ࡱ> c22bjbjZZ:v8b\8b\s+*4$$$8888p,!T8.!!""""%;&`!!!!!!Ɩ|D!1$&""&&!$$""RK^K^K^&,$"$"K^&K^K^91"@3_)iS, h0L/[X11n$l&&K^&&&&&!!K^&&&&&&&&&&&&&&&&L :VELIKI PENUAMATOLOG ZAPADA - AURELIJE AUGUSTIN Damir `EHI  Veonika Nela GA`PAR Sa~etak: Tuma enje Duha Svetoga kao meusobne i obostrane ljubavi izmeu Oca i Sina pripada u temeljni poklad zapadne pneumatologije, koju je zasnovao Augustin povezujui dva razli ita razmialjanja o Duhu Svetomu: biblijsko, dinami no, i metafizi ko, stati no. Zato ga mnogi nazivaju veliki pneumatolog Zapada. Tom velikom pneumatologu Zapada posveen je i ovaj rad. Augustinova je pneumatologija, poput kristologije, soterioloaka konkretizacija njegova trojstvenoga nauka. Svoj nauk o Duhu Svetomu Augustin je koncipirao unutartrojstveno i nerazrjeaivo ga vezao uz svoje shvaanje Crkve i milosti. Tako Crkvu i kraansku egzistenciju Augustin ne shvaa samo kristoloaki nego ih obje svojom prnumatologijom povezuje u trojstveno otajstvo samoga Boga. Gledanje na Duha Svetoga kao Caritas, Donum i Comunio Oca i Sina predo uju njegove funkcije u povijesti spasenja. Klju ni pojmovi: Duh, ljubav, dar, zajedniatvo, pneumatologija, Trojstvo Uvod Sveto pismo opisuje djelovanje i bt Duha Svetoga mnogim slikama (dah, zrak, vjetar, voda ~ivota, ognjeni jezici, pomast, pomazanje, pe at, mir, dar, ljubav itd.), a razli ite slike mogu voditi do razli itih teoloakih shvaanja. Upravo je to bio slu aj kod razli itih pneumatologija na Istoku i Zapadu. Razlike pogaaju kako slike tako i pojmove i, napokon, itavu zamisao pneumatologije. Na~alost, nije se ostalo kod toga legitimnoga, atoviae, po~eljnoga jedinstva u razli itosti teoloakih promialjanja. Razli itost teoloakih razmialjanja naala je odraz u Simbolu vjere zapadne Crkve, naime, u dodatku Nicejsko-carigradskom vjerovanju: koji izlazi od Oca i Sina (filioque). Tog dodatka nema u izvornom Vjerovanju ortodoksnih Crkava do danas. Njegovo uvratavanje u zapadno Vjerovanje u inilo je od teoloake razlike dogmatsku razliku, koja je kasnije bila shvaena kao razlika koja dijeli Crkvu i koja do danas ini jednu neprevladanu to ku kontroverze izmeu Istoka i Zapada. W. Kasper, kao i mnogi drugi teolozi, isti e: shvatiti i rijeaiti taj spor mogue je jedino na pozadini razli itih teologija Duha Svetoga. Razli ita shvaanja proizlaze, dakle, iz razli itih slika koje su uzete da bi se doalo do dubljeg shvaanja nauka o Duhu Svetome. U zapadnoj teologiji glavni model polazi od dviju moi duae: spoznaje i volje. Oca, koji sebe u Sinu kao svojoj Rije i spoznaje i izri e, u toj spoznaji zahvaa istodobno te~nja volje, te~nja ljubavi, sjediniti se sa tom svojom slikom; isto tako se Sin u ljubavi posvema predaje Ocu. To dohvaanje i zagrljaj nije proces raanja kao spoznajno iznoaenje rije i, po kojem proizlazi istodobno neato po biti isto, a ipak razli ito, radije se radi o pokretu volje, koja te~i prema sjedinjenju razli itoga. Budui da voljeno egzistira u onom koji voli kao pokreta ka i pogonska snaga, ono voljeno se mo~e ozna iti kao Duh u smislu nutarnje pokreta ke snage. To tuma enje Duha Svetoga kao meusobne i obostrane ljubavi izmeu Oca i Sina pripada u temeljni poklad zapadne pneumatologije, koju je zasnovao Augustin povezujui dva razli ita razmialjanja o Duhu Svetomu: biblijsko, dinami no, i metafizi ko, stati no. Zato ga mnogi nazivaju veliki pneumatolog Zapada. Tom velikom pneumatologu Zapada posveen je i ovaj rad. Augustinova je pneumatologija, poput kristologije, soterioloaka konkretizacija njegova trojstvenoga nauka. Svoj nauk o Duhu Svetomu Augustin je koncipirao unutartrojstveno i nerazrjeaivo ga vezao uz svoje shvaanje Crkve i milosti. Tako Crkvu i kraansku egzistenciju Augustin ne shvaa samo kristoloaki nego ih obje svojom prnumatologijom povezuje u trojstveno otajstvo samoga Boga. Zbog svojeg jedinstvena zna enja, piae papa Benedikt, sveti je Augustin imao vrlo airok utjecaj te bi se, s jedne strane, moglo tvrditi kako svi putovi kraanske latinske knji~evnosti vode u Hipon (danas Annaba na al~irskoj obali)  grad u rimskoj Africi gdje je on bio biskup od 395. pa sve do smrti 430. - i s druge strane, kako se iz toga mjesta granaju mnogi putovi kasnijega kraanstva i zapadne kulture. Zahvaljujui Augustinu, filozofska misao openito, a platonska posebno, u zapadnoj teologiji stekla je pravo graanstva jer je, poslije potrebnih ispravaka, ozbiljno iskoriatena za produbljenje kraanskog otajstva. Augustinovi e spisi postati povlaateno sredstvo i u razvitku teoloake misli i u rjeaavanju raznih prijepora. Premda nikada nije predstavljao krut sustav, kakav e biti tomizam, teoloako-filozofski pogled svetoga Augustina je sve do XIII. stoljea duaa i glavno uporiate na koje se zapadna teoloaka misao trajno oslanjala. 1. Sv. Augustin kao pneumatolog Augustinova pneumatologija je soterioloaka konkretizacija njegova trojstvenog nauka. Izmeu brojnih Augustinovih djela u kojima raspravlja o pitanjima presvetoga Trojstva, isti u se dva djela u kojima donosi sa~etak svojeg razmialjanja, a to je djelo De Trinitate, poglavito petnaesta knjiga, i njegovi Govori, homilije. On se je u svojim duhovskim homilijama donekle protuma io novozavjetne tvrdnje o Duhu Svetomu. Gledanje na Duha Svetoga kao Caritas, Donum i Comunio Oca i Sina predo uju njegove funkcije u povijesti spasenja. On je prisutnost trojstvenoga Boga u vjernicima. Ovu injenicu treba gledati u skladu sa trostrukim korakom u kojemu spasenjsko Bo~je djelovanje dohvaa pojedinca: Najprije je ovjek stvoren od Boga njegovom slobodnom voljom, bio je pou en propisima kako da oblikuje svoj ~ivot; nakon toga on prima Duha Svetoga koji uzrokuje u ovjeku radost da ljubi ono najviae i nepromjenjivo dobro koje je Bog, 2 & i to ve sada, jer mi joa hodimo u vjeri, a ne u gledanju2 . (2 Kor 5,7) Tako je primanjem ove kapare ovjek potaknut da primi nezaslu~eni dar, da pristane uz Stvoritelja i da prispije do sudjelovanja u pravome svijetlu (usp. Iv 1,9), da bi onome, kome duguje svoj bitak zahvaljivao i za svoju sreu. Augustin poziva vjernike na djela ljubavi, na slogu i harmoniju, na slu~bu mira i poniznost te u to izri ito uklju uje ljubav prema Crkvi, te osobito na ono ato je u njoj bijedno: 2 Mi imamo Duha Svetoga ako ljubimo Crkvu, mi nju ljubimo ako ostanemo u njenome jedinstvu i njenoj ljubavi2 . Vidljiva i nevidljiva Crkva prelaze jedna u drugu u onoj mjeri u kojoj Duh Sveti u vjernicima u~i~e i potpuno oblikuje ljubav prema Bogu i bli~njemu te ih tako vodi preko ljudskih granica i ograda. Kada sadaanji papa Joseph Ratzinger razmialja o Augustinu u svojoj knjizi Zajedniatvo u Crkvi smatra kako je i sam Augustin bio svjestan poteakoe ove teme i da se borio za objektivnost, onu koja se mo~e pronai jedino u zajedni koj vjeri Crkve. On postupa tako da polazi od biti Duha Svetoga, izla~ui njegova imena koja nalazimo u predaji a ponajprije naziv Duh Sveti. No upravo ga to stavlja pred aporiju. Dok se imenima Otac i Sin uistinu izri u vlastitosti prve i druge osobe Presvetog Trojstva, davanje i primanje, bivstvo kao davanje i bivstvo kao primanje, kao rije  i odgovor ali tako potpuno jednako da ne nastaje podreenost nego jedinstvo, oznaka Duh Sveti ne izra~ava ovu posebnost tree osobe. Augustin osobitost Duha Svetoga vidi u tome, ato je on vez ljubavi koji ujedinjuje Oca i Sina. On je pri tome svjestan ograni enosti ove definicije kada piae: Duh Sveti je dakle sigurno neizrecivo zajedniatvo Oca i Sina. Mo~da je njegovo ime otud, ato se na Oca i Sina mo~e primijeniti taj isti odnos. On se zove tako u pravom smislu, kako se Otac i Sin zovu u openitom smislu. Da, i Otac je Duh, i Sin je Duh; i Otac je sveti, i Sin je svet. Da bi se, dakle, moglo rabiti ime koje je zajedni ko Ocu i Sinu i njime moglo pokazati Duha Svetoga kao zajedniatvo njih dvojice, taj dar dvojice nazvan je: Duh Sveti. Ovu unutartrojstvenu definiciju, koju je pronaaao ne bez suzdr~anosti, da je naime Duh Sveti vez ljubavi izmeu Oca i Sina, Augustin konkretizira time, ato tu definiciju proairuje na povijest spasenja, i Duha Svetoga imenuje takoer Bo~jim darom koji je dan nama. U svojoj knjizi Zajedniatvo u Crkvi papa Ratzinger kada govori o specifi nostima i posebnostima tree Bo~anske osove ka~e: Naziv Duh Sveti ne ozna ava ovu posebnost tree Bo~anske osobe, posve suprotno tako bi se mogla zvati i svaka od druge dvije Osobe Trojstva. Sam Bog bi se mogao zvati Duh Sveti, jer je: 2 Bog je Duh2 (Iv 4, 24). Biti Duh i biti Svet jesu izrazi kojima se opisuje bit samoga Boga, ono ato ga obilje~ava kao Boga. Stoga se ini da se pokuaaj zadobivanja nekoga konkretnoga shvaanja Duha Svetoga preokree u svoju suprotnost, da ga samim time ini joa viae neprepoznatljivim. No Augustin upravo u tome vidi posebnost Duha Svetoga: ako ga se ozna ava onim ato pripada Bo~jem boatvu, ato je zajedni ko Ocu i Sinu, onda je njegova bit upravo to, da je communio Oca i Sina. O igledno je posebnost Duha Svetoga u tomu da je On to zajedni ko Oca i Sina. Njegova je posebnost u tome da je jedinstvo. Stoga je ope ime Duh Sveti u svojoj openitosti najprimjereniji na in da se izrazi njegova bit, u protuslovlju njegove posebnosti, a ona je upravo 2 zajedni ko2 Oca i Sina. Augustin u svome djelu De Trinitate, kao neato ve posve jasno i ustaljeno tvrdi da je Duh Sveti u jedinstvu Trojstva istobitan (consubstantialis) Ocu i Sinu... Primjenom consubstantialis na Duha Svetoga Augustin ka~e da je Duh Sveti iste biti sa Ocem i Sinom. S njima je subitan. Tako na consubstantialis po iva svekolika vjera u