stoje na po etku prvog i drugog poglavlja romana (Stran e ovdje te zakon ne atiti i Whatever happend to the heroes), oni ne predstavljaju tek ponavljanje nego i razliku. Odbijajui se ukalupiti u iste ~anrovske okvire vesterna, detektivskog ili postmodernisti kog romana s metatekstualnim okvirom, roman razotkriva da je svako ponavljanje i isto i druk ije te u tom smislu dovodi u pitanje autoritet unaprijed pretpostavljenog knji~evnopovijesnog znanja o generi kim podjelama. Na primjer na tematskom planu, govorimo li o  kaubojskoj sadaanjosti postratne Hrvatske, ~anr je brutalno stvaran, ali i nestvaran i eskapisti ki pa ak i pomalo fantasti an imamo li u vidu da su ~ene u dalmatinskom predgrau ratoborne  kaubojke (jedna od njih bori se za ast svoje zalutale kokoai). Veina ~enskih likova u tom je smislu emancipirana (Marijana Mateljan, prabaka Oblapornica, Marija arija, Sestra i Ruzinava) i ne postoji ni ~anrovski ista podjela na tipi ne muake i ~enske likove. Izvrtanje tipi nih ~anrovskih narativnih uloga (npr. odabir ~enskog glavnog junaka) u Adio kauboju ima politi ke u inke. Primjerice roman se obra unava s pravilom vesterna da su uspostava, o uvanje i prekora enje zakona isklju ivo rezervirani za muake likove i u tom mislu postavlja va~na pitanja: ne poja avaju li takva ponavljanja vladajui sustav vrijednosti? Tko od tih ponavljanja ima koristi, koji su identiteti ili zamialjanja isklju eni i zaato? Koga i zaato hibridi i bivanje izmeu  bodu u o i ? Adio kauboju progovara o problemati nosti zakona ~anra, njegovim klasifikacijama i uope druatvenim podjelama. I na razini formalne organizacije romana podnaslovima (Eastern, Western, Adio) upuuje se na pod~anrovsku klasifikaciju vestern-filmova: ostern isto noeuropske produkcije, klasi ni holivudski vestern i talijanski apageti-vestern (Ryznar 2012: 178). Zakon ~anra je izdan i na razini jezika i stila, npr. mijeaanjem proznog i poetskog modela pripovijedanja, koje se ogleda u stilskim figurama poput sinestezije mirisa, okusa, boja i zvukova (brecanje crkvenih zvona, popodnevna omara, cvr ci, pucanje agavskih kora, usna harmonika). Uostalom, drugi dio, Western, u cjelinu romana uzglobljen je kao svojevrsni mikro~anr (signiran druk ijim oznakama izmeu potpoglavlja, zvijezdama poput aerifovih zna ki i konvencionalnim stilografskim filmskim zavraetkom The End). Ipak, taj  mikro~anr takoer je teako ~anrovski  upokojiti . Doduae, izravno je povezan s vesternom jer donosi epizodu o snimanju vesterna s americ kim glumcima i domacim statistima u blizini Naselja, ali u hrvatskom kontekstu vestern dobiva druk ije ~anrovske konture. Na samom snimanju filmskog seta ulogu kaubojke preuzima ~ena, mjesna  udakinja Marija C arija. Ona utjelovljuje karikiranu figuru osvetnice jer se bori za pravdu svojih kokoai. Na tom mjestu ovaj mikrosegment naracije ulazi u dijalog s filmskim pod~anrom vesterna: apageti-vesternom, parodijom klasi nog vesterna. Dok s jedne strane lik transvestirane kaubojke predstavlja etiku i estetiku apageti-vesterna koja je  prljavija , stripovskija i gotovo opre na onoj klasi nog vesterna, s druge strane ona je ~ena i time je trajno neprilagoena i ~anru vesterna i pod~anru apageti-vesterna. Tako i taj mikrosegment romana funkcionira kao neki izdvojeni zasebni ~anr koji je istodobno u korelaciji s preostalim dijelom teksta i neovisan od njega. Kad je rije  o joa jednoj va~noj dimenzija ~anra, zna ajkama retori kih struktura, prema Frowu one oblikuju odnose izmeu poailjatelja i primatelja i uklju uju pregovaranje o statusu istine o onome ato se pri a. Kredibilitet, autoritet