ࡱ> Y [ B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X bjbjR|R|00WX0 0 ,x3334gggh ),gn--4---+/A/ M/\^^^^^^$s%>=3U/+/+/U/U/33--HU/w3-3-\U/\-п7%S"R,H0~cucX&c34,U/U/U/U/U/U/U/U/U/U/U/U/U/U/cU/U/U/U/U/U/U/U/U/0 % U: SVEU ILI`TE U ZADRU POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI STUDIJ HUMANISTI KE ZNANOSTI-FILOZOFIJA Luka Marai AFEKTI KOD PLATONA I HEGELA. FILOZOFIJSKA OBJA`NJENJA ASPEKTA OVISNOSTI Mentor: prof. dr. sc. Jure Zovko Komentor: prof. dr. sc. Zoran Zori i Zadar, 2016. SADR}AJ: SADR}AJ...................................................................................................................................I UVOD.........................................................................................................................................1 Ciljevi rada................................................................................................................................1 O ekivani znanstveni doprinos................................................................................................8 GLAVNI DIO: 1.POVIJESNO-TEORIJSKI, RETROSPEKTIVNI ILI EKSPLIKATIVNI DIO ........21 1.1 Filozofija i psihijatrija......................................................................................................22 1.2 Psiho-logika mialjenja.......................................................................................................23 1.3 Po eci logike u Gr koj......................................................................................................24 1.4 Aristotelov Organom........................................................................................................25 1.5 Hegelova i Kantova logika...............................................................................................26 1.6 Duh (dua).........................................................................................................................29 1.7 Povijest duha.....................................................................................................................31 2. ANALITI KI - EKSPERMENTALNI DIO..................................................................35 2.1  ANATOMIJA OVISNOSTI  `TO SU OVISNICI..................................................36 2.1.1 Filozofija ovisnosti..........................................................................................................38 2.1.2 Ovisni ko propadanje u kontekstu mialjenja..............................................................40 2.1.3 Ovisni ko ropstvo kroz povijest....................................................................................42 2.1.4 Ovisnost kao gubitak unutraanje slobode....................................................................43 2.1.5 Ovisnost kroz gubitak vanjske slobode (ovisnost kroz drutveni kontekst).............45 2.1.6 Ovisnost i ontologija.......................................................................................................52 2.2 OVISNOST I SUVREMENO DRUTVO......................................................................55 2.2.1 Kriza identiteta...............................................................................................................56 2.2.2 Ovisnost kao bolest ili slobodni ~ivotni izbor..............................................................57 2.3 OVISNOST KROZ MENTALNO I FIZI KO (SOCIJALNO) OKRU}ENJE........60 2.3.1 Droge  mladena ka igra...............................................................................................60 2.3.2 Droga kao rjeaenje u mladena koj dobi..................................................................61 2.3.3 Mladena ke vranja ke skupine.....................................................................................62 2.3.4. Supkultura i droge........................................................................................................63 2.3.5 Disfunkcionalna obitelj..................................................................................................64 2.3.6 Ovisni ke supkulture.....................................................................................................65 2.3.7 Supkulture i lije enje drogama................................................................................66 2.3.8 Droge i duaevni poremeaji...........................................................................................66 2.4 OSNOVNI PROBLEMI U STRUKTURI OVISNIKA (EMOCIJE I SAVJEST)...69 2.4.1 Emocije i ovisnost...........................................................................................................70 2.4.1.1 Osjetilna i fizioloka teorija.......................................................................................74 2.4.1.2 Bihevioralna teorija....................................................................................................77 2.4.1.3 Ocjenjiva ke (prosudbene) teorije............................................................................79 2.4.1.4 Kognitivne (spoznajne) teorije...................................................................................81 2.4.2 Savjest i ovisnost.............................................................................................................83 2.4.2.1 Anti ka tradicija.........................................................................................................83 2.4.2.2 Kraanska tradicija.....................................................................................................84 2.5 OVISNOST U KONTEKSTU HEGELOVE SVIJESTI I SAMOSVIJESTI............90 2.5.1 Sredstva ili prva biokemijska destrukcija koja mijenja percepciju uma unutranja sloboda..................................................................................................................92 2.5.2 Invalidnost i ovisnost.....................................................................................................96 2.5.3 Destrukcija identiteta kroz sredstvo..........................................................................102 2.5.4 Mentalna distribucija vremena kod ovisnika............................................................105 2.5.5 Marketinaka i iluzionisti ka svijest u kontekstu konzumerizma.............................107 2.5.6 Zdravorazumski kontekst kroz iracionalnost ovisnosti...........................................111 2.5.7 Hegelova duhovnost u kontekstu ~udnje...................................................................115 2.5.8 Destrukcija spoznajnih procesa kroz sredstva..........................................................121 2.6 PLATONSKI ASPEKT OVISNOSTI....................................................................126 2.6.1 Ekstenzivna suicidalnost i ovisnost (Platonov Fedon i Fileb).................................143 2.6.2 Ovisnost i smrtnost (Platonov Fileb i Fedon)........................................................148 2.7 APSTINENCIJA I OPORAVAK U KONTEKSTU OVISNOSTI..........................155 2.7.1 Apstinencija..................................................................................................................156 2.7.2 Oporavak.....................................................................................................................159 3. PERSPEKTIVNI DIO ....................................................................................................164 3.1 STIGMATIZACIJA OVISNIKA U KONTEKSTU PRAVA I LEGIMITETA OVISNI KOGA PONA`ANJA U OKVIRIMA PRAVNOGA POZITIVIZMA I PRAVA BITI OVISAN.........................................................................................................165 3.1.1 Stigmatizirajui akt neslobode  ovisnosti.................................................................173 3.1.2 Subjektivna dimenzija ljudskih prava u kontekstu u~itka (ovisnosti)....................180 3.1.3 Ovisnost - subjektivni problem pojedinca i objektivni problem druatva i njegovih normi......................................................................................................................................183 3.2 KONCEPCIJSKO STANJE TEHNI KE DIMENZIJE U BORBI PROTIV OVISNOSTI U HRVATSKOJ  ORGANIZACIJA SUSTAVA TRETMANA OVISNIKA U HRVATSKOJ  KRITI KI OSVRT.........................................................186 3.2.1 Reorganizacija tretmana bolesti ovisnosti.................................................................188 3.2.2 Organizacija sustava tretmana ovisnika u Hrvatskoj  kriti ki osvrt....................192 4.  NOVE OVISNOSTI - NESUPSTANCIJALNE OVISNOSTI ..................................195 4.1 Srea u igri.......................................................................................................................198 4.2 Doba nevinosti.................................................................................................................200 4.3 Osnovni pokreta i sree..................................................................................................201 4.4 Ostvarenje ~udnje kroz (tehni ka sredstva).................................................................203 4.5 Kultura i ovisnost (igrice, gageti, umjetnost)...........................................................206 4.6 Teorijsko  prakti no definiranje nesupstancijalnih ovisnosti...................................213 4.7 Kretanje u igri.................................................................................................................217 4.8 Patologija igre..................................................................................................................220 5. ZAKLJU AK ...................................................................................................................239 6. LITERATURA..................................................................................................................243 7. SA}ETAK..........................................................................................................................248 8. ABSTRACT.......................................................................................................................251 9. }IVOTOPIS......................................................................................................................254 UVOD Ciljevi rada Fenomen ovisnosti kao jedan od temeljnih problema koji zaokuplja suvremenoga ovjeka ima u filozofijskoj tradiciji od Platona do suvremenih teoreti ara emocija kao ato su primjerice Simon Blackburn, Louis Charland, Antonio Damasio, svoje pokuaaje objaanjenja. Pojam ovisnosti je vezan primarno za slobodu odlu ivanja. Odnos duae i tijela u tradicionalnoj filozofiji, po evai od Platonova Fedona, pitanje razli itih afekata i sposobnosti duae, kako je izlo~eno u Platonovoj filozofiji, mo~e i danas poslu~iti kao solidna osnova za filozofijsko objaanjenje fenomena ovisnosti ato velikim dijelom potvruje i moje medicinsko iskustvo rada s ovisnicima. Ve je Platon uvjerljivo argumentirao da kod osoba u kojih dominira po~udni, strastveno-emotivni dio duae (epithymetikon) ne postoji sposobnost kontroliranja svoga ponaaanja niti ozbiljnijega osmialjavanja vlastite egzistencije. Takva osoba ~ivi pod diktatom ovisnosti po~uda, hedonisti kih poriva, njezin voljni dio (thymoeides) pod jakim je utjecajem ovisnosti; sloboda odlu ivanja koja je uvjetovana samostalnoau koja nastaje djelovanjem razumskoga dijela duae (logistikon) ne mo~e realizirati svoju autonomnost. Modernim znanstvenim rje nikom re eno, ovisnost bilo kojeg oblika predstavlja stanje su~ene svijesti i dovodi osobu do disfunkcije odnosa, kako sa samim sobom, tako i s okolinom u kojoj participira svoje egzistencijalno i esencijalno postojanje i egzistiranje. Zbog svoga afektivnoga stanja ne mo~e se usmjeriti u pravcu kojeg on i druatvo o ekuju, a stanje se iskazuje kao gubljenje realne samostalnosti,  bioloake slobode. }udnja za po~udom i nasladom (hedone) ograni ava, sputava sve duhovne, psihi ke, kognitivne svijesti, ograni ava kreativni segment vlastitih mogunosti u procesu razumijevanja i ostvarivanja subjektivnih i objektivnih realizacija ljudskih potencijala. Zahvaljujui tome ovjek ~eli mijenjati percepciju u odnosu na ono ju er kroz mehanizme mialjenja dolazei do odreenih zakonitosti na nivou iskustvenih i teoretskih pojmova u savladavanju samorazumijevanja svog vlastitog sebstva. Bitan temelj u procesu promjene percepcije le~i u biokemijskim promjenama koje se dogaaju na razini promialjanja, procesu stvaranja same logike i zakonitosti mialjenja na razini stvaranja objektivnog pojma. On se realizira kao istina ili sloboda, s druge strane vrlo esto promjena percepcije svijeta i sebe samoga izazvana je odreenim sredstvima koja mijenjaju i razbijaju objektivnu datost slobode i istine te dovodi pojedinca i skupinu u procese gubitka slobode i realnoga mialjenja. ovjek za razliku od ~ivotinje, upravo jer raspola~e sposobnoau refleksije, promialjanja i uzdizanja do statusa subjekta i subjektivnosti (Hegel), mo~e promisliti svoju slobodu i pokazati kako mo~e postati slobodan jedino tako ato racionalno i diskurzivno kontrolira svoje afekte i hedonisti ke ovisnosti, zapravo dose~e svoju autonomnost. U tom segmentu je posebno va~na Hegelova antropologija kao proces oslobaanja od afektivnosti i konstituiranja vlastite autonomnosti koja se odvija u samosvijesti o vlastitoj osobnosti. Samo kao osoba ovjek mo~e stupiti u razlo~ne procese kooperacije, mo~e provoditi u konkretnom odlu ivanju eti ku distinkciju razlikovanja dobroga i loaega, odnosno moralno dobrog i zla u konkretnom slu aju. Tek kao racionalna, samosvjesna osoba mo~e izii iz stanja dezintegracije sebstva te pronai odgovor za svoje stanje posrnulosti i gubitka identiteta, pokuaavajui napraviti iskorak prema kreiranju vlastitoga identiteta i vratiti se gdje mu je s obzirom na to da je bie koje misli i osmialjava svoju egzistenciju doista mjesto. Takav iskorak iz vlastitog bezdana ovisnosti za koji se treba izboriti svaki mislei individuum predstavlja zahtjevni proces konstituiranja osobnoga identiteta. Na primjeru Hegelova prijelaza iz subjektivnoga u objektivni duh mo~e se plauzibilno pojasniti da biti ovisan zna i ne biti slobodan u cjelokupnoj interpretaciji svojih unutarnjih odnosa sa samim sobom te sa svojom okolinom u svakodnevnoj nu~noj komunikaciji zajednice, vremena, epohe kulture, objektivacije duha u kojoj ovjek pokuaava realizirati svoj smisao i otrgnuti se besmislenosti. Ovisnost bilo koje vrste vezuje se uz slobodu, biti neslobodan zna i biti ovisan gdje osobnost bez neke vanjske ili unutraanje prisile nema utjecaja u odlu ivanju. Filozofski gledano, sloboda je bitak koji postoji u sebi i radi samoga sebe. Antropoloaki gledano, sloboda bi zna ila mogunost slobodnog odlu ivanja i djelovanja u smislu donoaenja odluka o izboru temeljem raznih ponuenih mogunosti neovisno o prisili ili nu~di. ovjekovu ovisnost kroz njegovo vremenovanje i ostvarivanje kompaktnosti u emocionalnom, duhovnom, pravnom, bioloakom karakteru mo~emo podijeliti linijom kojom dijelimo ono ato nam je dano i zadano, odnosno uroeno, te se ovjek na razne na ine pokuaava ia upati iz te neizabrane zadanosti roenjem, nacijom, spolom, izgledom, bojom ko~e, spoznajom. S druge strane linije jest dimenzija kad ovjek sebe ostvaruje u kontekstu krivog ili upitnog izbora u smislu komunikacije s izvanjskim svijetom, izbor koji ga gura u vrtlog nemoi i ne usmjerava k dobru. Nemogunost izbora, odnosno mogunost izbora koji je duboko destruktivan, sadr~ajno sastavljen od zla, a formom privla an i podlo~an ni~oj moi ~eljenja i jednostavnoj fizioloakoj ugodi dovodi individuum u stanje bez smisla, emocije i psiha se destruiraju uslijed ega i tijelo propada, ovjek postaje rob tamne strane ljudskosti. Platonov i Hegelov antropoloaki koncept racionalno strukturirane slobode polazi od zna ajne pretpostavke da ovjek je slobodan samo ukoliko je njegovo djelovanje usmjereno k dobru koji je prvi bitak i posljednja svrha ovjeka, a ona se ostvaruje izborom dobra. U modernom, tzv. tehnoloakom razvijenom dobu, ovjeku se nudi, odnosno sam sebi nudi razli ite dimenzije potvrivanja sebe prema unutra i prema van. U svakom tom interaktivnom djelovanju rezultat odnosa je takav da je predmet uvijek podreen ovjeku. Primarni cilj doktorskoga rada jest na temelju analize klasika teorije svijesti, racionalnosti i umnosti (Nous), u ovom slu aju primarno Platona i Hegela s djelomi nim osvrtom na Schellinga, dati filozofijsko objaanjenje fenomena ovisnosti svih aspekata koji dovode ljudsko bie u vezu sa sredstvima ato u sebi nose izrazitu patologiju i destrukciju ljudskog duha u vremenu i prostoru civilizacije i povijesti. Filozofija kao teoretsko znanstvena disciplina mo~e u prakti noj primjeni, posebice povezana s medicinskim istra~ivanjima kognitivnih sposobnosti, njihovih naruaavanja, pokazati da kod odreenih marginalnih i izrazito supkulturalnih druatvenih skupina mo~e dovesti osobu u funkcionalnost promialjanja svoga subjektivnoga i objektivnoga svijeta. Hegelovim rje nikom re eno, izolirani individuum koji nije sposoban dosegnuti status svoje subjektivnosti