Boga Duha Svetoga. Ina e je pojam consubstantialis prava rijetkost u pneumatoloakim vrelima. ak se ne nalazi ni u Carigradskom vjerovanju mada se Sabor 381. odr~ao u svezi sa naukom o bo~anstvu Duha Svetoga. Ipak su neki teolozi i prije Augustina na Duha Svetoga primijenili consubstantialis. Barem su to u inili Atanazije Veliki i na posebno istaknut na in Grgur Nazijanski. Lako je mogue da je i sam Augustin izravno pod utjecajem Nicejskog vjerovanja izri aj istobitan kao poznat primijenio i na Duha Svetoga. U prilog boatva Duha Svetoga su i tri gr ke rije i u njegovu djelu De Trinitate 1,13, a to su : glagol , koji doslovno zna i robovati. Augustin je glagol istaknuo zbog njegova zna enja i uporabe u Gal 5,13. Tu se pomou toga glagola izri e zapovijed da kraanin jedan drugome bude po ljubavi i na usluzi. Kraanin e kraaninu slu~iti vjerno, odano i pokorno kada je njegov rob i sluga. Druga gr ka rije  u ulomku 1,13 je . Taj glagol u opem zna enju zna i slu~iti. Augustin zapravo na taj glagol svraa pozornost da pomou njega novozavjetnim navodom iz Fil 3,3 poka~e i doka~e da Duh Sveti nije, kako neki tvrde, stvorenje nego da je, kako pravovjerje u i, pravi Bog. Teoloako zna enje glagola  Augustin izvodi iz njegove nazo nosti i primjene u Pnz 6,13 i Mt 4,10. Na oba se biblijska mjesta ovjeku nareuje da slu~i samo Bogu. Dok je u latinskome tekstu servies, u gr kome je upotrijebljen joa istaknutiji glagol. U potvrdu da je Duh Sveti Bog Augustin navodi Fil 3,3 gdje Pavao ozna ava kraane kao one koji slu~e Bo~jem Duhu. Bo~ji Duh je Duh Sveti. Prema tome kada apostol u Fil 3,3  rabi vezano uz Duha Bo~jega, njime nazna uje da Duha Svetoga poima Bogom. Trea gr ka rije  u De Trinitate 1,13 je . U redovnom gr kom ona zna i slu~enje. U skladu sa glagolom  imenica izri e i ozna uje slu~enje kojim se samo Bogu slu~i. Pojavljuje se, kako vidimo, ne mala pojmovna poteakoa koju treba rijeaiti tako da se utvrde i druga mogua imena tree bo~anske Osobe i da se otkrije, koje od tih imena izra~ava odnos. Otvarajui nove putove na tom polju, Augustin polazi od objavljene danosti po kojoj je Duh Sveti, Duh Oca i Sina i koja Duhu Svetome u vlastito daje to ime. Tra~i po tom i nalazi rjeaenja u ekonomsko-spasenjskom djelovanju, koje samo Pismo pripisuje treoj Osobi Trojstva. Tako 1 Kor 12,11 pripisuje Duhu Svetomu funkciju djelitelja darova Bo~jih ljudima. U Rim 5,5 stoji: Ljubav je Bo~ja razlivena u srcima naaim po Duhu Svetomu koji nam je dan. Kao svoj plod razmialjanja nad tim danostima Augustin nudi zaklju ak kojega emo sa~eto iznijeti. Napominje kako samo Sveto pismo govori o Duhu Svetome sljedeim imenom kao vlastitim. Tuma i tako svetopisamske retke: Isus joj odgovori: Kad bi znala dar Bo~ji i tko je onaj koji ti veli & (Iv 4,10), Bog je duh & (Iv 4,24), Petar e im: Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ete dar, Duha Svetoga.(Dj 2,38)I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj.(1Iv 4,16) U 1 Kor 12,11 nam sugerira zaklju ak da je upravo onaj, koji u ekonomiji spasenja dijeli darove Bo~je, sam Dar u imanentnosti unutar-trojstvenog ~ivota. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijelei svakome napose kako hoe.(1 Kor 12,11) U Rim 5,5 pokazuje kako je onaj koji kao darovani razlijeva ljubav Bo~ju u ekonomiji spasenja, tj. u naaa srca, upravo sam Ljubav u unutar-trojstvenom ~ivotu. Uo avajui tako razliku izmeu onoga ato Duh Sveti jest u unutar-trojstvenom ~ivotu i onoga ato proizvodi u ekonomiji spasenja, Augustin isti e injenicu da je Duh Sveti kao zajedni ki Duh Oca i Sina, zapravo zajedni ka ljubav Oca i Sina kojom se Otac i Sin u imanentnosti Bo~jega bitka uzajamno ljube. Dok se je trudio da obrazlo~i vlastita imena tree bo~anske Osobe, Augustin je stalno nastojao uo iti, koje od ovih imena izra~ava odnos tree bo~anske Osobe prema prvim dvjema. Valja ponoviti da ja bio na istu da taj odnos iz prije navedenih razloga ne izra~ava ime Duh Sveti. U imenima Dar i Ljubav naaao je dostatne razloge za trei odnos u Trojstvu. Ime Dar izri e taj odnos utoliko, ato isti e Dar i podrazumijeva Darovatelja. Postoji dakle darovatelj koji stoji u odnosu prema daru kao darovatelj toga istoga dara, i postoji dar koji je usmjeren na darovatelja, ukoliko je Dar Darovatelja. Mo~emo takoer isto zaklju iti i za Ljubav, jer u odnosu na nju postoji Ljubitelj koji stoji u odnosu na ljubav kao izvor, dok je ljubav usmjerena na taj isti izvor. Ljubitelj kao izvor ija je mo Ljubav. Budui da je u unutar-trojstvenom ~ivotu jedan uzajamni Dar i Ljubav dvojice, tj. Oca i Sina, Duh Sveti stoji u uzajamnom odnosu i prema Ocu i prema Sinu. Imena Dar i Ljubav koja su proizaala iz Pisma, pobli~e ozna avaju treu Bo~ansku Osobu i izri u njezin odnos prema prvim dvjema. Prisjetimo se injenice da je sv. Augustin isticao jedinstvo bo~je biti. U toj istoj biti tri su Osobe meusobno savraeno jednake: dvije nisu niata viae od jedne, niti je jedna niata manja od dviju. Prema tome Bog je u svojoj naravi trojstvo a ne trojnost. Poradi iste naravi svaka je bo~anska Osoba na uzajaman na in prisutna u drugoj. Nikada nije jedna bo~anska Osoba sama, jer su sve tri jedno u istoj biti bo~anstva. Kad Otac aalje svoju Rije , on uvijek aalje i svoj Dah. Slanje je zdru~eno, i u njemu su Sin i Duh Sveti razli iti ali neodvojivi. Zacijelo Krist se o ituje, On, vidljiva slika nevidljivog Boga, ali Duh Sveti ga objavljuje. 2. Duh Sveti kao ljubav Analiza biblijske pneumatologije dovodi Augustina do teze da su pored rije i Duh Sveti, u strogom smislu, i rije  ljubav (caritas) i dar (donum) imena za Duha Svetoga. Bog je ljubav (1 Iv 4,16) je sredianji dio iz kojega razvija svoju tezu. Augustin dr~i da se ova tvrdnja ponajprije i na elno odnosi na Boga kao Trojstvo, ali da se njome ipak isti e vlastitost Duha Svetoga. Ovdje je neato sli no kao i sa rije ima mudrost i rije  koje s jedne strane openito izri u Bo~je kvalitete, a s druge strane Biblija ih u jednom specifi nom smislu primjenjuje na Sina Bo~jega. Dokaz za ovo pneumatoloako osmialjenje Augustin nalazi u tekstovnome kontekstu odlomka 1Iv 4,7-16. Za njega je klju na usporedba redaka: 12.: Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama.16: Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu. 13: Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. Jednom je ljubav ona koja daje stajanje, drugi put je to Duh Sveti. U strukturi navedenih re enica Pneumom se ozna ava ljubav i obrnuto. Ili doslovno: Duh Sveti, od kojeg nam je dano, ini da ostanemo u Bogu i Bog u nama; to pak posti~e ljubav. On sam, Duh, je Bog kao ljubav. Objaanjavajui, Augustin dodaje da se u Rim 5,5 ka~e: Ljubav je Bo~ja razlivena u srcima naaim po Duhu Svetom koji nam je dan. ini se da su ova zapa~anja u na elu ispravna: Bo~ji dar je Duh Sveti. Bo~ji dar je ljubav-Bog se priopava u Duhu Svetomu kao ljubav. Kao ato dakle jedinu Bo~ju Rije  navlastito nazivamo imenom Mudrost mada je u openitom smislu mudrost i Duh Sveti i sam Otac, tako se Duh Sveti navlastito naziva rije ju Ljubav iako je u opem smislu ljubav i Otac i Sin. Gdje se pak Duh Sveti naziva Ljubav, nalazimo ako pomno istra~imo izrijeku apostola Ivana. Poato je rekao 2 ljubljeni, ljubimo se uzajamno jer je ljubav iz Boga2 , u nastavku je dodao: 2 I svatko tko ljubi iz Boga je roen. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga jer Bog je ljubav2 (1 Iv 4,7-8). Ivan je tu o itovao da je rekao kako je Bog ona Ljubav za koju je kazao da je iz Boga. Prema tome Ljubav je Bog iz Boga. Nadalje veli Augustin: Od toga bo~anskoga dara, ljubavi, nema nijedan odli niji. Samo on razdvaja sinove kraljevstva vje noga i sinove vje ne propasti. Po Duhu Svetomu daju se i drugi darovi, ali niata ne koriste bez ljubavi. Jedino, dakle, ako se nekome udjeli Duh Sveti da u ini ljubiteljem Boga i bli~njega, prelazi se sa lijeve strane na desnu. Navlastito se zbog ljubavi Duh naziva Darom. Tako je da samo ljubav ini vjeru korisnom. Vjera mo~e doduae postojati bez ljubavi, ali ne mo~e i koristiti. Radi toga ka~e apostola Pavao: U Kristu Isusu niata ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera ljubavlju djelotvorna.