i emocionalni ton u inci su tih retori kih relacija koje su implicirane razli itim diskurzivnim strategijama. Pregovara ki odnos izmeu pripovjeda a i itatelja u romanu do~ivljava krizu u posljednjem dijelu Adio. Ondje je joa jednom u pitanje dovedena raspodjela pripovjednih nadle~nosti. Ranije je retori kim strategijama razdvojen glas pripovjeda ice Ruzinave od ispripovijedanog (njezinih biljeaki obilje~enih kurzivom unutar isprekidanih crtica). Meutim, u posljednjem dijelu pripovjeda ica uvodi lik gospoe 0, koja Ruzinavoj krade biljeake. Na taj na in se i na razini fabule i na razini jezika remeti uhodani odnos izmeu pripovjeda a i itatelja. Postavlja se pitanje tko je gospoa 0, je li to autori ina ili pripovjeda icina dvojnica, i kome pri a pripada. Zbog svih tih varijabilnosti teako je rei jesu li sve intertekstualne i intermedijalne veze uspostavljene u romanu  ukradene i od koga, ato je stvarno, ato fiktivno, ato autobiografsko, ato neautobiografsko, jesu li te podjele besmislene, ima li pripovjeda  ili itatelj nadzor nad zakonom ~anra ili je on izvan njihove kontrole. Sadr~ajno se vjerodostojnost pri e, istine, ~anra problematizira i u prvom dijelu romana, Eastern, kad pripovjeda ica Ruzinava, brbljajui s roakinjom Marijanom Mateljan, relativizira pouzdanost njezine pri e o Sv. Fjoku, zaatitnom svecu Starog Naselja kao i uope znanja:  Dunkve , nastavlja Marijana li~ui med s kruha po kojem je naslagala orahe,  neugodna boleaina buduega sveca ni omela da i dalje korteaje i onondi svoje jubavnice. Juato, tilo mu se je raspadalo, koa ice sagnjile, ali mu je apirit bija ~iv. Zato je naaen mu eniku, iako je bija aifiliatiko, milostivi i svemogui Bog ostavi netaknutim ono a je njegovim prile~nicama, ka uostalon cilen mistu danas, sveta relikvija  evo ovo ovod! Ispru~ila je svoj debeli srednjak s dva zlatna prstena i dugim lakiranim noktom.  La~ea!? beknem. Ona je katkad izmialjala stvari. Kao svaki roeni pripovjeda  koji ~rtvuje istinu na oltaru pri e, pomislila sam. Svi znaju da je Fjoko imao blagoslovljeni prst ijim je dodirom oporavljao gubavce. Pa ata je sad tu fantasti no  istina ili la~?! Pomislim. Marijanino se tijelo puno zveckavog nakita, u airokoj tunici ~arke boje, povuklo u kau , ali samo da bi raairilo krestu. Rekla je:  Kako se vazme. Morea i lagat za re istinu. Inaoma dela aoma, zna se da je u kaai o svetoga Fjoka koa ica od sridnjega parsta, pa ti moja misli (Savi evi Ivan evi 2010, 75-76). O ito da su pitanja istine, dobrote, pravednosti i odgovornosti prikazana vrlo slo~eno poput veze meu nazna enim ~anrovima u romanu Adio kauboju. O istini se mo~e pregovarati kao u slu aju istine o identitetu mjesnog zaatitnika. Istina je relativna i ovisna je o razli itim druatvenim re~imima u kojima se proizvodi, primjerice o ~anru. Kako nas u i Derrida stalno pomicanje istine ne treba promatrati odvojeno od ~anra, jer nema emocije ili spontanosti koja nije generi ki strukturirana. ak je i osobna iskrenost privid jer je i ona u jezik zaodjevena knji~evna konvencija (usp. Frow: 20). Generi ka struktura Adio kauboju tako istinu organizira kao neiskazivo, kao transtekstualno. Istina nije skrivena u tekstu ni u projekciji itatelja, nego se klati izmeu, u neodlu ivu odnosu teksta i itatelja. U romanu su tri dimenzije Frowovih ~anrovskih u inaka izmijeaane. To zna i da ne mo~emo govoriti o formalnoj organizaciji romana odvojeno od ranije predstavljenih retori kih struktura ili sadr~aja romana : < > B  "  ^ b Hܸܧ𜍜~iYI6i~6%h. htEB*CJOJQJaJphhyRB*CJOJQJaJphhy,B*CJOJQJaJph(h. htE6B*CJOJQJaJphh. htECJOJQJaJh. htECJ OJQJaJ h. htEOJQJ h. htE5B*OJQJphh. htE0JOJQJ,jh. htEB*OJQJUph&jh. htEB*OJQJUphh. htEB*OJQJph> @ B d  " m'$ & 0` P@dh1$7$8$H$a$gdtE$dh1$7$8$H$a$gdtE$1$7$8$H$a$gdtE$ & 0` P@dh1$7$8$H$gdtE$$ & 0` P@1$7$8$H$a$gdtE H$0pv~^`24fz|ɽ|p|h\TLT@ThN6hN66OJQJhsOJQJhN6OJQJh. htE6OJQJhFcOJQJhFcB*OJQJphh. htEB*OJQJph*jh. htE0JB*OJQJUph h. htE6B*OJQJphh. htEOJQJhtECJOJQJaJhyRCJOJQJaJh+CJOJQJaJh. htE6CJOJQJaJh. htECJOJQJaJV)4?GOT^is zʠ(4$dh`a$gdtE$dh`a$gd/$dh`a$gdtE $dha$gdtE'$ & 0` P@dh1$7$8$H$a$gdtE|2RTV\x  8:bdf ! "|%&&uumaYaauaahSOJQJh. htE6OJQJhzbOJQJh. htEB*OJQJph!jh. htE0JOJQJU!jh. h+0JOJQJUh. h+OJQJh{OJQJhJ[OJQJh. htEOJQJhN6htEOJQJhN6hN6OJQJhN66OJQJhN6OJQJhN6hN66OJQJ"&&d&f&&&&'''')b)|))))*******+L+|--f0000>1t1133`4b4444555x==A÷÷ïïߖߎ߆~~߯~vvhaLFOJQJh(OJQJhNKOJQJhsOJQJ!jh. htE0JOJQJUhOJQJh,sqOJQJh. hS6OJQJh. hSOJQJhs6OJQJhSOJQJh. htEOJQJh. htE6OJQJhS6OJQJ.ABBBBBCCDDDEEEFFFLLNNOO&Q4Q8QFQJQRQBRRRRpSSTTUUVV\\$\&\]P^诙ٍٍفuuh,UB*OJQJphhB*OJQJphh,sqB*OJQJph*jh. htE0JB*OJQJUphhmOJQJ!jh. htE0JOJQJU h. htE6B*OJQJphh. htEB*OJQJphh. htEOJQJh. htE6OJQJ.P^x^^^^b bdVdddde:fffii8j>j:kPqRqnssssssssVttttxx z {홋zzrzch. htEB*CJaJphh/OJQJh,r1OJQJh,r16OJQJh\#htE56OJQJh\#htE6OJQJhNKOJQJh OOJQJh,sqOJQJ!jh. htE0JOJQJUhJ[OJQJh. htE6OJQJhaLFhaLFOJQJh. htEOJQJhaLFOJQJ& {"{{{^`b\’ "֕8<xԖȹ蹣|maP蹈 hbhb6B*CJaJphhaLFB*CJaJphh. haLFB*CJaJphh,UB*CJaJphhbB*CJaJphh. hbB*CJaJph*jh. htE0JB*CJUaJphh. htEB*CJaJphh/CJaJU*jh. h,r10JB*CJUaJphh. htECJaJh,r1B*CJaJph. Tematski ~anr se ne mo~e jednozna no odrediti ni zbog kronotopa romana koji nije svojstven isklju ivo primjerice vesternu ili dominantnom modelu romana novije hrvatske proze. Dakle prostorno-vremenska povezanost u romanu ne olakaava tipologizaciju romana. Referentni prostorno-vremenski okvir romana ne uklapa se u ~anr vesterna; rije  je o provincijskom dalmatinskom predgrau poratne Hrvatske, i to u dvijetisuitima, koje su u romanu ozna ene  ljetom 200X (Savi evi Ivan evi 2010, 9). I tematskim variranjem ~anr se rasvjetljuje kao trusno tlo, potpuno nesigurno za razvrstavanje tipi nih ~anrovskih likova, situacija i retori kih struktura. Primjerice, iako se dijelom svojim kodeksom asti u odreenoj mjeri obrasci ponaaanja melankoli nih likova poput Ruzinave, Danijela, njihova oca  zaljubljenika u vesterne, Her Profesora uklapaju u standarde tipiziranih likova kaubojaca, oni su atipi ni kauboji jer se moraju podvrgnuti zakonu u malog dalmatinskog mjesta uz magistralu. Teako je biti kauboj u Starom Naselju kad se nema gdje umaknuti (Savi evi Ivan evi 2010, 196), pa svi  neukalupljivi ne mogu onkraj  zakona . Her Profesor biva prebijen  na mrtvo ime&  , Danijel nije dovoljno kauboj da bi se othrvao komunitarizmu, svojim bivaim prijateljima koji su postali nasilni iz u~itka i puke dosade. Kako stoji u pismu Her Profesora Ruzinavoj: Primijetit ea, to njegovo (Danijelovo, op. a.) dirljivo upinjanje biti kao i ostali. Ali koliko aanse ima pjesnik, ili revolucionar, kozmolog, crvenokoso dijete, pa i prena itani debeli veterinar u gradu bez metafizike? Ujutro koljemo svinje, popodne razmialjamo o Hlderlinu, elem, takav je ~ivot (Savi evi Ivan evi 2010, 153-154). Kad se Danijel pokuaao otrgnuti zakonu zajednice, zaradio je batine, a naposljetku i smrt. Jedino je Ruzinava donekle uspjela umaknuti Starom Naselju  odjezditi u zalazak sunca , bez krzmanja ostaviti lokalnog ~igola Anela koji joj je preautio da je bio u druatvu koje je maltretiralo njezina brata. Stilizirana kao kaubojka, ije su neoborive vrijednosti rizik, nepredvidivost, hrabrost, istina, pravda i neizdaja, kojoj je kofer najvjernije pseto i koja nakon obavljena posla mo~e  