ࡱ>  Y7bjbj[[.Z9 \9 \^o1, 28:<L**@@@ $<.).@@W;=;=;=V@@;=;=;=By,@=2q8Zn{6m0{rۋ<pۋlnۋp;=..;=ۋ L : Communio-teologija Drugog vatikanskog koncila kao polaziate i temelj sinodalnosti Nela GA`PAR, Teologija u Rijeci Sa~etak: Tema lanka je sinodalnosti kao dar i zadatak. Perspektiva promialjanja je trascendentno utemeljenje sinodalnosti a kontekst je europsko druatvo. Budui da se u tuma enju zna enja pojma sinodalnosti polazi uvijek od injenice da je rije  o gr kom pojmu snodos koji doslovno zna i hodanje zajedno, odnosno djelovanje viae osoba sukladno istom cilju, u prvom dijelu lanka ukazuje se na nit vodilju saborske ekleziologije, odnos communio-ekleziologije i sinodalnosti. Taj odnos nu~no upuuje i govori o transcendentno utemeljenju sinodalnosti. Tom utemeljenju je posveen drugi dio lanka u kome autor polazi od trascendentnog podrjetla dijaloake ovjekove ustrojenosti i dijaloakog obilje~ja kraanske Objave. Kontekst promialjanja zadane teme je europski. Zato autor lanka u treem dijelu isti e kao temeljno obilje~e konteksta promialjanja (Sitz im Leben) nesigurnu crkvenu pripadnost na europskom kontitentu. To obilje~je europskog kontenenta zahtijeva novu evangelizaciju a sinodalnost je preduvjet njezina uspjeha. Sinodalnost kao zadatak je u srediatu promialjanja etvrtog dijala lanka naslovljenog Sinodalnost i proroatvo u danaanjem europskom druauvu. Klju ne rije i: sinodalnost, communio, zajedniatvo, dar, zadatak. Dana 15. rujna 1965. papa Pavao VI. je apostolskim pismom Apostolica solicitudo osnovao ustanovu Biskupske sinode, koju je nazvao stalno vijee biskupa za opu Crkvu. Povodom etiri desetljea od osnutka Biskupske sinode Nikola Eterovi posveuje svoj opairni znanstveni rad ustanovi Biskupske sinode donosei prikaz razvitka sinodalnosti u Crkvi kao i njezinih kristoloako/pneumatoloakih temelja. Poput veine postkoncilskih teologa, Nikola Eterovi kao i Marcello Semeraro u tuma enju zna enja pojma sinodalnost polaze od injenice da je rije  o gr kom pojmu snodos koji doslovno zna i 'hodanje zajedno', odnosno djelovanje viae osoba sukladno istom cilju. Na tragu Drugog vatikanskog sabora (LG 4), postkoncilski teolozi promialjaju o zajedni kom hodu i cilju Crkve na temelju triju pojmova-vodilja saborske ekleziologije  narod Bo~ji, tijelo Kristovo, communio u Duhu Svetomu. Zato je naglasak naaeg promialjanja o sinodalnosti u transcendentnom podrijetlu dijaloake ovjekove ustrojenosti te dijaloakom karakteru Objave. O shvaanju Objave kao dijaloakoga dogaanja itamo u koncilskoj Konstituciji o Objavi Dei Verbum, br. 2: Ovom Objavom nevidljivi Bog u bujici svoje ljubavi zapodijeva razgovor s ljudima kao prijateljima i s njima druguje da ih pozove u zajedniatvo sa sobom i da ih u nj prigli. Walter Kasper upozorava da se katoli ku i pravoslavnu communio-ekleziologiju ne smije izjedna avati s protestantskom idejom crkvenoga zajedniatva. Katoli ka communio-ekleziologija polazi od biblijskog shvaanja. Slijedom toga, communio/koinonia ne zna i bratsko zajedniatvo, nego dioniatvo (participatio). Ona se ne ostvaruje zaklju kom, nego je utemeljena u zajedni kom dioniatvu u spasenjskoj stvarnosti Isusa Krista u Duhu Svetomu. U kona nici communio je zajedniatvo prema slici Trojstva, dioniatvo u communiju Trojstva. Crkva je takorei ikona Trojstva. Communio je, dakle, darovan zbiljnost koju mi ne mo~emo 'na initi' niti izraditi. Polazei od te darovane stvarnosti i dioniatva u njoj i sinodalnost je prije svega dar a onda tek zadatak. Communio-ekleziologija nije apstraktna teorija ili pak ideologija. Walter Kasper ukazuje da i novija kanonistika otkriva communio kao jedan od temeljnih principa ustroja Crkve. On svoj primjeren izraz nalazi meu ostalima u nu~noj obnovi sinodalne strukture Crkve. Communio je ~ivotni princip Crkve i on mora voditi k obnovljenju komunikativno-dijaloakog lika Crkve iz 1. tisuljea, koja je o zajedni kim stvarima razgovarala na sinodama i koncilima i tamo ih regulirala. 1. Communio-ekleziologija i sinodalnost U promialjanju o sinodalnosti u Crkvi Walter Kasper isti e da ekleziologija zajedniatva i ekleziologija naroda Bo~jega tra~e institucionalno oblikovanje i institucionalni oblik u kojem narod Bo~ji mo~e ~ivjeti, kojega se mo~e dr~ati i prema kojem se uvijek iznova mo~e orijentirati. Konkretno: one zahtijevaju sinodalne strukture u izvornom smislu rije i snodos, ato zna i ne samo skup nego i zajedniatvo na putu. Crkva je na putu. Ovdje na zemlji nema trajno mjesto, zato ne smije nostalgi no eznuti za povratkom odreenim obrascima proalosti, koliko god oni bili veliki i dojmljivi. Isto tako, ne smije hitati za utopijama koje zavraavaju u nekoj novoj Crkvi koja ne stoji na jednom zauvijek postavljenom apostolskom temelju i koja nema korijene u svojoj dugoj i bogatoj tradiciji. Crkva, dodue, mora biti Crkva dananjeg i sutranjeg svijeta, ali ne smije biti Crkva ovoga svijeta ni Crkva prema mjerilima ovog svijeta. Ona je zajednitvo onih koji vjeruju u djelovanje Duha Svetoga po kojemu su stavljeni u kristovski odnos prema Bogu i ljudima. Dakle, u skladu s tom bti Crkve kao zajednitva (communio) moraju postojati sastanci na kojima se narod Bo~ji uvjerava u zajedni ki put, ispravlja stranputice i zastranjenja, iznova se orijentira i baca pogled na budui zajedni ki put. Uspjeh zajedni kog hoda, prema Hermannu J. Pottmeyer, ovisi o tomu hoe li se uspjeti krenuti zajedno u traganju za voljom Bo~jom za njegovu Crkvu ovdje i danas. Potrebno je pri tome istaknuti da sinodalne strukture nisu isto izvanjski strukturni problem ni isto organizacijsko pitanje. One su usidrene u razumijevanju Crkve kao zajedniatva, to jest utemeljene su u zajedni kom sudioniatvu svih biskupa u jednom episkopatu i kolegijalitetu biskupske slu~be te u sudionatvu svih vjernika u jednoj spasenjskoj stvarnosti, jednom Duhu