(Gal 5,6) Promatrajui Duha Svetoga kao Ljubav, Augustinu se otvara itav niz va~nih sadr~ajnih uvida. Ponajprije prisutnost Duha Svetoga bitno se o ituje na na in ljubavi. Ona je kriterij Duha Svetoga naspram nesvetoga duha, odnosno, ona je prisutnost samog Duha Svetoga, a utoliko i Bo~ja prisutnost. Bitan i sredianji sa~etak onoga ato Duh Sveti jest i ato ostvaruje, u kona nici nije spoznaja nego ljubav. Tako se s obzirom na ono prethodno joa viae konkretizira punina pojma Duh, tuma enje onoga ato je u kraanskome smislu Bo~ja posvemaanja razli itost. Jama no potpuna jasnoa ove tvrdnje postaje razvidna tek u ekleziologiji, u kojoj je Augustin prakti ki prisiljen pitati: `to ovdje zna i ljubav kao kriterij Duha Svetoga, a time i kao kriterij kraanstva i Crkve? Jedno va~no to nije odreenje neposredno proizlazi iz analize sama Ivanova teksta: temeljni kriterij ljubavi, takorei njezin opus proprium, a time i opus proprium Duha Svetoga, jest to da ona stvara ostajanje. Ljubav se pokazuje u postojanosti. Nije je mogue spoznati samo po trenutku i u trenutku, nego upravo po tome ato ostaje, ato uklanja kolebljivost i u sebi nosi vje nost, ime je po mome mialjenju, dana i povezanost ljubavi i istine: ljubav u punom smislu mo~e biti samo ondje gdje je postojanost, ondje gdje je ostajanje. Budui da je povezana sa ostajanjem ne mo~e se dogoditi bilo gdje, nego samo ondje gdje je vje nost. Duh Sveti je neato zajedni ko, ma ato to bilo, Ocu i Sinu. Ali to je zajedniatvo supstancijalno i suvje no. Ako se ono mo~e prikladno nazvati prijateljstvo, neka se ka~e. Meutim prikladnije se naziva ljubav. Kao ato je ljubav supstancija zajedno sa Ocem i Sinom, tako je zajedno velika, zajedno dobra, zajedno sveta i ato god se u odnosu na nju veli jer kod Boga je istovjetno biti i biti velik, biti dobar i ostalo kako smo prethodno kazali. Stoga zaklju it emo sa svetim Augustinom: Ako je Ljubav tu manja nego Mudrost, Mudrost je ljubljena manje nego ato jest. Ali Mudrost je jednaka Ocu kako smo malo as zaklju ili. Prema tome i Duh Sveti je jednak. Ako je jednak, u svemu je jednak radi posvemaanje jednostavnosti koja je u onoj supstanciji. Zbog toga su samo tri zbilje: jedan koji ljubi onoga koji je od njega, jedan koji ljubi onoga od koga je i sama Ljubav. Ako nje nema, kako je Bog ljubav? Ako nije supstancija, kako je Bog supstancija? I sam je Augustin svjestan poteakoe ove teme, i on se bori za objektivnost koja jedina zaslu~uje povjerenje. Upravo tu objektivnost pokuaava pronai u zajedni koj vjeri Crkve. Za njega je pitanje pneumatologije samo po sebi pitanje duhovnosti, ne pitanje o nekoj stvari, nego o onomu koji je definiran kao svijetlo i ljubav te stoga mo~e biti uo en samo ula~enjem u njegovu svetost, u njegovu toplinu. 3. Duh Sveti kao dar Sredianji tekst, iz kojega Augustin zaklju uje da je rije  dar (donum) bitna oznaka Duha Svetoga, jest Iv 4,7-14. Isus u razgovoru sa Samarijankom, koju moli za dar vode, da bi se u njemu sam razotkrio kao davatelj bolje vode.Kad bi znala dar Bo~ji i tko je onaj koji veli: daj mi piti, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao ~ive vode. Augustin dr~i da se ovaj tekst zajedno sa Isusovim obeanjem vode, nutarnjom logikom nadovezuje na blagdan sjenica. Ako je tko ~edan, neka doe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene! Kao ato re e Pismo: Rijeke e ~ive vode potei iz njegove utrobe!(Iv 7,37) Na ovom mjestu sam evanelist dodaje: To re e o Duhu kojega su imali primiti oni ato vjeruju u njega.(Iv 7,39) Istu pneumatoloaku egzegezu dara ~ive vode Augustin nalazi u 1Kor 12,13: Svi smo jednim Duhom napojeni. Zna enje ovog obeanja Duha u slici vode kakvo je formulirano u Iv 4 i 7, za Augustina je najprije u tomu ato se tako povezuju kristologija i pneumatologija. Krist je izvor vode ~ive, raspeti Gospodin je izvor koji oplouje svijet. Izvor Duha je raspeti Krist. No i svaki kraanin po njemu postaje izvor Duha. Va~no je takoer da sva snaga ove slike ulazi u pneumatologiju. Najvea ovjekova ~e, je ~e za Duhom Svetim. On je, i samo on svje~a voda bez koje nema ~ivota. Drugi va~an rezultat povezanosti Iv 4 i Iv 7 za Augustina je izvjesnost da je rije  dar ime Duha Svetoga tako da postaje mogua pneumatologija davanja i dara, dok se obrnuto, polazei od ideje dara, objaanjava bit Boga kao Duha Svetoga. Odatle Augustin mo~e ponajprije pojasniti razliku izmeu Sina i Pneume, dakle odgovoriti na pitanje: kako to da Duh, koji je takoer Bog, nije i Sin? Kada Augustin raspravlja o tom pitanju u svom djelu De Trinitate ka~e: Tu je koliko mo~e i ono zasjalo ato obi no mnoge uznemiri: zaato i Duh Sveti nije Sin kada i on izlazi od Oca kako se ita u evanelju. Duh je doista iziaao, ali ne kao roen, nego kao dan. Stoga se ne naziva sin jer nije roen kao Jedinoroeni. Nije ni stvoren da se po Bo~joj milosti rodi za posinovljenje kao mi. `to je roeno od Oca, samo je u odnosu prema Ocu kada se rekne Sin i zato O ev sin a ne i naa. Ono pak ato je dano, odnosi se na onoga koji je dao i na one kojima je dao. Razlikuju se dakle tri na ina dola~enja od Boga, roen-darovan-na injen (natus-datus-factus). Ako se bit Sina, njegovo posebno stajanje spram Oca, najbolje mo~e opisati pojmom raanja, onda se bit Duha najbolje mo~e opisat pojmom darivanja. Premda ovo darovan datus ne ~eli biti nikakav meustupanj izmeu roen i stvoren (natus i factus) te nipoato ne briae granicu izmeu stvorenja i Boga, nego ostaje u unutar-bo~anskome, ipak predstavlja otvaranje prema povijesti, prema ovjeku. Od toga Bo~jega dara, ljubavi, nema nijedan odli niji. Na jednom mjestu Augustin si postavlja pitanje: Treba li to dokazati da se Duh Sveti u Svetim Pismima naziva Bo~jim Darom? Ako se i to o ekuje, posjedujemo u evanelju po Ivanu rije i Gospodina Isusa Krista koji ka~e: Ako je tko ~edan, neka doe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene! Kako ka~e Pismo. Rijeke e ~ive vode potei iz njegove utrobe. (Iv 7 37,38). Voda koja je Bo~ji dar je Duh Sveti. Ali kao ato tu pronalazimo da je ta voda Duh Sveti, tako drugdje nalazimo u istome evanelju da se ta voda naziva Bo~ji Dar. Isti je naime Gospodin, uz zdenac razgovarao sa ~enom Samarijankom i rekao joj daj mi piti.(Iv 4,7) Poato je ona odgovorila da se ~idovi ne dru~e sa Samarijancima, Isus joj je u odgovoru kazao: Kada bi znala Bo~ji Dar i tko je onaj koji ti ka~e daj mi piti, ti bi mo~da od njega zatra~ila i dao bi ti ~ive vode. (Iv 4,7-14) Budui dakle da je ta ~iva voda kako je evanelist rastuma io, Duh Sveti, zaklju ujemo da je Duh Sveti je bez dvojbe Bo~ji Dar. O njemu Gospodin ka~e: Kada bi znala Bo~ji Dar i tko je onaj koji ti ka~e daj mi piti, ti bi mo~da od njega zatra~ila i dao bi ti ~ive vode.(Iv 4,10) I apostol Pavao ka~e: Svakome se od nas daje milost po mjeri Kristova Dara. (Ef 4,7) Da poka~e da je Duh Sveti Kristov Dar, Pavao je u nastavku dodao: Radi toga veli: uziaao je na visinu, zasu~njio zarobljeniatvo, dao darove ljudima. (Ef 4,8) Posve je poznato da je Gospodin Isus, uzaaavai poslije svoga uskrsnua na nebo dao Duha Svetoga. Svi naime nemaju sve darove, nego jedni ove, drugi one, mada samo Dar od kojega se svakome dijele njegovi vlastiti imaju svi, to jest imaju Duha Svetoga. U Djelima apostolskim kada duboko potreseni, kako ka~e Pismo, }idovi pitaju Petra i druge apostole: `to nam je initi, brao?, Petar im odgovara: Obratite se, i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista, da vam se oproste grijesi i primit ete dar, Duha Svetoga. (Dj 2 37-39)Augustin ovako zaklju uje svoje razmialjanje o izri aju dara koji se odnosi na Duha Svetoga u Pismima: Postoje i mnoga druga svjedo anstva u Pismima ato slo~no posvjedo uju da je Duh Sveti Bo~ji Dar ukoliko se daje onima koji po njemu ljube Boga. 4. Duh Sveti kao communio Biti duh i biti svet jesu rije i kojima se opisuje bit samoga Boga, ono ato ga obilje~ava kao Boga. Stoga nam se mo~e initi kako se pokuaaj zadobivanja nekog konkretnog shvaanja Duha Svetoga preokree u svoju suprotnost, pa ga samim time ini joa viae neprepoznatljivim. No Augustin upravo u tome vidi posebnost Duha Svetoga. U koliko ga se ozna ava onim ato pripada Bo~jem boatvu, ato je zajedni ko Ocu i Sinu, onda je njegova bit upravo to, da je communio, zajedniatvo Oca i Sina. O igledno je posebnost Duha Svetoga u tome da je On ono zajedni ko Oca i Sina. Njegova posebnost je u tome da je jedinstvo. Definicija Duha kao communio, kako Augustin shvaa rije  2 Duh Sveti2 , za njega ima kako e se potvrditi na drugim imenima Duha Svetoga, duboko eklezioloaki smisao, te pneumatologiju otvara ekleziologiji, odnosno obrnuto, ekleziologiju povezuje sa teologijom: postati kraanin zna i postati communio i tako unii u bivstveni na in Duha Svetoga. A to se opet mo~e dogoditi samo po Duhu Svetomu, koji je snaga komunikacije, njezin posrednik i omoguitelj, i kao takav je sam osoba. Boga se ne smije zamialjati trodijelno zato jer je Trojstvo. Ina e bi sam Otac ili sam Sin bili manji nego zajedno Otac i Sin. Neda se, u ostalom, ni nai na in da se rekne samo Otac ili samo Sin, kada je Otac uvijek i neodvojivo sa Sinom i Sin sa Ocem. Ali nisu obojica Otac ili Sin jer su uvijek u uzajamnom odnosu. Nijedan nije sam. Samoga Oca nazivamo Otac, ne jer se odjeljuje od Sina, nego jer nisu zajedno obojica Otac. Budui da je samo Otac toliki ili sami Sin ili Duh Sveti koliki su zajedno Otac i Sin i Duh Sveti, Bog se ni na kakav na in ne smije nazvati trostrukim. Kada spominje Hilarijevo objaanjenje vlastitosti osoba u Trojstvu Augustin ga citira: Vje nost je u Ocu, oblik u Slici, u~ivanje u Daru. Nadalje Augustin kada razmialja o jednakosti izmeu Oca, Sina i Duha Svetoga, u svojoj aestoj knjizi, ozna ava odnos u Trojstvu rije ima zagrljaj, u~ivanje, ljubav, veselje, srea, bla~enstvo. Nadalje napominjui kako je Hilarije taj odnos nazvao, ukratko, u~ivanje. Augustin zaklju uje: To je Duh Sveti u Trojstvu. On nije roen, ve je Roditelja i Roenoga ljupkost. Duh je jedinstvo koje Bog daruje samome sebi, u kojemu se daruje samome sebi, u kojemu se Otac i Sin meusobno obdaruju. Njegov je protuslovni proprium to da je communio, da ima najvee sebstvo upravo u tomu ato je posvemaanje kretanje jedinstva. Stoga duhovan 2 spiritualan2 uvijek zna i i 2 povezujui2 , 2 komunicirajui2 . Povezivanje Oca i Sina u potpuno jedinstvo Augustin ne promatra kao opu onti ku consubstantialitas, nego kao communio. 