niti integrirati se u objektivni duh koji ga kulturno i socioloaki determinira jer je ovisnoau o svemu onome ato je suprotnost  duha sprije io izgradnju svoga osobnog i kulturnoga identiteta pa ga treba u procesu privikavanja ponovno integrirati u druatvenu zajednicu objektivnoga duha. Osnovna hipoteza rada je pokazati da ovjek kao bie koje se  klati izmeu dvije dimenzije, potisnute ~ivotinje u sebi i intelekta koji ga je doveo u dislocirajui odnos sa svim participacijama materijalnog i duhovnog svijeta gdje se on namee kao voa u smislu pojedinca ili grupe stvarajui pravila ili spoznaje koje ga vrlo esto dovode u destrukciju odnosa izmeu te dvije dimenzije svoje prirodne osobnosti, uma i nagona, duha i tijela. Lutajui i klatei se izmeu te dvije dimenzije ovjek kao individuum iska e iz granice normalnog i kontroliranog odnosa sa spoznatim i nespoznatim te upada u vlastitu zamku grupne, genetske predispozicije za patoloako ponaaanje, potvrujui individualnu i grupnu, vrlo esto, destrukciju vrste kojoj pripada. }elja za komuniciranjem unutar vlastite psihe na pomaknutim osnovama unoaenjem u svoje tijelo raznih sredstava te nezrelost i razvijanje osjeaja da je sve mogue, vremenom dovodi ovjeka u poziciju nemoi u odnosu na sredstvo s kojim je htio uspostaviti odnos subordinacije koji se temelji na ugodi i neugodi, kontroli, dominaciji. Sredstvo vremenom zavlada ovjekom te subjekt postaje objekt sve dok ga sredstvo fizioloaki, psiholoaki, moralno potpuno ne uniati i vrati natrag k sebi. Povratak k sebi mo~e biti dvojak, vrlo esto kod teakih ovisnika o nekom sredstvu oblik povratka jest preuranjena  neo ekivana fizi ka smrt dok drugi odvojak vodi kroz razumsko poniranje u istinu i prihvaanje sebe kao slobodnog pojedinca kojem svijest o traganju za smislom otvara mogunost izbora da na prekretnici svojih vlastitih odnosa i stvari oko sebe izabere borbu za sebe i dobro, kao jedini princip koji vodi do istinske spoznaje sebe i osmialjenja vlastite egzistencije. Okreui se od svoga otvorenoga egoizma i niskih strasti, ovjek kontrolira svoju slobodu i slobodu svojih bli~njih te daje mogunost otvorenosti u kojoj e uvijek moi kontrolirati svoje mogunosti i usmjeravati ih za ope dobro grupe kojoj pripada te za vlastito dobro u kojem ~eli biti bolji, moralniji, promialjeniji i razumljiviji sebi samome u odnosu cjeline i trenutne civilizacijske ideologije koja diktira tempo naaih odnosa, potreba, ~elja, stavova, interesa. Problem ovisnosti odreene individue koja egzistira u zadanim (zapadnim) druatvenim faktima vrlo esto o ituje se u trenuta nom nesnala~enju pojedinca koji ulazi u akripac esencijalnih i egzistencijalnih borbi o ituje se u nemogunosti spoznaje cjeline kao uvjeta za donoaenje odluke ato je ispravno i istinito za njegovo djelovanje ato e ga usmjeriti prema odreenom stavu ili akciji koja e imati pozitivan karakter za daljnje razvijanje doti ne osobnosti. Osobna nezrelost, ili kako Hegel ka~e neznanje, koja je kod ovisnosti esto povezana s nedovoljnim brojem godina ili zbog neke emocionalne, dublje psihi ke hendikepiranosti, da bi se spoznalo i ocijenilo ato je ispravno, pada na dobro tlo za stvaranje neslobodnih ljudi koji nesvjesno i nerazumno ulijeu u tr~ni krug ponude i potra~nje prije nego ato su psihi ki, fizi ki, pravno sazreli za takvu borbu te u startu eliminiraju svoj normalni, druatveno osigurani (zemlje zapadne tradicije) po etni polo~aj u ostvarivanju sebe kroz pozitivne forme participacije u druatvu i obitelji. U suvremenom zapadnom graanskom svijetu svakodnevno bujaju antagonizmi, te se vrlo esto prelijevaju u patoloaku formu (infantilizam), koji nesumnjivo utje u na razvoj ljudske osobnosti uzimajui im individualnu neovisnost i slobodu. Takva stanja koja razaraju mladu i nezrelu osobu dovode je u konfuziju, prije svega sa samim sobom, a kasnije i s druatvom kao cjelinom. Naaa ljudskost u tzv. moderno-tehnoloakom zapadnom druatvu zbog raznih evolucija i revolucija u odnosu ovjeka sa stvarima oko sebe i njega samog otvorila je nove mogunosti za stvaranje pozitivnih znanstveno-tehni kih spoznaja (raznovrsno potroaa ko obilje) koje e donijeti i donijele su takve pomake da ovjeku ostaje toliko prostora da se bavi razvojem svojih emocionalnih i duhovnih potencijala u svrhu spre avanja destruktivnih nagona prema sebi i zajednici. U posljednjih 10-15 godina bilo je za o ekivati da e se razina ulazaka u komunikaciju glede individue i cjelokupnog druatva, sa sredstvima koja izazivaju ili poti u ovisni ke dimenzije osobnosti svesti na kontroliranu razinu, ako ve ne smanjiti ispod o ekivanog. Trend rasta tehnoloake kvantitete umanjit e gubitak duhovne kvalitete, mislio je Fromm drugom sredinom proalog stoljea, a apstinencija od kulturnih, religioznih, povijesnih dimenzija naae osobnosti e se smanjiti. Na~alost, kao i uvijek kroz povijesti ljudskih civilizacija i epoha, ovjek svoju stvarala ku snagu, pomak u odnosu na prijaanje, zna okrenuti globalno protiv sebe, u svrhu partikularnih i trenuta nih interesa kako bi sebi, svojoj grupi, narodu, ideji donio neregularnu prevagu ili razorio druk ijeg od sebe, u svrhu ostvarivanja bilo kakve moi, dominacije, stvarajui svijet po sebi i za sebe. Slu~beno ispadanje iz reda tkz. normalnosti potvruje snagu sredstva i mo nad osobnosti koja je sredstvo komunicirala u duh uvjerenja ekstenzivne neprikosnovene dominacije nad sobom i pod injenim sredstvom, po inje kad se intenzivira cjelokupno pokazivanje slabosti individue koja je izabrala neoficijelni kulturni tok iskazivanja svoje slobode, odnosno neslobode i nedostatak smisla vlastitog postojanja, i besmisao viae razine druatva koje nije smoglo snage za prepoznavanje simptoma mogueg gubitnika ili druatvenoga problema politi ke i zakonske, kulturoloake elite. Nemogunost izbora, odnosno mogunost izbora koji je duboko destruktivan, sadr~ajno sastavljen od zla, a formom privla an i podlo~an ni~oj moi ~eljenja i jednostavnoj fizioloakoj ugodi (materijalnoj) dovodi individuu u stanje besmisla. Ovisnik je osloboen misli odnosa u mre~i koje se ostvaruju u ljudskoj zajednici u nekoj odreenoj civilizacijskoj epohi, njegove kretnje usmjerene su polunagonskim-instinktivnim impulsom prema predmetu po~ude, svu svoju koncentraciju i airinu svijesti fokusira na ciljanu ~rtvu (mozak) otklanjajui sve inhibitorske, moralne, a zakonske norme kao mo~ebitnu prepreku u postizanju neprirodnoga balansa izmeu ~uenoga predmeta i njegove dehidrirane neslobodne osobnosti. Ovisnik je uba en na ve definirane odnose koje bi trebalo mijenjati koliko je to mogue u duh dobra i funkcionalnih misaonih algoritama u svrhu stvaranja smialjenih i pravi nijih. Metodologija koja e se primjenjivati ujedinjuje hermeneuti ku i induktivnu metodu, uz koriatenje komparativne metode iz podru ja koja se e se odnosti na medicinske znanosti. Naime, glavna e se navedena filozofska djela prema hermeneuti koj metodi analize primarnih izvora tuma iti i vrednovati u svom sadr~aju te e se ujedno opisivati mjesto i zna enje svakog djela za sebe kao i u cjelini djelovanja navedenih autora. Na osnovi tog opisa i vrednovanja izvora posvetit u se analizi filozofske problematike sadr~ane u tim djelima koja se odnose na temu moje disertacije. Na osnovi, na jednak na in provedene hermeneuti ke analize, sekundarne literature, razvijat e se analiza filozofijske problematike putem rasprave o trenuta nom stanju znanstvenog istra~ivanja o filozofiji afekta i strasti. Takoer e se komparirati analize empirijskih podataka i iskustva iz prakse suvremenih tretmana sustava ovisnosti relevantnih za potvrivanje valjanosti filozofskih definicija i argumentacije pomou koje e biti obranjena hipoteza disertacije. Materijali koje u koristiti u radu su relevantne primarne, sekundarne i tercijarne publikacije. Iznesene injenice bit e obrazlo~ene i koherentne, tako da se jedni stavovi mogu izvesti iz drugih. Osim samoga uvoda i zaklju ka, sadr~ajno, rad bi bio podijeljen u tri koncizna dijela, u kojima e se te~iti postii znanstvenu i logi nu povezanost relevantnih injenica u filozofiji afekta i strasti kroz filozofiju slobode u djelima Platona i Hegela. Svaka od te tri tematske cjeline imat e viae poglavlja. Povijesno teorijski, retrospektivni ili eksplikativni dio U tom dijelu iznijelo bi se vrlo koncizno povijest problema koji se istra~uje, zatim njegova dosadaanja teorijska obrada te naglasila va~nost i aktualnost filozofije slobode u filozofskom konceptu ovisni ke problematike. Stoga, sam plan u tome dijelu istra~ivanja bit e postavljen na teoretsko-znanstvenom opisu ovisnosti i njenoj u estalosti na primjeru Platonovih i Hegelovih eksplikacija o emocijama i afektima gdje e se dokazivati kako inteligibilno ovladavanje afektima vodi do iznala~enja slobode i konstituiranja autonomne osobnosti. Analiti ko eksperimentalni dio Kako bismo cjelokupnije (jasno, jednostavno i kriti ki) sagledali i naglasili teoretski opseg ovisnosti i metafizi ku dimenziju ljudskog besmisla u prakti nom radu emo koristiti komparativno-analiti ke spoznajne mogunosti drugih znanstvenih disciplina, poput medicinskih, gdje se ~eli dokazati da je filozofsko-teorijski koncept ovisnosti primjenjiv u klini kom medicinskom radu na podru ju ovisnosti. U prakti nom dijelu analize slu ajeva ovisnosti u medicinskoj praksi koristit emo se kombinacijom induktivne i komparativne metode. Intencija istra~ivanja jest pokazati da analize emocija i afekata kako ih nalazimo u Platonovim i Hegelovim spisima potvruju naau istra~iva ku praksu rada s pacijentima u pogledu stvaranja ovisnosti koje su uvjetovane naruaavanjem mentalnih sposobnosti ljudskoga duha. U tom dijelu sadr~aja rad e biti postavljen na teoretsko-znanstvenom opisu ovisnosti i njenoj u estalosti u filozofskim sustavima, usporedit e se razni filozofski koncepti u pristupu pojmovima slobode i ovisnosti te pokuaati dokazati bitna poveznica izmeu ljudskog besmisla i prakti ne ~ivotne destrukcije koju ona stvara. Perspektivni dio U ve razraenom dijelu rada kroz hipoteze, ovdje bi se predlo~ila konkretna rjeaenja u teorijsko prakti nom filozofskom konceptu ovisnosti, kako bismo unaprijedili teorijski i prakti ni sustav u problematici ovisnosti. O ekivani znanstveni doprinos Restrukturiranje teoretskih osnova novopojavnih druatvenih odnosa povezanih s fenomenom ovisnosti i slobode pojedinca u druatvu te rekonstrukcija pojma unutraanje slobode izazvana afektima te strastvenim i intuintivnim konceptima. Istra~ivanje e implementacijom teoretskih koncepata ovisnosti iznjedriti prakti ne sustave pomoi i samo pomoi u problematici tretmana ovisnosti te pokazati da filozofski koncepti i teorije mogu biti od koristi u znanosti o ovisnosti. Nadalje, o ekujem da u pokazati koliko su filozofski koncepti slobode i volje duboko ukorijenjeni u znanstvene tvrdnje o kompulzivnosti u ovisnosti o drogi (sredstvu) Filozofija kao teoretsko znanstvena disciplina mo~e u prakti noj primjeni, posebice povezana s medicinskim istra~ivanjima kognitivnih sposobnosti i njihovih naruaavanja pokazati da kod odreenih marginalnih i izrazito supkulturalnih druatvenih skupina mo~e dovesti osobu u funkcionalnost promialjanja svog subjektivnog i objektivnog svijeta. Hegelovim rje nikom re eno, izolirani individuum koji nije sposoban dosegnuti status svoje subjektivnosti niti integrirati se u objektivni duh koji ga kulturno i socioloaki determinira jer je ovisnoau o svemu onome ato je suprotnost  duha treba u procesu privikavanja ponovno integrirati u druatvenu zajednicu objektivnoga duha. Takoer, rezultati istra~ivanja trebali bi se implementirati u korpus literature koja na znanstvenim osnovama i radovima filozofa, Platona i Hegela, kritizira tvrdnju da je ovisnost, samo, bolest (mozga). Prvenstveni cilj ove radnje jest sagledati ovisnost iz svih aspekata koji dovode ljudsko bie u komunikaciju sa sredstvima koja u sebi nose izrazitu patologiju destrukcije ljudskog duha u bilo kojem vremenu i prostoru ljudske povijesti i njegove civilizacije koju je on zduano gradio u duhu dobra i otvorenosti s jedne strane zadovoljavajui svoje subjektivne i objektivne prirodne potrebe, a s druge strane paralelno u mutnome gradei svijet i njegove mehanizme kako bi ovladao stvarima i sredstvima koji su ja i i viai od njega samoga, ne bi li bio bli~e ne em njemu nepoznatom i dalje od onoga ato on u ograni enoj dimenziji svoga vremenovanja jest. Suvremena ovisnost nije samo medicinski, psiholoaki problem, ona je i filozofsko-teoretski i prakti ni problem, posebice ako govorimo i mislimo o ovisnosti kroz deformiranje mentalnih i duhovnih procesa, uz stvaranje moralnih, pravnih nejasnoa u kontekstu smisla same ovisnosti, kao fenomena koji obilje~ava ne samo ovisnika, ve i samu zajednicu, kao airi kontekst stvaranja neslobodnih pojedinaca i grupa u druatvu. U ovoj doktorskoj radnji obuhvatio sam sve relevantne injenice koje kroz znanstvenu i stru nu literaturu naglaaavaju potrebu redefiniranja problematike ovisnosti i mentalnih, eti kih, epistemioloakih normi, i stavio ih u kontekst filozofske metodologije koji e moi poslu~iti za gradnju relevantnog sustava i u samom tretmanu ovisnosti. Ovisnost nije samo bolest, ona u sebi skriva i niz drugih dimenzija koje su bitne, a toliko zanemarivane u tretiranju tog kompleksnog druatvenog, medicinskog, a posebice filozofskog problema. Ovisnost u svojoj dubini, kad ovisnik u procesu ovisnosti zadovolji svoju ~udnju, prisilnu i njemu logi ki neobjaanjivu pojavu u kontroli svojih ponaaanja, ostaje problem mialjenja, smisla, slobode, djelovanja, problem filozofije. Ulaskom filozofije u prakti nom i teoretskom smislu u tretmane ovisnosti, poboljaava se oporavak, ubrzava se, dobiva se jasnoa sustava i skida se naglasak i stigmatizirajui model da je ovisnost puka bolest mozga. Dvadeset dvogodianjim prakti nim radom s  najte~im ovisnicima, praenjem znanstvene literature, a posebno one od 2000.-te godine koja je otvorenije stavljala naglaske na nove modele u pristupu ovisnostima naglaaavajui ulogu filozofije u tim procesima, usmjerio sam svoj rad u tom kontekstu, i onaj stru ni i ovaj znanstveni, te ga razlo~io u ovoj doktorskoj radnji. Ovisnost u tkz. globalnom svijetu zahvaa pojedinca ili grupe koje su, ne nu~no svojom slobodnom voljom, uale u odreene druatvene odnose bez obzira jesu li ti odnosi legalni ili ilegalni, gubei na takav na in ono ato je najvrjednije  slobodu. U proalosti kroz razne epohe ljudske interakcije njihovih meusobnih odnosa nametala se volja jedne skupine ili pojedinca direktnim izrazom neke odreene sile bilo to zakonima ili golom fizi kom, tehni kom snagom kako bi potencirali svoju volju, interes, ostvarili mo. Pojedinac danaanjice navu en i senzibiliziran na materijalne vrijednosti, dajui im prioritet u odnosu na duhovne i transcendentalne odnose koje je teako spoznati jer nemaju nikakvu opipljivu zbiljnost u vremenu i prostoru, odlazi u kontakte i trenutke svoje realizacije tra~ei osjetilnu izvjesnost potvrivanja svoga ja. Takvi trenutci su sastavni dio samosvijesti o stvarima oko sebe i u sebi, sve do razine kada koli ina naba ene definirane ideje ne izae iz svojih zadanih kontroliranih odrednica pa izaziva patologiju odnosa te dovodi pojedinca ili grupu u polo~aj neprirodnih odnosa u ostvarivanju svojih bioloakih i drugih prava koja su trebali imati ili biti u mogunosti ostvariti da nisu uali u nepravi ne odnose za koje su unaprijed trebali znati da donose atetu ili preuranjenu smrt. Ekstenzivna ekonomska eksploatiranost, pomagana jeftinim marketinakim trikovima koji aludiraju na najni~e nagone s naglaaenim negativisti kim hedonisti kim karakterom, povezuje odreeni proizvod, dajui mu mitski karakter, s ovjekovom sudbinom. Doti ni proizvod slo~en je da u biti dira poznate ljudske slabosti i za vas e u initi sve ono ato ne biste u inili da niste uali u  nu~ni odnos s doti nim pomagalom. U pravilu takav paket realiziranih i tehni ki vrlo dobro koncipiranih nepotrebnih ideja plasiran je od nelojalnoga konkurenta, bio on legalni ili ilegalni dio sustava, na atetu slabijega koji je u tu poziciju dospio nepravedno i ne slobodnom voljom. ovjek je po svojoj prirodi slobodno bie, njegova te~nja za viae prava i pravi nosti filtrirajui se kroz civilizacijske epohe dosezala je uvijek to ku koja nije prelazila u patologiju odnosa, dr~ei sustav u ekvilibriju, no kad bi se ta to ka pomicala prema skepsi ili potiskivanju onog minimalnog dogovorenoga pravila uspostavljena pisanim ili usmenim aparatom kod suprotnih strana u odnosu sustav se ruaio, a iz te ruaevine izrastao bi novi korijen za mo~ebitne pravi nije mogunosti u razvoju cjelokupne individue ili grupe. Vremenom se podru je koje je tretirano marketinaki pretvori u puku ispostavu kulturnog industrijskoga imperijalizma, sve razli itosti postaju nevidljive, a umjetno stvorene sli nosti nakon po etne euforije i blagostanja donose frustracije, krize kako pojedinca tako i grupe. U takvom svijetu koji se zemljopisno airi, a kulturno, intelektualno duhovno su~ava, stvarajui potroaa ki mentalitet koji u sebi nosi svojstvo da uzimaa i ono ato ti toga trenutka ope nije potrebno, gube se mjere stvarne potrebe