odjahati u bilo kojem pravcu , Ruzinava se najviae pribli~ila idealu  pravog kauboja. Meutim to se ne mo~e ustvrditi uzme li se u obzir kako zakon ~anra vesterna nala~e da je prekora ivanje normi rezervirano za muakarce. No, manje je va~no koliko je Ruzinava oblikovana u romanesknom svijetu kao originalna kaubojka od pitanja ato u kona nici proizvodi to ustrajavanje na tematskim nedosljednostima ~anra. U inci tog svojevrsnog izvrtanja logike ~anra i insistiranja na druk ijem u romanesknoj naraciji i u zbilji grade odreene vrijednosti i zna enja. U tom smislu knji~evnost postaje popriate politi ke borbe bez obzira na to koliki je doseg i u inkovitost njezina djelovanja. Ruzinava svojim obrascima ponaaanja ne odustaje od moderniziranja vlastite zajednice ma koliko ona u bezakonju postratne Hrvatske bila beznadna. Ruzinava se dakle suprotstavlja ne samo rodnoj logici ~anra vesterna nego i hrvatskoj zbilji kad na dan zaatitnika mjesta Svetog Fjoka re~e kosu i preuzima muaku ulogu noaenja najvee voatane svijee u procesiji. Patrijarhalni kod nije samo jedan od nezaobilaznih uzusa ~anra vesterna nego i tranzicijske Hrvatske pa Ruzinavoj ne preostaje niata drugo doli borbe i uvjeravanja drugih u ludilo zakona. Zato uvjerava brata Danijela da postoji druk ija rodna logika od one koja vlada u Naselju ili zadanom ~anru:  Ne mo~ea biti kapetan , rekao je Dani ju er dok smo plovili na morskoj gri~i. (...)  Kapetanica! vrisnula sam.  Ne razumia, to ne postoji. Kapetan, kauboj ili ~ena pop, toga nema slegnuo je ramenima.  `ta u ti ja , rekao je i nasmijeaio se, a sjeam se, falio mu je jedan zub. A Calamity Jane?! povikala sam jarosno. Zamislio se.  Ona poslije postane obi na dama (Savi evi Ivan evi 2010: 99). Pripovjeda ica izravno kritizira rodno shematski i ~anrovski i zbiljski svijet; zar Calamity Jane ne mo~e biti istodobno kaubojka i dama? Nema sumnje da Adio kauboju ne tra~i sigurno mjesto za u inke ~anra kao ato su vrijeme, prostor ili likovi u romanu ni brzi odgovor na pitanje hoe li uz pomo heroine  koja i jest i nije dama i kaubojka prema simboli kom zna enju svojeg nadimka (Calamity, nevolja, nepogoda, propast)  ruaiti druatvene rodne stereotipe ili e ih osna~iti. Ako roman katkad slijedi poznate obrasce vesterna u liku Ruzinave kao Calamity Jane, on ih i iznevjerava jer je ona stalno onkraj ustaljenih podjela dobro-loae, moralno-nemoralno, muako-~ensko. Kao ato sam ranije istaknula, na elo izgradnje te heroine baa kao i romaneskne naracije ostaje mjeaavina istrage bratove smrti, politike, fantastike, romanse i legendi Divljeg zapada. Ta neizbje~na upuenost na druge ~anrove vidljiva je i u kontekstu tematskog okvira koji se okvirom tranzicijske Hrvatske (grotesknih heroja poput lokalnog monika Vrdoveka koji posjeduje trgovine, mjesni hotel Iliriju, pravo zaustavljanja prometa, crkve, limenu glazbu, spomenike zaatitnika grada) i apsurdnih konflikata, poput onog hoe li riva u Naselju nositi ime borca iz NOB-a ili hrvatskog branitelja koji imaju isto ime i prezime, pribli~ava suvremenoj hrvatskoj postratnoj prozi. Adio kauboju s jedne strane pokazuje kako ni jedan ljudski iskaz ne mo~e pobjei iz ~anra. S druge strane, propitivanje ato je za njega normativno, to razobli enje zakona ~anra povratno normira kao estetski in. Meutim, ~anr nije ni vlasniatvo itatelja ni teksta, nego je negdje izmeu njih. Adio kauboju je ponajprije roman o transgresiji ~anrovskih okvira. Ako razli iti ~anrovi na razli ite na ine oblikuju druatvene vrijednosti i shvaanje stvarnosti, onda prela~enje ~anrovskih granica u romanu Adio kauboju ne referira samo na