Pregled bibliografske jedinice broj: 930391
Isusov samopredstavljajuće-teofanijski »Ja sam« u Mk 6, 50 ; Mt 14, 27 ; Iv 6, 20 ; 18, 5-6
Isusov samopredstavljajuće-teofanijski »Ja sam« u Mk 6, 50 ; Mt 14, 27 ; Iv 6, 20 ; 18, 5-6 // Diacovensia : teološki prilozi, 24 (2016), 1; 153-193 (domaća recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 930391 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Isusov samopredstavljajuće-teofanijski »Ja sam« u Mk 6, 50 ; Mt 14, 27 ; Iv 6, 20 ; 18, 5-6
(JESUS’ SELF-PRESENTING – THEOPHANIC »I AM HE/IT IS I« IN MK 6:50 ; MT 14:27 ; JN 6:20 ; 18:5-6)
Autori
Čatić Ivica - Andelfinger Ivan
Izvornik
Diacovensia : teološki prilozi (1330-2655) 24
(2016), 1;
153-193
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Biblija, Novi zavjet, Božje ime, formula Ja sam, teofanijski kontekst, povijesno-spasenjska funkcija
(Bible, New Testament, God’s name, »I am he/It is I« formula, theophanic context, the historical-salvific function)
Sažetak
Autori u članku analiziraju Isusove ἐγώ εἰμί (egō eimi) izričaje izgovorene prilikom njegova hoda po moru (usp. Mk 6, 50 ; Mt 14, 27 ; Iv 6, 20), te prilikom uhićenja u (Getsemanskom) vrtu (usp. Iv 18, 5-6). Dok u biblijskom grčkom jeziku postoji samo jedan oblik ἐγώ εἰμί (egō eimi) izričaja, u hrvatskom jeziku moguća su dva različita prijevoda sa sličnim značenjem: »Ja sam« (nenaglašeni) i »Ja jesam« (naglašeni) oblik. Glagolski oblik ἐγώ εἰμί (egō eimi), koji pronalazimo u Mk 6, 50 ; Mt 14, 27 ; Iv 6, 20 ; 18, 5-6, i koji na hrvatski jezik prevodimo na nenaglašeni način (Ja sam), vrši dvostruku funkciju u rečenici: samopredstavljajuću, kojom se Isus predstavlja sugovornicima kao i svaka druga osoba, i starozavjetno teofanijsku, kojom se revelacijske riječi i radnje, koje je nekad u povijesti Izraela činio Jahve, sada očituju u Isusu: što je u Starom zavjetu činio Otac, u Novom zavjetu čini Sin. Isusova ἐγώ εἰμί (egō eimi) formula s dvostrukim značenjem upućuje nas na sveto ime Božje »Ja jesam« (usp. Izl 3, 14 ; Hoš 1, 9 ; Pnz 32, 39 ; Iz 41, 4 ; 43, 10.13.25 ; 45, 18-19 ; 46, 4 ; 48, 12 ; 51, 12 ; 52, 6), kojim je Jahve izveo izabrani narod iz egipatskoga i babilonskoga sužanjstva. Kada Isus izgovara svoje »Ja sam« formule, on zapravo nastavlja i ispunja njihovu povijesno- spasenjsku funkciju. Kao što je Otac u Starom zavjetu, prilikom izgovaranja svojih »Ja jesam« formula, izveo izabrani narod iz Egipta i Babilona, te porazio faraona i babilonskoga kralja, tako će Sin u Novom zavjetu spasiti novi, izabrani narod, uvesti ga u novu obećanu zemlju, te poraziti Sotonu. Iako se Isus, prilikom izgovaranja svojih »Ja sam« formula, očituje kao teofanijski ratnik i kralj, koji sebi podvrgava demonske sile i sile kaosa, on je i trpeći Sluga Jahvin. Da bi Sotonino kraljevstvo bilo u potpunosti uništeno, i da bi novi izabrani narod odveo u novu obećanu zemlju, kraljevstvo Božje, Isus mora predati samoga sebe. On na taj način dovršava i ispunja povijesno-spasenjsku funkciju starozavjetnih »Ja sam/ Ja jesam« formula, jednom zauvijek, u smrti na križu (usp. Mk 14, 62 ; 15, 39 ; Mt 27, 54 ; Iv 8, 28 ; 13, 19).
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Teologija