Svetom i jednom zajedni kom poslanju Crkve. Kako u staroj tako i u srednjovjekovnoj Crkvi one imaju veliku tradiciju na koju se danas mo~e i mora nadovezati. Walter Kasper upuuje na primjer orijentalne Crkve koje se u ovom kontekstu prisjeaju poznatog kanona 34 Apostolskih konstitucija podrijetlom iz 3./4. Stoljee, koji J. D. Zizioulas i drugi dr~e zlatnim pravilom i zato ga na analogan na in ~ele primijeniti i na univerzalnoj razini. Prema njemu, na svim razinama meu biskupima je potreban jedan prvak bez kojeg drugi u va~nim pitanjima niata ne mogu odlu ivati i koji, obratno, sa svoje strane ne mo~e niata initi bez suglasnosti drugih. To je nedvojbeno viae od primata asti jer samo onaj Prvi mo~e sazivati druge (pravo inicijative) te mo~e i uskratiti suglasnost zajedni kim zaklju cima (pravo potvrivanja). To na elo sinodalnosti u pojedinim se orijentalnim Crkvama razli ito primjenjuje. Je li ono, i na koji na in, dovoljno da se ekumenski u nauku o primatu biskupa Rima doe do suglasnosti, joa zahtijeva iscrpnu raspravu, zaklju uje W. Kasper. Drugi vatikanski koncil je sinodalnu obvezu utemeljio s pomou nauka o kolegijalitetu episkopata u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium (22 s.) i u Dekretu o pastirskoj slu~bi Christus Dominus preporu io osnivanje sinode biskup, koja je u meuvremenu postala vrsta ustanova. Promicanje obnove i ja anja sinodalne prakse u Crkvi, i to na svim razinama, jedna je od temeljnih dimenzija saborskog reformno-inovativnog programa. Duh u Crkvi djeluje preko nositelja raznih slu~bi, ali i preko profesionalnh kompetencija i kairoloakog osjeaja lanova zajednica za ono ato Bog tra~i od nas sada, ovdje, u zaista novoj kulturi koja se raa posred tisue nedoumica i novih spoznaja. Iz svega toga veini u Crkvi pomalo se namee uvjerenje da se tek iz sinodalnog susreta, iz bezbroj sinodalnih susreta mogu raati takvo navijeatanje i pastoral, takve financijske i personalne odluke koje e biti primjerene znakovima vremena, a time i stvarnim potrebama ljudi. Na to nas je pozvala i koncilska Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes kada piae: Bo~ji se narod  pokretan vjerom [...] trudi razlu iti prave znakove Bo~je prisutnosti i njegovih nauma u dogaajima, potrebama i ~eljama koje su mu zajedni ke s ostalim ljudima naaega doba. Vjera, naime, rasvjetljuje sve stvari novim svjetlom i o ituje nam Bo~je nakane o cjelovitom ovjekovu pozivu te tako usmjeruje duh prema potpuno ljudskim rjeaenjima. Prije nekoliko desetljea Karl Rahner je zapisao da budunost kraanstva nee jam iti neko homogeno kraansko druatvo, ve novost svjedo anstva ~ivota autenti ne kraanske zajednice koja konkretno anticipira ono ato se u pravom smislu rije i misli pod kraanstvom. Time ukazuje na transcendentno utemeljenja sinodalnosti u kraanstvu. 2. Transcendentno utemeljenje sinodalnosti Sinodalnost smo nazvali prvotno darom a onda zadatkom. Tako je u ljudskom ~ivotu. Prvo nam je darovan ~ivot a tek onda smo pozvani da ga ostvarimo. Dar prethodi zadatku. Darivanje, darovi te iskustvo obdarenosti sa injavju bitnu dimenziju svakoga ljudskoga ~ivota. Usudili bismo se rei da je ovjeatvo nezamislivo bez darivanja i darova: ovjek viae ne bi bio ovjek, kada ne bi darivao i kada ne bi primao darove. Dar se, prema svakodnevnoj logici ~ivljenja, ne odbija. Ali ga mo~emo na razli ite na ine prihvatiti. Na inom prihvaanja o itujemo svoju prosudbu vrijednosti i zna enja darovanog. Zaato je sinodalnost dar? Zato ato je ovjeku samim stvaranjem darovano/odreeno da je bie odnosa, bie zajedni kog hoda ali i bie zajedni kog cilja. Kraanska antropologija bitno je teoloaka. ovjeka promatra iz perspektive Boga koji ga stvara, objavljuje mu se i poziva ga u svoje zajedniatvo. Iz Bo~jeg odnosa prema ovjeku otkriva se da je i ovjek bie odnosa. Odnosi nisu neato sekundarno ato pridolazi ovjekovoj osobi, nego su njezina bitna odrednica. ovjekova stvorenost zna i upuenost i ovisnost o odnosu s Bogom, odnosu koji ih ne poistovjeuje nego ukazuje na prostor razli itosti izmeu Stvoritelja i njegova stvorenja. Bog stvorenju jam i prostor 'pored sebe', prostor bivanja i djelovanja. Upravo u tome je veli ina i ljepota stvorenja: da Bog stvorenju dopuata da sm postoji i sm djeluje. Rije  je o ovisnosti koja uklju uje i dar slobode i s njom povezani rizik zlouporabe. Sposobnost za Boga ovjeku je darovana stvaranjem kao sposobnost za odnos, ljubav i dijalog. Po tome je sli an Stvoritelju. Bog je u sebi odnos, razmjena meusobne ljubavi i dijaloga. Bog ovjeka obdaruje jednakim sposobnostima. Zato je ovjek upuen na Boga, zato smisao i ispunjenje svoga ~ivota ne mo~e nai u samome sebi, nego samo ako se usmjeri prema Bogu, ako svoju egzistenciju na njemu utemeljuje i time se usmjerava prema kona nom zajedniatvu s njime. Meutim, ovjek u stvaranju nije ve gotova slika Bo~ja, nego je on ima tek ostvariti. Jedino je Krist savraena slika Oca, s njime stoji u potpunom zajedniatvu. U njemu se na radikalan i nenadmaaiv na in ostvaruje ovjekova otvorenost i sposobnost za Boga te je stoga on kona no mjerilo i cilj ovjekov. Sposobnost odnosa prema Bogu zna i i sposobnost odnosa prema drugima. Iz vertikalnog odnosa, odnosa s Bogom, proizlazi horizontalna povezanost ovjeka s ovje anstvom. Premda ostvaruje izravan odnos s Bogom, ovjek ne ~ivi sam kao pojedinac pred njim, nego u odnosu s drugim ljudima u svim vremenskim i povijesnim vidovima. Meutim, ovjek izokree izvornu usmjerenost prema Bogu i sama sebe stavlja u srediate apsolutizirajui se. Sr~ grijeha sastoji se u tome da ovjek ~eli zanijekati svoju stvorenost, ne ~eli nikakvo mjerilo, ne ~eli biti ovisan. Ne samo da se mijenja ovjekov odnos prema Bogu, nego grijeh mijenja i ostale odnose. Drugi sada postaje suparnik, prijetnja i ograni enje. Bit grijeha je u naruaenosti odnosa. ovjek je odnos i ima svoj ~ivot, sebe sama, samo na na in odnosa. Kada razara odnos, onda to dogaanje  grijeh  pogaa i druge nositelje odnosa, sve njih. Zato je i naa zajedni ki hod prema istom cilju od po etka suo en s izopa enim i la~nim odnosima, ne primamo ih onakve kakvi bi trebali biti. Budui je grijehom naruaen odnos koji je Bog utemeljio u stvaranju, samo Bog mo~e ovjeka i otkupiti ako mu iznova prie i ponovno uspostaviti onaj sklop odnos koji je iz temelja otuen i pokvaren. Isus Krist ide obrnutim putom od onoga kojim je iaao i kojim i danas esto ovjek, upravo zbog toga ato je Bog. Njegova jednakost s Bogom, jest biti-Sin i stoga je posve odnos. ... Stoga se ovaj koji je uistinu jednak Bogu ne dr~i svoje autonomije, svoga umijea i htijenja. On ide obrnutim putem: postaje sasvim ovisan, postaje sluga. ...ne ide putem moi, nego putem ljubavi, ... s njim ovjeatvo iznova zapo inje. On koji je iz temelja odnos i upuenost, Sin  ponovno uspostavlja ispravan odnos. Simone Weil upozorava da Zablude naaega vremena potje u od kraanstva liaenog nadnaravnoga, a mi emo dodati u kontekstu naae teme da zabluda naaeg vremena potje e od poimanja dara sinodalnosti liaenog nadnaravnog, bo~anskog. A priznanje i prihvaanje tog odnosa i obilje~ja uvijek je povezano sa ~rtvom i sa strane Boga i sa strane ovjeka. Zato je sinodalnost ne samo dar nego i zadatak koji da bi bio ostvaren zahtijeva prihvaanje ~rtve. A ovjekova ~rtva je samo odgovor na prethodno dogoenu Bo~ju ~rtvu za ovjeka. Tako je kraanska ~rtva susret bo~anske i ljudske ljubavi, u kojoj se dogaaju uzajamno predanje i obostrano napuatanje sebe samoga poradi drugoga, meusobna ovisnost ljubavi. Ona je istovremeno radikalno antropocentri na i radikalno teocentri na: Stoga je kri~ (Kristova i kraanska ~rtva) u cijelosti 'antropocentri an', tj. potpuno okrenut ovjeku. On je bio i radikalna teocentrika, tj. krajnja izru enost ovjeka Bogu. Joseph Ratzinger u svom kapitalnom djelu Uvodu u kraanstvo isti e da bol, u tom smislu, nema vrijednost. Vrijednost se sastoji samo u veli ini ljubavi kojom bivstvo dobiva toliki raspon da povezuje daljinu s blizinom, osamljena ovjeka dovodi u odnos s Bogom. Samo ljubav daje pravac i smisao boli. Kad ovo ne bi bila istina, onda bi krvnici i njihovi pomonici u asu raspinjanja bili pravi i jedini sveenici; oni koji su izazvali bol u stvari bi prikazali ~rtvu. No, budui da nije bilo bitno to, nego ljubav, Isus, a ne oni, bio je sveenik koji je u svom tijelu opet ujedinio dva razdvojena kraja svijeta, ovjeka i Boga i tim odnosom ovjeka preobra~ava i osposobljava za zajedni ki hod prema zajedni kom cilju. Iz snage preobra~aja tog odnosa s Bogom Crkva mo~e zajedno hodati istome cilju jedinstva s Bogom i s drugima. Na tom tragu Nikola Bi~aca, ukazujui da je sinodalnost preduvjet uspjeha nove evangelizacije, piae: Sinodalnost je drugo ime za priznanje vlastite nedostatnosti [...]. Sinodalnost je nu~an korektiv, obogaujua nadopuna, izraz relacijskog mialjenja svjesnog da se vlastiti identitet pa i identitet svakog nositelja slu~be u Crkvi mo~e graditi i izgraditi samo u komplementarnom odnosu s drugim, uvajui evaneoski primat drugoga. Sinodalno uva~avanje svakovrsnih profesionalnih i karizmatskih kompetencija lanova naroda Bo~jeg ne samo da poveava vjerojatnost ispravnog itanja znakova vremena i primjerenog odgovora na probleme ljudi/kraana, ve duh, praksa i mentalitet sinodalnosti omoguuju vjernicima iskustvo crkvene zajednice kao svoje duhovne domovine koja ih ozbiljno uva~ava i u kojoj zajedno s drugima tragaju za zajedni kim odgovorima na pitanja kako ~ivjeti Evanelje danas. 3. Sinodalnost i nesigurna crkvena pripadnost na europskom kontinentu Va~no je uo iti ne samo povezanost zajedni kog hoda s ciljem, nego povezanosti koja se ostvaruje u odnosu ovih dviju stvarnosti. Mo~e se, naime, zajedno hodati a da se ne ostvari zajedni ki cilj. Mo~e se i obrnuto postaviti pitanje: Da li je mogue ostvariti cilj a da ne hodamo zajedno? Stvarnost o kojoj promialjamo upuuje na odnos koji ne dopuata ili/ili nego i/i. Istina, danaanji ovjek zapadne civilizacije, ak i sam kraanin postmodernog europskog druatva, pitanje ovog odnosa postavlja joa radikalnije: Zaato bi zajedno hodali i koje je zna enje/vrijednost tog zajedni kog cilja za ~ivot pojedinca i zajednice? Dali je ovo pitanje izazvano iskustvom zaborava cilja u zajedni kom hodu? Za nas danas ovdje to zna i da o zadanoj temi, u europskom kontekstu, mo~emo promialjati samo uva~avajui injenicu da ona nosi obilje~je nesigurne crkvene pripadnosti. A to obilje~je staroga kontinenta dovodi u pitanje i hodanje zajedno i isti cilj. Carmelo Dotolo, profesor fundamentalne teologije u Rimu, upozorava da je tomu pridonijelo i smo kraanstvo (ili barem jedan njegov oblik koji neki uo avaju u logici kraanstva). Sukladno analizi njema kog sociologa Franz-Xsaver Kaufmanna u njegovoj studiji Quale futuru per ili cristianesimo?, posljedica je eklezijalizacija kraanstva, to jest postavljanje Crkava na posebno mjesto, ime je utrt put shvaanju kako vjera ima vrijednost jedino meu onima koji se profesionalno bave kraanstvom, pri emu postoji opasnost svoenja evaneoske novosti na kompetentne stru njake. Na taj je na in izazvana deeklezijalizacija naroda, ato e rei odvajanje institucionalne od egzistencijalne dimenzije kraanstva, u smislu da je Crkvama prepuatena zadaa odr~avanja nekih posebnih, ali ne i nu~nih vidova kraanske tradicije u odnosu na va~ne ovjekove odabire. Izmeu moguih tuma enja, Franz-Xsaver Kaufmann nazna uje da je za rastuu deeklezijaciju odgovorno upravo razdvajanje izmeu eklezijalizirane religije i svjetovne kulture, koja je ipak suodreena kraanskim vrijednostima. Bruno Secondin ukazuje da vjerodostojnost Crkava biva poljuljana osobito ondje gdje se religiozno pitanje