probleme individualnosti i komunitarizma, podjarmljivanja i prekora ivanja zakona, nego gusta intertekstualna mre~a njegovih ~anrovskih kodova eti nost ini kliskim terenom na kojemu se nu~no sukobljuju suprotstavljeni jezici. U krajnjim konzekvencijama tekst postaje kritika onih sustava, uklju ujui i knji~evne, koji se temelje na strogim podjelama i jednozna no kodiranim iskazima. Roman postaje poligon ~anrovskoga kri~anja gdje se generi ke granice viae ne mogu lako raspoznati. Vjerodostojnost, autoritet tih granica dovodi se u pitanje kao i sposobnost bilo kojeg ~anra da bude nositelj univerzalnih druatvenih istina. Time se ne pori e injenica da ~anr, tj. ~anrovi imaju sposobnost kreiranja svjetova, ali se isti e da je njihovu mo po~eljno uvijek iznova stavljati na kuanju ne bi li se izbjegao poguban u inak naturalizacije i stereotipizacije meuljudskih odnosa. LITERATURA Biti, Vladimir. 2002.  Performativni obrat teorije pripovijedanja . U Politika i etika pripovijedanja, ur. Vladimir Biti, 7 31. Zagreb: Hrvatska sveu iliana naklada. Boko, Jasen (razgovarao s O. Ivan evi Savi evi). 2010.  Pia e, ovdje te zakon ne atiti  HYPERLINK "http://www.matica.hr/vijenac/434/Pia e%2C%20ovdje%20te%20zakon%20ne%20atiti/" http://www.matica.hr/vijenac/434/Pia e%2C%20ovdje%20te%20zakon%20ne%20atiti/, (posjet 1. 9. 2014.) Derrida, Jacques. 1992.  The Law of Genre . U Acts of Literature, ur. D. Attridge, 221 252. New York London: Routledge. Douglas, Mary. 2001. isto i opasno. Analiza pojmova prljavatine i tabua. Beograd: XX vek. Frow, John. 2006. Genre, London New York: Routledge. Kolanovi, Maaa.  Olja Savi evi Ivan evi: Adio kauboju  HYPERLINK "http://aquilonis.hr/dodaci/pisci_na_mrezi/kolanovic_adio_kauboju_kritika.pdf" http://aquilonis.hr/dodaci/pisci_na_mrezi/kolanovic_adio_kauboju_kritika.pdf (posjet 26. 8. 2014.) Levanat-Peri i, Miranda. 2011.  Junaci s greakom, nemilosrdni gadovi i nevini greanici , Zadarska smotra, 2 3: 219 222. Savi evi Ivan evi, Olja. 2010. Adio kauboju. Zagreb: Algoritam. Poga ar, Marko (razgovarao s O. Ivan evi Savi evi). 2008.  Izboriti neku svoju zajedni ku stvar . Tema, 5 (7 8): 6. Ryznar, Anera. 2012.  Adio ~anru: Parodijska interdiskurzivnost u romanu Olje Savi evi Ivan evi Adio, kauboju . U Vila  kiklop  kauboj. itanja hrvatske proze, prir. Anera Ryznar, 171 199. Zagreb: Zagreba ka slavisti ka akola. The Trouble with Other How has Genre Travesty Asked Some Important Questions about the Ethics and Politics of Narration? The article focuses on the ethical and political questions that the novel Adio Kauboju (2010), written by Croatian writer Olja Savi evi Ivan evi, constantly reiterates. The novel, marked by a transgression of genre boundaries, is read in line with the poststructuralist discussions on genre theory. The purpose of the analysis is to point out the performative role of the genre instability of the novel. The trouble with the purity of the genre indicates that genre classifications themselves are not neutral, simple, and merely standardized. That doesn't bring into question only the stability of genre theory and the typology of the genre, but also the neutrality of the literary, cultural and social axiology. Keywords: genre, ethics and politics of narration, transgression of genre boundaries  Svi citati iz romana preuzeti su iz prvog Algoritmova izdanja iz 2010. Fabula prati Dadu, koja se nakon nezavraenog studija u Zagrebu privremeno vraca u Staro Naselje gdje je od djetinjstva zovu Ruzinava. Tamo ~ive Ruzinavina sestra, u romanu imenovana jednom, nadimkom Blindirana koji joj je darovao brat. Sestra