Pregled bibliografske jedinice broj: 929378
Podrška darovitima u visokom obrazovanju - poveznica sa srednjoškolskim obrazovanjem
Podrška darovitima u visokom obrazovanju - poveznica sa srednjoškolskim obrazovanjem // Konferencija Izazovi u radu s darovitom djecom i mladima : pregled sažetaka
Split, 2018. str. 34-35 (pozvano predavanje, nije recenziran, sažetak, stručni)
CROSBI ID: 929378 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Podrška darovitima u visokom obrazovanju - poveznica sa srednjoškolskim obrazovanjem
(Support to gifted students at the university level - connections to the high-school level)
Autori
Judaš, Nenad
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni
Izvornik
Konferencija Izazovi u radu s darovitom djecom i mladima : pregled sažetaka
/ - Split, 2018, 34-35
Skup
Konferencija "Izazovi u radu s darovitom djecom i mladima"
Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 01.03.2018. - 03.03.2018
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
darovitost ; mogućnosti ; sveučilište
(gifted ; opportunities ; university)
Sažetak
Kakva je podrška darovitima u visokom obrazovanju? Ima li je na studiju kemije pri zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu? Je li organizirana i postoji li poveznica sa srednjoškolskim obrazovanjem? Darovitost se može definirati kao skup osobina na temelju kojih će pojedinac u jednome ili više područja svoje aktivnosti trajno postizati natprosječne rezultate. Potrebno je razlikovati pojmove darovitost, talent i kreativnost jer će to omogućiti bolje prepoznavanje pojedinaca. Uspješnost u prepoznavanju doprinijet će povećanju kvalitete odgojno-obrazovnog procesa i boljem razvoju potencijala pojedinaca. Iako su navedene sposobnosti karakteristika manjeg broja pojedinaca, nužno im je posvetiti potrebnu pažnju. Razvoj društva izravno ovisi o mjeri u kojoj daroviti ostvaruju svoje potencijale. Stoga valja osigurati da daroviti ne ostanu nezapaženi i poticati one koji nisu bili motivirani za razvoj svojih sposobnosti da ih razviju. Takvo što trebao bi, u cijeloj svojoj vertikali, pružati školski sustav. Zakonska podloga postoji, ali ne može se reći da postoji organizirani mehanizam prepoznavanja darovitih i usmjeravanja daljnjeg razvoja njihovih potencijala. To nije dobro, a cijena koju društvo plaća gubeći darovite prevelika je i dugoročno kobna. Fakultetska dob prekasno je vrijeme za prepoznavanje darovitosti, stoga mora postojati poveznica s ranijim fazama školovanja. Za područje kemije (i srodnih predmeta) takva poveznica može biti sustav učeničkih natjecanja, a njemu se može pridružiti programske aktivnosti koje povremeno pružaju fakulteti i strukovna društva. Nužno je poraditi na povećavanju suradnje fakulteta i škola, jer su daroviti često nezadovoljni dnevnim školskim sadržajima što često dovodi do frustracije i zatomljivanja potencijala. Raniji početak osigurava veći broj sati prakse, a više prakse osigurava postizanje veće kvalitete. Bez prakse, darovita osoba vjerojatno neće postati uspješna u odrasloj dobi. Najveća vjerojatnost za uspjeh ostvaruje se kada pojedinac interese iz djetinjstva uspije pretvoriti u svoj posao u odrasloj dobi. Dakle, darovite valja prepoznati u čim ranijoj dobi i stalno im pružati priliku da ostvaruju svoje potencijale. U području kemije se pred dvadesetak godina počeo razvijati neformalni sustav pomoći darovitima. Tada su neki članovi Kemijskog odsjeka pružili priliku motiviranim 15-godišnjacima da u fakultetskim uvjetima počnu ostvarivati svoje potencijale. Laboratorijska atmosfera stalno ih je poticala na samostalno promišljanje i aktivnost, a iskusili su timski rad i radili na stvarnim istraživačkim projektima. Posebna pažnja posvećena je razvoju ličnosti u cjelini, a ne samo razvoju određenih sposobnosti. U proteklih 20 godina značajan broj takvih pojedinaca prošao je kroz laboratorije Kemijskog odsjeka, a danas u punoj mjeri ostvaruju svoje potencijale. Na žalost, to je još uvijek nesustavna aktivnost, koja ovisi o dobroj volji, upornosti i spremnosti na odricanje manjeg broja pojedinaca. Naš školski sustav uopće ne raspolaže podatcima o broju darovite djece u našim osnovnim i srednjim školama. Ipak, osviještenost o potrebnim promjenama sve je veća pa je 2014. godine donesen novi Pravilnik kojim se uređuje rad s darovitim učenicima u osnovnoj i srednjoj školi. Poboljšanje rada u području obrazovanja i brige za darovite ne ovisi o jednom čimbeniku, već o suradnji obrazovne politike, praktičara, znanstvenika i roditelja. Nužno je osigurati profesionalno usavršavanje nastavnika i drugih stručnjaka u tom području i posvetiti pažnju programima i aktivnostima koje dokazano imaju pozitivan učinak na razvijanje darovitosti. Potrebno je kontinuirano prepoznavanje darovitih učenika, osiguravanje posebnih programa, materijala, prostora i načina rada. Roditelji trebaju biti upoznati sa značajkama darovitosti, kako bi bili sposobni potražiti pomoć i utjecati na razvoj svog darovitog djeteta. Lokalne zajednice trebaju osvijestiti važnost razvoja pozitivnog stava prema darovitim učenicima te im otvoriti put za uključenje u različite državne i međunarodne programe za darovite učenike, ali i osigurati financijsku potporu te poticati lokalne udruge ili institucije koje se bave nekim od specifičnih područja. Razvijanje ukupne svijesti o značaju darovitosti nužno je, kao i kontinuirani rad na razvoju modernog i multidisciplinaran sustava prepoznavanja i poticanja darovitih.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kemija
Napomena
Rad je napisan na temelju osobnog iskustva u radu s darovitima.