za zadovoljenje svoga opstanka, kantonski re eno ovjek funkcionira na ni~oj moi ~eljenja, gdje se istina tra~i preko prolaznih, materijalnih stanja. Ne imati neku simboli ku, mitsku materijalnu vrijednost izaziva osjeaj manje vrijednosti, besmislenosti, otuenosti od trenutka i vremena kojeg osoba ne mo~e participirati jer nije u tim ili takvim materijalnim simbolima. Materijalizirani moderno globalizirani ovjek, stvoren na sliku hladnjaka u koji stavljaa potrebno i nepotrebno, skloniji je i osjetljiviji na mogue nedostatke sredstava koja ga psihi ki i fizi ki stavljaju u stanje zadovoljstva i ponosa, a time ubrzava uspjeano druatveno penjanje na listi moi i opeprihvaenih vrijednosti i  novih obi ajnosti, zbog toga lakae dolazi do fizi koga sredstva (druatveno neprihvatljivog) koje nerazumno i nepotrebno unosi u sebe (cigarete, alkohol, droge, prekomjerena koli ina hrane& ). Fizi ko sredstvo koje mo~ea komunicirati vizualnim, kognitivnim putem, u kojem sredstvo ne reagira na tvoj opetovani odnos, za takvog ovjeka prelazi u sfere nebitnoga. Svaka epoha nosi svoju vremensku i prostornu prepoznatljivost koja se prelijeva u novo doba stvarajui novu zbiljnost nu~no ne bolju, u kojoj se ostvaruju, ozbiljuju individualne pojedina ne svijesti koje donose odluke glede proiciranja svojih ~elja i ostvarenja. Dominantni stav koji se provla i kroz dinamiku razumijevanja fenomena ovisnosti, naglaaeno je obraivan kroz farmako-medicinsku prizmu, ato je i razumljivo, optereeni metodologijom biokemijskih procesa s naglaaavanjem neurotransmiterskih i ostalih neurofizioloakih teorija, doalo se do zaklju ka da je ovisnost, niata viae, negoli bolest mozga ili funkcionalna promjena rada mozga. Prof. dr. Slavko Sakoman u svojoj knjizi Lije enje opijatskih ovisnika ka~e:  Rezultati neuroznanstvenih istra~ivanja provedenih posljednih 25 godina potvrdili su da je ovisnost o drogama kroni na bolest mozga (KOOB, GF., 1998., O' Brien, C.P., 2003., Nestler, E.J., 2001.). Premda bivai direktor najvee znanstvene institucije iz podru ja ovisnosti (NIDA, SAD, Leshner, 1997.) ne spori mogunost da se droge mogu uzimati i pod kontrolom volje, to ponaaanje mo~e biti praeno takvim promjenama strukture i funkcije mozga da postaje manifestacija bolesti mozga. Tako i zlouporabu droga i ovisnost treba promatrati kao dinami an proces u kojem u svakom trenutku postoji odreeni odnos izmeu elemenata dragovoljnosti i prisile da se sredstvo uzima. Gubitak kontrole, odnosno unutraanja prisila da se to ponaaanje nastavi unato  vidljivim atetnim posljedicama, potvruje da je nastala bolest mozga (Leshner, 2001.). Klju ne dokaze u tom smislu osigurale su najnovije tehnike pretra~ivanja funkcioniranja mozga poput MRI, f MRI, MRS, PET, SPECT (Fowler, 2007.).  Sigurno je da odreene promjene nastaju na razini openitosti fiziologije i same morfologije mozga da poja ava destruktivnu komponentu kod osobe i stavlja je u podreeni polo~aj u donoaenju odluka i strateakoga razmialjanja ato je bitno i univerzalno dobro za osobu i njegov ~ivot. Prof. Sakoman isti e:  Osobito dolazi do funkcionalnih oateenja struktura mozga (frontoorbitalni korteks) odgovornih za donoaenje odluka, kontrolu ~udnje i drugih ponaaanja usmjerenih na do~ivljavanje ugode, planiranje i strateako razmialjanje (Schlaepfer, T.E., et al., 2006., McCann, 1998.).  Takav odnos naglaaene medicinske dominacije u tretmanu ovisnosti otklonio je i smanjio prostor i sasvim drugim metodoloakim pristupima, a posebice filozofskom pristupu u kojem je uloga svijesti, emocija, afekta, nagona i detaljnijih objaanjenja ~udnje bila zapostavljena i neprimjenjivana u radu s ovisnicima. Religiozni i neki psihoterapijski principi vremenom ulaze u tretmane ovisnosti, no filozofija biva zapostavljena kao metodoloaka struktura u propitivanju smisla i voljnih principa, potisnuta i prepuatena pojedincu da izgrauje svoj smisleni izlazak iz ovisnosti koristei ~ivotnu filozofiju i logiku, sve do 2003. godine. Sustavni radovi na tematiku pitanja unutraanje slobode, afekta i strasti kod ovisnika nisu bila dominantno obraivani ni teoretski ni prakti no. Odreeni fragmenti filozofskih sustava koristili su se kroz sustave terapijskih zajednica koji su bili voeni religioznim doktrinama ili psihoterapijskim pristupima koji su imali svoju podlogu u modificiranim filozofskim sustavima, samo filozofija kao znanstvena metoda nije bila zastupljena do po etka 21 stoljea. S obzirom da ovisnost ima svoju unutraanju logiku koja je dosta specifi na i usko vezana za samo sredstvo koje izaziva ovisnost, transformirajui samu osobnost u ono ato sredstvo jest, a ne on sam u identitetu tra~enja smisla, filozofija kao sustavna znanost ima svoje mjesto i u tretmanu ovisnika i ovisnosti. S obzirom da ~udnja nije samo vezana uz samopodr~avajui proces niza biokemijskih reakcija koje ovjeka svode na puki instinkt i nagon, posebice ato veina ovisnika uspostavi apstinenciju u odnosu na samo sredstvo, te nakon uspostave apstinencije i uspostave remisije nanovo kreu, u nedostatku smisla i spoznajnih procesa o sebi, uzimati sredstvo ovisnosti. Sakoman s tim u svezi ka~e:  Viae od 90% ovisnika nakon uspostave prvih razdoblja apstinencije brzo i viaekratno recidivira, ato govori da bez dugotrajne farmakoterapije (za heroinske ovisnike buprenorfin, metadon, morfij) i/ili psiho-socio-terapije, u situacijama kada mogu birati (uzeti ili ne uzeti), vrlo teako ili uope nisu u stanju kontrolirati ~udnju za ponovnim uzimanjem heroina. To je potvrda ozbiljnih oateenja kognitivnih i drugih funkcija mozga, odnosno vrlo slabe samokontrole ego funkcije u strukturi osobnosti (Hanson, G.R., 2002., Kosten, T.R. et al., 2006., Paulus, M.P. et al., Kosten, T., 2006., Sinha, R., 2006.).  U tom prostoru dok traje sama funkcija lije enja s naglaaenim bio-medicinskim modelom, filozofski sustav ima i treba imati svoje mjesto jer temporalnost procesa daje za to pravo, jer nijedan ovisnik nema sustavno mialjenje o tome ato se u biti dogaa s njegovom ~udnjom, smislom, emocijama, odlukama, i tako u prosjeku lije enje traje do kraja ~ivota, negdje oko 80% ovisnika ~ivi na tkz. odr~avanju kroz supstitucijsku medikamentoznu terapiju, a da nije doalo do izlje enja. Sakoman ka~e:  Oko 80% aktivno lije enih ovisnika povremeno ili trajno treba uzimati lijekove kako bi se smanjila ~elja za uzimanjem heroina i ubla~ile psihi ke smetnje koje poveavaju rizik uzimanja droge. Veina psihijatara je danas suglasna da nije isplativo shizofrenom bolesniku, premda je viae mjeseci u dobroj remisiji, preporu iti prekid uzimanja antipsihotika ili bolesniku s bipolarnim afektivnim poremeajem prekinuti davanje stabilizatora raspolo~enja jer bi to vjerojatno rezultiralo destabilizacijom psihi kog stanja, a time i pogoraanjem socijalnog funkcioniranja bolesnika. ak i atoviae, psihijatri sugeriraju odr~avanje remisije dugotrajnim, kontinuiranim davanjem lijekova. Po istom principu potrebno je kontinuiranom farmakoterapijom odr~avati remisiju (apstinenciju od heroina) kod svih slu ajeva opijatskih ovisnika kod kojih detoksifikacija ili pokuaaj odvikavanja nisu rezultirali stabilnom apstinencijom.  U tom prostoru dugotrajnosti otvara se prostor i u teoretskom i prakti nom djelovanju filozofije, kako bi postala  supstitucija za promaaeni ~ivot u besmislu odr~avanja ugode (fizioloake zadanosti) koja je determinirana na isti fizioloaki kontakt otklanjanja boli suvremenim i legalnim lijekovima koji kod ovisnika odr~avaju stalnu mentalnu napetost u konzumeristi kom smislu, otklonjenog od bilo kakvog smisla, slobodnog i pluralisti kog unutraanjeg i vanjskog ~ivota. Filozofskim sustavnim djelovanjem dajemo mogunost izbora, a ne samo odr~avanja postojeeg instinktivnog, asocijativnog nagonskog ~ivota bia koji se zove ovjek, kojeg je sredstvo ogoljelo i sustavi tretmana pretvorili u puku bezli nu formu fizioloakih zakonitosti. Karl Jaspers, piaui svoju knjigu., Opa psihopatologija (1913) koja je postala jedna od temeljnih knjiga za razumijevanje psihijatrije, a posebice filozofije duha u svom uvodnom djelu nazvanom:  Razgrani enja ope psihopatologije , eksplicitno naglaaava da je filozofija kao metoda temeljna znanost o razumijevanju fenomena mentalnih stanja. On ka~e  Osim s obzirom na to, psihopatologu glede njegovih konkretnih spoznaja temeljitije prou avanje filozofije nee biti ni od kakve pozitivne vrijednosti. Od filozofije on glede svoje znanosti nee, dakako, nau iti iata ato bi mogao ikako preuzeti. Isprva dakle taj studij ima negativnu vrijednost. Ne trudi li se tko temeljito porazmisliti o kriti koj filozofiji, bit e zaatien od brojnih krivo postavljenih pitanja, suvianih rasprava i zako enih predrasuda koje ina e u psihopatologiji u nefilozofskih glava nerijetko igraju odreenu ulogu. S druge e dakle strane studij filozofije biti od pozitivne vrijednosti za vrstu psihopatologiju ljudskog ponaaanja u praksi i za jasnou njegovih motiva pri spoznavanju.  Zatim nastavlja  Naaa je tema cjeloviti ovjek u bolesnom stanju, ako je to bolesno stanje duaevno, i duaevno uvjetovano. Kad bi tko znao ato je ljudska duaa, od kojih se elemenata sastoji, koje je krajnje sile pokreu, za po etak bi uzeo nacrt zgrade duae; velikim bi tad nacrtom zamislio ato se ima izgraditi. Ali kome je ljudska duaa neato beskrajno obuhvatno, ato on u cjelini ne razumije, nego u ato prodire istra~ujui raznim metodama, taj ne e dopustiti da njime ovlada ikoji takav nacrt cjeline. Mi ne znamo ni za koji temeljni pojam kojim bi se pojmio ovjek uope, ni za koju teoriju kojom bi se u cjelini spoznavala njegova ozbiljnost kao subjektivno zbivanje. Stoga nam je temeljni znanstveni stav: otvorenost za sve mogunosti empirijskih pretraga, obrana od zavodljive misli da se ovjekov bitak mo~e takorei svesti na jedan nazivnik. Pa umjesto da se bavimo nacrtom cjeline, najprije emo pretra~iti neke obzore unutar kojih nam se ocrtava naaa druatvena zbilja. Prvo: Naaa je tema ovjek; ato za bolesno stanje zna i da ovjek nije ~ivotinja?  Drugo: Naaa je tema duaa ovjekova; kako se duaa objektivizira, tj. kako ona za nas postaje predmetom?  Tree: Duaa je svijest; ato zna i svijest i ono nesvjesno?  etvrto: Duaa nije stvar, nego je bitak u njezinu svijetu; a ato zna i unutarnji i vanjski svijet?  Peto: Duaa nije neko kona no stanje, nego je postojanje, razvoj, razvijanje; ato zna i diferenciranje duaevnog ~ivota?  U tom kontekstu mo~emo iznijeti tezu da duaevna zbilja nekog ovisnika le~i u tome da tu prazninu ili zagonetku od ega je duh sastavljen, svaki ovjek ima prirodnu potrebu i nu~nost da je puni odreenim injenicama, stvarajui smisao vlastitog postojanja u kontekstu odreenosti te injenice (kod ovisnika ona je dominantno neko sredstvo koje izaziva ~udnju). Ta injenica u ovisnostima ima negativan i destruktivan predznak prema vanjskoj i unutraanjoj slobodi, tako da se posljedice te injenice ne mogu otkloniti slobodnom voljom i zdravim razumom. Osnovni problem ovisnika o nekom sredstvu jest da sredstvo postaje vremenom jedina spona izmeu vanjskoga i unutraanjeg svijeta, zatvarajui ga u krhki unutraanji egocentri ni sustav ugode u svrhu postojanja samo za sebe, koji je determiniran jednostavnom ~udnjom. S njom se probija, vrlo predvidljivo i o ekivano, prema vanjskom svijetu ciljajui samo jedan motiv svoje prote~nosti u smisao kroz fikcijske i iluzionisti ke ideje, inei ga ranjivim i predvidljivim, druatveno upadljivim te, vremenom, marginaliziranim. Konstantna ~udnja (podra~aj) i stalno upadno ponavljanje istih radnji i mehanizama u tra~enju, konzumiranju, i u~ivanju (reakcija) sredstva, u svrhu isklju ivanja bilo kakvu neizvjesnosti i razli itosti. Tako u po etku, ovjek kontrolira sredstvo ugode, subjekt kontrolira objekt, vremenom sredstvo kontrolira ovjeka, objekt kontrolira subjekt, ovjek postaje rob svoje ~udnje, inei sebe i druatvo  bolesnim . Jaspers u tim odnoaajima vanjskog i unutarnjeg ka~e:  1. U fizioloakoj redukciji ostaje odnoaaj podra~aja i reakcije, u fenomenoloakoj intencionalni odnoaaj jastva i predmeta (subjekta i objekta ). 2. Pojedina ni se ~ivot razvija iz prirodnih osobina i okoline (okoliaa), tj. iz priroenih potencija, koje se ve prema vrsti okoliaa bude i oblikuju, ili pak zaspu te zakr~ljaju. Prirodne osobine i okolia isprva djeluju u besvjesnom fizioloakom zbivanju, i mi ga nastojimo spoznati kauzalno. Potom se, na nama psiholoaki razumljiv na in, one oblikuju u svjesnu ~ivotu, u kojem okolia, primjerice podrijetlo i promjenjivi ~ivotni uvjeti, teau ovjeka, a on pak prisvaja i teae njih. Po naravi samorazvoja individuum se svojim prirodnim osobinama suprotstavlja okoliau, s kojim stupa u uzajamno meudjelovanje, do~ivljavajui sudbinu, in, djelo i patnju. 3. Iz okoliaa izrasta navlastito situacija, u kojoj pojedinac grabi ili propuata svoju prigodu, odnosno u kojoj donosi odluku. Situaciju stvara on sam, ini da nastane ili ne u kakvu razumljivu zapletu. Sluaa naredbe, pravila, konvencije nekog svijeta, stvarajui od njih istodobno i orue kojim e ih razbijati. Na kraju nailazi na  grani ne situacije  , neprekora ive granice opstanka  smrt, slu aj, patnja, krivica, na kojima se u njemu mo~e probuditi ono ato zovemo egzistencijom: zbilja bivanja samim sobom. 4. Svatko ima svoj svijet. Ali postoji i objektivni svijet, opi svijet za sve. Taj opi svijet jest za  svijest uope i sudjelovanje u njemu tvori ispravnost naaeg mialjenja i mnijenja. Posebna je svijest izrezak iz ope, uope mogue, ona donosi povijesnu konkretizaciju, ali i obmane i obrate. 5. Duaa se zatje e u svom svijetu i sobom proizvodi neki svijet. Izraz zadobiva u svijetu za druge. Djela tvori u svijetu.  Jasno, zahvaljujui farmakoloakoj dominaciji u zadnjih pedeset godina te prenaglaaenom medicinskom somatskom modelu u promatranju mentalnih duhovnih fenomena, Jasperov ili filozofski pristup biva minoriziran i sveden na periferiju, takav pristup stvara kroz bio-medicinsku prizmu niz mentalnih stanja koja su morala biti tretirana na razini filozofske metodoloake problematike, a ne samo kao puki, fizioloaki poremeaji koji se rjeaavaju davanjem odreene molekule prekrivajui fizioloaku zadanost, a ne rjeaavajui smisao stanja koji je duboko u sferi duha, a nikako u svojoj pojavnosti predmetan, tjelesan. Tim inom u zadnjih pedeset godina stvoren je niz duhovnih entiteta koji se prikazuju kao bolest, bolest mozga. Zato Jaspers ka~e:  Mi smo duh , tj. ideja voena cjelina razumljivih sklopova u nama samima i u svemu ato je po nama proizvedeno, u injeno i mialjeno. Ta tri na ina obuhvatnosti koja smo mi ulan uju se, ali ne koincidiraju, nego su u uzajamnom trenju. Na ini su na koje mi jesmo ista imanencija; objektiviziranjem i subjektiviziranjem te obuhvatnosti empirijski se na adekvatan na in pojavljujemo kao predmet bioloakog i psiholoakog prou avanja. Time meutim joa nismo iscrpljeni. Jer ~ivimo iz izvora koji, kao mogua egzistencija i kao pravi um, nadilazi objektivni empirijski opstanak, svijest uope i duh. Taj izvor naaeg bivstva, uklanjajui se svakoj vrsti empirijskog prou avanja i bivajui jasan tek filozofskim samorasvjetljenjem, objavljuje se: 1. Svim onim nedovoljnim ato ovjek iskuaava na sebi, jer u njemu je stalna neprimjerenost vlastitu opstanku, vlastitu znanju, svom duhovnom svijetu; svim onim bezuvjetnim, emu se podvrgava kao svom vlastitom bitku ili onome ato se o tom o svijetu (Platon); 5. Svijeau o besmrtnosti, koja nije nastavak ~ivota u drugom liku, nego skrovitost u vje nosti koja ukida vrijeme, a pojavljuje mu se kao put neprekinuta djelovanja unutar vremena.  U tom kontekstu ovih pet to ki navedenog citata, u procesu filozofskog samorasvjetljenja, kako ga naziva K. Jaspers, mo~emo razumjeti i sve procese ovisnosti koje se u nastavku ove disertacije kroz kontekst filozofske hermeneuti ke metodologije s naglaskom, prije svega, na Hegela i Platona, detaljno razlo~ene. U prvoj to ki citata Jaspers isti e kako je nedovoljno posjedovati iskustveno znanje djelovanja nekoga sredstva na percepciju, svijest, duh. Nedostatnost i privid sree i ugode koja je usko vezana za biokemijsku dinamiku, a nikako na onu misaonu djelatnost osloboenu emotivne vezanosti za subjektivitet sredstva, u treoj to ki naglaaava da se ~udnja rjeaava vannagonskim konceptom tra~enja smisla, a ne u jednom ponavljajuem te objektivno i sadr~ajno istom inu istoga kroz neko sredstvo u ekstenzivnosti vremena (drogiranje, alkoholizam, pretilosti, kockanje i klaenje, igrice...). U predzadnjoj to ki filozofskih samorasvjetljenja u opoj psihopatologiji u kontekstu duha mo~emo prepoznati koncept ovisnosti u kojem se kroz subjektivnu ugodu izazvanu nekim sredstvom, samom sredstvu daju vrijednosti po etka i kraja postojanja svijesti o sebi, sve do potpunog znanja o svemu. Determiniranost sredstva, determinira i sami svijet ovisnika, su~avajui ga do besmislenosti u vanjskim i unutraanjim lepezama slobode. Jaspers ka~e:  Gdje god je ovjek neato odreeno, on kao to odreeno viae nije itav ovjek.  