je razvedena i radi kao u iteljica. U Naselju ~ivi i mama Ruzinave, u romanu nazvana Ma, koja nakon samoubojstva sina Danijela i prerano preminulog mu~a (prije Domovinskog rata zbog bolesti je preba en iz cementare u kino Balkan a nakon zatvaranja kina radi u videoteci) postaje ovisnica o tabletama i groblju koje ritualno obilazi. Sestrina zabrinutost za Ma dovukla je i Ruzinavu u Naselje. To nije jedini razlog njezina dolaska. Opsesivni motiv njezina povratka istraga je misterioznih okolnosti samoubojstva Ruzinavina 18-godianjeg mlaeg brata Danijela. Usto, nakon duljeg izbivanja u Naselje se vratio i veterinar, lokalni  frik , Her Profesor, s kojim je Danijel bio toliko povezan da se sumnja da ga je pedofilski iskoriatavao. Za vrijeme boravka u Naselju Ruzinava upada u avanturu s lokalnim ~igolom Anelom koji bizarnom smrcu pogiba na filmskom setu kaubojca koji se snima u blizini.  U tom je smislu zanimljiv i autori in prikaz ~anra vesterna i njegovih implikacija na tkanje naracije romana usp.  HYPERLINK "http://www.matica.hr/vijenac/434/Pia e%2C%20ovdje%20te%20zakon%20ne%20atiti/" http://www.matica.hr/vijenac/434/Pia e%2C%20ovdje%20te%20zakon%20ne%20atiti/ (posjet 1. 9. 2014.)  Pojmom romansa referiram na prvotno zna enje ~anra i elemente srednjovjekovne viteake pri e, viteaku ast, bitke i preljubni ke likove koji se u promijenjenom obliku nalaze i u Adio kauboju ( ast kao eti ki obvezujui obrazac ponaaanja Ruzinave, Danijela; mjesne tu e izmeu razli itih klanova; Ruzinavina dvogodianja veza s o~enjenim dingom ili avantura s lokalnim ljepotanom u Naselju i sl.)  Svojevrsni okvir detektivskog romana nudi lik Ruzinave kao Sherlocka Holmesa u potrazi za istinom o smrti svojeg brata.  Primjerice antropologinja Mary Douglas smatra da je neumjesno odreene supstancije klasificirati kao prljave gdje je prljavo dijelom utemeljeno na tabuima i klasifikacijskim sustavima. (Douglas 2001, 57).  Citiranje The Stranglersa u romanu zadobiva neke nove okvire jer su i glazbene cover verzije uvijek neka mjeaavina starog i novog.  Iznevjeravanje okvira nasluuje se u injenici da itateljima do konca romana ostaju nerasvijetljene okolnosti Danijelove tajnom obavijene smrti.  Ilustracije radi, ~anrovi poput vesterna i romanse u ameri koj filmskoj industriji zasigurno reproduciraju i aire odreene rodne i kulturne stereotipe i stvaraju sustave vrijednosti. Njih podr~avaju razli ite institucije od medija do filmske kritike.  Ruzinavoj dok spava u vlaku gospoa 0 krade biljeake i nestaje negdje kod Karlovca. Gospou 0 Ruzinava opet sree u Zagrebu gdje presjeda za Mnchen. Ondje je u udnim okolnostima zatvara u lonac i ve~e kao poatanski paket te nasumce odabranim vlakom aalje u nepoznato.  Svojevrsnu svijest o tome iskazuje i autorica: forma dolazi u paketu zajedno s temom, sadr~ajem, nije to odvojivo. (Boko 2010).  Simptomi poratne Hrvatske: isprani plakati Gotovine u natprirodnoj veli ini (str. 12), nove zgrade za vojne invalide (str. 13), anketiranje o poslijeratnom ~ivotu mladih u Hrvatskoj jednog starmalog brucoaa iz Heidelberga (str. 25), zalijevanje crnom bojom plo e s imenima partizana na Zadru~nom domu i odrubljivanje glava partizanskim spomenicima (str. 91), atrajk radnika na splitskom ~eljezni kom kolodvoru (str. 197).  