5. Poslanje Duha Svetoga u povijesti spasenja U redu izla~enja u Trojstvu, Augustin je nazirao i red poslanja bo~anskih Osoba u vrijeme i prostor, tj. u povijest spasenja. Odmah valja naglasiti da ta poslanja isklju uju bilo kakvu podreenost jedne bo~anske Osobe u odnosu na drugu. Ona, zapravo, isti u dva va~na vida istoga misterija: s jedne strane upuuju na imanentno Trojstvo u kojem se nalazi objaanjenje za sam red poslanja, dok s druge strane na temelju ekonomskog ili spasenjskog djelovanja Trojstva upuuju na imanentno Trojstvo kao na sam izvor i cilj spasenja. I kao ato izlasci u imanentnosti Bo~jega bitka upuuju na red su-postojanja triju bo~anskih Osoba u jedinstvu iste biti, tako poslanja, utemeljena i proizaala iz te iste naravi, pokazuju red su-djelovanja u istom djelu spasenja triju bo~anskih Osoba u odnosu na nas. Augustin kako bi upozorio, na red poslanja bo~anskih Osoba u povijest spasenja, slu~i se istim pojmovima koji se odnose na red izla~enja u imanentnosti bo~jega bitka. To su dakle pojmovi: de, ab (od), de utroque (od obojice). Ti se pojmovi kako u redu izla~enja, tako i u redu poslanja, pozivaju bilo na Oca kao po elo slanja Sina, bilo na Oca i Sina kao po ela slanja Duha Svetoga. Gledajui u cijelosti oni upuuju i na red izla~enja jedne bo~anske Osobe od druge, i`bzrtvĴ|]|]|]|M@h\J6CJOJQJaJh\Jh\J6CJOJQJaJ=h\Jh\J0J6B*CJOJQJaJfHphq :h\Jh\J0JB*CJOJQJaJfHphq h\Jh\JCJOJQJaJh.h.CJaJh\Jh.6CJOJQJaJh!;h!;h!;5 hR)5 h 535 h!;5h!;h?sX5CJOJQJaJh!;h!;5CJOJQJaJbdtv !$N,$dh`a$gd$dh`a$gdM$dh`a$gd\J$dh`a$gd $a$gdDpgd. dgd\J $da$gd\Jgd!;$a$gd!;$a$gdmv >~  !"!$!\!^!!¶¶¡’zzeYMeh?sXCJOJQJaJh\JCJOJQJaJ)jhMhM0JCJOJQJUaJhCJOJQJaJhMCJOJQJaJhMhMCJOJQJaJ)jh h 0JCJOJQJUaJhbCJOJQJaJh h CJOJQJaJhwu hh!;h!;h.h.CJOJQJaJh.h.6CJOJQJaJ!!!####$$%F% '''l'n'((((())))f++ٸ٬yg[y[yOCOChCJOJQJaJhbCJOJQJaJhW CJOJQJaJ#jh>=0JCJOJQJUaJh[CJOJQJaJh>=CJOJQJaJhhCJOJQJaJh3 CJOJQJaJhCJOJQJaJh?sXCJOJQJaJ)jhMhM0JCJOJQJUaJhMhMCJOJQJaJhMCJOJQJaJh.CJOJQJaJ+L,N,P,T,V,X,,,,--..../ȵoQoQ2Q2Q=hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h 530JB*CJOJQJaJfHphq 4hAz 0JB*CJOJQJaJfHphq hUd0JaJfHq %hmhAz 0JaJfHq h!;0JaJfHq h\J0JaJfHq hCJOJQJaJhbCJOJQJaJN,P,,,/<6:J=pD OJS]blLosw||}}gdUd$dh`a$gdFN$dh`a$gd )$dh`a$gd9Xj$d`a$gdgdAz //////0 0$0.040B01122~222ǥNJkkkP54h50JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4hi=0JB*CJOJQJaJfHphq 2233R4V4X4f45555555466686:6<6>6h7ǬǬǑv[v[9vCjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h50JB*CJOJQJaJfHphq 4h`y0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq 4hi=0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq h777<8z8|8~89: : :::::ʬʑvT9v4h0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h`y0JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4hh+0JB*CJOJQJaJfHphq 4hFTt0JB*CJOJQJaJfHphq ::: ;;P;f;;;;;&<:<@<B<<<<<D=L=ŧŧŧŧqqV4VCjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4hd c0JB*CJOJQJaJfHphq 4h 530JB*CJOJQJaJfHphq 4hi=0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h`y0JB*CJOJQJaJfHphq =hh+h`y0J6B*CJOJQJaJfHphq L=???@&@@@.ADAhDjDlDnDpDkkP1k=jh0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h50JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq 4hd c0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq pDrD&FFFRF\FFFFFFǨkP54hh+0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h50JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4hq.0JB*CJOJQJaJfHphq FFFtLtttw¤¤jjKjjjjjj=hSh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq 4h )0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq wVwww{{{{T|V|||||||||}ǬNJoǬToTD1%hUdh1S0JaJfHq h!;0JaJfHq 4hFN0JB*CJOJQJaJfHphq 4h )0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h1S0JB*CJOJQJaJfHphq }}}}}}}}~ ~~~$~&~,~0~2~<~n~p~~~bdrtz| BDǬǬǬǬǍǬǬǍǬǬrǬrǬrrǬ4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq 4hFN0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h1S0JB*CJOJQJaJfHphq ,D҄tvbdprrtvooM24h0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq :hwph9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4hFN0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq }z"$PRxȽ:<tvgduI$d`a$gdgdUd$dh`a$gd9Xj$dh`a$gd1SdfŒʌ2prtvxzǬǑǑǑǑvǑT94h0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h1S0JB*CJOJQJaJfHphq 4hFN0JB*CJOJQJaJfHphq 4h(0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h )0JB*CJOJQJaJfHphq Nrlpxz46<>Ǭ嬊oǬTǬǬǬǬo4h )0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4hFN0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq Ι(|:xz|§ŒqO44h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h )0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq 4h1S0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq ŸTV\^ ǬvTvǑvT9T4h(0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4hf0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h&AB0JB*CJOJQJaJfHphq  "$(*PRȨʨШԨ֨ƳgLgLg-g=hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq 4hFN0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4huI0JB*CJOJQJaJfHphq %hUdhUd0JaJfHq %hUdh9Xj0JaJfHq 7huI0J5B*CJOJQJaJfHphq :hHh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 8 >~.0lnp TVXԭ|~RǬǬǑvvv呬vǬvǑǬvvǬvvǬv4h0JB*CJOJQJaJfHphq 4h )0JB*CJOJQJaJfHphq 4hFN0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4hr%0JB*CJOJQJaJfHphq .RT$&.024rtvxz"(*Դ~ҵǬǬǑoPPǑo=hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq 4hFN0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq HJvxzHŧmŧKŧmCjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq 4h=0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq =hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq HJXZ̻λXZdfln|½ĽƽȽʽǨǨǨǍkP4h=0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h90JB*CJOJQJaJfHphq ʽ468:2462>ǬooooToT94h0JB*CJOJQJaJfHphq 4h(0JB*CJOJQJaJfHphq 4h=0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h90JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq >DFL&@嬑vX:vv:hZ%HhiU0JB*CJOJQJaJfHphq :hiUhiU0JB*CJOJQJaJfHphq 4h=0JB*CJOJQJaJfHphq 4h90JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h(0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq HJLNPRpr VXvTCjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4hf0JB*CJOJQJaJfHphq 4hiU0JB*CJOJQJaJfHphq 4h=0JB*CJOJQJaJfHphq 4h90JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq :<\^.02"(@ǬǬǑvǬ[@4hFTt0JB*CJOJQJaJfHphq 4h=0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq 4hf0JB*CJOJQJaJfHphq 4h90JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h(0JB*CJOJQJaJfHphq @Bt2468:<>ݿnSݿC3h!;0JaJfHq h=0JaJfHq 4h(0JB*CJOJQJaJfHphq 4hiU0JB*CJOJQJaJfHphq 4h90JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq >^`prtv >@6쾠ffK4h=0JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4huI0JB*CJOJQJaJfHphq %hUdh&AB0JaJfHq %hUdh9Xj0JaJfHq v@ lpTNUR_nlplllr|wN~$dh`a$gd9 $da$gd$d`a$gdgdUd$dh`a$gd9Xj68<dtBL@B¤jjOO¤4¤4hh0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq 4hiU0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq @<>bdD嬑vTʬ994h0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h90JB*CJOJQJaJfHphq 4hh0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h=0JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq D $(ǨqqqqqV4hh0JB*CJOJQJaJfHphq 4h90JB*CJOJQJaJfHphq 7h90J6B*CJOJQJaJfHphq =h9h9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq `ǬǬNJnO4ǬǬǬ4hh0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq 7hh0J6B*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4hD0JB*CJOJQJaJfHphq n rP47h9Xj0J5B*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq 4hD0JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq lnprTVɫuZZ?u4h=0JB*CJOJQJaJfHphq 4hh0JB*CJOJQJaJfHphq 4hiU0JB*CJOJQJaJfHphq 4huI0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq %hUdh9Xj0JaJfHq %hUdh=0JaJfHq h!;0JaJfHq "&26@TVRTVLNNèkP1/U=h2sh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq =h2sh0J6B*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h=0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h2s0JB*CJOJQJaJfHphq  na jedan novi na in postojanja te iste Osobe u odnosu na drugu. Iz toga, zaklju uje Augustin, mo~emo rei, da je onaj koji je nevidljivi i su-vje ni Dar i Ljubav Oca i Sina, poslan od Oca i Sina u vrijeme i prostor na dan Pedesetnice postao Crkvi vidljivi Dar i Ljubav i djelitelj Bo~jih darova. A budui da ste sinovi odasla Bog u srca vaaa Duha Sina svoga koji kli e: Abba!O e!. (Gal 4,6) Sveti Pavao apostol bilje~i da je Bog otkupljenima koji su 2 sinovi2 takoer poslao, misit, Duha svoga Sina. Bog koji je poslao jest Bog Otac. Poslan je Duh Sveti. To je njegova missio, slanje. Pavao dakle u Gal 4,4-6 neprestano razmialja o ulozi bo~anske Trojice u djelu ljudskoga spasenja. To je razglabanje koje se u teologiji joa naziva djelovanje ad extra, izvana. Pavao je mogao kazati da je Otac u povijesti poslao od sebe Sina i Duha Svetoga jer dolaze iz njega. Otac pak djeluje kada je doala punina vremena. To je naznaka za Novi zavjet s djelom Sina i Duha. Sve je prethodno vrijeme vodilo toj punini. Bog Otac je, kada je nastala punina vremena, poslao svoga Sina. Na latinskom poslao iz Gal 4,4 glasi misit. Od tuda je nastao va~an teoloaki pojam missio, slanje. Njime se izra~ava slanje Sina i Duha Svetoga u svrhu djela ljudskog spasenja. O bo~anskom slanju iznimno esto i drage volje govori i Augustin u De Trinitate. Razumije se da se povijesno slanje Duha Svetoga na vlastiti i zasebni na in obistinilo na prvu Pedesetnicu kako piae u Dj 2,1-13. Pavao nazna uje ulogu one missio koja se odnosi na Duha Svetoga. Uloga je izra~ena rije ju Abba. Apostol spominje joa jednom isti izri aj Abba u Rim 8,16. Tu je istaknuo da kraani u Duhu Svetomu kli u Abba. U svakom slu aju slanje Duha Svetoga je vezano za osnovno vjernikovo stajaliate pred Bogom Ocem. Ovdje moramo jasno istaknuti da se prije Isusa Krista nitko nije obratio Bogu rije ima Abba. To je on prvi u inio. Potom su tako postupili i njegovi u enici. Duh Sveti je upravo zato dan da i oni mogu i smiju sa Isusom i njegovom zaslu~bom Boga Oca nazivati svojim Abba. Kako bi si