U posljednjoj to ki predzadnjeg citata mo~emo prepoznati ovisni ki pomaknuti kontinuitet u diskontinuitetu vremena, svaki ovisnik dok je pod direktnim utjecajem sredstva ima perceptivni privid da dan traje sat, a u ia ekivanju sredstva do njegova konzumiranja da sat traje cijeli dan. Osobnost ovisnika se skriva kroz sredstvo, bje~ei u fikcionalne, iluzionisti ke i ludena ke koncepte ~ivota, oslobaajui se realiteta svijeta koji mu je zadan, te~ak, neizvjestan, strahovit i nepremostiv. U kontekstu razumijevanja psihopatologije u modernom druatvu nije naglaaavan, ni preciziran ovisni ki moment, a koji danas zauzima istaknuto mjesto u strukturi psihopatologije osobnosti, no u kontekstu filozofskoga promialjanja te problematike nasluuje ga K. Jaspers. Identi no sredstvo (biokemijski) koje mijenja percepciju razli ito djeluje na osobnosti, do~ivljavajui razli ita stanja ugode. Jaspers ka~e:  Isti haaia izaziva u nekog ovjeka tup osjeaj dobrovolje, neku bu nu veselost, u nekoga drugoga pak bogat, bajkovit, bla~en do~ivljaj. Za istu e bolest, npr.za dementiju praecox, u nekoga biti karakteristi na sa~alna sumanutost ljubomore i neka gruba progonstvena ideja, no u Strindberga se ti sadr~aji razvijaju do rijetke punine, pa taj promijenjeni ~ivotni osjeaj biva izvoriatem posebnosti njegovih knji~evnih djela. Svako duaevno oboljenje na inom svog pojavljivanja odgovara duaevnoj visini oboljeloga.  U formalnom pogledu svaka ovisnost je identi na, a njena razli itost u sadr~ajnom smislu mijenja odreene sustave (mentalne, biokemijske, misaone) kroz negaciju specifi noga (osobnost) i openitosti ~uenog sredstva (razne psihotropne tvari, vizualni podra~aji kao igrice i sl.). Sva ta sredstva djeluju tako fizioloaki razli ito, mijenjaju neku osobnost kroz okvire zadanosti sredstva, a u pitanju duha i smisla tra~e sustavne akcije u prepoznavanju sebe sama u praznini duha. Taj dio u kojem treba napor, kriza, vrijeme bez strasti, afekta, iluzije teako se ostvaruje, bez umne i objektivne promjene paradigme u tra~enju razborite i smislene svakidaanjice. U zadnjih dvadesetak godina niz autora, kao ato su Patricia Smith Churchland i Terrence J. Sejnovski zagovaraju tezu, objavljujui svoj rad u knjizi Mind and Cognition, pod nazivom  Neural Representation and Neural Computation , da za ljudski um i njegovu svijest nije apsolutno bitno biokemijsko stanje uma. U jednom cijelom poglavlju objaanjavaju zaato je neurobiologijski princip u razumijevanju kako radi um, postalo neva~an i teoretski napuaten, objaanjavajui kroz svoj rad u podnaslovu  Why is Neurobiology Dismissed as Irrelevant to Understanding How Mind Works? , dijelei temu na tri dijela u kontekstu tradicije, dualizma tijela i duae te odgovara na pitanja o tome ato nije u redu s teorijom dualizma, naglaaavajui i promialjajui odnos izgovorenog i onog misleeg jezika. Njih dvoje ka~u:  A theory of how stat in a nervous system represent or model the world will need to be set in the context of the evolution and development of nervous systems, and will try to expain the interactive role of neural states in the ongoing neurocognitive economy of the system. Nervous systems do not rapresent all aspects of the physical environment; they selectively rapresent information a species needs, given its environmental niche and its way of life. Nervous systems are programmed to respond to certain selected features, and within limits they learn other features through experience by encounteringt examples and generalizing. Cognitive neuroscience is now beginning to understand how this is done (Livingstone 1988; Goldman-Rakic 1987; Kelso et al. 1986). Altrough the task is difficult, it now seems reasonable to assume that the aboutness or meaningfulness of rapresentional states is not a spooky relation but a neurobiological relation. As we come to understand more about the dynamical properties of networks, we may ultimately be able to generate a theory of how human language is learned and rapresented by our sort of nervous system, and thence to explain language-dependent kinds of meaning. Because this answer is highly cryptic and because antentionality has often seemed forever beyond the reach of neurobiology.  Takoer, niz drugih autora koji su se bavili odnosima uma i mentalnih stanja naglaaava da pristup tim fenomenima u donoenju znanstvenih odluka, smjernica o tome to su entiteti bolesti, granice i definicije normalnoga mora u sebi nositi jaku crtu filozofske metodologije i implementiranja filozofskih sustava u njihovo razumijevanje i rjeavanje, a ne samo jaki utjecaj psihijatrijske struke s naglaaenom biokemijskom doktrinom u modeliranju razumijevanja i rjeaavanja modela oporavka kroz neko bolesno psihi ko stanje. Redefiniranjem krutog biomedicinskoga stajaliata u zapadnoj kulturi se mijenja i na sasvim druk ijim osnovama prilazi razumijevanju mentalnih stanja i poremeaja u zapadnoj kulturnoj tradiciji i njenoj psihijatriji, tra~e se u tom smislu promjene (Kleinman, 1988, Simons and Hughes, 1985, Thomas Szasz) i drugi pristupi, na tom tragu je usmjerena i ova doktorska disertacija kad su u pitanju psihopatoloaki odnosi nastali u osobnosti i samom druatvu koje je naglaaeno konzumeristi ko, a time sklonije stvaranju ovisni kih fenomena. U tom redefiniranju razli itih modula i pristupa prema biokemijskom modelu ili samo duhovnom u pogledu mentalnih poremeaja i stanja, iznjedrene su razne teorije koje idu od totalnog napuatanja jednog ili drugog pristupa, do onih koje tra~e kompromisno, umjereno, mijeaano rjeaenje. Zna ajni autori u tom kontekstu su Cristopher Boorsea, Lenart Nordenfelt, Linda A. W . Brakel, Maxwell Bennet, Daniel Dennett, Peter Hacker, John Searle, Ullin T. Place, Hilary Putnam, Jesse Prinz, David Malet Armstrong i kod nas Robert Torre. 1. POVIJESNO-TEORIJSKI, RETROSPEKTIVNI ILI EKSPLIKATIVNI DIO 1.1 Filozofija i psihijatrija Ovaj rad treba shvatiti u okvirima rastue interdisciplinarnosti u poimanju mentalnog zdravlja i upoznavanja znanstvene zajednice kroz filozofiju psihijatrije, naglaaavajui problematiku mentalnih stanja u antinomijama uma kojom se kroz povijest filozofije bavilo niz teoreti ara uma i sama psihijatrijska teorija i praksa, koja nam u svakidaanjem prakti nom djelovanju prema ovjeku, otkriva mogunosti u djelovanju toga istog uma u okvirima patologije ili neo ekivanoga. Spoznajni procesi, subjektivni koji otkrivaju osobni arhipelag svjetova u nama ato ~ive za nas i po nama, stvarajui nas u sebi samima u nekom identitetu koji nas prezentira prema vani dajui nam specifi nost, autenti nost, unutraanju sliku po kojoj nas drugi vide donose osobno-emotivni smisao postojanja. I oni objektivni spoznajni procesi, iznikli iz pojedinih znanosti, otkrivaju nam zbiljsku stvarnost kroz objektivizaciju duha. Preko njih stvaramo zakone koji nas dr~e na okupu u okvirima granica vanjske slobode, kako bih se povezali u zajednicu misleih koji stvaraju opstanak jedne vrste i samog svijeta. Ta stvarnost se jednako prote~e u svakom biu, ako je ta stvarnost koju prou avamo, savladavamo, pojedina na i ostane dostatna samoj sebi, vrlo esto nam ostaju skrivena od istine, podreujui se partikularnoj kategoriji promialjanja. Veze i odnosi s kategorijama koje nose u sebi kontekst izvorne sr~i same stvari i fundiranja onoga ato stvar jest (u naaem slu aju prou avanja ta stvar je um, duaa, duh i sva njihova atributivnost) prezentirat emo kroz fino isprepletene nijanse antropologije i psihijatrijske znanosti, kako se ulijevaju i izlijevaju jedna iz druge, prou avajui ono neopipljivo nepredmetno u ovjeku, svaka na svoj metodoloaki na in. Svako je bie odreeno odredbama koje mu pripadaju, te odredbe su istovjetne same sa sobom, sa injavajui identitet bia. U etvrtoj knjizi Aristotelove Metafizike pokazuje nam se temeljno na elo znanosti o biu kao  principium contradictions . On raspravlja o protuslovlju samog pojma i principa identiteta nekoga bia koje kroz svoju pojedina nost u sebi nosi mogunosti openitosti prirode, koja se kao causaformalis pojavljuje u odreenoj materiji, gdje se mogu u nekom biu otvoriti viaestruka zna enja koja ne mo~emo prou avati i kao predmet jedne znanosti. U opseg te misli zasigurno pripada i sam ovjek, a posebice njegov um i potreba za bijegom u mialjenje iz kojeg proizlazi i najviai stupanj ljudskoga djelovanja kroz kulturu u kojem se misao u procesu djelovanja pretvara u smisao, duhovni in te obi ajni akt iz kojeg proizlaze moralne i eti ke norme. Ti procesi pojedinca u vrauju u zajednici kroz openitost zakona, kako onih druatvenih, tako i onih unutraanjih, omoguujui mu stvaranje vrstih pravila za koja se on pridr~ava i iz kojih se korigira gradei svoju specifi nost koja je uravnote~ena s openitim normama te iste zajednice. Takav duhovni, emotivni, socijalni, kognitivni balans stvara linije i granice u zajednici koju kolokvijalno zovemo normalno, logi no, racionalno, korisno po univerzalnim principima dobra. 1.2 Psiho-logika mialjenja ovjek kao bie rastvara sebe kao predmet koji prou ava i prirodu oko sebe kroz niz metodologija znanstvenih principa, a ujedno prou avajui i sebe po objektivnim zakonima, kao bie koje mora razumjeti i sebe samoga iz na ela i uzroka same prirode ato je vrlo esto u protuslovlju sa samim sobom. Nesumnjivo je da je mialjenje funkcija mozga i na pitanja kakva je to funkcija i u kojim se procesima ona vrai, specifi an odgovor daju psihologija i medicina. Na pitanja o tome kako se mialjenje odnosi prema objektivnoj stvarnosti, kakav je odnos izmeu subjektivnosti i objektivnosti mialjenja te u emu se sastoji istinitost i uope logi nost mialjenja pokuaava odgovoriti epistemiologija, a posebice logika. Kako bi se uspjeano mogla razabrati uloga i pojam duha, duae za ljudski ~ivot te njena lagana i nevidljiva skliznua u modernom druatvu prema lepezi rizi nih biokemijskih i druatvenih patologija, posebice na poziciji razuma koji je duboko pod utjecajem emocija te biva prenapregnut zbog svog konstantnog bivanja u sferama afekta i strasti, potrebno je u nekoliko zna ajnih crta opisati osnovnu logiku i formu mialjenja te dinamiku zdravog razuma u procesima promialjanja o danim nam mogunostima uma. Sam pojam slobode koja proizlazi iz sfere djelovanja koje ovjek ini sebi kao otvoreno bie okrenut je u prirodni animalni i pragmati ni na in prema zadovoljenju unutraanjih potreba koje proizlaze iz ~udnje za ugodom koja je usko vezana uz kulturoloaki perceptivni proces u realizaciji osobnosti. Takva stanja kod bilo koje ~ivotinje, pa tako i kod ovjeka proizlaze iz njegove fizioloake zadanosti u samom ~iv anom sustavu, a ta fizioloaka zadanost usko je vezana za nagone, instinkt i osjetilna opa~anja. Tako neposredni predmet logike ini mialjenje, ali ne mialjenje kao realna psihi ka ili fizioloaka funkcija. Logika promatra mialjenje u njegovoj logi koj strukturi i logi koj funkcionalnosti. Logiku, dakle, zanima teorijska zasnovanost mialjenja. Po dobivenim odgovorima na ova gornja pitanja mo~emo u proairenom smislu razlikovati idealisti ku, materijalnu i realnu logiku. 1.3 Po eci logike u Gr koj Za tra~enje dokaza u logici ini se da su prvi povod dala u enja koja su izravno osporavala zdravi razum. Jedno od takvih u enja bilo je Parmenidovo, iz prve polovine petog stoljea prije Krista, koji je shvaao prostor kao jedno, vje ito, nedjeljivo, nepomi no i nepromjenjivo, a suprotstavio mu se Zenon iz Eleje koji je pokuaao nametnuti sasvim druk iju hipotezu, da je svemir mnoatvo i u kretnji. Sve je to uvjetovalo stvaranje raznih stvarnih argumenata ne bi li se dokazala istinitost vlastitih tvrdnji. Jasno, nitko od njih nije stvorio logi ku teoriju, ali stvorili su praksu i umijee dobrog argumentiranja, posebice Sokrat. U samim po ecima logika se otvarala ne samo prema dokazima i zaklju ivanjima, ve se bavila semantikom i sintaksom. Tako su se Protagora i Prodik zanimali za pravilnu upotrebu rije i. Prodik se okree sinonimima, a Protagora razlikuje tipove re enica kao ato su molba, pitanje, odgovor i zapovijed. Nakon njih dolazi Platon koji prvi raspravlja o glagolima i imenicama u re enici, raspravlja o afirmaciji i negaciji u re enici, dijeli sudove na istinite i neistinite gdje ka~e da neistinit sud prikazuje stvari kojih nema kao da jesu, a istinit sud tvrdi injenice onakvima kakve jesu, tako da Platona smatraju tvorcem teorije istine, odnosno teorije korespondencije. 1.4 Aristotelov Organon U filozofijskoj literaturi utemeljiteljemlogike je nedvojbeno Aristotel. On stvara prvi logi ki sustav, zvan silogisti ki sustav koji predstavlja elementarni dio logike pojmova. Aristotelove logi ke rasprave sa injavaju zbirku pod nazivom Organon (orue). Aristotel je uvidio da njegovi prethodnici, uz du~no poatovanje, nisu shvatili ni rijeaili ono najva~nije, a to su za njega zakonitosti ljudskoga mialjenja. On postavlja tezu da se zakonitosti ljudskoga mialjenja mogu ustvrditi tako da najprije treba ispitati u kakvom odnosu stoji pojam prema pojedina nom konkretnom predmetu, a zatim ustvrditi ato je sami izvor spoznaje. U svojoj Analitici pokazuje da je metoda indukcije put do spoznaje. Za njega sve kree preko opa~anja predmeta koje nas dovodi do sjeanja o predmetu, a ono nas, pak, dovodi do iskustava o doti nom predmetu, a samim iskustvom ovjek stje e prakti no umijee i znanje. Sam predmet opa~anja je samo pojedina no, a pojam kao ope odnosi se na mnoatvo pojedina noga. Sama spoznaja ne ostaje samo na pojmu jer se pojmovi u nekom sudu mogu svrstati pod joa openitije pojmove, zato Aristotel prelazi na u enje o kategorijama, tj. o najopenitijim predikatima. Da bi preko kategorija ljudsko mialjenje moglo odra~avati vanjsku realnost, ono ne mo~e po ivati na slu aju nego mialjenje mora imati svoje osnovne principe koji e biti opeva~ei te ih se nee trebati dalje dokazivati. Veliki poticaj za Aristotela glede istra~ivanja zakona ljudskoga mialjenja imali su sofisti koji su bili sposobni uvjeriti drugu stranu, a i sebe, da ono ato jest nije, a ono ato nije da jest, gdje su na takav na in (retori ki) zloupotrebljavali ope interese. Da bi to sprije io, Aristotel uvodi tri opa na ela, koja vrijede za sve, a to su: Na elo identiteta - sve ato je istinito mora se potpuno samo sa sobom podudarati Na elo kontradikcije - nemogue je da se jednome i istome na isti na in jedno i isto odreenje dodaje i ne dodaje. Na elo isklju enja treeg - izmeu kontradiktornih stavova ne mo~e biti niata treega. Jedan od bitnih Aristotelovih doprinosa logici jest njegovo uvoenje varijabli u logi ko raspravljanje. Varijable su omoguile Aristotelu da logi ke principe izrazi direktno umjesto da ih opisuje metalogi ki. Na primjer, jedan od zakona konverzije najprije se opisuje metalogi ki:  Asertori ki univerzalno-negativni sud nu~no je konvertibilan u pogledu svojih pojmova. Nakon toga je taj zakon ilustrirao pomou standardnog primjera:  Ako nijedno zadovoljstvo nije dobro, onda niata dobro nee biti zadovoljstvo. I na koncu je izra~eno apstraktno:  Ako A ne pripada nijednom B, onda B ne pripada nijednom A. Tako se zakon konverzije mogao objasniti primjerom zaklju ka:  Nijedno zadovoljstvo nije dobro; dakle nijedno dobro nije zadovoljstvo ili prikazati shemom zaklju ivanja:  A ne pripada nijednom B; dakle B ne pripada nijednom A. Pojam, sud i zaklju ak za Aristotela su bili osnovne forme mialjenja.Potrebno je naglasiti da je Aristotel bio logi ar silogizama, dok je logiku sudova previdio, ato tek njegovi u enici uviaju i korigiraju njegov sustav logike. Do pojave simboli ke logike (negdje oko dvije tisue godina kasnije) Aristotel je bio neosporni autoritet u pogledu logike. 