I u romanesknoj naraciji i u  divljoj prerijskoj Hrvatskoj  zakon ne atiti likove poput Ruzinavina brata koji je bio: (d)ruga iji. Sve je kod njega bilo preko mjere. Previae magle u glavi, rekla bi naaa sestra. Izgleda da je ~elio biti astronom, razumio se u zvijezde, a reklo bi se da je mogao biti i pjesnik  ali to nisam znala do prije nekoliko dana. (...) Glumio je da je kauboj. To je simpati no kad imaa devet godina, poslije baa i nije. (Savi evi Ivan evi 2010: 201)  Ideoloaki u inci ~anra koje ovdje nastojim ilustrirati ne nastoje povlastiti autori ino vienje knji~evnosti kao jedino valjano, istinito ili nedvosmisleno eti no, ali to shvaanje knji~evnosti kao nesigurnog podru ja borbe zasigurno pridonosi njezinu pristupu ~anru: Knji~evnost nije uto iate, pogotovo nije sigurno uto iate, jer tra~i velik stupanj iskrenosti, preispitivanja, a time i hrabrosti, ali ona je i potencijalno sna~an medij, danas kad je ostalim medijima teako povjerovati. Kad sam pisala Adio kauboju, znala sam ato e se dogoditi, ne treba biti prorok za takvo ato, dovoljno je biti svjestan gdje ~ivia, proaetati ulicom; otii eae izvan centra, pa i izvan Zagreba, Splita, Rijeke, u srce hrvatskog sna, koje je zapravo kraj svijeta, gdje te napuste sve iluzije o tome gdje smo, kako ~ivimo. Radnici tra~e svoje pare koje su zavraile u tuim d~epovima, ali ni sami ne vjeruju da e ih ikad dobiti. Ta bespomonost da se neato promijeni, izigranost, dezorijentiranost, ono je najgore. Evo, ak i ja, dok vam odgovaram na ova pitanja, sve vrijeme znam da neu baa niata promijeniti, osim mo~da na vlastitu atetu. Ali borba je va~na i, kad se ini uzaludna, ona ostavlja otvoren izlaz nekim ljudima koji e je moi provesti.  HYPERLINK "http://www.matica.hr/vijenac/434/Pia e%2C%20ovdje%20te%20zakon%20ne%20atiti/" http://www.matica.hr/vijenac/434/Pia e%2C%20ovdje%20te%20zakon%20ne%20atiti/  Brat Danijel trebao je zamijeniti njihova bolesnog oca.     PAGE  PAGE 1 (F`Ҙ:<>jҠԣ֣Z\^`r&*ЦҦ|~\`ż٨ٖىxmaXahG6CJaJhGhtE6CJaJh OhtECJaJ!jh. htE0JCJUaJh/Wh/W0JB*ph"jh. hb0JB*UphhaLFCJaJhbB*CJaJphhb6CJaJhbhtE6CJaJhbCJaJh. htECJaJh. htEB*CJaJphh> B*CJaJph"`ҭ`j޴(@t|ĺ.TȻְwowwgwg\gSgwgwgh~g6OJQJh. h~gOJQJh~gOJQJhgTOJQJh. htEOJQJh. htE6OJQJh:CJaJhgTCJaJ#h OB*CJOJQJ^JaJph&&&)h. htEB*CJOJQJ^JaJph&&& h. htE6B*CJaJph&&&h. htEB*CJaJph&&&h. htECJaJh. htEB*CJaJph "r46LNDFLNP,P PvTVҵҊ}qҵҵq\)jh. htE6B*OJQJUphh. htE6OJQJh. htE0JOJQJ,jh. htEB*OJQJUph&jh. htEB*OJQJUph h. htE6B*OJQJphhzbB*OJQJphh. htEB*OJQJphhtEB*OJQJphh~gOJQJh. htEOJQJ$46LNvP< uu' & F & 0` P@dh1$7$8$H$gdN6 & Fdh1$7$8$H$gdtE' & F & 0` P@dh1$7$8$H$gdtE'$ & 0` P@dh1$7$8$H$a$gdtE V  $NP ,.:<$PT ´¥讀漏xiT(h. htE5B*CJOJQJaJphhN6htEB*OJQJph h. htEhN6htE6 hN6htEhN6B*OJQJphh. htEOJQJh. htEB*OJQJphh. htE0J6OJQJ)jh. htE6B*OJQJUph/jh. htE6B*OJQJUph h. htE6B*OJQJph <BDF,D8 $a$gd/W$1$7$8$H$a$gd+$a$gd/W $dha$gdtE$1$7$8$H$a$gd9U 1$7$8$H$gd9U'$ & 0` P@dh1$7$8$H$a$gdtE <tvTV\^h*,BD<>u"htECJOJPJQJaJmH sH "h+CJOJPJQJaJmH sH "h9UCJOJPJQJaJmH sH (h9Uh9UCJOJPJQJaJmH sH +h9Uh9U6CJOJPJQJaJmH sH +h9Uh9U5CJOJPJQJaJmH sH %h9U5CJOJPJQJaJmH sH ) BDFHPjǼufufW?.jh/WhmB*CJOJQJUaJphh/WhmCJOJQJaJh/WhmCJOJQJaJhmCJOJQJaJ)jh/Whm0JCJOJQJUaJh/WhmB*aJph h/Whmhmjhm0JUhVh. htEOJQJ(h9Uh+CJOJPJQJaJmH sH "h+CJOJPJQJaJmH sH "hyRCJOJPJQJaJmH sH `bd(*,.DF68:<ѹ옉|umu|ubuQF7uh/WhmCJOJQJaJh/WhmCJaJ!jh/Whm0JCJUaJh/WhmB*phh/Whm6 h/Whmjh/Whm0JUh/WhmCJOJQJaJhmB*CJOJQJaJph h/Whm0JCJOJQJaJ.jh/WhmB*CJOJQJUaJph4j h/WhmB*CJOJQJUaJph%h/WhmB*CJOJQJaJphz "$& (*,vxz|۾ۤۇypeXNXhmB*aJphh/WhmB*aJphh/WhmCJaJh/WhmaJh/Whm6aJhmh/Whm6CJOJQJaJh/WhmCJOJQJ%jh/Whm0JCJOJQJU h/Whmjh/Whm0JUh/Whm6CJOJQJaJh/WhmCJOJQJaJ)jh/Whm0JCJOJQJUaJ $(x<FHgdtEgdtE$1$7$8$H$a$gdb$a$gdb$1$7$8$H$a$gdtE$a$gdtE$a$gd,r1 $a$gd/W$a$gd/W$1$7$8$H$a$gd/W|nrFR:<>@VX.FBDFHJƹpdTPhh/Whm6CJOJQJaJh/Whm0J6aJ"jPh/Whm6UaJjh/Whm6UaJ hm6aJh/Whm6]aJh/Whm6aJhm h/Whmjh/Whm0JUh/WhmOJQJh/Whm6CJOJQJh/WhmCJOJQJ%h/WhmB*CJOJQJaJph hVh0JmHnHuhm hm0Jjhm0JUhjhU h]hgd/ &`#$gd/gdtE .:p/|. A!"