pribli~ili naro ito zna enje rije i Abba, va~no se je prisjetiti da rije  abba nije gr ka, mada se zbog svoje va~nosti i iznimnosti nalazi u novozavjetnome gr kome tekstu, nego je aramejska. Pripada govoru i rje niku maloga djeteta koje tek po inje sricati slogove, tepati i govoriti. Dijete se rije ju abba sa svim pouzdanjem i ljubavlju obraalo svome Ocu, te nam je jasan smisao ove molitve u ustima kraanina. Stoga mo~emo rei da mesijansko uzviaenje Krista u Duhu Svetomu dosi~e svoj vrhunac u uskrsnuu u kojem se on objavljuje i kao Sin Bo~ji, 2 pun snage2 . A ta snaga, iji izvori klju aju u neistra~ivu zajedniatvu Trojice, o ituje se iznad svega u injenici da uskrsli Krist s jedne strane ispunja Bo~je obeanje koje je ve prorok izrekao: 2 Dat u vam novo srce, nov duh udahnut u u vas& duh svoj2 (Ez 36,26), a s druge strane ostvaruje i svoje obeanje apostolima: 2 Ako pak odem, poslat u ga k vama2 . (Iv 16,7) To je on Duh istine, Paraklet-Branitelj-Tjeaitelj kojega aalje uskrsli Krist da nas po njemu preobrazi u svoj vlastiti uskrsli lik. A iznad svega se obistinjuje ono najvee obeanje oproatajnog govora: uskrsli Krist donosi apostolima Duha Svetoga kao da zapo inje novo stvaranje. Donosi ga uz cijenu svog odlaska, dariva im O eva Duha kao kroz rane svog raspea: Pokaza im ruke i noge. I upravo snagom tog raspea on im govori: Primite Duha Svetoga! Tako se uspostavlja tjelesna veza izmeu slanja Sina i slanja Duha Svetoga. Nema slanja Duha Svetoga poslije isto noga grijeha bez kri~a i uskrsnua: Jer ako ne odem, Branitelj nee doi k vama.(Iv 16,7) Uspostavlja se tako tjelesna veza izmeu slanja Duha Svetoga i slanja Sina. To slanje Sina na neki na in dosi~e svoje ispunjenje u otkupljenju. Slanje pak Duha Svetoga crpi iz otkupljenja: On e od mojega uzeti i navjeaivat e vama. (Iv 16,15) Otkupljenje potpuno izvrauje Sin kao Pomazanik koji je doaao i djelovao snagom Duha Svetoga, ~rtvujui do kraja samoga sebe na drvetu kri~a. To otkupljenje trajno odjelotvoruje, u srcima i savjestima ljudi u povijesti svijeta, Duh Sveti kao tjeaitelj. 6. Crkva i Duh Sveti Po svoj prilici meu ocima se nalazi malo ljudi u kojima je kao u Augustinu sa ~ivotom rasla ljubav, poativanje i odanost prema Crkvi. U prilog njegovoj crkvenosti ide i nekoliko tvrdnji iz njegovih djela gdje on sa~ima veli inu i nenadomjestivost Crkve. Usuuje se primjerice napisati: Onoliko koliko tko ljubi Kristovu Crkvu, toliko ima Duha Svetoga. Augustin iznimno usko povezuje Duha Svetoga i Crkvu. U io je da je Duh Sveti u Crkvi srce. On zapravo dr~i da ulogu koju duaa i duh vrae u ljudskom tijelu, Duh Sveti obnaaa u Crkvi koja je takoer jedinstveno i ureeno tijelo. Ta formulacija o Duhu i Crkvi e imati velikoga odjeka srednjovjekovnoj a potom i u suvremenoj teologiji. Augustin u govoru o Crkvi esto se~e za rije ju societas druatvo, druatvo Bo~je Crkve. Crkva je za njega druatvo sinova Bo~jih i Kristovih udova. Iako na prvi pogled djeluje kako naziv druatvo ozna ava neato vanjsko i povrainsko, to nije slu aj za Augustina. On rije ju druatvo izri e onu nutarnju stranu Crkve, sa namjerom da naglasi sraatenost meu vjernicima u ovozemaljskoj Crkvi, mislei pritom na nebesku Crkvu u kojoj za razliku od ovozemaljeske Crkve vlada puno i savraeno jedinstvo. Ve na ovoj zemlji Crkva ini druatvo, te o ito djelo Duha Svetoga.Duh pak istu ulogu vrai u bo~anskome ~ivotu. Po Augustinu i Trojstvo je 2 druatvo2 . Tu je Duh Sveti na neki na in druatvo Oca i Sina. Otajstvo Crkve zauzima u Augustinovoj misli, napose u njegovu propovjedni kom opusu, sredianje mjesto. U Crkvi on vidi zajedniatvo u kojem se ostvaruje spasenjski susret Boga i ovjeka i instrumenat jedinstva s Bogom i ljudima: stvarnost prisutnu u vremenu i prostoru u kojoj i po kojoj Bog djeluje.Povijesnost Bo~jega zahvata u vrijeme i prostor po Augustinu po inje ve samim stvaranjem koje je ve bilo usmjereno na raanje Crkve, koja ve po inje sa Adamom i preko Abela pravednog, Abrahama, Sinajskog saveza i izbora Izraelskog naroda, dosti~e svoje ostvarenje u Kristu Spasitelju. Sam Krist je velika Bo~ja objava u Osobi, ujedno darivatelj Duha Svetoga i osniva  Crkve, svoga otajstvenoga Tijela. U Augustinovoj misli govor o Kristu je ujedno govor o Crkvi, i obratno. U toj istini on otkriva na in na koji Pismo govori o Kristu, kao Glavi ije je tijelo Crkva. Crkva je zajednica otkupljenih, sazvana od Oca po Sinu snagom Duha Svetoga, zajednica koja izvire iz otajstva Presvetog Trojstva u kojoj trojedini Bog stvarno djeluje u povijesnim kategorijama. Kako bi objasnio takav karakter Crkve, Augustin se slu~i izrazom convocare (sazvati) koji se odnosi samo na pozvane osobe, dok bi se izraz con-gregare (sabrati) odnosio na one koji su se sabrali, navodi primjer stada. Pojam convocare proizlazi iz pojma vox (glas) koji opet stoji u suodnosu s pojmom verbum (rije ) i upuuje na Sina, vje nu Rije  O evu, upuenu svijetu, po kojoj Otac sazivlje Crkvu kao zajednicu svoga naroda. Crkva je, po Augustinu, sazvana od Oca po njegovoj vje noj Rije i te o~ivljena Duhom Svetim i objedinjena ljubavlju koja joj je darovana od neizmjernog dara Oca i Sina.Duh Sveti kao darovani Dar osnova je jedinstva Crkve te ona po njemu neprestance raste sudjelujui u dinamizmu i hranei se silinom uzajamne privla nosti koja je svojstvena neusporedivom jedinstvu triju bo~anskih osoba. Izvor iz kojega Crkva izvire, i koji hrani njezin ~ivot, nadilazi vremensko prostornu dimenziju. Ona je ipak smjeatena u vrijeme i prostor i pojavljuje se kao povijesni fenomen. U isto vrijeme pripada svijetu vidljivoga, a s druge strane uprisutnjuje i navijeata nevidljivu stvarnost prema kojoj putuje. Crkva putnica trajno te~i svome izvoru koji je u kona nici u kojoj e se ostvariti puno i stvarno zajedniatvo ~ivota s Bogom. Na putu prema tom zajedniatvu Crkva se hrani trima bo~anskim darima, a to su vjera, ufanje i ljubav. Navijeatena i sazvana od Oca, Za etnika spasenja, po njegovu jedinoroencu, Crkva u povijesti spasenja izranja kao Majka roena iz otvorena boka, novoga Adama koji je usnuo na kri~u. Okupana njegovom krvlju prolivenom za oproatenje grijeha i suobli ena Kristu, ona je svijetu trajno prisutna kao Glava i Tijelo. Pojam Crkve kao Majke postaje bitnom odrednicom Augustinove ekleziologije. Bog Otac postaje dostupan upravo po majci Crkvi u kojoj ve sada miljenici njegovi imaju zajedniatvo ~ivota sa njime. Razmialjajui o Bo~jem o instvu u odnosu na nas, Augustin je ~elio otkriti srce Crkve, i naaao ga je upravo u maj inskoj funkciji crkve. Takvo poimanje, koje ve od Polikarpa iz Smirne, Hermina Pastira, pa redom od Origena, Tertulijana, Ciprijana i Ambrozija predstavlja sna~ne poticaje za razvoj pobo~nosti prema Crkvi, dosi~e u Augustinu svoje savraenstvo i nadasve svoju teoloaku utemeljenost.  Duh Sveti u otajstvenom tijelu Crkve ima dakle onu funkciju koju ima duaa u ljudskome tijelu. On o~ivljuje Crkvu, obogauje je svojim darovima i vodi je savraenom jedinstvu, pro~etu ljubavlju i pou enu istinom. Obogaena darom mira koji joj je darovan od Duha Bo~jega, Crkva postaje mjesto gdje se posti~e oproatenje grijeha, mir s Bogom koji se sastoji u posjedovanju onoga ato se ljubi: to kona no dovodi do zajedniatva i ~ivota s ljubljenim. Darom Duha Svetoga svaki vjernik ima u sebi vrutak milosnog ~ivota koji u njemu po inje klju ati kratenjem. Papa u svojoj enciklici kada govori o odnosu Boga i ovjeka ka~e: Prisni odnos s Bogom u Duhu Svetomu omoguuje ovjeku da na nov na in shvati samoga sebe i svoje vlastito ovjeatvo. Tako se do savraenstva i ostvaruje ona slika i prilika Bo~ja kojom je ovjek obdaren od samog po etka. Podsjetimo se da Augustin Duha Svetoga predstavlja i kao caritas, kao onu ljubav koja povezuje bo~anske Osobe, a koja je takoer izlivena u naaa srca da bi nas povezala sa Bogom. Stoga za Augustina pitanja raskola u Crkvi nisu pitanja discipline, ve je rije  o pneumatoloakoj herezi. U svojoj polemici sa donatistima Augustin isti e povezanosti izmeu Duha i Crkve. Izmeu Duha i Crkve postoji recipro an odnos: tko ljubi Crkvu, prima i posjeduje Duha. Duh svojoj Crkvi, zajednici u kojoj vlada ljubav, udjeljuje mjeru po kojoj se ona treba mjeriti. Joa zna ajnije od ove konkretne ekleziologije ini se Augustinova nauka o milosti koju on modelira na pneumatoloaki na in. Augustin stavlja razliku izmeu onih ljudi koji su corpore, (tjelom) dakle izvana, i onih corde, dakle srcem, pripadaju Crkvi. S time je povezano i njegovo razlikovanje izmeu vidljive i nevidljive Crkve, Crkve kao iskustvene zajednice vjernika, i proslavljene Crkve na nebu. Konkretna Crkva je corpus permixtum, zajednica u kojoj je pomijeaano dobro i zlo, zato Augustin tuma i da pripadnost toj zajednici joa nije znak spasenja. Ali Crkva postavai ~ivim i djelotvornim organizmom koju objedinjuje i o~ivljava Duh Sveti, Crkva se trajno napaja ~ivotom koju klju a u otajstvu Trojstva i koji se po vjeri, nadi i ljubavi njome razlijeva, obogauje je te djelovanjem duha }ivotvorca dopire do svakoga uda. U tome Duhu itavo otajstveno Tijelo ezne i uzdiae za puninom ~ivota u Trojstvu, za eshatoloakom puninom i vje nom gozbom u nebu. 7. Ab utroque kod Augustina i per Filium kod isto nih Otaca Zapadna se teologija o Duhu Svetom oslanja na Augustina i polazi od simetrijskoga predod~benoga modela, prema kojemu se trinitarni ~ivotni tok u Duhu Svetom spaja kao u kru~nom pokretu. Augustin, kao i ostala zapadna tradicija, nastoji ipak odr~ati tvrdnju o jedinom podrijetlu od Oca, tako unato  govoru