1.5 Hegelova i Kantova logika Kant u Kritici istoga uma ra~rauje transcendentalnu logiku kao preduvjet sinteze. Kant se bavi logi kim funkcijama razuma u sudovima gdje ustvruje da se u logi kom sudu treba apstrahirati od bilo kakvog sadr~aja suda, ve treba samo paziti na samu razumsku formu u njemu pa stoga mo~emo mialjenje u tom sudu svesti pod etiri kategorije, a svaka od tih kategorija sadr~ava tri momenta. Kant definira mialjenje kao spoznavanje pomou pojmova. Zorove definira kao osjetilne momente koji su intuitivni, zasnivaju se na afekcijama, a pojmovi na funkcijama i u sebi su diskurzivni. Pod funkcijom podrazumijeva jedinstvo radnje kojom se razli ite predod~be podreuju zajedni koj. Zatim zaklju uje da se pojmovi osnivaju na spontanosti mialjenja, kao ato se osjetilni zorovi temelje na receptivnosti dojmova. Dolazi do zaklju ka da razum pojmove koristi da preko njih sudi. Sam sud je posredna spoznaja predmeta, zna i predod~ba predod~be nekog predmeta, za razliku od zora koji je neposredna predod~ba predmeta, a sam pojam se nikad ne dovodi u neposrednu vezu s predmetom jer u svakom sudu postoji pojam koji vrijedi za mnoge pa obuhvaa izmeu ovih mnogih i jednu danu predod~bu. U sudu  Sva su tjelesa djeljiva pojam djeljivoga odnosi se na razli ite druge pojmove, zna i preko posrednog pojma djeljivo doznajemo neato o pojmu tijela koje joa nije odreeno, no kroz razinu diskurzivnog mialjenja mo~emo dosegnuti opseg pojma tijela gdje je pojam  djeljivo - predikat mogueg suda, odnosi se kao predod~ba nekoga predmeta, npr. tijelo je kovina. Kantova logika je konceptualisti ka, po njegovoj teoriji ope i objektivno je samo ideja, dok u objektivnoj stvarnosti nema ni eg opeg. Kant na kraju izgradnje svoga sustava u Kanonu istoga uma odreuje na ela istog uma gdje odreuje tri bitna pitanja kako spekulativnoga tako i prakti nog interesa naaeg uma, a ona glase: `to mogu znati, ato trebam initi i emu se mogu nadati? Za Hegela znanost logike predstavlja dedukciju pojma iste znanosti (apsolutnog znanja). Sama svijest u svom razvojnom ciklusu prelazi jedan trnoviti put u vlastitoj evoluciji svake individue glede njenoga stupnjevitoga uzdizanja, preko samosvijesti i uma do istoga znanja koje se pojavljuje u pojmu i zavraava u savraenstvu apsolutne ideje, odnosno u svijetu spekulativne misli. Predmet tradicionalne logike je apstraktno mialjenje, to je otueno mialjenje koje ne zanima stvarni ovjek i njegova priroda. Tako Hegel dijeli svoju logiku na: Objektivnu logiku koja sadr~i dvije knjige, Prva knjiga razvija u enje o biu, Druga knjiga razla~e u enje o bitku, suatini, Trea razla~e pojam, odnosno subjektivnu logiku. Iz ovakve podjele dade se ia itati da je Hegel logiku shvaao kao ontologiju koja ima zadatak prikazati apsolut koji se izla~e kroz sfere bia i bitka, preko atributa i modusa, ime se iskazuje, manifestira i postaje stvarnost. Zna i, po Aristotelu je bie predmet znanja koje u sebi nosi jedinstvo razli itoga. To jedinstvo razli itoga posti~emo kroz logi ko i matemati ko mialjenje, odnosno apstrakciju. Logika, isto i kao matematika, pripada onim sferama ljudskoga duha koje su u potpunosti pridodana ljudskom biu jer preko njih svjesno ulazimo u apstraktno mialjenje stvarajui kontekste i module koji su nam samorazumljivi po sebi. Naime, svi znamo ra unati, nabrajati i svi znamo misliti pojmovno, izgovoriti rije , npr. kua koja u naaim unutraanjim slikama otvara airinu i lepezu razli itih do~ivljaja. No, kad tu matematiku ili logiku stavimo u proces metodoloakih normi i objektivnih pravila, ogolimo ih od iskustva, za veinu nas i matematika i logika postaju nerazumljivi, daleki, nejasni jezik. Mo~emo rei i odbojni, dosadni, suhoparni predmet koji ne pripada nama. Stvara nam teret i ogromnu koli inu nesporazuma sa zdravim razumom. Sli no se ponaaamo i kad oko sebe susretnemo osobnost koja nije u balansu o ekivanih reakcija (psihi ki poremeeni), stvara se stigmatizacija, bijeg, izolacija te nerazumijevanje za neato ato nije uobi ajeno. Dakle, kad trebamo ui u objektivnu strukturu razumijevanja naaeg duha kako bismo kroz matematiku i logiku razumjeli postavke racionalnih pojmova i njihovu genezu, u veini slu ajeva bje~imo od sebe, u emotivne ili perceptivne sudove. Upravo zbog nepoznavanja i teako razumljive stvarnosti u sebi, sklanjamo se u iskustveno, u pouzdano i povrano, ne bismo li bili u sigurnome i normalnome. To sigurno i normalno vrlo esto zna biti iskrivljeno, promaaeno. S onim iskrivljenim i povranim u mialjenju bavi se logika, s onim nenormalnim, a u logi kom sustavu subjekta na razini percepcije sasvim normalnim, bavi se psihijatrija. I jedna i druga za svoj predmet imaju neopipljivi predmet istra~ivanja i formiranja, zovemo ga duh, duaa, um, svijest. Djelujui prema tim pojmovima identi no, ubijamo njihovu prirodnost, zadanost u praznini, u prvom slu aju znanjem, ako govorimo o filozofiji, mo~emo ga nazvati direktnim znanjem ili u enjem. U enjem mijenjamo svoje stanje, praznine, tupila i animalne, nagonske zadanosti. U psihijatrijskom djelovanju prema toj praznini duha koja je uala u neki odreeni diskontinuitet, a zovemo je dijagnoza, djelujemo indirektno, lijekom ili direktno (psihoterapija), ne bismo li razinu neo ekivane praznine i prekida suvislih odnosa sa samim sobom i okolinom, vratili u o ekivano, po~eljno, samostalno, produktivno djelovanje. Tri osnovne epistemioloake dimenzije ovjeka kao misleeg bia, koje ga prate u manjoj ili veoj mjeri kroz znanstveno-povijesnu metodologiju filozofije i psihijatrije su zasigurno: logi ki principi ili zakoni razuma, svijest, emocije. U kratkim crtama emo navesti osnovne pojmovne zna ajke gore navedenih supstrata kao propedeuti ki modul za osnovna znanja i uvod u daljnji samostalni rad i istra~ivanje. I razum i savjest, i emociju na okupu dr~i duh. 1.6 Duh (duaa) Duaa i njezine pojave, davno,ve u mitskom dobu privla ile su pozornost ovjeka, a u samim po ecima gr ke filozofije, postavlja se pitanje: ato je duaa i njezina bit? Promialjanje opreke duae i tijela, iz kojeg proizlazi i sam pojam dualizma, nosei u sebi filozofsku pozadinu od epikurejaca, Aristotela i njegove entelecheia ( prva ostvarenost prirodnog tijela opskrbljenog organima ) gdje entelehiju treba razumjeti kroz ostvarenost kao svraenost, pa do Heideggerove egzistencijalne ontologije, sve do modernih teorija, temeljno je slo~ena o prijeporu primata izmeu duae i tijela. Aristotel duau usporeuje s okom, u kojem je svako ~ivo bie slo~eno bivstvo (ousia) od materije i forme koje se odnose kao mogunost (dynamis) i zbiljnosti (energeia), a duaa je u tom sustavu  oduaeno tijelo soma, koja za njega predstavlja cjelokupno bie.  Duaa je na neki na in cjelokupno bie (O duai, 431b, 21-22). Aristotelova duaa u svom bitku nije usmjerena na neko konkretno bie, ve je  intencionalna ostvarujui naau nazo nost u svijetu kroz sve dijelove duae, kako onog razumskog, tako i onog ~udnog, gdje Aristotel pokuaava izjedna iti  prvobitnosti izmeu tijela i duae. U bitnim aspektima odnos duae i tijela nerijeaen je i otvoren u nizu debata o dominaciji i meusobnom primatu. Danas je to pitanje terminoloaki preformulirano u odnos svijesti i mozga. Kao i u stara vremena, i tu prevladavaju dva pristupa - dualisti ki i materijalisti ki. Ovaj potonji, materijalisti ki, dr~i poziciju neuroznanosti, u kojem je naa unutraanji ~ivot odr~iv kroz funkcioniranje mo~dano-neuralnih fenomena. Dualisti ka pozicija smatra da svijest (savjest) i unutarnji ~ivot postoji u potpunosti ili donekle djelomi no nezavisno od neurobiokemijske sheme mo~danog funkcioniranja. Materijalisti ka linija ili neuroznanstveni redukcionizam, naglaaava i te~i da se  psihi ko svede na  fizi ko , egzistencijalno se stavlja u nivo neurobioloakoga, pokree tezu da je psihi ko stanje identi no nekom mo~danom stanju, ato bi zna ilo da je naa psihi ki ~ivot podreen biokemiji naaeg mozga. Pristalice dualisti ke teorije dokazuju da se zbivanje naae nutrine ne svodi na na neurobiokemijska zbivanja. Refleksije naaeg ~ivota, misle oni, kvalitativno su druk ije od o itavanja naaeg mozga. Po njima, nije mogue iz mozga kao organa izvui svijest. Intimnosti svijesti se ne mo~e o itati grafikom neuralne stanice. Za njih je svijet metapsiholoako stanje uvu eno u specifi no iskustvo svake individue. Upuenost na sebe daje svijesti odliku intimnog identiteta. U samoj dualisti koj teoriji, grubo re eno, postoje joa dvije grupacije; jedni su vulgarni dualisti koji tvrde da nikakva neurobioloaka nezavisna supstanca ne odgovara za postojanje svjesnog, psihi kog ili unutarnjeg ~ivota. Ovi drugi, funkcionalni dualisti, i dalje dr~e tezu da se naae unutarnje bie i bogatstvo unutarnjeg ~ivota ne mogu staviti pod neurobioloaku ravan, mozak je nu~an za postizanje svijesti, ali ta svijest mora biti utjelovljena u nekom svijetu jer da bi bila mora biti svijest o ne emu. U ovom dijelu teme, a mo~emo je nazvati filozofija psihijatrije, obraujemo mjesta susreta dviju znanosti gdje je interakcija izmeu njih otvorena - i jedna i druga ulaze u prostore kojima se nadopunjuju. U stvaranju povijesnosti duha, filozofija je imala vodeu ulogu, iz nje su izlazili odreeni filozofski sustavi koji su imali veliki utjecaj i na samu psihijatriju, u danaanje vrijeme i sama psihijatrija utje e i poti e filozofiju u nove diskurse. U ovom dijelu teksta, s obzirom da je teako izbjei ponekad kompliciranu i nerazgovijetnu re enicu filozofije, tra~i se od itatelja viae koncentracije, strpljivosti u prou avanju samog pojma duha i njegove refleksije na strukturu razumijevanja ovjeka i njegovih duhovnih odrednica na koje se u povijesti duha gledalo i mislilo razli itim sustavima filozofsko antropoloakog promialjanja, sustava samog duha. Temu emo podijeliti u dvije cjeline, u povijest duha, kao opi dio u kojem emo govoriti o duhu kroz filozofske sustave povijesnih epoha, i danaanjoj poziciji, odnosu filozofije i psihijatrije. U drugoj cjelini s naglaskom na fenomenologiju duha u Hegelovu sustavu, kao specifi ni dio koji e nam razjasniti distribuciju duha prema zdravom razumu i znanstvenom umu. 1.7 Povijest duha Epikurejci su iznosili tezu da se duaa sastoji od najokruglijih i najglaih atoma koji su puno ja i od atoma vatre, ta duaa za njih o~ivljava cijelo tijelo, koja prirodi daje razlog za ~ivot. Ona je u tijelu, iako nema isti broj atoma kao tijelo, ona obuhvaa to tijelo i vezana je za njega. Duaa se sastoji od etiri vrste duaevnih atoma, a oni su vatroliki, zrakoliki, pneumoliki i bezimenih atoma. Sva ta tri dijela duae imala su svoje zdravorazumsko objaanjenje, gdje rije  pneuma predstavlja  dah kod onog tko umire kad izlazi van nosei sa sobom toplinu i zrak. etvrti bezimeni element imao je svoje specifi no zna enje, prema Plutarahu iz tog bezimenog elemeta proizlazi prosuivanje, sjeanje, ljubav, mr~nja. Za mnoge ti bezimeni atomi bili su u antici kritizirani, tvrdei da ni sam Epikur ne zna ato je to no bezimeni element, tvrdei da je to napuatanje fizikalizma, u kojem su ti bezimeni elementi teako povezivi s nekim iskustvom. Taj etvrti element je skriven duboko, isto kao ato je duaa skrivena u tijelu, za etvrti element mislili su epikurejci da je  duaa duae s kojim se kontrolira cijelo tijelo. Epikur ka~e da nekome mo~ete odsjei cijelu aaku ili noge, da se ~ivot ne uniati koliko je velika prevlast duae u odnosu na tijelo. Za njih duaa ima racionalni dio (to logikon), a smjeatena je u grudima, a ovaj drugi, iracionalni postoji po cijelom tijelu. Ovaj racionalni dio po epikurejcima vodi brigu o zaklju ivanju i spoznavanju te kontrolira emocije, kao ato su strah i radost; u tom dijelu su joa i razboritost (consilium) i upravljanje (regimen) ~ivotom. Dok je iracionalni dio jedino zadu~en za opa~anje, ovdje vidimo bitnu razliku epikurejaca i stoika, gdje je opa~anje i poriv karakteristika cijele duae, a mialjenje u svim dijelovima duae jednako participira tako da nas vrlo esto epikurejska duaa u nekim trenutcima asocira na stoi ki hegemonikon  koja centralizira sve djelatnosti duae. Epikurejska racionalna duaa nije uklju ena u svakom dogaaju u duai, kao ato vrijedi za stoi ki hegemonikon, koja predstavlja duau u cjelini, epikurejska racionalna duaa je dio cjeline, kao ato su ruka ili oko dio tijela. Epikurejci joa taj racionalni dio duae nazivaju animus, a iracionalni dio anima. Iznose stav, uz iznimku, gdje je osjetilnost jedino mjesto koje pripada zajedni kom produktu duae i tijela, a u svim drugim momentima tijelo je ono ato duau dr~i na okupu, omoguujui jedinstveno funkcioniranje svih ~ivotnih funkcija. Sa stoi kim i aristotelovskim promatranjem duae stoji suprotno, duaa je ta koja tijelo dr~i na okupu. Zna i, epikurejska duaa i tijelo trebaju jedno i drugo da bi postojali i funkcionirali kao duaa i kao tijelo, za njih bez tijela duaa viae ne postoji, postoje samo raspraeni atomi. Bez duae, tijelo viae ne postoji ili ne funkcionira kao tijelo, postaj lea. Iako su epikurejci, naglaaeno, u nekoj teoretskoj podjeli materijalisti, da se naslutiti i dualizam duae, koji je bio izrazitiji u Platonovoj shemi podjele duae. Za Platona duaa predstavlja nepromjenjivu supstanciju na kojoj se odvijaju promjene njezina stanja, ~ivot i smrt. Umiranje za duau je zapravo odvajanje od tijela i njeno novo utjelovljenje. Za njega duae moraju postojati i nakon smrti jer ~ivot u cjelini predstavlja trajni proces raanja i umiranja. Platon u svom dijelu Fedon kroz Sokratovu tjelesnu smrtnost u asu kad on odlu i popiti otrov, kako bi dokazao svoju nevinost, na zadivljujui na in opisuje dualisti ku podjelu svijeta te iznosi etiri dokaza o besmrtnosti (athanatos) i neuniativosti (anolethors) duae. Aristotel za duau ka~e da je ona entelehija (unutarnji oblici tvari) tijela tj. oblik koji se realizira u kretnjama i promjenama organskoga tijela. Jedan od oblika organskoga ~ivota je vegetativna i animalna duaa. U animalnoj duai razlikuje nagon i opa~aj, a u vegetativnoj razlikuje razne kemijske i mehani ke promjene koje pretvara u funkcije asimilacije i rasploivanja. One, vegetativna i animalna duaa, kreiraju kod ovjeku materiju za ostvarenje njemu svojstvena oblika, a to je um. Aristotel razlikuje radni i trpni um. Trpni um je individualni um, priroen svakom ovjeku i odreen osobnim iskustvom pojedinca, on je kona an. Radni um predstavlja istu jedinstvenost uma, koji je zajedni ki svim individuima, i on je neprolazan. Aristotel duau usporeuje s okom:  Ako bi oko bilo ~ivo bie, vid bi bio njegova duaa. Vidimo da su i u starogr koj tradiciji uvidjeli da postoji problem ili distinkcija u razumijevanju jastva i osobnog identiteta koji se javlja u obliku pitanja o ljudskoj psuche i njenoga odnosa spram tijela. Ta sporenja preko epikurejaca kao materijalista, Platona kao dualista te Aristotelova i stoi kog stajaliata koja se nalaze izmeu opreke Epikura i Platona nastavlja se do danaanjega dan sa suvremenim teoreti arima minda i cognitiona. U srednjem vijeku javlja se te~nja za empiri kim istra~ivanjem duhovnog ~ivota iz ega proizlazi niz spoznaja iz podru ja unutraanjeg ~ivota (psihologija) gdje se ispreplie niz iskustava iz prakti nog ~ivota s onim pobo~nim, pod utjecajem religioznih uvjerenja i Aristotelove psihologije, Augustin promatra duau kao imaterijalnu supstanciju, gdje je ovjek veza dviju supstancija, tijela i duae. Descartes ka~e da je ljudska duaa sastavni dio duhovne supstancije, nasuprot njoj je materijalna supstancija ija je glavna crta njena prote~nost. On uvodi misleu supstanciju, njena osnovna odlika je mialjenje, takoer za njega postoji i supstancija koja je beskona na i nadreena je materijalnoj i duhovnoj supstanciji, a to je Bog. Spinoza, za razliku od Descartesa, nije dualist, on smatra da postoji samo jedna supstancija iz koje je sve izvedeno. Ona nije ni im i ni po kome stvorena, za njega je ona beskona na, sama sebi je svoj uzrok i svoj uzrok nosi sama u sebi. Ta supstancija je isto ato i Bog, a za Spinozu je Bog isto ato i priroda. Samo mialjenje i prote~nost pripadaju atributima te jedne supstancije. Kona ne stvari su modusi supstancije, sama supstancija po Spinozi ima neograni en broj modusa i neprekidno ih stvara. Duhovno i tjelesno su atributi supstancije, beskona ni broj modusa koji predstavljaju tjelesni svijet, imaju svoj paralelni svijet koji predstavlja duhovno podru je. To je svijet beskona nog broja ideja. Ideja ima onoliko koliko ima i stvari, i svakoj stvari odgovara takva ista ideja. Tako tijelo ima svoju ideju duae, ato zna i da je duaa ideja tijela. Za Spinozu postoje stanja koja se zovu afekti, njih duaa spoznaje kroz postojanje tijela i njegovih dijelova. Leibniz prihvaa Spinozin sustav te isti e da sve ato prihvaa i zna o sebi i svijetu jest njegova osobna predod~ba, ta predod~ba je element njegove duae. Te elemente on naziva monadama, i za njega one nemaju jednaku sposobnost predo avanja. Ovdje mo~emo krenuti i dalje nabrajati veliki broj filozofa ija se refleksija iz filozofske metodologije naslanja na onaj dio psihijatrijske znanosti koja je razraivala odreene ideje kroz psihopatoloake procese kod pojedinaca iji je svijet realiteta duboko razdvojen od objektiviteta svijesti i openitosti zakonitosti te iste svijesti i samog svijeta koji posjeduje realitet slobode i istine. Tako emo, joa, ako ~elite dublje ui u literaturu koja prou ava filozofiju psihijatrije, samo nabrojati najzna ajnije predstavnike kao ato su Kant, koji vrai kritiku spekulativne metafizike, a i time tzv. racionalne psihologije, tvrdei da je ona nespojiva s pojmom novovjekovne egzaktne znanosti i njezinim iskustvom svijesti, stvarajui svoje kritike uma, istog (spekulativnog, teorijskog) uma i prakti nog (iskustvenog) uma; Hegel, kojega emo obraditi u posebnom poglavlju Fenomenologije duha. Takoer tu treba nabrojati Schellinga, M. Schelera, F. Nietschea, H. Bergsona, W. DIltay, J.A.Schopenhauera, Merleau-Pontyja, Sartrea, Finka, L. Wittgensteina, Edmunda Husserla, Kierkegaarda, Adorna, Lukacsa, Horkheimera, Hartmanna, Feuerbacha, H. Plessnera, A. Gehlena, M. Landmanna, Gadamera. Psihijatrija kao znanost vo~njom u  rikverc zajedno sa svojim pacijentima kroz filozofske sustave dolazi do spoznaja u prakti nom pogledu i analiti kim (pozitivisti kim) djelovanjem razla~e objektivitet, i sama filozofiji potvrujui sustave filozofske znanosti i psihijatrijske intervencije, prema duhu, koji korigira prema dobru. Mnogi psihijatrijski entiteti injenice imali su utjecaje na filozofske ideje, a nositelji takvih utjecaja su bili Freud, Darvin, Jaspers, Loren Mosher, Allen Frances, isto kao i misli Einsteina, Newtona. 