diferencira u skladu s potrebama za smislom; osim toga ak i sm kraanski identitet postaje neuravnote~en i ugro~en nesigurnoau crkvene pripadnosti ato pak prerasta u krizu i/ili potragu za alternativama koje e nasititi ~e za duhovnoau. U promialjanju o identitetu kraanstva izmeu objektivnosti i subjektivnosti P. Bhler isti e da sama crkvena pripadnost, smatrana institucionalnim jamstvom kraanskog identiteta, viae ne odgovara svijesti o bivanju kraaninom. Ona ak viae ne tvori ni temelj ni uporiate, ato pak ima za posljedicu da prianjanje uz odreeni doktrinarni korpus viae ne odgovara potrebi za raspoznajnim znakovima kraanskog identiteta, tako da ak i onaj, koji temeljne tvrdnje kraanstva dr~i istinitim, nije nu~no kraanin. Prema mnogi   & ^ ` b h ( ,  \ h x ^` <xj``h[vCJPJaJhIhI6CJPJaJh&k6CJPJaJhW;.CJPJaJhj9CJPJaJhICJPJaJh^h^CJPJaJh^h^6CJPJaJ h^PJh@h[rCJaJh@h}CJaJh[h_h[CJaJhhV5hh5h^5CJaJ!."&&/;$dh`a$gdR$dhx`a$gdR$dh`a$gdC dh`gdhf$dh`a$gdG8$a$gd}$a$gd[<B*,.Jhjz|,VX "&D˽س˭sasSESh_CJPJaJmHsHhp/)CJPJaJmHsH#jh\/0JPJUaJmHsHh\/CJPJaJmHsHh6CJPJaJmHsHh_6CJPJaJmHsHhCJPJaJmHsH h8PJh&k6CJPJaJh^h^6CJPJaJh^h^CJPJaJh[vCJPJaJhj9CJPJaJhW;.CJPJaJhwCJPJaJDF$24BFtίΝΌnn]]L:L#hPh.86CJPJaJmHsH hPh.8CJPJaJmHsH hPhYCJPJaJmHsH hPhhfCJPJaJmHsHh_hS8PPJmHsH!jh_hS8P0JCJPJU#hPhS8P6CJPJaJmHsH hPh/yRCJPJaJmHsHh_CJPJaJmHsH hPhS8PCJPJaJmHsHhp/)CJPJaJmHsH#jhp/)0JPJUaJmHsH  z6JZVn !!n!~!"""""zpzj`j`j`j`j`j`jzTjN hCPJjhh%0JPJUhh%hh%6PJ hh%PJhh%h.86PJ h.8PJjhbX0JUaJmHsHhhfhhf6CJaJmHsHhhfhhfCJaJmHsH hPhhfCJPJaJmHsH hPh.8CJPJaJmHsHhPhYPJmHsH!jhhfh!0JCJPJU hPhYCJPJaJmHsH""####$$$%%%&&&&&&&&&x'z'|'')):*<*--//\0^0ǿǿǯztkX%jhG8hKS0JCJPJUaJhG8hKSPJ hKSPJh(|hR6PJjhR0JPJU hRPJhG8hR6PJ hhRh^hR hPJhhR56hk5fhR5 hR5hLWhC6PJjhC0JPJU hCPJ hLW6PJ hLWPJhLWhLW6PJ"^0`00Z5\5N6P6;;<<<===4=|=~===0C2CCDDFFFFHHI"I$IpIIIIIIII8KϺٝ닆~zph(ahR5CJhRhV2hR5 hR5 h5 h NHPJ hhRhRCJPJaJhRhRPJh-EhR6PJ hR6PJjhR0J6PJUh7hR6PJjhR0JPJU hPJ hRPJ hKSPJhG8hKSPJ*;=FIIIIN8RDY6^cFip`vB~~$dhx^a$gdu'/$dh-DM `a$gdR$dh`a$gd$dh`a$gdRgdR`gdR$dh`a$gdR8KK(M*M,M.MOO8RTTZZZZZ``ccccPeRe@iBiDiijpppp q.qDqFqHquu<~>~@~B~D~F~H~x~òòãòçòòòòßßòòÓ{ hu'/5PJhu'/hu'/5PJ hR5PJhRh;Rh;R6h;Rh NHh8hRCJaJ!jh8hR0JCJUaJ h(ahRhhR5CJ$jh8hR0J5CJUaJh(ahR5CJ h5CJ hR5CJ0x~~~~~~~FR$24JVƁ 6Pdrv҂ntHЄ҄Ԅ>\DF妠hu'/hRZPJhu'/h@PJhu'/hYPJ hu'/PJhu'/h71PJhu'/hW=PJhu'/h]hPJhu'/htzPJhu'/h-PJhu'/hKvPJhu'/hUPJhu'/h7PJhu'/hu'/5PJ hV25PJ4~H\ Bpl":&$dh`a$gd8$dh`a$gd$mdhx`gdR$dhx`a$gdV2$dh`a$gdV2$dh`a$gdu'/FHR:RŽĎȎʎҎ|~2z| RT$(0<ԴԫԤԴԝ}vtmmm hV2h71U hV2h,h,!jhV2h/ 0JCJUaJhV2h/ CJaJ hV2h/ hV2h@hV2hdaPJ!jhV2hda0JCJUaJhV2hda6 hV2h]h hV2hda%jhV2hRZ0JCJPJUaJhV2hRZPJhu'/h.8PJ)m, isto treba rei i u pogledu odreenog modela eti kog ponaaanja koji, kako se ini, nije raspoznajno obilje~je kraanstva budui da je pitanje zajedni kog moralnog kodeksa predmet interpretativnog sukoba. Na tragu Drugog vatikanskog sabora mo~emo rei da su kulturalni obrati za kraanske Crkve uvijek vrijeme kuanje, krize i nesigurnosti. To spada na smu bit kraanske vjere i njezinog povijesnog na ina samoo itovanja i ne ozna ava zalazak kraanstva i njegove biti, nego preobrazbu, i to zahvaljujui sposobnosti proro kog duha koji ia itava znakove vremena, dijelei ono ato nadahnjuje o ekivanja i zahtjeve naaih suvremenika. Zbog toga je, prema Rini Fisichelli, nu~no govoriti o privla nosti obrazlaganja izazova koji evanelje ini vijeau bez koje bi ljudska povijest bila siromaanija. Bo~ja se rije  na taj na in iznosi naaem suvremeniku kao onaj krajnji izazov, koji je dn radi zadobivanja smisla egzistencije, ali koji istodobno svakoga osposobljava za osobnu odgovornost. Rije  je o osposobljavanja za odgovornost zajedni kog hoda u ostvarivanju zajedni kog cilja koji je dn radi zadobivanja smisla egzistencije. 4. Sinodalnost i proroatvo u danaanjem europskom druatvu Ako je mogue pokazati dva puta koja odreuju crkvenu odgovornost spram danaanjice, oni se stavljaju na liniju baatine Drugog vatikanskog koncila: Crkva koja polazi od baze i koja je u stalnom dijalogu sa svijetom. Crkva koja polazi od baze podrazumijeva svijest da se vjerni ko iskustvo smjeata u prelazak s individualizacije na personalizaciju vjere. Takva promjena perspektive iziskuje druk iji modalitet zajedni arskog ~ivota ato proizlazi iz slobodne odluke vjere i iz istinske mistagogije u iskustvo Boga. Meutim, da bi se to dogodilo, nu~no je da se dogaaj zajednice ostvaruje u komunikaciji i dijalogu koji e u srediate staviti ono ~ivljeno, o ekivanja, spremnost pojedinih vjernika, a sve zbog potrebe za sazrijevanjem koje nema sebe smo za cilj. Gerhard Lohfink piae: Zapravo, samo u zajednici  povlaatenom mjestu ovog zajedni arenja, prostor koji je Bog unaprijed pripravio za spasenje  stvarnost svijeta mo~e biti istinski preobra~ena, a druatveni odnosi istinski promijenjeni. Stoga je za kraansku vjeru bitno da pojedini vjernici ne ~ive izolirani jedan od drugoga, ve ujedinjeni, kako bi tvorili jedno tijelo. Tako e se moi ispreplesti njihovi talenti i mogunosti na zajedni kim e sastancima itav svoj ~ivot moi podvrgnuti sudu kraljevstva Bo~jega koje je ve prisutno, te e biti kadri za jednoduano sebedarje. Tada e zajednica doista biti mjesto u kojem mesijanski znakovi, obeani narodu Bo~jemu, mogu blistati i izra~avati u inkovitost. No ono ato klju nu ulogu crkvenog zajedniatva ini joa va~nijom je intiman odnos Crkve i svijeta. Taj se odnos ne smije ia itavati pomou logike suprotnih stajaliata ili kao da je taj odnos slu ajan. Ako je svijet pozvan na stvaranje uvjeta kako bi ~ivot bio potvren u svom prioritetu, te kako bi ljudi mogli iskusiti mir i sreu, bivanje i djelovanje Crkve nu~no se moraju odnositi na tu svrhu, isti e njema ki teolog Johan Baptist Metz: Crkva nije ne-svijet, ona ne postoji 'pored' ili 'iznad' naaeg sekulariziranog druatva, nego u njemu, kao zajednica onih koji nastoje ~ivjeti Bo~ja obeanja, objavljena