kako Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina, naglaaava da je za Duha Svetoga Otac po elo bez po ela, a Sin po elo od po ela. Duh izlazi principaliter od Oca,piae Augustin. Toma Akvinski preuzima tu formulu i ozna ava Oca principium, odnosno fons totius trinitatis. Iz toga slijedi da Sin od Oca posjeduje snagu za nadisanje Duha, tako da Toma Akvinski mo~e rei kako Duh izlazi od Oca po Sinu. Zapadna teologija o Duhu Svetome preuzima i drugi Augustinov model koji polazi od analize ljubavi. Prema Augustinu, u ljubav pripada troje: ljubljeni, ono ato je ljubljeno i ljubav sama. To su polaziate kasnije naro ito razradili Rihard od sv. Viktora, Aleksandar Haleaki, Bonaventura i franjeva ka akola. Ovaj drugi model, prema W. Kasperu, ima prednost jer Duha Svetoga shvaa, ne kao meusobnu ljubav Oca i Sina, nego jasnije i u sebi koherentnije naglaaava izvornost Oca, koji Sinu poklanja ljubav, koju ovaj kao od Oca darovanu ljubav zajedno s Ocem, koji ju posjeduje nedarovanu, dalje daje Duhu. I Grci poznaju ljudske slike i analogije za razumijevanje Sina i Duha Svetoga. Za razliku od zapadnih Otaca, oni ne polaze od unutraanje nego od vanjske, izgovorene rije i. Ta vanjska rije  kod nas ljudi povezana je s dahom, s pokretom zraka. Po njemu se, kad izgovaramo rije , stvara glas, a tek po njemu postaje smisao rije i drugima pristupa an. Analogno ima kod Boga Oca Duh koji prati Rije  i otkriva njegovu djelotvornost. Istok i Zapad polaze od razli itih slikovitih predod~benih modela iz kojih nastaju tada razli ite teoloake koncepcije. Ako prema Latinima Duh izlazi iz meusobne ljubavi, Grci govore jedino o izla~enju Duha od Oca. To ne isklju uje da je Duh i prema Grcima Duh Sinov (Ivan Damaa anski). Duh izlazi od Oca, po iva na Logosu i objavljuje ga, veli Grgur Niaki. U tome smislu Duh, prema Ivanu Damaa anskom, izlazi od Oca, kroz Sina se daruje i biva priman od svakog stvorenja. On stvara po sebi, ini sve onim ato jest, posveuje i dr~i skupa. Prednost teoloake koncepcije gr kih otaca jest u tome da uva polo~aj Oca kao jedinog izvora u bo~anstvu i da je usmjerenost Duha na djelovanje u svijetu jasnije izre ena negoli u latinskoj koncepciji. Razli itim analogijama odgovaraju i razli iti pojmovi. Zajedni ki temelj stvaranja pojmova i Istoku i Zapadu jest Iv 15,26, gdje se o Duhu veli da izlazi od Oca. Razlika izmeu Grka i Latina tek je time nastala ato je u Vulgati gr ka rije  ekporeusthai prevedena latinskom rije ju processio koja ima mnogo aire zna enje. Gr ka rije  ekporeusis zna i izii, potei, proistei i u tome se smislu mo~e primijeniti samo na Oca, prvo izvoriate bez podrijetla. Latinski pojam processio opi je pojam koji se mo~e primijeniti na sve unutartrojstvene procese, a ne samo na izla~enje Duha od Oca nego i na raanje Sina, ali i na nadisanje Duha po Sinu. Time latinska teologija ima jedan problem, koji gr ka na taj na in nema. T, i ona treba uo iti razliku izmeu processio Sina od Oca i processio Duha od Oca. Ako bi naime Duh na isti na in izlazio od Oca kao i Sin, imali bi posla sa dvama Sinovima, ne bi tad bilo viae nikakve razlike izmeu Sina i Duha. Ta se razlika pod pretpostavkama latinske teologije mo~e o uvati jedino ako, za razliku od processio Sina od Oca, kod processio Duha sudjeluje i Sin. Njegovo sudjelovanje nije principaliter, tj. prvotno, nego tek u snazi bitka primljenog od Oca. Stoga je latinska teologija uvijek odr~avala nauk da Otac i Sin za izla~enje Duha predstavljaju jedno jedino na elo. `toviae, latinska teologija mo~e s Tomom Akvinskim ak rei, da Duh izlazi od Oca po Sinu. `teta je pak, veli W. Kasper, ato filioque tu latinskoj teologiji poznatu razliku u Vjerovanju pojmovno ne izra~ava. I gr ka teologija ima svojih slabosti. Ona, istina, mo~e izraziti posebnu funkciju Oca kod izla~enja Duha Svetoga, ali ona u svojim dogmatskim vjeroispovijestima vjere posve auti o odnosu Duha prema Sinu. Meutim, prema Iv 15,26, Duh Sveti u ekonomiji spasenja izlazi od Oca, ali njega posreduje Sin (Iv 14,16.26). Ako pak ekonomija spasenja i unutartrojstvena teologija ne smiju biti podijeljene, nego radije odgovarati jedna drugoj, tada Sin, koji sudjeluje u povijesnospasenjskom poslanju Duha, ne mo~e ne sudjelovati na njegovu unutatrinitarnom izla~enju. T, Duh je po Pismu Duh Sina (Gal 4,6), odnosno Duh Isusa Krista (Rim 8,9, Fil 1,19). Po Otk 22,1 voda ~ivota proizlazi 'od prijestolja Bo~jeg i Janjetova'. U svetopisamskom svjedo anstvu Y. Congar jama no vidi razlog zaato gr ki oci prvih stoljea nikada nisu protuslovili ranom formuliranju izraza filioque, odnosno njegovim ekvivalentima. I joa viae, kod pojedinih se gr kih Otaca, naro ito kod Atanazija, irila Aleksandrijskog pa ak i Bazilija, nalaze formulacije koje sli no zvu e kao zapadni filioque. Veinom gr ki Oci govore, dakako, o izla~enju Duha od Oca po Sinu, formulom koja opet kod zapadnih Otaca nije sasvim strana. To naro ito vrijedi za Tertulijana, koji je ve prije Augustina zasnovao latinsko trinitarno u enje. Epifanije Salamiaki posreduje u objema tradicijama, polazei od zapadne pneumatologije, kad govori o Duhu koji izlazi od Oca, a prima se od Sina. Maksim Ispovjedalac posreduje pak polazei od gr kih pretpostavki. Ove napomene ne trebaju niti mogu izbrisati razlike obiju tradicija; ali one mogu pokazati da te razlike u prvim stoljeima nikada nisu slu~ile dovoenju u pitanje zajedni ke vjere. Obje su teologije htjele isto rei u drugom pojmovnom obliku. Radi se dakle o komplementarnim teologijama koje su svaka u sebi konzistentna i koherentna, a ne mogu se svesti jedna na drugu. Ta razli ita terminologija u prvih osam stoljea nije predstavljala problem; nikada nije bila povodom kontroverzija, a kamoli za prekid crkvenoga zajedniatva. Problemom je filioque postalo tek kad su Latini iz teoloake formule na inili vjeroispovijesti i time promijenili izvorno zajedni ki tekst nicejsko-carigradskog Simbola. Zaklju ak Augustinovo tuma enje Duha Svetoga kao meusobne i obostrane ljubavi izmeu Oca i Sina pripada u temeljni poklad zapadne pneumatologije, koju je zasnovao povezujui dva razli ita razmialjanja o Duhu Svetomu: biblijsko, dinami no, i metafizi ko, stati no. Zato ga mnogi nazivaju veliki pneumatolog Zapada. U svome djelu De Trinitate donosi polog ota ke vjere toga razdoblja, i zasigurno postaje nezaobilaznim autoritetom mnogih stoljea koja su uslijedila. Osobitost Duha Svetoga Augustin vidi u tome ato je on vez ljubavi, koji ujedinjava Oca i Sina. Ovu unutartrojstvenu definiciju Duha Svetoga kao veza ljubavi izmeu Oca i Sina Augustin konkretizira time ato tu definiciju proairuje na povijest spasenja i Duha Svetoga imenuje takoer Bo~jim darom koji je dan nama (usp. Dj 2,37). Duh Sveti je dar u Trojstvu, ali on se i izvan Trojstva daruje stvorenjima koja ga mogu primiti. On je oduvijek onaj koji mo~e biti darovan, njemu je vlastito biti darovan, biti dar. To mu je osobna oznaka. Zbog toga on nije samo Duh Oca i Sina koji ga daju nego je on i naa.  Bog je htio da i mi budemo povezani i meusobno i s njime onom istom vezom koja sjedinjuje bo~anske osobe. Augustin upuuje na postojanje sukladnosti izmeu unutarbo~anske definicije Duha Svetoga, gledano u njegovoj vje nosti, i vremenske definicije Duha Svetoga, gledajui ga kao dar spasenja za vjernika. Time ato su Otac i Sin zajedno, oni ~ele utemeljiti zajedniatvo meu nama i zajedniatvo s njima. Po onome daru koji Oca i Sina ujedinjuje oni nas ~ele sve zajedno dovesti do jedinstva, to jest po Duhu Svetome, koji je Bog i Bo~ji dar. Unutartrojstvenom gledanju na Duha Svetoga kao Caritas (ljubav), Donum (dar) i Communio (jedinstvo) Oca i Sina odgovaraju njegove funkcije u povijesti spasenja. On je prisutnost trojstvenoga Boga u vjernicima. Ovu injenicu Augustin gleda u povezanosti s trostrukim korakom u kojemu spasenjsko Bo~je djelovanje dohvaa pojedinca: Najprije je ovjek stvoren od Boga njegovom slobodnom voljom; kao drugo, bio je pou en propisima kako da oblikuje svoj ~ivot, nakon toga on prima Duha Svetoga koji uzrokuje u ovjeku radost da ljubi ono najviae i nepromjenjivo dobro koje je Bog, i to ve sada, jer mi joa hodimo u vjeri, ne u gledanju (2 Kor 5,7). Tako je primanjem ove kapare ovjek potaknut da primi nezaslu~eni dar, da pristane uz Stvoritelja i da prispije do sudjelovanja u pravome svjetlu (Iv 1,9), da bi onome, kome duguje svoj bitak, zahvaljivao i za svoju sreu. Na ovaj stupnjevit put spasenja Augustin upuuje i kada govori o razlikovanju reda stvaranja i reda spasenja koji stoje u meusobnom odnosu. Jedno je ato smo mi primili da postojimo, a drugo je ato smo primili da budemo sveti. Za razumijevanje ovjekova puta spasenja va~no je Augustinovo glediate prema kojemu izmeu darivatelja (Oca) i dara (Duha Svetoga) ne postoji nikakva ontoloaka razlika. Otac u Duhu Svetome dariva ontoloaki samoga sebe, a ne neko stvoreno dobro. Polazei od ovoga ispravnoga shvaanja o prebivanju Duha Svetoga u nama, Augustin esto citira Rim 5,5: Ljubav Bo~ja izlivena je u naaa srca po Duhu Svetom, koji nam je dan. Duh Sveti kao istinski dar milosti ini da mi ostajemo u Bogu i Bog u nama; on u~i~e u nama ljubav prema Bogu i prema bli~njemu jer je on sam ljubav. Naime sam ovjek ne mo~e ljubiti Boga jer to dolazi od Boga. Prema Augustinu, vrijedi i obratno u ivanovskom smislu, da je pokazana ljubav prema Bogu i bli~njemu vanjski znak naaega zajedniatva s Bogom: }elia li znati jesi li primio Duha Svetoga, pitaj svoje srce imaa li mo~da sakrament, a ne njegovu snagu. Pitaj svoje srce i, je