#$% DyK yK Jmailto:izuzul@kulturologija.unios.hrEDyK yK http://www.matica.hr/vijenac/434/Pi%25C5%25A1%25C4%258De%252C%20ovdje%20te%20zakon%20ne%20%25C5%25A1titi/ DyK yK http://aquilonis.hr/dodaci/pisci_na_mrezi/kolanovic_adio_kauboju_kritika.pdfEDyK yK http://www.matica.hr/vijenac/434/Pi%25C5%25A1%25C4%258De%252C%20ovdje%20te%20zakon%20ne%20%25C5%25A1titi/EDyK yK http://www.matica.hr/vijenac/434/Pi%25C5%25A1%25C4%258De%252C%20ovdje%20te%20zakon%20ne%20%25C5%25A1titi/666666666vvvvvvvvv66666>666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmH nH sH tH H`H tENormalCJPJ_HaJmHsHtH DA D Default Paragraph FontRiR 0 Table Normal4 l4a (k ( 0No List 4 @4 tE0Footer  !JoJ tE0 Footer CharOJPJQJ^JmHsHtH .)`. tE Page Number4@"4 tE Comment TextVo1V tEComment Text CharOJPJQJ^JmHsHtH N@BN tE0 Footnote TextCJOJPJQJaJ`oQ` tE0Footnote Text Char$CJOJPJQJ^JaJmHsHtH @&`a@ tE0Footnote ReferenceH*6U`q6 tE0 Hyperlink >*B*phFV`F Fc0FollowedHyperlink >*B*phPK!pO[Content_Types].xmlj0Eжr(΢]yl#!MB;.n̨̽\A1&ҫ QWKvUbOX#&1`RT9<l#$>r `С-;c=1g~'}xPiB$IO1Êk9IcLHY<;*v7'aE\h>=^,*8q;^*4?Wq{nԉogAߤ>8f2*<")QHxK |]Zz)ӁMSm@\&>!7;wP3[EBU`1OC5VD Xa?p S4[NS28;Y[꫙,T1|n;+/ʕj\\,E:! t4.T̡ e1 }; [z^pl@ok0e g@GGHPXNT,مde|*YdT\Y䀰+(T7$ow2缂#G֛ʥ?q NK-/M,WgxFV/FQⷶO&ecx\QLW@H!+{[|{!KAi `cm2iU|Y+ ި [[vxrNE3pmR =Y04,!&0+WC܃@oOS2'Sٮ05$ɤ]pm3Ft GɄ-!y"ӉV . `עv,O.%вKasSƭvMz`3{9+e@eՔLy7W_XtlPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-!pO[Content_Types].xmlPK-!֧6 -_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!!Z!theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ'( theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK]# K q \#@.9h;< EDFas N q as $$$'H|&&AP^ {`V | >@BCDEF4  ?AKU_UUWbWWasXXX  '!!21~XX8@0( ]h|#!~p B S  ? _Hlt285703346 _Hlt286398282 _Hlt283222740 _Hlt271192791 _Hlt271358096 _Hlt286738918 _Hlt283973442 _Hlt319577930aUUUWWb!c+cbs@@@@@@@@bUUUWW"c,c[cbs "#KsuKM=>HI  @ A   f g   24FHqtTUjk02LNJLkm  T"U"##\#^###$$$$$$@%B%S%U%%%&&n&o&&&T'W'* ***D+E+M+O+--..+.,.@.G.P.Q...>e>f>>>E?G?U@W@y@{@@@@@@@BBDD E EDFFFFF HHHHHHHH I IIIJJJJLL6L7L)M*MKMMM|N}N5O6OOOOO>P?P\P]PPPPPQQSSTThTjT~TTU`UUUUUVV_VaVVVVVVVVVVVWcWWWWWWWXXX!X0X2X3X4X:X;X>X@XYX\XnXpXXXXXXXXX}Y~YYYYYYZZZZZZZZZZ[[]]]]]]-^.^~^^^^^^^^______0`1`rasaaas@sAsCsDsFsGs_sbs Jgh##n&o&N+O+005599@@@CACIIoNpNSSTTTTUU;Vs@sAsCsDsFsGs_sbspT[h^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHohp^p`OJQJo(hHh@ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHohP^P`OJQJo(hHpT         /N6saCB/E;-pb_ P FhUU% O_RiVCD N| 1!\#=%d'o(y,/ 1,r1U2V#46::D[<k>YA`CeCtE7bEtEaLFQH. L5`MqM9QvS,UvV;V/W_4B*+$Gn#; OXRz`wA"h8( {}0IJ[yR~4> A&/W2<FHQ|q.; y @T&3y#s`;Ex+:9U\%FcUC_tSkk]]@bY *+-69as  "&*0BF\^btUnknown G*Ax Times New Roman5Symbol3 *Cx Arial3Times3Nj-3 fg7@Cambria? *Cx Courier New;WingdingsA$BCambria Math 1hlfglfgQ .P -7ib 8Ahh0R]sJ#qHP$P'tE2!xx Tvrtko Vukovi Ivana }u~ul  Oh+'0L!   D P \hpxTvrtko Vuković Normal.dotmIvana Žužul2Microsoft Macintosh Word@F#@T`2@T`2 Q .PGPICTZ HHZ ZHHyZZ s wcc^g9g9^g9co{{w{w{{޽_o{c^ckZ%cg9Zg9c^g9^g9sZkZ^cg9^Vg9kZkZo{Zcc^g9cg9g9sg9kZ^g9c^g9S{ss{w {skZs{wwwww{w{ww{wwsww{w{{ssww3 wk_k_cck_^g?ccg?k_ck_wc^k_sZ{ wc^cVV^c^{'^cg9g9kZo{g9s^VkZco{Vc#sswo{sswwo{o{so{+g9w{ss{{{w; Vg9ZkZg9o{^ZVc^ kZ^ZccZZkZZZ^^g9R=g9kZg9sg9{kZkZo{o{sg9g9wo{kZo{o{kZckZo{kZkZo{scOo{o{g9sso{co{sg9o{kZkZso{wg9o{ssg9kZckZo{wg9kZg9sg9g9kZo{o{Eso{wkZo{ kZo{o{g9sswso{wwg9o{sg9o{sg9skZo{{w{wwsw{sssw{swo{{w{w{w{{ww{s{w{ww{{ww{w{w{{ww{w{w{{?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FEt2Data 1Table4WordDocument0SummaryInformation(|!DocumentSummaryInformation8CompObj` F Microsoft Word 97-2004 DocumentNB6WWord.Document.8