Naslov
Velebit i zaštita prirode
(Velebit and the protection of nature)

Autori
Šikić, Zoran ; Gurlica, Denis ; Šarić, Tomislav

Izvornik
Senjski zbornik (0582-673X) 44 (2017); 17-34

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, ostalo

Ključne riječi
Velebit, zaštićena područja, bioraznolikost, održivi razvoj
(Velebit, protected regions, biodiversity, sustainable development)

Sažetak
Velebit je kultna i mitska hrvatska planina, "sveta gora", simbol nacionalnog identiteta. On je i perjanica hrvatskih zaštićenih područja prirode, UNESCO-ov (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) rezervat biosfere od 1978., Park prirode od 1981., a dio pripada nacionalnom parku Paklenica od 1949. i nacionalnom parku Sjeverni Velebit od 1999. U cijelosti je dio ekološke mreže EU Natura 2000, što jasno upućuje na širi globalni značaj. Za dobra vremena cijeli se Velebit vidi iz zraka s visine od 8.000 m te ima oblik bedema koji se u luku izbočio u more. Viša je primorska padina koja se od mora pruža u visini od 700 m do najnižeg prijevoja, pa do 1.757 m najvišeg vrha. Sa sjeverne kopnene strane padina se od 150 m do 1.150 m uzdiže iznad ličke visoravni koja leži na 500 do 600 m nadmorske visine. Velebit je centar bioraznolikosti te najznačajnije endemsko čvorište flore i kopnene faune u Republici Hrvatskoj. Prema posljednjem izdanju Liste zaštićenih područja Ujedinjenih Naroda – UN – iz 2003. u svijetu je zaštićeno 102.102 područja s ukupno zaštitom od 11, 5% kopnene i 0, 5% morske površine Zemlje. U RH prema Upisniku zaštićenih područja Ministarstva zaštite okoliša i prirode sa stanjem od 9. rujna 2015., ukupno je zaštićeno 408 područja koja obuhvaćaju 8, 56% ukupne površine RH, odnosno 12, 23% kopnenog teritorija i 1, 94% teritorijalnog mora što je iznad svjetskog prosjeka. Najveći dio zaštićenih površina je u kategoriji parkova prirode na koje otpada 4, 56% ukupne površine RH, a najveći doprinos tome daje upravo Velebit. Važeći Zakon o zaštiti prirode utvrđuje devet kategorija zaštićenih područja, a koje u najvećoj mjeri odgovaraju jednoj od međunarodno priznatih kategorija zaštićenih područja IUCN – Međunarodne unije za zaštitu prirode. Šire područje Paklenice s površinom od 9.500 ha je zbog svoje prirodne osnove, geomorfoloških oblika i očuvanih šuma proglašeno među prvima nacionalnim parkom (iste godine kad i Plitvička jezera). U sjevernom dijelu Velebita 1999. s površinom od 10.900 ha proglašen je nacionalni park Sjeverni Velebit, prepoznatljiv po bioraznolikosti i iskonskoj divljini. U viziji nacionalnog parka Sjeverni Velebit upravo to je istaknuto kao oslonac održivog razvoja lokalne zajednice temeljen na tradiciji, ali i kao prostor stjecanja novih spoznaja. Osim dva nacionalna parka preostali dio Velebita u površini od 200.000 ha zaštićen je u kategoriji parka prirode. Sve navedeno upućuje na iznimno visok doprinos Velebita zaštiti prirode. Da li je i na koji način zaštita prirode doprinos opstanku i održivom razvoju velebitske regije i posebno lokalne zajednice tog područja još uvijek je aktualno pitanje te također, je li na ovome prostoru moguće povezati opće i globalne izazove današnjice s onim lokalnim.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Interdisciplinarne prirodne znanosti, Šumarstvo

POVEZANOST RADA