li u njemu bratska ljubav, tada budi bez brige. Naime, ljubavi ne mo~e biti bez Duha Svetoga. Kako Duh Sveti nadahnjuje vjernika da ide putem spoznaje Boga, tako on djeluje i u Crkvi. Ona je stoga hram trojstvenoga Boga jer je obdarena Duhom Svetim i on ju izgrauje kao zajedniatvo ljubavi. Duh Sveti, posredovan raspetim i uskrslim Kri-stom, prisutnost je trojstvenoga Boga kako u vjernicima tako i u Crkvi. Kao vez ljubavi i zajedniatva Oca sa Sinom, Duh Sveti je najnutarnjije formalno po elo, duaa Crkve, koje izgrauje Crkvu kao communio caritatis, zajedniatvo ljubavi. Crkvu, naime, Augustin promatra na dvjema razinama: kao zajedniatvo sakramenata, a to je djelo Kristovo, i kao zajedniatvo svetih, a to je djelo Duha Svetoga. Kako bi rije , sakra-menti i slu~be urodili plodom, ovjek mora do~ivjeti prisutnost Duha Svetoga. On je uvijek tu, Crkva kao cjelina ima ga u punini, ali ta njegova nazo nost mora postati uvijek nov dogaaj. Davati i biti dogaaj  i to je zna ajka Duha Svetoga, na koju Augustin upuuje. Vidljiva i nevidljiva Crkva prelaze jedna u drugu u onoj mjeri u kojoj Duh Sveti u vjernicima u~i~e i oblikuje ljubav prema Bogu i bli~njemu te ih tako vodi preko ljudskih granica i slabosti. Budui da je on mjera ljubavi, mira i crkvenoga jedinstva, vidljiva Crkva kao i pojedini kraanin ima u njemu trajan poticaj, kojim ju ~eli o uvati od toga da se uko i u prividnoj egzistenciji. Augustin isti e kako ljudsko zajedniatvo koje se d iskusiti, treba u initi trajno transparentnim i ne im ato se trajno do~ivljava, i to na njenome izvornome i formalnome po elu, tj. upravo na Duhu Svetome i u njemu na Ocu i Sinu, od kojih izlazi. Tada se unutartrojstveno Bo~je jedinstvo zaista mo~e upoznati u Crkvi, ukoliko Duh Sveti ujedinjuje one koji su prije bili mnoatvo u jedan Bo~ji narod. Duh je Sveti zavraetak, pe at i kruna ~ivotnih tokova u Presvetome Trojstvu. Zato je on i po elo naaega povratka k Bogu, te u njemu doti emo svoj izvor, temelj svih stvari. Duh Sveti za Augustina predstavlja, dakle, Ljubav, Dar i Zajedniatvo. Na prvi pogled nam donosi tri rije i koje svakodnevno susreemo u razgovoru, a ni ne znajui zna enja koja im je dodijelio jedan Hiponski mislilac polazei od Objave Duha Bo~jega u Svetom pismu i u iskustvu kraanske zajednice. Svakako ostaje zanimljivo kako je Augustin pribli~io tog, za sva vremena, Nepoznatog Boga i stavio ga u najbli~e odnose ljudskog bia kao dara, ljubavi, i zajedniatva koji tu stvarnost ostvaruje u ovjekovu odnosu prema Bogu ali i prema drugom ovjeku. Veliki Pneumatolog Zapada, otac zapadne teologije, mislilac, u itelj, velikan misli, svi ti nazivi karakteriziraju osobu Aurelija Augustina, obraenika i biskupa iz Hipona. Zasigurno je najva~nija odlika Augustina bila da je ljubio istinu. Ivan Pavao II. u svom apostolskom pismu Augustinum Hipponensem, u djelu u kojem govori o Augustinovoj poruci danaanjem ovjeku osobito isti e pomo koju mo~e on pru~iti u tra~enju istine i rjeaavanju problema skepticizma, materijalizma i racionalizma. Naglaaava kako je Augustin bio velik jer je imao veliko srce kojega nisu mogli ispuniti ni sjaj govorni kog umijea, ni raskoa umjetnosti, ni ~enska gracioznost; njegovo je nemirno srce mogao smiriti samo Bog, Apsolutna Istina koja je temelj i cilj svemu a napose ovjekovu traganju za Istinom o smislu ljudskog ~ivota. Veinu svojih djela Augustin na samom kraju knjige zaklju uje sa molitvom. To inimo i mi donosei na kraju ovog rada donosei jednu njegovu molitvu: Gospodine Bo~e naa, vjerujemo u te Oca i Sina i Duha Svetoga. Istina, naime, ne bi kazala  idite, krstite sve narode u imenu Oca i Sina i Duha Svetoga(Mt 28,19) da nisi Trojstvo.Ne bi niti, Gospodine Bo~e, zapovjedio da se krstimo u imenu onoga tko nije Gospodin Bog. Ni bo~anska rije  ne bi rekla  po uj, Izraele, Gospodin Bog tvoj jedan je Bog (Pnz 6,4) kada nebi tako bio Trojstvo da si jedan Gospodin Bog. I kad bi ti Bo~e O e, sam bio i bio sam Sin, tvoja Rije , Isus Krist i vaa Dar Duh Sveti, ne bismo itali u Psalmima istine  poslao je Bog svoga Sina (Iv 3,17). Ni ti, o Jedinoroeni, ne bi kazao o Duhu Svetome  koga e Otac poslati u moje ime (Iv 14,26) i  koga u vam ja poslati od Oca (Iv 15,26). Ravnajui svoj trud prema tome pravilu vjere koliko mogoh, koliko si u inio da mogu, tra~io sam te i ~elio razumom vidjeti ato sam vjerovao i mnogo sam raspravljao i naprezao se. Gospodine Bo~e moj, jedina moja nado, usliai me da umoran ne prestanem da te tra~im nego da uvjek ~arko ~elim tvoje lice.  KASPER Walter, Bog Isusa Krista. Tajna trojedinog Boga, Knji~nica u pravi trenutak, akovo, 1995., 326.  Isto, 326-327.  SCHTZ Christian, Einfhrung in die Pneumatologie, Darmstadt, 1985., 72.  U djelu De Trinitate nalazimo njegove glavne misli o Duhu Svetomu. Djelo je preveo, napisao uvod i biljeake Marijan Mandac. Usp. Sveti Augustin, Trojstvo, Split, 2009. Rimskim brojem ozna avamo broj knjige, a glavnim brojem poglavlje. Budui da numerizacija prijevoda ne odgovara orginalnom tekstu citate Augustinova djela Trojstvo preuzimamo iz orginalnog teksta na latinskom jeziku.  BENEDIKT XVI., Crkveni oci od Klementa Rimskog do Augustina, Verbum, Split, 2011., 142.  Usp. SV. AUGUSTIN, Govori, Slu~ba Bo~ja, Makarska, 1990., 94.  Usp. COURTH Franz, Bog trojstvene ljubavi, 153.  Isto, 154.  Usp. RATZINGER Joseph, Zajedniatvo u Crkvi, 36.  Usp. Isto, 37.  SVETI AUGUSTIN, Trojstvo, V., 11, 12. F. COURTH, Bog trojstvene ljubavi, 152.  RATZINGER Joseph, Zajedniatvo u Crkvi, 37-38.  Usp. MANDAC Marijan, Komentar, 54-55.  Usp. PU`KARI uro, Teologija sv. Augustina, u: Crkva u svijetu, 18 (1983.) 3, 221.  Usp. Isto.  Katekizam Katoliake Crkve, 689.  Usp. RATZINGER Joseph, Zajedniatvo u Crkvi, 40-41.  SVETI AUGUSTIN, Trojstvo, XV., 31.  Isto, XV., 32.  Usp. RATZINGER Joseph, Zajedniatvo u Crkvi, 41-42.  SVETI AUGUSTIN, Trojstvo, VI., 8.  Isto.  Usp. RATZINGER Joseph, Zajedniatvo u Crkvi, 36.  Usp. Isto, 44-45.  Isto, 46. SVETI AUGUSTIN, Trojstvo, V., 15.  RATZINGER Joseph, Zajedniatvo u Crkvi, 46.  SVETI AUGUSTIN, Trojstvo, XV., 32.  Usp. SVETI AUGUSTIN, Trojstvo, XV., 34.  Usp. Isto, XV., 35.  Isto, XV., 36.  Usp. RATZINGER Joseph, Zajedniatvo u Crkvi, 37.  Isto, 38.  SVETI AUGUSTIN, Trojstvo, VI., 9.  Isto.  RATZINGER Joseph, Zajedniatvo u Crkvi, 38.  PU`KARI uro, Teologija svetog Augustina o Presvetom Trojstvu, 313.  Usp. Isto.  MANDAC Marijan, Komentar, 78.  Usp. Isto, 76.  Usp. Isto, 6.  IVAN PAVAO II., Dominum et vivificandem, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1987., 30  Usp. Isto, 31-32.  Usp. MANDAC Marijan, Komentar, 101.  Isto, 103.  PU`KARI uro, Otajstvo Trojstva i Crkve u propovijedanju sv. Augustina, 6.  Usp. Isto.  Usp. PU`KARI uro, Otajstvo Trojstva i Crkve u propovijedanju sv. Augustina, 7.  Isto, 15.  Usp. Isto, 9.  Isto, 17.  IVAN PAVAO II., Dominum et vivificandem, 92.  Usp. PARLOV Mladen, Maruliev govor o Duhu Svetomu u kontekstu kasnosrednjovjekovne pneumatologije, Colloquia Maruliana, 15 ( 2006.), 133.  Usp. FRIES Heinrich i KRETSCHMAR Georg, Klasici teologije, 108.  Usp. PU`KARI uro, Otajstvo Trojstva i Crkve u propovijedanju sv. Augustina, 18.  Usp. SVETI AUGUSTIN, Trojstvo, XIV., 20; V., 11, 14.  Usp. Isto, XV., 17. 26.  Usp. F. COURTH, Bog trojstvene ljubavi, 162-171.  Usp. Y. CONGAR, Credo nello Spirito Santo, 536-554.  W. KASPER, Bog Isusa Krista. Tajna trojedinog Boga, 328.  Usp. B. J. HILBERATH, Pneumatologia, 590-591.  Usp. DH 850.  W. KASPER, Bog Isusa Krista. Tajna trojedinog Boga, 330.  Isto, 330.  SCHTZ Christian, Einfhrung in die Pneumatologie, 72.  Usp. Isto, V., 15.  AURELIJE AUGUSTIN, Se spiritu et littera III., 5.  Usp. SVETI AUGUSTIN, Trojstvo, V., 14-15.  Usp. Y. CONGAR, Credo nello Spirito Santo, 520-528.  AURELIJE AUGUSTIN, In Joh 6,10. Citirano prema: F. COURTH, Bog trojstvene ljubavi, 154.  Usp. SVETI AUGUSTIN, Trojstvo, IV., 29.  Usp. J. RATZINEGR, Der Heilige Geist als Communio, u: HEITMANN, Cl.  MHLEN, H., (ur.), Erfahrung und Theologie des Heiligen Geistes, Hamburg  Mnchen, 1974., 223-228.  Usp. MI`I Anto, Tisuustota obljetnica obraenja sv. Augustina, 74.  Usp. SVETI AUGUSTIN, Trojstvo, XV., 51.      