2. ANALITI KO- EKSPERIMENTALNI DIO 2.1  ANATOMIJA OVISNOSTI - `TO SU OVISNICI Prema DSM-IV kriterijima dijagnoza ovisnosti o psihoaktivnoj tvari postavlja se ako je rije  o neprilagoenim ponaaanjima vezanim uz uporabu psihoaktivnih tvari koje vode prema ozbiljnim oateenjima organizma, a da bi se potvrdila trebaju biti zadovoljena tri bitna kriterija koja se pojave bilo kad u jednogodianjem razdoblju, prof . Sakoman ih navodi:  Tolerancija, odreena na temelju jednog od sljedeeg: Potreba za znatno uveanim koli inama psihoaktivne tvari kako bi se postigla opijenost ili ~eljeni u inak Znatno smanjenje u inka ako se i dalje uzima ista koli ina psihoaktivne tvari Karakteristi ni simptomi sustezanja izazvani prestankom (ili smanjenjem) prethodnog znatnog i trajnog uzimanja psihoaktivne tvari. Tvar se esto uzima da bi se simptomi olakaali ili izbjegli ili se zbog istog razloga uzimaju druge sli ne tvari. Mo~e se raditi i o klini ki zna ajnom stanju uznemirenosti i naruaene djelotvornosti na druatvenom, poslovnom i drugim podru jima, ako se smanji ili prekine uzimanje tvari. Psihoaktivna tvar esto se uzima u veim koli inama ili tijekom du~eg razdoblja nego ato je bilo planirano. Prisutna je trajna te~nja ili neuspjeano nastojanje da se smanji, prekine ili kontrolira uzimanje psihoaktivne tvari. Prekidaju se ili reduciraju va~ne druatvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe psihoaktivne tvari. Psihoaktivna tvar nastavlja se uzimati unato  znanju o postojanju trajnog i ponavljanog fizi kog i psihi kog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoraan njezinom uporabom. Za razliku od DSM  IV, uz navedeno i opisano, ali sa~eto u pet kriterija, u ICD-10, dodaje se aesti, a odnosi se na prisutnost ~udnje za uzimanjem psihoaktivne tvari.  Upravo ova aesta komponenta predstavlja i temeljni nedostatak potpunoga razumijevanja i tretmana ovisnika i fenomena ovisnosti jer ona naglaaava i tra~i uvoenje i treu varijablu u razumijevanju ovisnosti, ne samo kroz fizi ku, psihi ku komponentu problema, ve i unoaenje i tree varijable kao legitimne injenice kroz tretman ovisnosti, a mo~emo ga nazvati problem smisla ili bessmisla koji nastaje kroz razne faze ovisni koga procesa. Ovisnost, kao pojavnost stanja svijesti kod pojedinca, se mo~e podijeliti po liniji psiho-somatskog dualizma, prof. S. Sakoman naglaaava psihi ko i fizi ko stanje ovisnosti te obrazla~e: 1.  Psihi ka ovisnost je stanje unutraanje prisile (znak gubitka kontrole) za povremeno ili redovito uzimanje sredstva ovisnosti radi stvaranja osjeaja ugode ili izbjegavanja nelagode, a znakovi apstinencije su psihi kog karaktera. Katkad je teako odrediti granicu izmeu takve ovisnosti i ~ivotnih navika. 2. Fizi ka ovisnost je stanje prilagodbe organizma (stani nih procesa na sredstvo ovisnosti) koje se manifestira karakteristi nim (u odnosu na vrstu tvari) poremeajima fizi ke i psihi ke prirode pri prekidu ili znatnom smanjenju u tijelo unesene koli ine psihoaktivne tvari. S neuroznanstvenog stajaliata teako je prihvatiti postojanje samo psihi ke ovisnosti jer bi to zna ilo da psihi ke funkcije nemaju svoju molekularnu osnovu u zbivanjima u naaem mozgu.  U samom procesu prakti nog djelovanja kroz ovisnost i pratei relevantnu literaturu koja se bavi adiktologijom i mentalnim stanjima kao znanstvenom disciplinom, uvidio sam i prakti ni teoretski deficit aire razine u tretmanu i teoretskom promialjanju samoga pojma ovisnosti i nedostatke legitimnih i dosad koriatenih koncepata u tretmanu i definiranju ovisnosti. Cilj moga rada, kroz filozofsku metodologiju s naglaskom na Hegelovu fenomenologiju duha i Platonovu filozofiju naslade i razboritosti, jest provesti i uvesti trei element (uz fizi ko, psihi ko) u definiranju same ovisnosti u njenom procesu redefinicije i u teoretske nadopune definiranosti kao bolesti kroz stanje besmisla, odnosno slobode ili neslobode kao bitnog dijela u hermeneuti kom razumijevanju pojma ovisnosti. 2.1.1 Filozofija ovisnosti Ovisnost bilo kojeg oblika predstavlja stanje su~ene svijesti i dovodi osobu do disfunkcije odnosa, kako sa samim sobom, tako i s okolinom u kojoj participira svoje egzistencijalno i esencijalno bivstvovanje, te se zbog svoje bolesti ne mo~e usmjeriti u pravcu koji ona i druatvo o ekuju od nje same, prije samog nastupanja ovisnosti koja se iskazuje kao gubljenje realne samostalnosti, tj.  bioloake slobode. Takvo stanje pojedinca dovodi do institucija koje e pokuaati korigirati njegov polo~aj na razli ite socijalno-medicinske na ine, a sve s ciljem povratka u odnos neovisnog funkcioniranja za vlastitu dobrobit, za dobrobit svoje obitelji i tzv. aire zajednice.Bioloaka nesloboda i njen nastanak dovode pojedinca u stanje negativnog polo~aja u druatvu koje posjeduje mehanizme nemilosrdne konkurencije u smislu lociranja osobe i njenog prepoznavanja na tr~iatu ~ivota, odnosno umanjivanja mogunosti uspjeanosti ~ivota, tj. ostvarivanja njegovih cjelokupnih sposobnosti koje bi se trebale ostvariti u budunosti. Ovisnost na elno zahvaa mlau populaciju, odnosno onu koja bi trebala biti u punoj snazi, sposobna odgovoriti pozitivnim zahtjevima vremena gdje obnaaa i opravdava vlastiti smisao postojanja. Djetinjstvo i adolescencija su bitna razdoblja naaeg razvoja u kojem stvaramo i stje emo vrijedna iskustva kroz igru i eksperimentiranje i spremni smo zbog impulzivnije mlade dobi nepromialjeno ulaziti u rizike koji donose u budunosti nesagledive posljedice po svim ravnima osobnosti, prije svega na njenoj unutraanjoj bio-psiholoakoj dinamici, ali i onoj druatvenoj. Uzroci ovisnosti su raznoliki i u ovom radu u ato je mogue dublje analizirati objektivne i subjektivne razloge ne ijeg upuatanja u situacije koje izazivaju ovisnost te je li to stanje izazvano nekom bioloakom predispozicijom, druatvenim faktorom ili, pak, ne im treim jer nema dovoljno mehanizama (ni spekulativnih ni iskustvenih) kako bismo neato razumjeli, odnosno poduzeli. Svako je druatvo u povijesti bilo, u neku ruku,  bolesno jer je stvaralo nemone ljude, tj. ovisnike o bilo kojem sredstvu, ne nu~no o ilegalnim i legalnim drogama, ako pojedinac uba en u realni svijet i zate en svim datostima takvoga svijeta samostalno ne mo~e odrediti snagu njegove destrukcije. U  modernom svijetu svi ovisnici vrhunski su eksponenti gubitnika (tragi ara) u nekoj zajednici s nekoliko temeljnih razlika meu njima. Prva je da postoji legitimno i legalno podr~avanje stvaranja materijalnih sredstava ovisnosti, a njihovo konzumiranje je moralno i zakonski prihvatljivo u zajednici (alkohol, cigarete, kocka, ovisnost o skupim bezna ajnim stvarima - autima, televizorima), a drugi u toj skupini tzv. su nevidljivi ovisnici, moralno i zakonski degradirani u zajednici koja ih nije direktno proizvela i zasigurno ne poznaje na ine i ne trudi se u pravoj mjeri iznai pravo rjeaenje s ciljem sprje avanja ovisnosti. Prva podskupina skupine  gubitnika (bolesnika) izaziva destrukciju koja se da kontrolirati, te manje ili viae uspjeano otkloniti. Druga skupina  gubitnika zajednici ne donosi legalni novac (zaradu) pa tako nije u fokusu vladajuih elita te izaziva destrukciju pojedinca koja se teako i dugotrajno korigira, stvarajui otpore kod legitimnih nositelja druatvene du~nosti i odgovornosti jer podrazumijeva ulaganje u lije enje iji je rezultat (zarada) vrlo neizvjestan. Posljedica toga je uniatavanje brojnih mladih ~ivota koje je zdravi razum (zakon) mogao spasiti i dati im mogunost borbe ili druge opcije, tj. pravilnog kontroliranja njihove resocijalizacije koja mo~e potrajati, ali e polu iti rezultate, ako niata drugo barem suzbiti lance zaraze. Veliki problem modernog druatva i cijele svjetske zajednice, bez obzira na razvijenost neke nacije jest opijatska ovisnost koja se airi velikom brzinom, a sporo se iskorjenjuje i zahtijeva velika duhovna i materijalna sredstva s ciljem ko enja daljnjeg infiltriranja u druatvo. Ljudi koji obnaaaju zahtjevni posao sprje avanja ovisnosti o psihoaktivnim drogama imaju puno duha, ali ponestaje im materijalnih sredstava. S druge pak strane, duhovnost ljudi (organizacija) koji se bave distribucijom droga je zamrla te je materijalno osnovni pokreta  njihovog djelovanja. Glavne ~rtve u tom lancu su ovisnici okrenuti materijalnoj dimenziji, tra~ei istinu kroz materijalno (heroin, kokain). Njihovo zadovoljstvo dok kontroliraju sredstvo je kratkog vijeka jer ubrzo sredstvo zapo inje kontrolirati subjekt, tj. samog ovisnika koji je u kratkom vremenskom razdoblju preaao lak i brz put od ovjeka k ovisniku i njegova je sudbina predvidljiva. Za ponovno usmjeravanje ovisnika k ovjeku potrebno je puno viae vremena i truda, a sama borba je potpuno neizvjesna. Ovdje nastupaju oni koji taj proces osmialjavaju i problem pokuaavaju smisleno rijeaiti. Oni su zdravstveni djelatnici i svi lanovi druatva koji hoe misliti pozitivno u duhu  minimalnog dobra za svakoga. Ova radnja je i osmiljena da potakne i proiri procese u tretiranju ovisnika i ovisnosti kroz neke nove metode koje se komparativno nadopunjuju s dosadanjim metodama u tretmanu ovisnosti, i vrlo su prihvatljive i samom ovisniku i samom tretmanu ovisnosti; samom ovisniku jer ga defokusira od ugode i egocentrizma te ga uvodi u sustavno objektivno razumijevanje sebe i kroz samo sredstvo i bez sredstva, a u samom tretmanu ovisnika u procesima oporavka skrauje vrijeme boravka u samoj ovisnosti i u samim ustanovama, smanjujui direktnu, ne samo mentalnu, zdravstvenu, socijalnu atetu, ve i onu financijsku. Kako bi se postigao cilj ozdravljenja potrebita su ogromna sredstva, poglavito u smislu materijalnih i organizacijskih dobara. Znamo da je njihova dostupnost uvelike ograni ena, a to posebice vrijedi za bolesti koje druatvo prihvaa sa sumnjom i predrasudama. Ovaj rad je usmjeren ne samo prema teoretskom sustavu u promialjanju ovisnosti, ve i prema prakti noj svrsi, glede smanjenja atete, kako one druatvene, tako i one pojedina ne, ljudske. 2.1.2 Ovisni ko propadanje u kontekstu mialjenja Ovisnik je, prije svega, pojedinac koji je ispao iz legalne, zadane forme i o ekivanog odreenja pojedinca prema grupnoj samosvijesti kako njegove u~e zajednice, obitelji, naroda koji nosi u sebi opstojeu svijest bioloake jedinke u cilju ato dostojanstvenijeg, o ekivanog ~ivota u duhu tradicionalnosti i zbiljskih o ekivanja o mogunosti realizacije sveobuhvatne dimenzije osobnosti koja se mora realizirati u toj i takvoj zadanoj mu nu~nosti. Kao takav, stigmatiziran, on je i dalje dio zajednice koja bi mu trebala, zato ato je zakazala zajedno s njegovom partikularnom svijeau, omoguiti nesmetan ulazak u njegovo novo prakti ko oblikovanje svijesti ne nameui mu rigidnosti sustava koje su, ako niata drugo, ubrzale njegov silazak u ovisnost prema nekom sredstvu koji je legalan ili ilegalni druatveni proizvod. Ovisnik koji je do~ivio crnilo ~ivota, dodirnuo dno svog vlastitog postojanja i uruaio svijest o neprikosnovenosti ljudskog zakona i njegove pravi nosti i moi, otvoreno i upitnoj tragi nosti svoje egzistencije i esencije pokazuje svu nemo tkz. apsolutne ljudske slobode u vlastitim djelovanjima ili neslobode iskazujui je kao istinu individualne nemoi i jada koja svoju zbiljnost ne mo~e dovesti do o ekivane izvjesnosti ni s vlastitom ni sa grupnom samosvijesti. Takav ovjek-ovisnik treba u initi iskorak u izolaciju sa svojim tjelesnim i duhovnim datostima, ako ~eli opstati i odgovoriti na zadane mu norme, kako njega sama tako i one druatvene, a zdrava veina ili nositelji ekonomske, politi ke i ine moi to mu moraju omoguiti. Ovisni ki opstanak i njegova budua sloboda trasirat e se preko zdravog razuma i bo~jeg dobra u njemu koja e mu, ako to istinski bude ~elio, omoguiti stvaranje jedne druge moi i smisla u tra~enju balansa svog gorueg i brzog ~ivota u bo~anskom zakonu, mijenjajui svoju unutraanju bit i bit zadanu mu u zajednici u neato iznad svakidaanjeg i koje se u normalnim i ne burnim ~ivotnim okolnostima ili zanemaruje ili gleda s razine prevladanog povijesnog razvoja koje nema ato viae rei modernoj individui koja mo~e sve kontrolirati i usmjeravati po vlastitom nahoenju i ~elji. Na~alost, kao i uvijek kroz povijesti ljudskih civilizacija i epoha ovjek svoju stvarala ku snagu, pomak u odnosu na prijaanje, zna okrenuti globalno protiv sebe u svrhu partikularnih i trenuta nih interesa kako bi sebi, svojoj grupi, narodu, ideji donio neregularnu prevagu ili razorio druk ijeg od sebe, u svrhu ostvarivanja bilo kakve moi, dominacije, stvarajui svijet po sebi i za sebe. Vremenom svi odnosi kontrolirani i dozirani u svrhu jednog, ve re enoga cilja (dominacije, moi, legaliteta, legalnosti) kreu u proces raspadanja te se i sam sustav koji je bio pokreta ka energija tog trenuta nog vremena vraa prema sebi, nosei u sebi destruktivne elemente nuspojave takozvanog kontroliranog i pozitivnog napretka globalnog druatva. U takvom tehni ko-civilizacijskom rastu u kojem obi ajnost, kulturne razlike, religijske komponente bivaju zagubljene ili zanemarivane, omoguuje se modernom ovjeku (osobi) da raste u nedostatku smisla ili volje za stvaranjem smisla, a povratna negativna energija globalizacije ovjeka kroz neko tehni ko sredstvo stavlja ga u ni~u mo ~eljenja, kako ka~e Kant, tj. i hipoteti ki imperativ ostvarivanja svojeg vlastitog bla~enstva preko sredstva visokodozirane subjektivne ugode u kojoj pojedinac umjesto da zadr~i koli inu i tempo svoje ugode u vlastitim moralnim okvirima, pani no, amoralno airi svoj upitan stav (maksimu) na drugu osobnost ne bi li je doveo u stanje sebi sli nom ili pod injeno protiv vlastitih na ela i formalno pozitivnoga zakona cijeloga druatva. 2.1.3 Ovisni ko ropstvo kroz savjest Svu vanjsku dimenziju ukroenog roba ovisnik utkaje u unutraanje niti svoje osobnosti i ~ivi s njome dok njegova svijest koja je postala zatvorena za budunost, jalova i jadna svakidaanjica ne shvati da je bit njegove slobode u njemu samome i onome ato je viae i od njega samoga i sredstva koje ga je orobilo i zarobilo u besmislu ponavljanja istoga. U tom kontekstu ovisni ka ili konzumeristi ka osobnost ne percipira realnost i besmisleno traganje za sreom kroz sredstvo uvodi je u nekontrolirane sfere ~udnje, u patoloako fizi ko opuatanje, mentalnu inerciju i rasplinjenost. Takvi fizioloaki principi noaeni jakom tjelesnom ugodom, na razini psiholoakih i spoznajnih mogunosti donose emotivne i logi ke ispade, uvodei ih u druatvenu nemo i determiniranost u pogledu izbora, vlastitih mogunosti. Njihova dirigirana, plitka spoznaja kontrolirana jakom po~udom za izabranim sredstvom, konstantna fizi ka bol. Spoznajna blokiranost u fizioloakom smislu dovodi ih u tragi nost spoznaje da im mozak u kontekstu ~udnje djeluje kao nametnik prema ~ivotu. Determinirajui cijeli organizam kao organ koji se bori za dokolicu, bijeg iz bilo kojeg mentalnog poticaja ako nije bezuvjetno okrenut tjelesnim u~icima u prekrivanju boli ili hvatanju onog prvog u~itka koji je kroz sredstvo donosio, sreu, zadovoljstvo, dokolicu, mentalni mir. Isklju ivanje napetosti kako one egzistencijalne, tako i one smislene o projekciji sebe u prostorima ~ivotne neizvjesnosti (smrti) kao slobodne osobe, biva ukinuta kroz ~udnju i ~ar u zadr~avanju stanja podlo~nosti kroz sredstvo ugode. Sve vrline i kreposti kroz obrazovanje duae bivaju otklonjene. Platon u Fedonu isti e:  Toga rada se evo ne treba za duau bojati ovjek, koji se u ~ivotu odrekao ostalih naslada tjelesnih i nakita, jer je to tue. Ta imao je na umu, da se tim gradi zlo od zla gore, te se trudio oko nauka, iskitio duau ne tuim, ve svojim nakitom - razboritoau, pravednoau, hrabroau, slobodom, i istinom, te ovako eka polazak u Had, da zaputi se kad ga usud zovne.  Suprotno tome, ovisni ka osobnost se eutanizirala, i ~ivi kroz plitke kanale afektivne, strastvene strane duae, zatvorena u dokolici, kontroli sredstva, bje~ei od bilo koje krize, aktivnosti koja se o ekuje od zdrave i slobodne osobe. Prestaju sve socijalne, spoznajne aktivnosti u traganju za viaim razinama postojanja u smislenom i racionalnom djelovanju, ovjek kao bie stagnira, postaje rob svoje ugode. Iracionalost, fikcija, maata postaju temelj ovisni ke osobnosti. Slu~beno ispadanje iz reda tkz. normalnosti, potvrujui snagu sredstva i mo nad osobnosti koja je sredstvo komunicirala u duhu uvjerenja ekstenzivne neprikosnovene dominacije nad sobom i pod injenim sredstvom, po inje kad se intezivizira cjelokupno pokazivanje slabosti individue koja je izabrala neoficijelni kulturni tok iskazivanja svoje slobode, odnosno neslobode i nedostatak smisla vlastitog postojanja, i besmisao viae razine druatva koja nije smogla snage za prepoznavanje simptoma mogueg gubitnika ili druatvenoga problema politi koj i zakonskoj, kulturoloakoj eliti. . 