Naslov
Farmakoterapijski značaj genetskog polimorfizma CYP2D6 u neuropsihijatrijskih bolesnika
(Pharmacotherapeutic importance of CYP2D6 genetic polymorphism in neuropsychiatric patients)

Autori
Štefanović, Mario

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Prirodoslovno matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
11.12

Godina
2001

Stranica
70

Mentor
Topić, Elizabeta

Ključne riječi
polimorfizam CYP2D6; genotipizacija; Parkinsonova bolest; Alzheimerova bolest; shizofrenija; nuspojave
(CYP2D6 polymorphism; genotyping; Parkinson’ s disease; Alzheimer’ s disease; schizophrenia; side effects)

Sažetak
CYP2D6 je enzim koji metabolizira neke u mozgu prisutne endogene spojeve, a također i velik broj lijekova među kojima su antipsihotici i antiparkinsonici koji često izazivaju štetne nuspojave. Oslabljeni metabolički kapacitet enzima mogao bi biti povezan s povišenim rizikom prema duševnim i neurološkim bolestima te rizikom nastanka štetnih nuspojava pri njihovu liječenju. Prvi cilj istraživanja bio je, metodom multipleks alel specifične lančane reakcije polimeraze (od engl. PCR), utvrditi može li se određivanjem nefunkcionalnih alela CYP2D6*3, *4, *6, *7, i *8, u bolesnika predvidjeti odgovor na liječenje i time utjecati na bolji i sigurniji odabir lijeka. Drugi cilj je bio usporediti 145 zdravih ispitanika s duševnim (shizofrenija, n=73 ; depresija, n=36) i neurološkim (Parkinsonova, PB ; n=41 ; Alzheimerova bolest, AB ; n=35) bolesnicima te ustanoviti postoji li u bolesnika s nefunkcionalnim enzimom povišena sklonost prema tim bolestima. Rezultati usporedbe duševnih bolesnika s izraženim nuspojavama na lijekove koje uzimaju (n=38), potvrđuju značajno povišenu učestalost *4 (relativni rizik, RR=2, 6) i *6 (RR=5, 3) nefunkcionalnih alela CYP2D6 u usporedbi s bolesnicima bez nuspojava (n=97). U skupini s nuspojavama nađeno je i znatno više *4/*4 genotipa i sporometabolizirajućeg fenotipa (RR=7, 1). U bolesnika s Parkinsonovom bolesti, razlika je za podskupinu s nuspojavama (n=28) prema podskupini bez nuspojava (n=28) bila manja i odnosi se samo na CYP2D6*4 alel (RR=4, 4). Druga razina istraživanja potvrdila je za alel CYP2D6*4 povišen rizik prema shizofreniji (RR=2, 5), a za potpuno neaktivni enzim (oba alela nefunkcionalna) relativni je rizik iznosio 5, 0. U skupini depresija (n=36) nismo utvrdili povezanost s polimorfizmom CYP2D6. U podskupinama Parkinsonove bolesti podijeljenim prema težini bolesti (Hoehn i Yahr skala) utvrdili smo da su nosioci alela *4 skloniji razvitku težih oblika bolesti 2, 7 puta. Homozigoti za neaktivne alele, skloniji su pogoršanju bolesti čak 7, 9 puta. Prema rezultatima za Alzheimerovu bolest, RR za alel *4 iznosio je 3, 7, dok homozigoti nisu pokazali razliku prema zdravim kontrolama. Ispitivanjem polimorfizma CYP2D6, moguće je predvidjeti odgovor bolesnika na liječenje. CYP2D6 se također može promatrati i kao jedan od čimbenika rizika za nastanak shizofrenije i PB, dok je njegova značajnost u nastanku AD manja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Farmacija

POVEZANOST RADA