i definitivno potvrena u Isusu, i koja stoga uvijek iznova tu nadu aire na druatvo koje je okru~uje, kritizirajui njegove apsolutizacije i zatvaranja. Crkva uvijek mora zadr~ati jasnu svijest da ona ne postoji poradi sebe same, to jest, ponajprije poradi vlastite afirmacije, ve poradi povijesnog ostvaranje spasenja  za sve. Crkva je upravo na temelju toga pozvana da bude znak novog bivanja ovjekom, kao i metafora druk ijeg svijeta, koji je obilje~en logikom pomirenja i bratstva, budui da nije rije  o potvrivanju kroz usredoto enost na samu sebe, nego o ostvarenju sebe u daru i ljubavi. Ali Crkva je istodobno, upravo zato ato je u svijetu i za svijet, znak nade koja u povijesti umije ia itavati znakove diskretne ali odlu ne prisutnosti Kraljevstva, koja je stoga kadra svijetu uputiti kriti ki i proro ki zahtjev. Suo eni s nepravdama i nejednakostima koje sve viae diskriminiraju u kulturnom smislu, lica i stil vjernik i kraanskih zajednica moraju mobilizirati kriti ku mo ljubavi shvaene u smislu bezuvjetne odlu nosti za pravednost, slobodu i solidarnost prema drugima. Zbog toga crkveno proroatvo, ukazujui na otajstvo zajednice kao ~ivotnu logiku, promi e slobodu koja svakom ovjeku omoguuje da se bori protiv zavodljivosti zaborava koji stavlja na kocku nadu kulture priznavanja i ljubavi. Ono u povijesti unosi nemir, nostalgiju, ~elju za Bogom ne poradi sebe samog, ve poradi Rije i. Druk ije re eno, upravo revolucionarna snaga evanelja umije obogatiti svakodnevno traganje ovjeka straau za istinom koja spaaava. Johann Baptist Metz piae: Kraanska zajednica, [...], uvijek mora kriti ki ustajati protiv svakog pokuaaja koji povijest u njezinoj cjelovitosti nastoji svesti na sadr~aj teholoakog planiranja i koji dakle, pa i preautno  na na in koji je potencijalno ideoloaki  te~i k tomu da znanost i tehniku u ini subjektom svekolike povijesti. Na istoj perspektivi ostaje i Cettina Militello kada ka~e daje proroatvo sredstvo koje smoj Crkvi i svijetu otkriva jedinstvenost kraanskog Boga, njegovo posvemaanje dioniatvo u povijesti svoga naroda. Proroatvo Crkve tako zna i ponudu druk ijeg modela koji e ljudskim kulturama dati puninu smisla. U krajnjoj liniji, vjerodostojnost crkvene stvarnosti prevodi se u oblik egzistencije koja u euharistijskoj logici ostvaruje antropoloaku revoluciju kadru na druk iji na in svjedo iti opasno sjeanje na Isusa. }ivjeti u euharistijskoj perpektivi zna i staviti se pred ono bitno u ~ivotu, a to zna i u otkrie besplatnosti koja je sposobna strukturirati egzistenciju prema kanonima odnosa s drugima i u simbolici prihvaanja, koju tvore geste, zazivi, zajedni ki projekti. Bez otkrivanja besplatnosti neemo biti sposobni ui u odnos, te emo podlei napasti da sve mjerimo u odnosu prema zadovoljenosti naaega ja i neposredne naknade. Ali takoer neemo biti sposobni dati smisao naaem kraanskom bitku, to jest ii u korak sa svijetom u autenti nosti vjere. To pak zna i: razlu ivati vrijednosti, motivirati ~ivot, planirati egzistenciju, suo avati se s kulturama, izazivati egzistencijalne 'fotosinteze' stvarnosti i vrijednosti, prokazivati izopa ene mehanizme svijeta, suraivati na izgradnji druatva, unositi u politi ku sferu oslobaajui jaram evanelja, istinski stajati na strani posljednjih, evangelizirati kulturu, rad i slobodno vrijeme. Zaklju ak Promialjajui dijaloaka uzajamnost izmeu Ja i Ti Martin Buber isti e da ona ima transcendentno-religiozni temelj a on se o ituje u injenici ato Bog ovjeka u povijesti i Objavi susree kao njegov vje ni Ti. Sli no kao Martin Buber, ali s kraanskim polaziatem i na liniji Drugog vatikanskog koncila (usp. DV 2), postkoncilska teologija izri ito naglaaava transcendentno podrijetlo dijaloake ovjekove ustrojenosti te dijaloaki karakter Objave. Svaki odnos ja-ti ne ostvaruje se bez obuhvaajue dimenzije mi, koja ne poniatava ja ili ti, ali je istovremeno i neato viae od njihova zbroja. Nakon Drugog vatikanskog sabora u teologiji se razli ito koristio pojam communio kojim se ukazivalo na transcendentu dimenziju zajedniatva. Meutim, sve njegove ina ice mogu se svesti na dva osnovna pravca odnosa: na zajedniatvo u vidu odnosa triju bo~anskih osoba (zajedniatvo u samom Bogu) te u pogledu odnosa Boga i ovjeka, kao i odnosa vjernika meusobno, koji se pak ne iscpljuje u svojoj horizontalnoj razini, nego je neodvojiv od zajedniatva s Bogom i na njemu se temelji. Ako u Bogu ne postoji izolirano ja, ono ne postoji ni u ovjeku. Vjernik pojedinac nu~no je upuen na eklezijalno zajedniatvo u kojem izra~ava i ~ivi svoju vjeru (odnos s Bogom) i koje njegovo ja preobra~ava u mi Crkve kao zajednice vjernika koja participira na bo~anskom zajedniatvu. Trojstveno zajedniatvo ostaje model crkvenog zajedniatva. Zajedniatvo u Crkvi nije svrha samome sebi, nego je u njemu posredovano zajedniatvo s trojstvenim Bogom po Isusu Kristu u Duhu Svetome. Bog po Kristu u Duhu Svetomu povezuje ljude u zajedniatvo Crkve i time u zajedniatvo sa sobom. Isus Krist je onaj koji u Duhu Svetom omoguuje i ostvaruje zajedniatvo ljudi s Bogom jer je u svojoj osobi ostvario odnos izmeu Boga i ovjeka. Za ula~enje u trinitarno zajedniatvo klju no je dioniatvo u zajedniatvu s Kristom koje biva posredovano u sakramentima, a po kojima se Crkva realizira kao tijelo Kristovo. Trojstveni Bog izvor je Kristova ostvarenja zajedniatva ljudi s Bogom i kona ni cilj toga zajedniatva. Zajedniatvo s Bogom raa zajedniatvo meu ljudima. U tom kontekstu Drugi vatikanski koncil govori o Crkvi kao sakramentu jedinstva, pri emu ne misli na uniformno jedinstvo, nego u duhu trintiarne analogije na jedinstvo u razli itosti, na communio. Zajedniatvo u Crkvi nije na na in kolektivizma, koji poniatava samostojnosti i odgovornost pojedinca, premda on u njemu dobiva udio i biva preobra~en u mi Crkve. To