2.1.4 Ovisnost kao gubitak unutraanje slobode Nesuvislost ovisnosti kao bolesnoga stanja u kojoj egzistira tijelo i duh u svojoj kompaktnosti interakcijskih odnosa jest stanje individue ato ne prihvaa pomanjkanje zdravlja niti sebe zadugo ne sagledava u stanju bolesti koje zahtijeva druk iji tretman i stav nego tretiranje svoje osobnosti i svojih mogunosti projekcija, kao u zdravlju. Kod svih bolesti osobe ~ele ato prije povratak u normalno zdravo stanje tijela i duha, dok ovisni ka struktura osobnosti negira svoje stanje i ne ~eli stvarati pozitivni pomak ili povratak k sebi, k zdravlju, negirajui na taj na in i bilo kakav smisao egzistencije i brige za svoje psihi ko i fizi ko zdravlje. Slobodni ~ivotni izbor svakoga pojedinca u sebi mora nositi simbole opeva~eih univerzalnih pravila koja sa sobom donose viae dobra za sve, nego zla za neke. Zbog toga ovisnost ne mo~e biti slobodni ~ivotni izbor, mo~e biti put pojedinca, grupe, ali nikako univerzalno pravilo jer kod veine ljudi volja za dobro, opstanak, borbu, nadja a pojedina nu ili sporadi nu destrukciju koja mo~e nanijeti dosta zla, ali ne mo~e izvojevati pobjedu nad voljom za ~ivotom. Slobodni ~ivotni stil koji u sebi, uz niz drugih specifi nosti, mo~e izroditi i neprihvatljivo ponaaanje i odnose sa stvarima oko sebe i u sebi, pa stvoriti uvjete za patoloake reakcije, gdje subjekt vremenom postaje objekt te dobiva sve bitne karakteristike bivaeg subjekta (sredstva) kojeg je u po etku komunicirao kao sredstvo koje on kontrolira u potpunosti pod prisilom svoje voljnosti, vremenom ja gubi slobodu komunikacije s objektom, diktiranje uzajamnih odnosa ovjek prelazi u nevidljive ruke sredstva, granica dijaloga te uzajamnoga respekta prestaje, atributi sredstva izjedaju bit ovjeka i stavljaju ga u poziciju bez voljnosti, neslobode, bacajui ga u proces koji nema veze s izborom i slobodom, naprotiv ima konstantan odnos s prisilom koja se razvija dvojako kod individue koja je pod ili u sredstvu. Prisila djeluje tako da ovjek zbog biokemijskih reakcija koje se dogaaju u mozgu s jedne strane otvoreno fizioloaki, objektivno ~eli uzeti sredstvo jer e mu neko vrijeme biti ugodno i izbrisano stvarno stanje njegove cjelokupne osobnosti u odnosu sa samim sobom i okolinom dok kemija radi za njega nepovratno uniatavajui biokemijsku ravnote~u mozga. S druge strane, prisila koja u sebi nosi manje snage u odnosu na iskazivanje svoje volje djeluje tako da dio mozga, duae, svijesti, prisiljava druge mehanizme odgovorne za ~udnju prema sredstvu da se sredstvo ne uzme jer je jedan dio mene svjestan posljedica moje integralne reakcije u komunikaciji sa sredstvom koje mi donosi zlo, a kao takvo ne mo~e biti pravilo ponaaanja i ~ivota ni za mene ni za bilo koga jer svi roenjem imamo prirodno i pozitivno pravo biti slobodni u donoaenju svojih ~ivotnih projekcija u stvarnosti kojoj moramo te~iti te realno sagledati cjelokupne posljedice naaih ina, pozitivnih i negativnih. Takva prisila koja u sebi nosi pozitivne sile inhibicije u po etku ovisnosti je vrlo slaba, no vremenom drogiranja ona se poveava te se transformira u razum (svijest) kojim e ovjek nadvladati svoje krizno stanje ili, u suprotnom, ovjek je otvorio vrata vlastitog ubrzanog nestajanja. U prvom slu aju kada prisila bude razumski kontrolirana, ona otvara nove vidike u realizaciji osobnosti ovisnika u odnosu i na vrijeme kada nije bio uronjen u ovisni ki odnos s sredstvom te stvara objektivne, racionalne zaklju ke i pouke o svom drogiranju (ovisnosti o sredstvu). 2.1.5 Ovisnost kroz gubitak vanjske slobode (ovisnost kroz druatveni kontekst) Ovisnici mogu biti samo ljudi, odnosno ovjek. Jedino on na ovom svijetu mo~e svojom voljom sebe dovesti do nje i jednako tako izai iz ovisnosti, a da sve to ini po svojoj prirodnoj naravi bia koje nije viae u okvirima istinske ~ivotinje, (ali je atribute ~ivotinje zadr~ao na razini nagona i fizioloake dimenzije), a ni u okvirima Boga, iako se on kao predstavnik svega onoga ato jest na ovom materijalnom svijetu ponaaa prema ni~im razinama postojanja od njegove kao njihov Bog, ato on ni u kakvom slu aju nije, niti mo~e biti. ovjek je visee stvorenje koje se klati izmeu te dvije dimenzije, potisnute ~ivotinje u sebi i intelekta koji ga je doveo u dislocirajui odnos sa svim participacijama materijalnog i duhovnog svijeta gdje se on namee kao voa u smislu pojedinca ili grupe stvarajui pravila ili spoznaje koje ga vrlo esto dovode u destrukciju odnosa izmeu te dvije dimenzije svoje prirodne osobnosti, uma i nagona, duha i tijela. Lutajui i klatei se izmeu te dvije dimenzije ovjek kao individua iska e iz granice normalnog i kontroliranog odnosa sa spoznatim i nespoznatim te ulijee u vlastitu zamku grupne, genetske predispozicije za patoloako ponaaanje, potvrujui individualnu i grupnu destrukciju vrste kojoj pripada. }elja za komuniciranjem unutar vlastite psihe na pomaknutim osnovama unoaenjem u svoje tijelo raznih sredstava te nezrelost i razvijanje osjeaja da je sve mogue, vremenom dovodi ovjeka u poziciju nemoi u odnosu na sredstvo s kojim je htio uspostaviti odnos subordinacije koji se temelji na ugodi i neugodi, kontroli, dominaciji. Sredstvo vremenom zavlada ovjekom te subjekt postaje objekt sve dok ga sredstvo fizioloaki, psiholoaki, moralno potpuno ne uniati i vrati natrag k sebi. Povratak k sebi mo~e biti dvojak, vrlo esto kod teakih ovisnika o nekom sredstvu oblik povratka jest preuranjena  neo ekivana fizi ka smrt , dok drugi odvojak vodi kroz poniranje u sebe i prihvaanje sebe kao slobodnog pojedinca kojem je Bog ili neka viaa sila od njega samog dala volju i mogunost izbora da na prekretnici svojih vlastitih odnosa i stvari oko sebe izabere borbu za sebe i dobro, kao jedini princip kojim vodi do istinske spoznaje sebe i razumijevanja Boga. Okreui se od svoga otvorenog egoizma i niskih strasti kontroliramo svoju slobodu i slobodu svojih bli~njih te dajemo mogunost otvorenosti gdje emo uvijek moi kontrolirati svoje mogunosti i usmjeravati ih za ope dobro grupe kojoj pripadamo te za vlastito dobro u kojem ~elimo biti bolji, promialjeniji i razumljiviji sebi samima u odnosu cjeline i trenutne civilizacijske struje koja diktira tempo naaih odnosa, potreba, ~elja, stavova, interesa. Problem ovisnosti odreene individue koja egzistira u zadanim (zapadnim) druatvenim faktima vrlo esto o ituje se u trenuta nom nesnala~enju pojedinca koji ulazi u akripac esencijalnih i egzistencijalnih borbi te u nemogunosti spoznaje cjeline kao uvjeta za donoaenja odluke ato je ispravno i istinito za njegovo djelovanje ato e ga usmjeriti prema odreenom stavu ili akciji koja e imati pozitivan karakter za daljnje razvijanje doti ne osobnosti. Nezrelost, koja je kod ovisnosti esto povezana s nedovoljnim brojem godina ili zbog neke emocionalne, dublje psihi ke hendikepiranosti da bi se spoznalo i ocijenilo ato je ispravno, pada na dobro tlo za stvaranje neslobodnih ljudi koji nesvjesno i nerazumno ulijeu u tr~ni krug ponude i potra~nje prije nego ato su psihi ki, fizi ki, pravno sazreli za takvu borbu te u startu eliminiraju svoj normalni, druatveno osigurani (zemlje zapadne tradicije) po etni polo~aj u ostvarivanju sebe kroz pozitivne forme participacije u druatvu i obitelji. U suvremenom zapadnom graanskom svijetu svakodnevno bujaju antagonizmi te se vrlo esto prelijevaju u patoloaku formu (infantilizam), koji nesumnjivo utje u na razvoj ljudske osobnosti uzimajui im individualnu neovisnost i slobodu. Takva stanja koja razaraju mladu i nezrelu osobu dovode je u konfuziju, prije svega sa samim sobom, a kasnije i s druatvom kao cjelinom na koji ona nema pravi odgovor i igru koja e zadovoljiti njegova ispravna o ekivanja. Georges Devereux iznosi sljedeu tezu koja govori o usmjeravanju pojedinca na krivi smisao ili izbor od strane legalnih aktera koji su zadu~eni za stvaranje pravi nosti i istinskoga smisla u nu~nim druatvenim odnosima:  Njegov junak, novinar, umialjeni intelektualac, borac protiv nepravde, upuata se u  kri~arski rat da bi ozdravio jedan grad u kome pustoai politi ka korupcija i rasna mr~nja. On posti~e svoje ciljeve, ne, kako bi se moglo vjerovati, objavljivanjem dosluha izmeu policije i gangstera, ili prakse Ku Klux Klana, koji na svojim sastancima uakopljavaju pripadnike potla ene manjine - ni im od svega toga! On budi druatvenu savjest grada, pokazujui da je mjesna bejzbol mom ad (profesionalna), moralni idol mlade~i, posve korumpirana, da se dala potkupiti od profesionalnih kladilaca i za novac, namjerno gubi utakmice koje bi mogla dobiti. Najtragi nije je u ovoj pri i da je, i sam McCoy isto tako uvjeren kao i stanovnici njegova grada, da je moralna sramota nekog igra a bejzbola ozbiljnija stvar od politi ke korupcije i akopljenja potla ene manjine. Od ovoga sustavnog poticanja na mialjenje, osjeanje i djelovanje poput desetogodianje djece do fetusne regresije shizofreni ara, samo je jedan korak, a samo je prvi korak te~ak. U ovoj je optici minimalna razlika, kako na eti kom planu, tako i na psihijatrijskom, izmeu totalitarnog sustava koji svodi ovjeka u stanje glupe odrasle osobe, i manjkavog demokratskog sustava koji od njega ne ini niata drugo doli prerano sazrelo dijete. Ali inteligentne i zrele odrasle osobe, evo ato ni jedna od takozvanih civiliziranih zemalja ne nastoji postii, jer niata nije te~e od vladanja inteligentnim odraslima; no ovo bi takoer moralo tvoriti dodatni razlog za tra~enje svim sredstvima oblikovanja odraslih graana u najboljem smislu rije i, a posljednji cilj Dr~ave nee biti proizvoenje  kao u Sparti (Plutarh, Usporedbe izmeu Likurga i Nume, IV, 435)  serijskih graana kojima se lako mo~e upravljati, ve u enje graana da sami upravljaju. Jer samo e kolektivitet odraslih i inteligentnih biti sposoban da sam sobom upravlja.  U takvim situacijama druatvo stvara nevidljive legalno neprihvatljive opcije za rjeaavanje problema nudei mogunost i krivoga izbora individui koja tra~i svoju dimenziju afirmiranja i prepoznatljivosti osobnosti. Na takav na in stvaraju se teako kontrolirane grupe u druatvu koje nose u sebi i neke odgovore koje oficijelne druatvene i kulturne snage ne mogu iznjedriti za rjeaenje odreenoga problema, no negdje na repu tih grupa raaju se budui aire druatveno neprihvatljivi subjekti koji ulaze u ovisni ku vojsku te ih se tretira kao proizvod svoje slobodne volje i izbora, greake, obiteljske krize, a ne kao legalni proizvod druatva u njegovoj ilegalnoj (ne monoj) djelatnosti koja se javno negira, a istinski se pravilno ne rjeaava u bilo kojoj pozitivnoj akciji u iznoaenju i stvaranju pravi nijeg rjeaenja kako u suzbijanju ljudske zablude, tako i u njenom prevladavanju. Ne imajui i ne znajui stvoriti pravi odgovor te pomanjkanje istinske volje esto oni koji bi trebali napraviti pozitivni iskorak problem stavljaju na metafizi ku dimenziju trendovsko-genetske predispozicije za ovo ili ono, koja u svojoj biti apsolutno ne mora doi do izra~aja, ako ak i umjetno potenciramo faktore koji izazivaju pojavnost i razvijanje problema, a kamoli kod osobnosti koja ne dolazi u kontakt s moguim okida em njegova problema koji je zatomljen u zreloj ili nezreloj osobnosti. Pratei tijekom posljednjih godina u KBC-u Sestara milosrdnica Pompidou test novopridoalih ljudi koji su koketirali ili uali u ovisni ki odnos s nekim od teakih ilegalnih droga kod veine ispitanika nisam zapazio da imaju roditelje ili nekoga bli~njeg u krvnom srodstvu s problemom s nekima od sredstava koja izazivaju ovisnosti, a dolazili su iz razli itih intelektualno, emocionalno, socijalnih, obitelji te iz razli itih obi ajnih i zemljopisnih krajeva Hrvatske. Drugim rije ima re eno, ovisnik o ne emu, bilo to ilegalno ili sasvim legalno sredstvo, postat e ona individua koja uzima ponueno, a da sama neovisno o marketingu toga sredstva ne spozna destrukciju mogueg budueg odnosa koji se dogaa u druatvu, tj. kulturi ili supkulturi, nikakva njegova fizioloaka datost ne garantira da e podlei ili ne podlei sredstvu koje je stvorilo i afirmiralo druatvo kao cjelina u koje smo uba eni i doali na ve definirane odnose koje trebamo mijenjati koliko je to mogue u duh dobra za sve individue druatva. Zato Georges Devereux u svojoj knjizi Ogledi iz ope etnopsihijatrije ka~e:  Uvjeren sam, kad e se pisati povijest mentalne bolesti, najvjerojatnije e se uspjeti dokazati da su druatva poput pred platonovske Atene, koja su imala gotovo optimalno funkcioniranje, poznavala samo dobroudni tip etni kog poremeaja, poput histerije, dok su druatva u svojem zalazu: Sparta po evai od IV. stoljea pr. Kr., Rim u doba najgore dekadencije, patila od teakih etni kih psihoza, poput shizofrenije. Jedna je stvar manje-viae izvjesna: rastui postotak teakih latentnih neuroza, i naro ito, psihoza u druatvenim sustavima osuenim na nestajanje, jedna je od najnepriznatijih povijesnih injenica (139). Samo temeljna obnova zapadne kulture i korjenita restrukturalizacija naaega druatva, suglasne ljudskim na elima nadahnutim umnoau i zdravim razumom, moi e sprije iti katastrofu. Naae e druatvo morati prestati poticati svim sredstvima razvitak shizofrenije mase, ili e ono prestati postojati. Ako joa imamo vremena da ozdravimo naae mentalno zdravlje, rok je vrlo kratak. Trebat e nam ponovo zadobiti naau ljudskost unutar okvira mogue stvarnosti, ili emo propasti.  Naaa ljudskost u tkz. moderno-tehnoloakom zapadnom druatvu zbog raznih evolucija i revolucija u odnosu ovjeka sa stvarima oko sebe i njega samoga otvorila je nove mogunosti za stvaranje pozitivnih znanstveno-tehni kih spoznaja (raznovrsno potroaa ko obilje) koja e donijeti i donijela je takve pomake da ovjeku ostaje toliko prostora da se bavi razvojem svojih emocionalnih i duhovnih potencijala u svrhu sprje avanja destruktivnih nagona prema sebi i zajednici. U zadnjih 10-15 godina bilo je za o ekivati da e se razina ulazaka u komunikaciju glede individue i cjelokupnoga druatva, sa sredstvima koja izazivaju ili poti u ovisni ke dimenzije osobnosti svesti na kontroliranu razinu, ako ve ne smanjiti ispod o ekivanog. Trend rasta tehnoloake kvantitete umanjit e gubitak duhovne kvalitete, mislio je Fromm drugom sredinom proalog stoljea, a apstinencija od kulturnih, religioznih, povijesnih dimenzija naae osobnosti e se smanjiti:  Psihologija obilja stvara poduzetniatvo, vjeru u ~ivot, solidarnost. injenica je da je veina ljudi joa uvijek psiholoaki podjarmljena ekonomskom stvarnoau oskudice, dok industrijski razvijen svijet ulazi u novo doba ekonomskog obilja. Sljedei u inak zajam enog prihoda bit e taj da e duhovna i religijska pitanja ljudskog postojanja postati stvarna i nezaobilazna. Do sada je ovjek bio previae zaokupljen poslom (ili je bio suviae umoran nakon posla,) a da bi se naro ito ozbiljno bavio pitanjima poput ovih:  Koji je smisao ~ivota? ,  U ato vjerujem? ,  Do kakvih vrijednosti dr~im? ,  Tko sam ja? itd. Ako prestane prete~no biti zaokupljen poslom, on e ili postati slobodan da se ozbiljno suo i s tim pitanjima, ili e prije ili kasnije izludjeti od iste dosade ili krivog na ina da tu dosadu suzbije. Iz svega ovoga proizlazilo bi da e ekonomsko obilje, osloboenje od straha pred gladovanjem, obilje~iti prijelaz od predhumanog k istinski humanom druatvu.  Na~alost, kao i uvijek kroz povijesti ljudskih civilizacija i epoha ovjek svoju stvarala ku snagu, pomak u odnosu na prijaanje, zna okrenuti globalno protiv sebe u svrhu partikularnih i trenuta nih interesa kako bi sebi, svojoj grupi, narodu, ideji donio neregularnu prevagu ili razorio druk ijeg od sebe, u svrhu ostvarivanja bilo kakve moi, dominacije, stvarajui svijet po sebi i za sebe. Vremenom svi odnosi kontrolirani i dozirani u svrhu jednog, ve re enoga cilja (dominacije, moi, legaliteta, legalnosti) kreu u proces raspadanja te se i sam sustav, koji je bio pokreta ka energija tog trenuta nog vremena, vraa prema sebi, nosei u sebi destruktivne elemente nuspojave takozvanog kontroliranog i pozitivnog napretka globalnog druatva. U takvom tehni ko-civilizacijskom rastu u kojem obi ajnost, kulturne razlike, religijske komponente bivaju zagubljene ili zanemarivane, omoguuje se modernom ovjeku (osobi) da raste u nedostatku smisla ili volje za stvaranjem smisla, a povratna negativna energija globalizacije ovjeka kroz neko tehni ko sredstvo stavlja ga u ni~u mo ~eljenja, kako ka~e Kant, tj. i hipoteti ki imperativ ostvarivanja svojeg vlastitog bla~enstva preko sredstva visokodozirane subjektivne ugode u kojoj pojedinac umjesto da zadr~i koli inu i tempo svoje ugode u vlastitim moralnim okvirima, pani no, amoralno airi svoj upitan stav (maksimu) na drugu osobnost ne bi li je doveo u stanje sebi sli nom ili pod injeno, protiv vlastitih na ela i formalno-pozitivnoga zakona cijeloga druatva. Kao ato se ovjek nije raao kao rob, ve je roenjem naslijedio svoj loai usud ili gubei dominantnu funkciju u druatvu nekom neo ekivanom pogreakom, tako se i ovisnik ne raa ovisnikom, ovisnikom se postaje, nesvjesno i svojom voljom i voljom dominantne druatveno kulturne strukture kojoj pripada i sam ovisnik. Hegel u odnosu druatva (gospodar) i ropske svijesti koja te~i k slobodi, isto kao ato rob te~i slobodi od gospodara, ovisnik bi trebao te~iti slobodi od sredstva, ka~e:  Istina je samostalne svijesti prema tome ropska svijest. Ta se ropska svijest isprva pojavljuje doduae izvan sebe i ne kao istina samosvijesti. No, kao ato je gospodstvo pokazalo, da je njegova bit obrnuto od onoga ato ono hoe da bude, tako e se zacijelo i ropstvo naprotiv u svom ozbiljenju pretvoriti u suprotnost onome ato ono neposredno jest; ono e kao u sebe potisnuta svijest ui u sebe i preokrenuti se u pravu samostalnost.  