PAGE \* MERGEFORMAT 20 NNPNRNTNVNNNNOOOOOOOOOOèoTooooo94h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h2s0JB*CJOJQJaJfHphq 4h=0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4hiU0JB*CJOJQJaJfHphq OOzPPPPPPQQRR$S&SSSSSSSSSৌjOOOOj4h2s0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4hiU0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq ST0TDTFTHTJTlTnTrTTTTTU$UUU\VǬ嬑rSS84h?0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq =h2sh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq 4h2s0JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4hD0JB*CJOJQJaJfHphq \VtVWW2X:XXXYYYYZZ[[\\N_P_R_T__££££ˆ£££fK4h?0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%Hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq =hh9Xj0J6B*CJOJQJaJfHphq __f`h`j`|`~`a aaaafbhbbbb4cLcRdTdVdXdǬǑǬvvǬvv[v9CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h2s0JB*CJOJQJaJfHphq 4h?0JB*CJOJQJaJfHphq 4hiU0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4h^/>0JB*CJOJQJaJfHphq XdZdddeeee*f,f.fXfZf\f^ffffffgg hhhfh|hjiliiiiiiiĩĩĩĎĩssXĎĩĩĩĩĩ4h?0JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4hzEn0JB*CJOJQJaJfHphq 4h2s0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq :hrh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq "iiijXj^jbjrjkl*l:lhljlllnlplǬǬǬǑǑoT94huI0JB*CJOJQJaJfHphq 4h9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h?0JB*CJOJQJaJfHphq 4h2s0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%Hh9Xj0JB*CJOJQJaJfHphq 4hzEn0JB*CJOJQJaJfHphq plrltlvllllnnnn o^o`obodoqܫuuZu?4h?0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq 4hzEn0JB*CJOJQJaJfHphq 4huI0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%HhuI0JB*CJOJQJaJfHphq %hUdhUd0JaJfHq %hUdhuI0JaJfHq h!;0JaJfHq qqqqqqqqqqqrdrtrvrrrrrvsxsss$tǬǍrW<ǬǬ4huI0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq 4h2s0JB*CJOJQJaJfHphq =hH-huI0J6B*CJOJQJaJfHphq 4h?0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%HhuI0JB*CJOJQJaJfHphq 4h^/>0JB*CJOJQJaJfHphq $t&t4t6t|tt v.v0v2v8vDvjvlvnvvwwwtwvwǨǍkPPǍ4hFTt0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%HhuI0JB*CJOJQJUaJfHphq 4huI0JB*CJOJQJaJfHphq =h2shuI0J6B*CJOJQJaJfHphq :hZ%HhuI0JB*CJOJQJaJfHphq 4h?0JB*CJOJQJaJfHphq vwxwzw|w~wlxxx yFyyyyy{{j|l|}N~TåkkP5å54hAux0JB*CJOJQJaJfHphq 4h?0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%HhuI0J6B*CJOJQJaJfHphq 4huI0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%HhuI0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%HhuI0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq TfƀȀ$XZ΁ԁ,8@Z\|§ŒpU§Œ§§4h0JB*CJOJQJaJfHphq 7h0J6B*CJOJQJaJfHphq 4hAux0JB*CJOJQJaJfHphq 4huI0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%HhuI0JB*CJOJQJaJfHphq =hZ%HhuI0J6B*CJOJQJaJfHphq |~Z\^`ΌЌҌ&fhjʏ̏ؐڐrݿݤnݤSS4h2s0JB*CJOJQJaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq 4hAux0JB*CJOJQJaJfHphq 4huI0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%HhuI0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%HhuI0JB*CJOJQJUaJfHphq `v`ln ,p(*>gdUd$dh`a$gduI$d`a$gd $dha$gd9 $dha$gduI$dh`a$gd9$dh`a$gdAuxrt"@ƕȕʕ̕ΕPRT  §Œ§qqO4qq4h2s0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%HhuI0JB*CJOJQJUaJfHphq 4h0JB*CJOJQJaJfHphq 4hzEn0JB*CJOJQJaJfHphq 4hAux0JB*CJOJQJaJfHphq :hZ%HhuI0JB*CJOJQJaJfHphq =jhuI0JB*CJOJQJUaJfHphq  ^`TV̝ Ɵ£ˆˆiJJ/J4hqU0JB*CJOJQJaJfHphq =hw!huI0J6B*CJOJQJaJfHphq =jhuI0JB*CJOJQJUaJfHphq 4hAux0JB*CJOJQJaJfHphq =hH-huI0J6B*CJOJQJaJfHphq 4huI0JB*CJOJQJaJfHphq CjhZ%HhuI0JB*CJOJQJUaJfHphq ޣ >Fln JL"`bd ৡwbwbwbwbwbwVwVwbwh2sCJOJQJaJ)jh2}huI0JCJOJQJUaJh2}huICJOJQJaJh9CJOJQJaJh2}huIaJ h!;aJ huIaJ:hH-huI0JB*CJOJQJaJfHphq 4huI0JB*CJOJQJaJfHphq =jhuI0JB*CJOJQJUaJfHphq ظĹڹܹ(~̽޽*,&(*hjln(*ɹlll`Ph\J0JaJfHq hXCJOJQJaJ)jh2}huI0JCJOJQJUaJhGCJOJQJaJh2shuI6CJOJQJaJh2sh2s6CJOJQJaJh2sCJOJQJaJhy hy 6CJOJQJaJhy huI6CJOJQJaJhy CJOJQJaJh2}huICJOJQJaJhLhCJOJQJaJ*>@Xpz| 8HJLN68BDȶȩȚyymaaUhXCJOJQJaJhy CJOJQJaJhCJOJQJaJhGCJOJQJaJ)jh2}hX0JCJOJQJUaJh2}hXCJOJQJaJh96CJOJQJaJ#jh90JCJOJQJUaJh9CJOJQJaJh=fCJOJQJaJhLhCJOJQJaJ%hUdhLh0JaJfHq >@P$\  $^`a$gd-o$V^`Va$gdj  -! dgdE$7dh^7`a$gdqU$dh`a$gdX$dh`a$gd9$d`a$gd\J"6<D$hxz vx    & j     ĸueh@hx6CJOJQJaJh@CJOJQJaJhxCJOJQJaJh\JCJOJQJaJ#jh90JCJOJQJUaJh96CJOJQJaJh9CJOJQJaJhXCJOJQJaJ)jh2}hX0JCJOJQJUaJh2}hXCJOJQJaJh pCJOJQJaJ" J8:dR\ @B︴xlxlx[!jhIh<0JOJQJUhh<6OJQJh<OJQJh-oh<6OJQJh-oh<OJQJ!jh-oh<0JOJQJUhuICJOJQJaJhuI,jh@h+ 0J6CJOJQJUaJh@h d6CJOJQJaJh@hx6CJOJQJaJh@h+ 6CJOJQJaJ#@$>j&h$ L d $^`a$gd`y$a$gd`y$^`a$gdI$^`a$gd-oBjvz$&(0>@p.Zjlźả{o{{hh<6OJQJhh<OJQJ!jhh<0JOJQJUhyh<6OJQJhZ%Hh<6OJQJhh<OJQJhZ%Hh<OJQJh`yh<OJQJ!jhIh<0JOJQJUh<OJQJhIh<6OJQJhIh<OJQJ+Ft~&(*4X~.Thj $ & 2 : L N ÷ˮîãhGh<OJQJh<6OJQJh1Sh<6OJQJh<OJQJh'B[h<6OJQJ!jhIh<0JOJQJUhIh<OJQJhIh<6OJQJ@N P X d f       !!(!8!N!P!R!\!|!!!!!!!!!!!!!!!""H"T"V"X"`"l"n""""""""""## #@##########$$$$$($h<6OJQJhGh<OJQJh'B[h<6OJQJh<OJQJ!jhIh<0JOJQJUhIh<6OJQJhIh<OJQJEd  !N!!!!T"l"""###$($H$$%d%~%&6&&&',''$^`a$gdI($*$6$>$H$J$`$b$l$$$$$%%%F%V%d%f%h%p%~%%%&&&*&4&6&8&b&&&&&&&&&' '''' '"'$','.'P'~''''''R(Z((((()*),)V))îh<6OJQJh2sh<6OJQJhIh<6OJQJh<OJQJhGh<6OJQJhIh<OJQJ!jhIh<0JOJQJUD'(*))@*t**F++,:,,,>-h--*..J//0111$^`a$gdX$^`a$gd9$^`a$gdI)))))**8*@*B*N*V*^*`*j*l*t*v******0+F+H+`+++++,,,:,<,T,,,,,,,,,,2->-@-L-T-Z-\-h-j-l----------..ܩh<6OJQJjh<0JOJQJUh<hGh<6OJQJhIh<6OJQJh<OJQJ!jhIh<0JOJQJUhIh<OJQJB...*.,.N......../6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ OJPJQJ_HmHnHsHtHJ`J VPNormal dCJ_HaJmHsHtH ff VPNaslov 1$$d@&`!5;CJOJPJQJ\^JaJf@f UdNaslov 2$$d@&`5CJOJPJQJ\^JaJXX "6GRNaslov 3$$@&6CJOJPJQJ\^J>A`> Zadani font odlomkaViV 0Obi na tablica4 l4a .k . 0 Bez popisa TT VP Naslov 1 Char!5;CJOJPJQJ\^JaJPP Ud Naslov 2 Char5CJOJPJQJ\aJtH @@ VP Odlomak popisa ^m$H@"H VP0 Tekst fusnote dCJaJD1D VP0Tekst fusnote CharCJaJ>&@A> VP0Referenca fusnoteH*8OQ8 VPapple-style-spanBaB VPapple-converted-spaceDrD VP0 Zaglavljedp#44 VP0Zaglavlje CharB @B VP0Podno~jedp#22 VP0 Podno~je Char6U6 VP0 Hiperveza >*B*ph4 4 VPp TOC Naslov@& :@: VPp Sadr~aj 2 d^PJxx<p Sadr~aj 1 -! dd35CJOJPJQJ^JaJmHnHq uLL bp Sadr~aj 3 -! d^PJXX !VP0Tekst balon ia dCJOJQJ^JaJTT  VP0Tekst balon ia CharCJOJQJ^JaJL!L 6GR Naslov 3 Char6CJOJPJQJ\^JV2V 4#dhM ka$6CJOJPJQJ^JaJtHTBT wu2.$d,@&a$5CJOJPJQJ^JaJtHPK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V@Z5X6Lb7}_dW(m,@)$vb'h Ji7C10\*O]4k !ᣄD_x<|~GN:2x[|W㹎~K;V ˯o>x;A:|H"̝kع"X $og1 -Y,{"4" N@blAxFp1a5 W\Zxj<븛Pl7 Mq#c[Vw#d0&¹C"֐ ɁQM++$,l!Flo;Fm# wCL0^Fs"!=$B")16 WKU{"2 6{1eA ; qc?Pȹ ;D~bYL7%׭˓KK 2m$"zg)G߄溹JAOBQoֵƺR9n%3B;~fP;\ny+H,2K"WADNJ+JCrܒk7rt3x2#]N§ZaU,-='7_/ ?4c3s![ZcdWj(Gtb•tԷ<ڷlP-$Y#<yH9liꙆȮiW1ceXٚjb4çҽ.֭ͥ.go4j j KFޱ\)ޤIh_[][#:?حW- MJiuM ]x iz |6A#E,s29m:B@BHDJ}LzNP9UVXZ[abcfghFlnTqStxu w|V``iXߓ1՛.P|/>hQL7D  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKj{J%Xiiw:^f-Wm~\i8E   K  o ) d % : o + U HruDv ***-v!+/2h7:L=pDFH OS]zglw}D RHʽ>@>6DNNOS\V_Xdiplq$tvwT|r * BN ($).122xz{|~ !"#$%&()*+,./123578:N,}v>d '122y}'-0469 $'-!L# @0(  B S  ? _Toc326332407 _Toc326332408 _Toc323369971 _Toc323889641 _Toc323890025 _Toc326332409 _Toc323369972 _Toc323889642 _Toc323890026 _Toc326332410 _Toc323369973 _Toc323889643 _Toc323890027 _Toc326332411 _Toc323369974 _Toc323889644 _Toc323890028 _Toc326332412 _Toc323369975 _Toc323889645 _Toc323890029 _Toc326332413 _Toc326332414'p:PPPPccccnnnnccccE H:'P'P'P'Pcccc5n5n5n5nwwww\\\\ɷE02=>PV_i#Z[ciqz dmru|  =D=B=@=F =Fik= B = E = @ Y _ x | = C z { 0 8 0>jl 2=qx24&(*/IJVeguQSy !& ?Au|),38(#=@ T`goz}"78^_z~ pu489=#).4@CS_fl, 0 L P x ~ !!E"N"""j#w###########$$%$)$3$D$T$]$b$e$$$$%%%%%S&U&''''.'S'X'g'q'S(W(S)\)f)h)|)~)))))Q*Z********+S+U+Z+c+++++!,+,C,G,S,V,- -$-'-C-E-S-V-b-d---..S.V.w....S/[//////////////00000S0V0{00000000000000R1V11111P2W2s22S3Y333S4X44444 5565:5J5W55555&6+6C6M6S6X6S7V7777777S8W8S9X999*:/:L:P:S:X:k:p:q:s::::::::;;;;;; ;7;<;E;G;N;S;1<;<=<E<N<R<N=Q=[=^=_=c===========!>$>L>S>i>t>>>>>1?;?N?T?q?y???B@E@F@J@[@a@NARAAAAAAA2B6BNBUBaBfBBBBBBBNCVC'D)DFDKDNDPDDDDD6E=EAEOENFSFFFG!GNGSGBHCHNHWHHHHHHHHH IIMIQI>J@JAJFJMJYJJJJJJJMKOKKKMLSL\LbL{LLLLMMTMMMMMMMMNONyN}N/O1OqOrOOOPPPP'P)PdPjPkPrP|PPPPPPPPQQQ!Q?Q@QKQMQ}QQQQQQQQRR6R8RKRTRzRRRRRRRRRR>SDS]S`SSSSSTTTT9U=B=D !$-1:;JNaj:FƠ.4:@:<PW:=|:=ۥޥ/7:?:<:B&:=w 6@ju:<)3:A:>*:@:?:;:Ḏ߱:?:<:>:E:C:<ʷ˷ַ"   cf hj GHOSFN 79 MR  =C`b45GI *5@TVlpvy  .0JM`h :BFXZ_lot()279>EWcjlr{ $079<DHJQY\dnx "*<HOQT]`is} *-0459;?Q[ixz 5;@HM%TWqlw{!08@GMUY|~ ?@GRXkmv-/U_ !#$BE02SV  jk jl&(HJ 78##%%**--u2v2335577n:p:::D@E@BBJDKDBHCHJJ{N}NPP'P)P~QQRR;UANQ8;EH}JMdg 8;GJ?Bux !#$BEPPQR݄݄'(//llYKK +,7 DH4;FJ[\Mww)89@AEGRVZ[`a$@E3USJ2BqDX`Z?QQY}nL]^Aa,g :quxkw_wv,x ^`o()^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.h^h`.P^`P..^`...x^`x.... ^` .....  X^ `X ......  ^ `....... 8^`8........ `^``.........h^h`o(8^8`o(.p0^p`0o(..@ 0^@ `0o(... x^x`o( .... H^H`o( ..... `^``o( ...... P`^P``o(.......  `^ ``o(........h^h`o(. X^X`56o(.. 0^`056o(... 0^`056o(.... 8^8`56o( ..... 8^8`56o( ...... `^``56o(.......  `^``56o(........  ^`56o(.........^`o(.8^8`o(.0^`0o(..p0^p`0o(... @ ^@ `o( ....  ^ `o( ..... x`^x``o( ...... `^``o(....... H`^H``o(........^`.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.k^`ko(.k^`ko(..0^`0o(...$0^$`0o(.... ^`o( .....  ^ `o( ...... H `^H ``o(....... d `^d ``o(........ ^`o(.........h^h`o(.8^8`.L^`L. ^ `. ^ `.xL^x`L.H^H`.^`.L^`L.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.8^8`OJQJ^Jo(.^`. L^ `L. ^ `.x^x`.HL^H`L.^`.^`.L^`L.^`OJQJ^Jo(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`o(.8^8`o(.0^`0o(..p0^p`0o(... @ ^@ `o( ....  ^ `o( ..... x`^x``o( ...... `^``o(....... H`^H``o(........^`.P^`P..0^0`...(x^(`x....  ^ ` .....  X^ `X ...... ^`....... 8^`8........ H`^H``.........h^h`.P^`P..^`...x^`x.... ^` .....  X^ `X ......  ^ `....... 8^`8........ `^``.........h^h`.P^`P..^`...x^`x.... ^` .....  X^ `X ......  ^ `....... 8^`8........ `^``.........h^h`o(.-^-`o(..Z0^Z`0o(... 0^ `0o(.... L^L`o( ..... ^`o( ...... >`^>``o(....... `^``o(........ 0^0`o(.........k^`ko(.k^`ko(..0^`0o(...$0^$`0o(.... ^`o( .....  ^ `o( ...... H `^H ``o(....... d `^d ``o(........ ^`o(......... ,^,`OJQJo(^`OJQJ^Jo(o  ^ `OJQJo(  ^ `OJQJo(l^l`OJQJ^Jo(o <^<`OJQJo(  ^ `OJQJo(^`OJQJ^Jo(o ^`OJQJo(0{13US,xk88cQqDXQQYdR :qw"wGnL]a,gl XuQ9xkwF`l؜pf-Oq0dO5d[:gloU_Xr RH9XMR)]+ ?k Bx . CT W y ' Az bf}pn@IUd=%Ps^-}=>H 7P"D $,&"G&BK( )= )L*|*jL+-.q.50p0h2 53`34:4(5\.5.d5P7 8I8Dq8S9j9 :uj:.N;<<.=%==>=;= >^/>dcAeA&AB[BXCtC"FG=+G >G:HEBDEGILNPQTWZ`abcfghnr+sDpppp(p,p0p2p4p8p:p<p@pDpFpHpPpRpbpdphprpvp~pppppppppppppppppppppppLUnknown G.[x Times New Roman5Symbol3. .Cx Arial7.*{$ Calibri5. .[`)TahomaK,Bookman Old Style?= .Cx Courier New;WingdingsA$BCambria Math" y a'6 K#Zd%okr0A ?QHP $PVP2!xx DenisKorisnikX              Oh+'0l   ( 4 @LT\dDenisNormal Korisnik5Microsoft Office Word@G@\x@@ U6@M)K#Z ՜.+,0 hp|  dA  NaslovTitle  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F0:_)1Table<WordDocument:vSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObj}  F+Dokument programa Microsoft Word 97 2003 MSWordDocWord.Document.89q