eklezijalno-sakramentalno zajedniatvo treba zatim imati posljedice na airoj druatvenoj razini (na strukturi Crkve, na odnosu unutar hijerarhija: papa i kolegij biskupa; na odnose izmeu hijerarhije i vjernika, na crkvenu organizaciju i praksu). Communio, koje postoji u trojedinom Bogu, treba se odraziti na Isusovim u enicima: kao takvi bivaju poslani da cijeli svijet izvuku iz njegove rascjepkanosti i da ga uvedu u vlastito zajedniatvo s Bogom i uzajamno. A uspjeh zajedni kog hoda kao i uvijek, ovisi o tomu hoe li se uspjeti krenuti zajedno u traganju za voljom Bo~jom za njegovu Crkvu ovdje i danas. Unato  terminoloake ambivalentnosti pojam sinoda i sinodalnost poziva na hodanje zajedno, odnosno na zajedni ko ~ivjeljenje i djelovanje sukladno Bo~jem naumu s ovjekom i sa svijetom. U europskom kontekstu, koji ne predstavlja homogeno kraansko druatvu, o stvarnosti i zna enju sinodalnosti najbolje govore svjedo anstva ~ivota autenti ne kraanske zajednice.  Usp. NIKOLA ETEROVI, Biskupska sinoda  razvitak sinodalnosti u Crkvi, u: Crkva u svijetu 41 (2006.) 4, 411-442.  Usp. Isto, 413.  MARCELLO SEMERARO, Sinoda, u: Enciklopedijski teoloaki rije nik, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 2009., 1035.  Usp. WALTER KASPER, Narod Bo~ji  Tijelo Kristovo  Communio u Duhu Svetom. O ekleziologiji polazei od Drugoga vatikanskog sabora, u: Communio 39 (2013.) br. 116., 6-19.  O novosti dogmatske konstitucije Dei Verbum u odnosu na dotadaanje crkvene dokumente odnosno crkveno nau avanje o Svetom pismu i njegovom zna enju za suvremenu teologiju i pastoralno djelovanje Crkve vidi: ANTE POPOVI, Sveto pismo u teologiji i pastoralu Crkve, u: Bogoslovska smotra 75 (2005.), br. 3., 713-744.  WALTER KASPER, Narod Bo~ji  Tijelo Kristovo  Communio u Duhu Svetom. O ekleziologiji polazei od Drugoga vatikanskog sabora, 17.  Isto, 18.  HERMANN J. POTTMEYER, Dijaloake strukture u Crkvi i teologija zajedniatva (communio) Drugog vatikanskog koncila, u: Communio 39 (2013.) br. 116., 20.  WALTER KASPER, Crkva Isusa Krista. Eklezioloaki spisi, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 2013., 60-61.  HERMANN J. POTTMEYER, Dijaloake strukture u Crkvi i teologija zajedniatva (communio) Drugog vatikanskog koncila, u: Communio 39 (2013.) br. 116., 28.  Usp. WALTER KASPER, Crkva Isusa Krista. Eklezioloaki spisi, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 2013., 61.  DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, 22-23.  DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dekret o pastirskoj slu~bi biskupa Christus Dominus, 5.  O razvitku sinodalnosti u Crkvi vidi: NIKOLA ETEROVI, Biskupska sinoda  razvitak sinodalnosti u Crkvi, u: Crkva u svijetu 41 (2006.), br. 4, 411-442.  NIKOLA BI}ACA, Sinodalnost kao preduvjet uspjeha nove evangelizacije, 297.  DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 11.  KARL RAHNER, Trasformazione strutturale della chiesa come compito e come chance, Queriniana, Brescia, 1975., 144.  IVICA RAGU}, Bla~enije je davati nego primati. (Dj 20,35). Teoloaki ogled o daru, u: ISTI, Vesperae sapientiae christianae, Tribne 2, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 2005., 7.  GISBERT GRESHAKE, Menschein als Berufung zur Gemeinschaft mit Gott, u: ANDREAS BSTEH (ur.), Der Gott des Chritentums und des Islams, Mdling, 1978., 168.  GISBERT GRESHAKE, Menschein als Berufung zur Gemeinschaft mit Gott, 178-179.  JOSEPH RATZINGER, U po etku stvori Bog, 80-81.  Usp. Isto, 83-84.  Isto.  Isto, 86.  SIMONE WEIL, Te~ina i milost, 152.  JOSPEH RATZINEGR, Uvod u kraanstvo, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1993., 264.  Isto, 266.  NIKOLA BI}ACA, Sinodalnost kao preduvjet uspjeha nove evangelizacije, u: Crkva u svijetu 47 (2012.) 3, 297-298.  CARMELO DOTOLO, Mogue kraanstvo. Izmeu postmoderniteta i religioznog traganja, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 2011., 156.  F. X. KAUFMANN, Quale futuro per il cristianesimo?, Queriniana, Brescia, 2002., 92-109. Sli ne smjerokaze autor donosi i u svom lanku: Chiesa per la societ di domani, u: F. X. KAUFMANN  J. B. METZ, Capacit di futuro, 9-52.; ISTI, La Chiesa cattolica e le sfide della postmodernit, u: CIPRIANI-MURA (ur.), Il fenomeno religioso oggi, 39-51.  F. X. KAUFMANN, Quale futuro per il cristianesimo?, 104. A. Conmte, otac pozitivizma, prije nekih stotinu i pedeset godina, kada je, promatrao pomicanje interesa teologije od tajne Presvetog Trojstva preko kristologije prema ekleziologiji, ustvrdio je kako e Crkva tim putem lagano i ne opa~ajui otii u pozitivizam: Ne e se viae baviti Bogom nego ovjekom; ne e viae istra~ivati istinu, nego pozitivne pojave svoje vlastite zajednice. Hans Urs von Balthasar, kao da neizravno priznaje da se to uistinu i dogodilo, kad za danaanju Crkvu ka~e da je dobrim dijelom izgubila svoje misti ne crte i postala Crkva permanentnih razgovora, organiziranja, vijea, kongresa, sinoda, komisija, akademija, stranaka, fukcija, strukturiranja i prestrukturiranja, socioloakih eskperimenata i statistika. Smisao zajedni kom hoda daje iskustvo stvarnosti cilja.  Vidi B. SECONDIN, Spiritualit in dialogu. Nuovi scenari dell esperienza spirituale, Paoline Editoriale Libri, Milano, 1997., 103-130.  P. BHLER, L'identit cristiana: tra l'oggettivit e la soggettivit, u: Concilium 24 (1988.), 36-50. U tom smjeru promialja i M. KEHL, Dove va la Chiesa?, 41-63; 178-180.  E. SCHILLEBEECKX, Umanit, la storia di Dio, Queriniana, Brescia, 1992., 66.  Usp. DRUGI VATIKANSKI SABOR, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 11.  RINO FISICHELLA, Ges di Nazaret profezia del Padre, Paoline Editoriale Libri, Milano, 2000., 263.  GERHARD LOHFINK, Dio ha bisogno della Chiesa? Sulla teologia del popolo di Dio, San Paolo, Cinisello Balsamo, 1999., 301.  JOHAN BAPTIST METZ, Sulla teologia, 88-89.  JOHAN BAPTIST METZ, Sulla teologia, 151.  Usp. CETTINA MILITELLO, La casa del popolo di Dio. Modelli ecclesiologici modelli architettonici, EDB, Bologna, 2006., 146.  ANTONIO BELLO, Temi generatori. Abbecedario al futuro, Ed, Insieme, Terlizzi, 1995., 104.  Usp. B. CASPER, Das dialogische Denken. Franz Rosenzeig, Ferdinand Ebner und Martin Buber (1967.), Proaireno novo izdanje, Freiburg, 2002.  Trojstvo kao communio; Duh Sveti kao communio Oca i Sina; Isus Krist kao communio Boga i ovjeka; Communio Oca i Sina; eklezijalna communio koja uklju uje zajedniatvo s Bogom i s drugim vjernicima; communio sanctorum u svim njezinim dimenzijama (sakramentalnoj, eklezijalnoj, eshatoloakoj).  Drugi vatikanski koncil preuzima to gledanje na posljednju svrhu stvaranja i Bo~jeg spasenjskoga djela kada ka~e: da se ispuni odluka volje Boga koji je u po etku stvorio jednu ljudsku narav i odlu io da djecu svoju, koja su bila raspraena, napokon skupi u jedno (LG 13). Mi ljudi mo~emo meusobno postati jedno samo ako se naemo u viaem jedinstvu, u jedinstvu s Bogom. Put do bli~njega ide preko Boga. Ako nema ovog sredstva naaeg jedinstva, ostajemo vje no jedni od drugih rastavljeni ponorima koji nikakva dobra volja ne mo~e premostiti. A ako Duh Sveti izra~ava Bo~je jedinstvo, onda Duh Sveti upuuje na Trojstvo, a samim time upuuje i na nas. Naime trojstveni Bog je pralik novog, ujedinjenog ovje anstva. On je pralik Crkve, ako molitvu Isusovu smijemo smatrati utemeljenjem Crkve: 'Da budu jedno kao i mi!' (Iv 17, 11.21s). Trojstvo je mjera i temelj Crkve: ono je cilj i ostvarenje Bo~je rije i u stvaranju ovjeka: 'Na inimo ovjeka na svoju sliku i priliku! (Post 1,26). U Presvetom Trojstvu ovje anstvo koje je svojom razjedinjenoau postalo upravo protuslika Bo~ja treba ponovno postati jedan jedinstveni Adam ija je slika  kako vele Oci  grijehom razbijena te je sada razasuta u komadima. ovjek po mjeri Boga upravo u Trojstvu posti~e svoj cilj, da bude jedno 'kao ato smo mi jedno'. Crkva nema neki drugi cilj u odnosu na ovjeka, nego ponovno ga vratiti samome sebi. A ako Duh Sveti izra~ava Bo~je jedinstvo, onda je, zapravo, on ~ivotni element Crkve u kojem se ono su eljavanje pomiruje sa su~ivotom: razbacane dijelove Adama opet ujedinjuje u jedno: JOSEPH RATZINGER, Duh Sveti i Crkva, u: ISTI, Slike nade, Kraanska sadaanjost, Zagreb, 1998., 72. O kristoloakom i pneumatoloakom temelju sinodalnosti vidi: NIKOLA ETEROVI, Biskupska sinoda  razvitak sinodalnosti u Crkvi, 415-417.  HERMANN J. POTTMEYER, Dijaloake strukture u Crkvi i teologja zajedniatva (communio) Drugog vatikanskog koncila, 28      PAGE \* MERGEFORMAT 13 ĵƵȵZ\&<,.46ntR:<@BȾ}}ta%jhV2hE0JCJPJUaJhV2h@PJhV2hgPJhV2h&^PJhV2hEPJ%jhV2hj`U0JCJPJUaJhV2hj`UPJhV2hu'/5PJhV2hV25PJ hR5PJ!jhV2h/ 0JCJUaJ hV2h71 hV2h/ !jhV2h&^0JCJUaJ#,jlnpLbhlBϽϷϽϷϷϽϱ}yh7hOxh$m h$mPJ hz!PJjhg0JPJU hgPJ h|PJhRhR5 h-PJ h~jPJhV2h@PJhV2h@PJhV2hEPJ%jhV2hE0JCJPJUaJ hmPJhV2h]#PJ h]#PJ, "(dtF`<>@.&(*,ʹͮǮǨwmjhp/)0JUh\/h\/6mHsHh\/mHsHh\/h\/mHsHjh\/0JUhk5fh85 h8PJ hIPJ%jhG8hI0JCJPJUaJ hOxPJhG8hIPJhIjh$m0JU h$m6hOxh7h$mjh70JU'&(4j4.B v  Vd^`VgdKSVd^`VgdRVd^`VgdbXVd^`VgdCVd^`Vgd_Vd^`Vgd\/$dh`a$gd(a&246Zt"2hjlnĸĭyod\P\P\EhbXhbXmHsHhbXhbX6mHsHhbXmHsHhPhbXmHsHjhbX0JUh!h!mHsHh&h!6mHsHh!mHsHhPh!mHsHjh!0JUh hS8PmHsHhT;hS8P6mHsHhS8PmHsHhp/)hS8PmHsHjhS8P0JUhp/)hp/)6mHsHhp/)mHsHhp/)hp/)mHsH|~2468Vźź|rnfZfOEjhKS0JUhu%hRmHsHhYVhR6mHsHhRmHsHhRjhR0JUhLWhCmHsHh&hC6mHsHhhfmHsHhChCmHsHhCmHsHhChC6mHsHhPhCmHsHjhC0JUhh%hh%mHsHhh%mHsHhbXmHsHhPhh%mHsHjhh%0JU$&,.02Zp 8 @ B D F     < t v x     F     ̞̞̞̞̞{r{rhR6mHsHhRhR6mHsHh-EhRmHsHh7hR6mHsHhPhRmHsHh7hRmHsHhYVhR6mHsHhRmHsHhRjhR0JUh&hKSmHsHh&hKS6mHsHhKSmHsHhPhKSmHsH,             (*,.4`bdf(Pbdpx{odhhRmHsHhhR6mHsHhR6mHsHhbhRmHsHh}hRmHsHh}hR6mHsHhPhRmH sH h?xhRmHsHh?xhR6mHsHh(|hRmHsHh(|hR6mHsHhRjhR0JUhRhRmHsHhRmHsH$   *bbRn Vd^`Vgd/ Vd^`Vgd71Vd^`VgddaVd^`VgdRZgdRVd^`VgdR$FNlҳ֟|֟pe[jhRZ0JUhPPhRmHsHhPhR6mHsHh0_hR6mHsHh0_hRmHsHhhR6mHsHhPhRmHsHhR6CJaJhRCJaJhILhRmHsHhILhR6mHsHhRjhR0JUh@7#hRmHsHhRmHsHh@7#hR6mHsH D2V @PRTVv({qmemZqmRh/ mHsHh;h/ mHsHhV9h/ 6h/ jh/ 0JUh;=hdamHsHh71hPh71mHsHh71mHsHh-ErhdamHsHh-Erhda6mHsHh;=hda6mHsHhdamHsHhdajhda0JUhRZhRZmHsHhRZhRZ6mHsHhRZmHsHhPhRZmHsH &Llnpr    J      !L!!!!!!L""뻱{pfbZNZh?hj`U6mHsHhj`UmHsHhj`Ujhj`U0JUhsh/ mHsHhEh/ 6mHsHh&^h&^mHsHhTh&^6mHsHh&^mHsHhPh&^mHsHjh&^0JUh*bh/ mHsHhqh/ 6mHsHh/ jh/ 0JUhh/ mHsHh/ mHsHhh/ 6mHsH  !""T#P$%"&l(67777{gdVd^`VgdI$V^`Va$gd7Vd^`Vgd7Vd^`VgdgVd^`VgdEVd^`Vgdj`UVd^`Vgd/ V^`Vgd&^""""""""##*#F#R#T#V#X#b#d#p#####$F$N$P$R$T$V$b$r$$%% %߽߱ߥ}߱qf\jhg0JUhWhEmHsHhWhE6mHsHhrThEmHsHh~jmHsHh~j6mHsHh~jh~j6mHsHh~jhE6mHsHh@mHsHh~jh3hEmHsHh#vhEmHsHh#vhE6mHsHhEmHsHhEjhE0JUh?hj`UmHsH# % %,%% &"&$&@&P&p&&&&&&,'<'''j(l(n(L.4&5:5(6666ȼȼȼȼȼȼȱrg_Wha@CJaJhrCJaJhrhrCJaJhrhr6CJ]aJhrCJ]aJh$mh$mCJ]aJh$mh$mCJaJ!jh$mh$m0JCJUaJh7h7mHsHhPh76mHsHhPh7mHsHjh70JUhchgmHsHhchg6mHsHhgmHsHhg666677777777777777777777ɹɠhk5fh85h`Th~jmHnHuhljhlUjh%Uh%h&hImHsHhImHsHhPhImHsHjhI0JUhrh$mCJaJ777777777777$dh`a$gd(a$a$gd ,1h. A!"#$% s666666666vvvvvvvvv66666>6666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmHsHtH<< Naslov 1$@& 5CJ\B@B Naslov 2$$@&a$ 5CJ \XX o,}Naslov 3$<@&5CJOJPJQJ\^JaJ>A > Zadani font odlomkaZiZ 0Obi na tablica :V 44 la .k . 0 Bez popisa 8>8 Naslov$a$ 5CJ \b@b  Tekst fusnote$ d`a$CJaJmHsHD/D Tekst fusnote CharmHsHN"N  Recenzije$d`a$ aJmHsHF&`1F Referenca fusnote CJEHH*:@B: l0 Zaglavlje  p#</Q< l0Zaglavlje CharCJaJ8 b8 l0Podno~je  p#:/q: l0 Podno~je CharCJaJP/P o,} Naslov 3 Char5CJOJPJQJ\^JaJBBB q Tijelo teksta$dha$D/D q Tijelo teksta CharCJaJZCZ q Uvu eno tijelo teksta$dh`a$T/T q Uvu eno tijelo teksta CharCJaJNN P0Tekst balon iaCJOJQJ^JaJT/T P0Tekst balon ia CharCJOJQJ^JaJPK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V@Z5X6Lb7}_dW(m,@)$vb'h Ji7C10\*O]4k !ᣄD_x<|~GN:2x[|W㹎~K;V ˯o>x;A:|H"̝kع"X $og1 -Y,{"4" N@blAxFp1a5 W\Zxj<븛Pl7 Mq#c[Vw#d0&¹C"֐ ɁQM++$,l!Flo;Fm# wCL0^Fs"!=$B")16 WKU{"2 6{1eA ; qc?Pȹ ;D~bYL7%׭˓KK 2m$"zg)G߄溹JAOBQoֵƺR9n%3B;~fP;\ny+H,2K"WADNJ+JCrܒk7rt3x2#]N§ZaU,-='7_/ ?4c3s![ZcdWj(Gtb•tԷ<ڷlP-$Y#<yH9liꙆȮiW1ceXٚjb4çҽ.֭ͥ.go4j j KFޱ\)ޤIh_[][#:?حW- MJiuM ]x "  R.`r ~!#y'E*-./11X57<@LAaDEGsIGJK9RU[/]abdRmm  !"#$%&'()*+,-tbnkj [ l ; H : u#rB}03Z +++++.<D"^08Kx~F " %67KMNOPQSTV;~&  77LRU $'.!8@0(  B S  ? IUXx{RY  .4<K%(3=GOt~/1%'5@Z*23;Wb  m u y  %   ! $ % + Y _ n u  - 0 @ C t v ~ &'(+`e~RUVp}~  & ;F %2 .1=AT]BJepv{~'.SY`fps_cpv RXcfou  r u ~!!!!!!!!!!!" """"""""""####K$L$$$%%&&&y'|'''((d)i)))E*H*S*V*g+n+,$,g,j,--g-m-. ...f/q///$0.0b1i1111112 22b2h2`3b344_4d4X5\5a5c5s5555555566777777.808I8Q8X8_8f8m88888888999 :H:::;;<!<"<$<O<R<f<g<w<y<<<<<<<<<<<<<<===%=+=w============>>>>(>2>9>;>C>H>U>Y>]>j>>>>>>>>>>>>>??!?"?0?7?Q?S?h?j???????"@$@@@@@A AAA)A/ALAOA]AnAAABBBBCCCCCC^DbDeDjDEEEEEEFFFFGGGGH HHHHHHHHIrIuIIIIIIIII JJFJIJUJWJ^K`KKKLL.L0LVGVXVZVVVWW$W&W0W3WWWXX|YY|ZZZZZ[[e[\\ \!\(\;\A\K\K\v\w\\\\\)].]/]0]0]3]]]]]]]^^(^-^(_,_(`*`8`E```(a*aaaaa/b2bbbbIc~cckdldddddddddeeffZg[guh~hBiLiiiiivj}jjjvkxkvl|lllRmTmWm]mmmrmzm|mmmnnnnnnnnnnnn]o^ooop%pLpQpYpgphpup}pppppppppp!qrqsqqq+r.r2rWrrrs sBsKsTsVsasfsus{ssssssst t(t3t?tHtWtctwt}tttttuuuuu9uVu_ufuhujuxuuuuuuuvv!vxvvvvvvvvvvv w w,w/wewlwwwwwwwwwx=xAxdxfxzxxxxxxxxxxxyyyyyy"y,y2y9yAyCyGybyeyoyyyyyy>zzzzzzzc{l{u{w{{{{{{{| |(|1|7|||}}}}}}~~~$%)*.HL^k(]bpxπ$%-47:=NS28@BHK_emosv{|)+MP`dڃ &.?GT_`hHLPQ-/Njˋ͋ދ%UXw{Z\ u v TU}~t u !!!!K$L$&&)),,..11[5\5/808 <!<f<g<#@$@CCEEHH>L?LwLxLNMOM:R;RUU\\0]1]aaaaccZg[gii\o^o`oooooQpTppq:r=rrrrrcsfsss`tctttuujumuvvQvTvvv,w/wwwzx}xxxxyyyyy"y%yGyJyyyyyzzzz{{πҀ:=HKs{MPڃ݃3^ooo7HC! 6,EH2tr-l*К?lP@#Nr&rE0W5@,{N}?<Ȫs#qA}yYCcKb g-Ql@S)\4zD^;E_Hs,aXhbISbp2iV 4ny2o$p`y3tvV{˒O~&8hh^h`OJQJo(hHh8^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh ^ `OJQJo(hHh ^ `OJQJ^Jo(hHohx^x`OJQJo(hHhH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohp^p`OJQJo(hHh@ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohP^P`OJQJo(hH^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.hh^h`OJQJo(hHh8^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh ^ `OJQJo(hHh ^ `OJQJ^Jo(hHohx^x`OJQJo(hHhH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hH^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohp^p`OJQJo(hHh@ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohP^P`OJQJo(hHhh^h`OJQJo(hHh8^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh ^ `OJQJo(hHh ^ `OJQJ^Jo(hHohx^x`OJQJo(hHhH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hH h^`OJPJQJ^Jo(-h ^`OJQJo(oh pp^p`OJQJo(h @ @ ^@ `OJQJo(h^`.h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh PP^P`OJQJo(hh^h`OJQJo(hHh8^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh ^ `OJQJo(hHh ^ `OJQJ^Jo(hHohx^x`OJQJo(hHhH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hH h^`OJPJQJ^Jo(-h ^`OJQJo(o hpp^p`OJPJQJ^Jo(- @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo( ^`hH. \^`\hH.. 0^`0hH... 0^`0hH.... TT^T`hH ..... TT^T`hH ...... `^``hH.......  `^``hH........  $$^$`hH......... hKK^K`OJPJQJ^Jo(- h^`OJPJQJ^Jo(-L^`L.  ^ `.  ^ `.[L[^[`L.++^+`.^`.L^`L.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohp^p`OJQJo(hHh@ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohP^P`OJQJo(hH^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`OJPJQJ^Jo(- ^ `OJQJ^Jo(hHo ^ `OJQJo(hHx^x`OJQJo(hHH^H`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hHhh^h`OJQJo(hHh8^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh ^ `OJQJo(hHh ^ `OJQJ^Jo(hHohx^x`OJQJo(hHhH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohp^p`OJQJo(hHh@ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohP^P`OJQJo(hHhh^h`OJQJo(hHh8^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh ^ `OJQJo(hHh ^ `OJQJ^Jo(hHohx^x`OJQJo(hHhH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh ^`o(hH. h^`OJPJQJ^Jo(-pLp^p`L.h @ @ ^@ `o(hH.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.hh^h`OJQJo(hHh8^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh ^ `OJQJo(hHh ^ `OJQJ^Jo(hHohx^x`OJQJo(hHhH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohp^p`OJQJo(hHh@ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohP^P`OJQJo(hH h88^8`OJPJQJ^Jo(-h ^`OJQJo(oh   ^ `OJQJo(h   ^ `OJQJo(h xx^x`OJQJo(oh HH^H`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(^`o(. T^T`hH. $L^$`LhH.  ^ `hH.  ^ `hH. L^`LhH. d^d`hH. 4^4`hH. L^`LhH.hh^h`OJQJo(hHh8^8`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh ^ `OJQJo(hHh ^ `OJQJ^Jo(hHohx^x`OJQJo(hHhH^H`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hH#qAW5S)\p2icK3to$pISb g-QH2@#,aC! 4nE_O~yYC l*N}?&rE0-D^?lvV{r~r~r~r~r~@er~r~J_-66I<3euoO)zVUrg)Am_<@xpv*225i- 1 E / v  p =%Aqw('Gh`?xh5; \/IUTi}g< TP !z!")"P"l"@7#]#h%&'d'=(Z(!)t-)p/)dF)J,92-W;.O.u'/-07p162q293=5J76Q6T6&k6-8.8G8j9Q9V9g2:#D:Q:; E;T;%< =F=W=@@a@NAkAA %CF8H NHI:IILhLDM;hMWNN8OS8PPPcPaqP4WQ;R/yR1 SKST`TrTj`Ux}U) V>VYVtVWLW'X4XbX9Y[5[C]eG]^T ^&^|_0_a(adavdk5fW{g]h^ijRj~jk;k;km$mFTmwm-oq?qyq-ErNs s#v[vOxAIxryz"sztzr{(|o,}~cr!s/%p(-LRh<,I3S^br8G@ 5b*bl=s}z9 8|S@tK CH>T[r913iz7+R}\V2:@n/e@Zh8O]a1U|||M[+pfR2fw!-Yx=C+3SnZV}J!dd?MPhfo[BW~M9Xq P7c;a%^# JDu%7U(vnmwb%RRZ"H;;=JTh<Dv>c@tMCKv@NWx'P_ c YAK-E-<ED71 |^o`o@$ &*,-=>@AFG "*X@.DRZ^`Unknown G.Cx Times New Roman5Symbol3. .Cx ArialeBookmanITCbyBT-LightMS Mincho7@Cambria9. . Segoe UI?= .Cx Courier New;WingdingsA$BCambria Math"1ż5$FI$F&^ 8w G!20&oG 3QHP $PZ(2!xx VGs. Nelal                   Oh+'0d    , 8DLT\VGNormals. Nela38Microsoft Office Word@3N>@s@F=z@lZ ^՜.+,0 hp  asdfg8&o  NaslovTitle  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~   Root Entry F#5 1TableGWordDocument .ZSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8MsoDataStore=2P4UH5SMAWZFOH==2=2Item PropertiesUCompObj }   F+Dokument programa Microsoft Word 97 2003 MSWordDocWord.Document.89q