Rob i ovisnik imaju vrlo sli nu vanjsku druatvenu ulogu u nekom sustavu i jedan i drugi su neslobodni, i jedan i drugi su ~rtve i tragi ari druatva, nitko ne ~eli doi u njihovu poziciju koja izgleda bezizlazno. No, rob u svojoj unutraanjosti i subjektivitetu je mogao biti slobodan iako je njegovo tijelo i druatvena participacija osuena na su~anjstvo samo zato jer je netko u genetskom nizu prije njega egzistirao kao ne postojei, tj. druatveno priznati rob, za razliku od ovisnika koji je, naizgled druatveno slobodan te participira neko svoje druatveno poslanje, istinski u svojoj unutraanjosti i subjektivitetu neslobodan. Svu vanjsku dimenziju ukroenog roba ovisnik utkaje u unutraanje niti svoje osobnosti i ~ivi s njome dok njegova svijest koja je postala zatvorena za budunost, jalova i jadna svakidaanjica ne shvati da je bit njegove slobode u njemu samome i onom ato je viae i od njega samoga i sredstva koje ga je orobilo i zarobilo u besmislu ponavljanja istoga. Slu~beno ispadanje iz reda tkz. normalnosti potvruje snagu sredstva i mo nad osobnosti koja je sredstvo komunicirala u duhu uvjerenja ekstenzivne neprikosnovene dominacije nad sobom i pod injenim sredstvom, po inje kad se intenzivira cjelokupno pokazivanje slabosti individue koja je izabrala neoficijelni kulturni tok iskazivanja svoje slobode, odnosno neslobode i nedostatak smisla vlastitog postojanja i besmisao viae razine druatva koje nije smoglo snage za prepoznavanje simptoma mogueg gubitnika ili druatvenoga problema politi koj i zakonskoj, kulturoloakoj eliti. Biti ovisan zna i ne biti slobodan u cjelokupnoj interpretaciji svojih unutarnjih odnosa sa samim sobom, te sa svojom okolinom u svakodnevnoj nu~noj komunikaciji zajednice, vremena, epohe u kojoj ovjek pokuaava realizirati svoj smisao ili besmisao. Ovisnost bilo koje vrste vezuje se uz slobodu, biti ne slobodan zna i biti ovisan gdje osobnost bez neke vanjske ili unutraanje prisile nema utjecaja u odlu ivanju. 2.1.6 Ovisnost i ontologija Filozofski, sloboda je bitak koji postoji u sebi i radi samoga sebe. Antropoloaki, sloboda bi zna ila mogunost slobodnoga odlu ivanja i djelovanja u smislu donoaenja odluka o izboru temeljem raznih ponuenih mogunosti, neovisno o prisili ili nu~di. ovjekovu ovisnost kroz njegovo vremenovanje i ostvarivanje kompaktnosti u emocionalnom, duhovnom, pravnom, bioloakom karakteru mo~emo podijeliti linijom kojom dijelimo ono ato nam je dano i zadano, odnosno uroeno, te se ovjek na razne na ine pokuaava ia upati iz te neizabrane zadanosti roenjem, nacijom, spolom, izgledom, bojom ko~e, spoznajom. S druge strane linije jest dimenzija kad ovjek sebe ostvaruje u kontekstu krivog ili upitnog izbora u smislu komunikacije s izvanjskim svijetom koji ga progutaae u vrtlog nemoi i ne usmjerava k dobru. Nemogunost izbora, odnosno mogunost izbora koji je duboko destruktivan, sadr~ajno sastavljen od zla, a formom privla an i podlo~an ni~oj moi ~eljenja i jednostavnoj fizioloakoj ugodi (materijalnoj) dovodi individuu u stanje bez smisla. Bilo kojim pomakom k dobru ili sebi, ovjek se boji sebe, odlazi iz svoje bitnosti, duh se zabetonira, emocije i psiha se razvodne, tijelo propada, ovjek postaje rob tamne strane ljudskosti. Tako Platon ontoloaki promatra slobodu, ovjek je slobodan ukoliko je njegovo djelovanje usmjereno k dobru koji je prvi bitak i posljednja svrha ovjeka, a ona se ostvaruje izborom dobra. U modernom tkz. tehnoloaki razvijenom dobu, ovjeku se nudi, odnosno sam sebi nudi razli ite dimenzije potvrivanja sebe prema unutra i prema van. U svakom tom interaktivnom djelovanju rezultat odnosa je takav da je predmet uvijek podreen ovjeku. Predmet, stvar ili sredstvo kroz povijest je uvijek imalo razli itu vanjsku manifestaciju, predmet (stvar) je kota , no~, sablja, drvo, kamen, topovska kugla, tenk, avion, atomska bomba, Ferrari, dvorci, aume, polja. Na predmetu je ovjek uvijek iskazivao svoju mo, fizi ku, materijalnu, zakonsku, spoznajnu i sve one druge moi koje si je ovjek kroz stoljea priskrbio. Tako ovjek postaje gospodarom predmetnosti dajui si la~ne atribute predmeta (sredstva) gradei poziciju dominacije i vladara u zadanoj mu zbiljnosti u kojoj privodi razgradnju svoje tjelesnosti (~ivi). U takvoj pojavnosti i obi ajnosti ovjek je znao komunicirati, (sredstvo je uvijek bilo izvan njega samo refleksija predmeta ili njegova kognitivna spoznaja, odnosno ste eno pravo ili prirodno pravo pokazivalo je stanje individue u toj interakciji) i uvijek bi nakon kratkog zla zavladala ideja dobra i istinskog smisla u komunikaciji s ovozemaljskim dobrima koji su mu dani i onima koje je sam stvorio u izgradnji vlastitog svijeta koji ~eli kontrolirati i nabacivati u budunost kao jedino pravilo i put u razvoju ili destrukciji civilizacije. Sve te predmete, sredstva ovjek je stvorio u duhu ideje dobra pa sama pojava destrukcije u tim odnosima nikad nee prevladati te destruktivno ponaaanje nee postati univerzalno pravilo po kojem se trebaju ravnati svi oni koji su nu~no u tom egzistencijalnom kota u po svojoj biti jer ovjek je stvarajue bie, zato je  iznad ~ivotinje i  kopija Boga. U takvom na inu komuniciranja i gledanja stvari ovjek i sam postaje predmet koji pokuaava stvoriti izvanjsku tehnoloaku superstvar koja e ga odvesti onoga trenutka kad je stavi u (na, pri) sebe u neato nepoznato, bolje, vee, dovesti do novu percepcije sebe i svoje stvarnosti, sredstvo e ga izbaciti u neku drugu, bolju stvarnost, koja mu se i dogodi u prividu i bombardiranjem mozga kemijom sa ~eljom ponavljanja neprirodnog stanja, ovjek postaje biokemijski ovisan (u mozgu se stvaraju receptori sredstva koje direktno transformiramo u sebe) i njegov izbor se svodi na direktno uzimanje sredstva u sebe do iznemoglosti. Prividni u~itak i realna bol su vje ita pratnja druatveno proizvedenog ovisnika, vremenom kao i kod svake iluzije nestaje ugoda, a ostaje samo bol, jad, nesloboda, nemo. Vremenom ovjek sa svim mogunostima koje mu je otvorio Bog postaje kopija nekadaanjeg ovjeka, kako za sebe samoga tako i za drugoga, gdje mu se pri sebi i unutra otvara mogunost brzog fizioloakog nestanka i ispadanja iz ekscentri ne pozicionalnosti bivstovanja, a s druge strane da svoju tragi nost i pogreaan izbor pretvori u borbu za dolazak k sebi i dosegne univerzalnost postojanja kao dokaz metafizi kog uskrsnua i pobjede nad civilizacijama koje stvaraju ovisnike, svaka na svoj na in, pripisujui im drogiranje kao slobodni izbor. Prema vani ovisnik reflektira i svoju pojavnost usmjeruje prema okolini direktno i indirektno. Direktno kao primjer i eksperiment kojem ne treba te~iti te ga treba suzbiti i locirati u odreene zakonske i prostorne okvire (getoizacija), odnosno dijametralno suprotno slu~i kao mamac za hvatanje neke pogodne individue u druatvo koju e splet loaih okolnosti dovesti u poziciju da nesvjesno prijee u svijet pakla ili gubitka sebe. Izborenom pobjedom nad sobom i izlaskom otpisanih za bilo kakvo suvislo druatveno funkcioniranje, bivai ovisnik indirektno pokazuje da i u ekstremnim nevoljama i greakama ~elja za smislom i dobrom ostaje u nama i da se preko nje mo~emo izdii iz zadane nam svakodnevice (kona nosti), ma koliko god ona bila teaka i inila se nerjeaiva. Nerjeaivost te svakodnevice potpoma~e i potpuno kriv stav druatva koje potencira razvoj tehni kih pomagala koja su esto prerasla i same njegove izumitelje, mislei rijeaiti s(tvarne) konstrukcije da e se identi no moi odnositi prema mo~ebitnim problemima koje izazivaju takva sredstva prema ovjeku na identi an tehnoloako-tehni ki na in, zaboravljajui pritom nepredvidivost ljudskog duha i snagu nekontrolirane ljudske znati~elje i nepoativanja zadanih mu o ekivanih granica. Zato Heidegger iznosi sljedei stav:  Ali, smijemo li mi baa tehni ki svijet bez daljnjega jedna iti s bitkom? O ito ne, pa ni onda kad taj svijet predo ujemo kao cjelinu u koju su zajedno uklju eni atomska energija, ra unsko planiranje ovjeka i automatizacija. Poradi ega tako sro ena uputa na tehni ki svijet, ma kako ga ona potanko opisivala, nipoato ne otvara uvid u konstelaciju bitka i ovjeka?  2.2 OVISNOST I SUVREMENO DRU`TVO Ovisnik je u druatvenom sustavu univerzalni gubitnik, gubi sve materijalno koje mu je nu~no za goli bioloaki opstanak, ne uspijevajui stvarati nove vrijednosti, gubei korak sa stvarnoau. Nevidljiva satkanost duha ato ga ini razli itim u odnosu na drugu osobu pretvara se u prepoznatljivi signal ili identitet duhovnog invalida pripadajue grupe koji se iskazuje u nemoi za bilo kakvim inom izbacivanja u prepoznatljivost i neponovljivost bivae osobnosti. Iz tog bi ponora trebao graditi smialjeni i zdravorazumski identitet slobodne osobe koji e ga potvrivati kroz filtre odgovornosti i du~nosti prema sebi i drugima, no on to samostalno i nesputano ne ini. Odnos prema sebi ovisnik potvruje kroz bazi ne principe ugode, rastvara unutraanji prostor svoje osobnosti egocentri nim porivom za isklju ivanjem od vanjskoga svijeta, prepuata se samoj ~udnji,  navu enosti na golo bioloako odr~avanje sustava, ~ivei jedino prema punjenju i pra~njenju ugode i ~udnje kroz izabrano sredstvo. Samostalnost i autonomnost u odlu ivanju ili bilo kakvom otporu prema sredstvu, ukinuto je. Njegovu svijest modulirala je openitost i privid molekule koja zaposjeda finou fizoloakoga sustava koji reagira na podr~aj koji je sadr~ajno potpuno identi an prirodnom procesu zadovoljstva i zadovoljenja ugode i buenja ~udnje, ali to supstituirano sredstvo patologije formalno (promjenjiva oblika, kako bi poja avao ~udnju) je stvoreno da okupira cijeli sustav i pluralizam ~udnji, uklanjajui prirodne i nu~ne potrebe, a ove patoloake, sada, kriv, prepoznaje kao samoodr~avajue. Openitost sredstva uguaila je bilo kakvu individualnost, svijest, samosvijest, stvara se prepoznatljivi simbol gubitnika i pora~enog koji ispada iz civilizacijske i druatvene zadanosti. Samo u~ivanje nije uspjelo izbaciti ovisnika u ~uenu prepoznatljivost i dominaciju nad sobom i stvarnoau, naprotiv otvorilo ga je u besmisleni ponavljajui bioloaki odnos kroz sredstvo ugode, uniatavajui sve sustave samosvjesnog identiteta koji se mora izboriti kroz zajednicu, ne bi li stvorio unutraanje i prave simbole svoje slobode. Dugotrajni put izlaska i stvaranja normalnih u~itaka i zadovoljstava bit e zadugo nedosti~no i ostvarivo kroz slobodnu svijest o sebi. Osobnosti koje nemaju teret zadanosti kroz sredstva ugode, isto tako teako i problemati no se realiziraju kroz duh zbog optereenosti materijalnom i egzistencijalnom zbiljnosti, bavei se zadovoljenjem tih potreba u druatvu vrlo esto promaae svoj osobni smisao i bit. Njihova samosvijest, kao i ovisni ka, promaaila je svoj duh, a time i svoju specifi nu zbiljnost, svoju istinu kroz svijest koja se treba opredmetiti u duhu, nikako ne u sredstvu. Hegel ka~e, opisujui jasnou duha:  Duh kao bit koja je samosvijest - ili samosvijesnu bit koja je cijela istina i koja svu zbiljnost zna kao samu sebe  jest spram realnosti, ato je on daje sebi u kretanju svoje svijesti, samo tek svoj pojam; a taj je pojam spram dana svog razvitka no svoje biti, a spram opstanka svojih momenata kao samostalnih likova on je stvarala ka tajna svog roenja. Ta tajna ima svoje o itovanje u samoj sebi, jer opstanak ima svoju nu~nost u tom pojmu, budui da je ovaj duh koji sebe zna, dakle ima u svojoj biti moment da je svijest i da se predstavlja predmetno.  To je isto Ja, koje u svom ospoljenju, u sebi kao opem predmetu ima izvjesnost samoga sebe, ili taj je predmet za nj pro~imanje sveg mialjenja i sve zbiljnosti.  2.2.1 Kriza identiteta Identitet ovisnika potvruje njegovo nemialjenje, odnosno ovisnik ne mo~e imati ili biti pri svom identitetu jer nu~nost postojanja identiteta uvjetuju mialjenje kao integralni dio osobnosti. Ovisnik jest bie, ali u procesu dezintegriteta, njegov je stari identitet nestao sa scene, novi se ne mo~e izgraditi jer je u negativnom predznaku svoje realizacije. Da bi uspio treba nanovo graditi svoje mialjenje kao jedine prednosti i odlike ovjeka u odnosu na ovozemaljsko, za razliku od ~ivotinje koja kad bi uletjela u ovisnost odlazi do kraja svojih snaga na put bez povratka, samo zato ato nema pojmovno mialjenje i ne mo~e graditi novi stav ili identitet u odnosu na sredstvo kojem je bila izlo~ena. ovjek, za razliku od ~ivotinje ili neke druge stvari, je i dalje otvoren za uvratavanje u smisao, on je otvoren i tra~ei odgovor za svoje stanje posrnulosti i gubitka identiteta, pokuaavajui napraviti iskorak prema sebi i vratiti se gdje je on ve bio. Takav iskorak iz vlastitog bezdana za koji se treba izboriti svaka ~ivua (mislea) osoba bez obzira je li ona ovisnik (njemu je to nu~nost) ili ne  ovisnik, pripada ljudskoj ekscentri nosti, a nazivamo ga smislom. Iskustvo ovisnika u razmialjanju (besmisao) svodi se na puki osjeaj tjelesne ugode ili neugode, tj. na racionalizaciju boli ili ne boli iji se prag tolerancije smanjuje u odnosu na uobi ajenu tjelesnu i duaevnu bol koju ovjek mo~e trpjeti. 2.2.2 Ovisnost kao bolest ili slobodni ~ivotni izbor Zahvaljujui dominaciji medicinskog tretiranja svih problema koji se ti u zdravlja u sagledavanju cjelokupne slike ovisnosti danas dr~imo da je ovisnost bolest, no ona nije bolest u onom smislu u kojem je bolest npr. karcinom. Svoju bolest ovisnik je sam izabrao te svakodnevnim konzumiranjem sredstva ovisnosti dokazuje svoju bolest, tj. ni~u mo komunikacije sa sredstvom koje ga je obuzelo u svim njegovim porama postojanja. Slobodnom voljom (subjektivno, akcidentalno, usputno) bira svoj odnos te komunikaciju sa sredstvom stavlja u princip vlastitog pravila koje u sebi nema opeva~ei karakter po kojem svi trebamo djelovati, drugim rije ima osobnost je izabrala svoj stav i odnos samovoljno koristei prirodno i pozitivno pravo da ~ivi po uvjerenju, iako je to uvjerenje loae, nezdravo i u puno slu ajeva kobno za onoga tko je uletio u pogreaan smjer putovanja, ostvarivanja sebe i fizi ke (materijalne) participacije kao jedini egzaktni dokaz da netko jest postojao, kao otvorena mogunost nekakve refleksije u nekoj budunosti. ovjek danaanjice, na~alost, zbog lakoe pokreta svoje tjelesnosti, otvorene komunikacije, brzinom primanja i osjeaja da vlada (istinitim) informacijskim iskazima, razvijanjem svijesti o samodatosti, mislei da je to istinska sloboda upada u zamku tehnoloakoga mesijanizma i prividnoga osjeaja duhovne i ine avangarde, postojei i sam oblik proizvoda u lancu napretka i cjelokupnog razvoja egzistirajue zajednice, te se od pokreta a i realnoga nevidljivoga nositelja (pijuna) pretvara u nerealnu ~rtvu istog tog druatva. Propedeuti ki priru nik mo~ebitnog budueg ovisnika ispisan je simbolima nastalim u  regularnim opepriznatim airim druatvenim uvjetima modernog i tehnoloakog racionalizma koji potencira kvantitativnu razli itost predmeta i njihovu evoluciju, te nekvalitetnu duhovnu dimenziju individue koja posjeduje neku predmetnost. Tako ovjeku, ne svojom voljom, ostaje jedino mjerilo njegova napretka neka tehnoloaka novotarija ili koli ina ulo~enog i dobivenog truda (zarade) kako bi egzistirao, tj. ostao u utrci koju ne razumije do kraja, potpuno zaboravljajui svoj duhovni zov i smisao, budei se emocionalno dehidriran i prazan. Moderni ovjek zapadne provenijencije nije viae gladan, smrznut, ku~an, tjelesno unesreen ovim ili onim fizi kim predmetom. Po procjenama Svjetske zdravstvene organizacije u prvoj polovici ovog stoljea, on e u velikom broju psihi ki obolijevati i stradavati, jedna od njegovih dimenzija psihi koga propadanja vidi se i u ovisni koj slici danaanjeg ovjeka. U svojoj knjizi Teologija ljudske nade Ruben A. Alves ka~e:  Napredak ili ekonomski razvoj, kao djelo tehnologije, tako postaju jedna nova vrsta opijuma koji sprje ava kvalitativne promjene ato ih ostvaruje sloboda, obuzdavajui slobodu udesima i snagom kvantitativne naravi. On bi da slobodu ukroti i time je onemogui kao slobodu. On bi da prostor onoga ato je mogue za povijest suzi na ono ato dopuata tehnoloaki sustav. Budui da ovakvo vienje nade ne proizlazi iz povijesti slobode nego iz paradigme prirode, povijest - kao povijest slobode- prestaje. O nadi u ljudsko osloboenje, nadi u kvalitativno novo, nadi koja je plod slobode, mo~e se razvijati samo onda kada ovjek shvati kako je u proalosti upravo sloboda unijela novo i osloboditeljsko u povijest.  Nesuvislost ovisnosti kao bolesnoga stanja u kojoj egzistiraju tijelo i duh u svojoj kompaktnosti interakcijskih odnosa jest stanje individue ato ne prihvaa pomanjkanje zdravlja niti sebe zadugo ne sagledava u stanju bolesti koje zahtijeva druk iji tretman i stav nego tretiranjem svoje osobnosti i svojih mogunosti projekcija, kao u zdravlju, kod svih bolesti osobe ~ele ato prije povratak u normalno zdravo stanje tijela i duha, dok ovisni ka struktura osobnosti negira svoje stanje i ne ~eli stvarati pozitivni pomak ili povratak k sebi, k zdravlju, negirajui na taj na in i bilo kakav smisao egzistencije i brige za svoje psihi ko i fizi ko zdravlje. Slobodni ~ivotni izbor svakoga pojedinca u sebi mora nositi simbole opeva~eih univerzalnih pravila koja sa sobom donose viae dobra za sve, nego zla za neke. Zbog toga ovisnost ne mo~e biti slobodni ~ivotni izbor, mo~e biti put pojedinca, grupe, ali nikako univerzalno pravilo jer kod veine ljudi volja za dobro, opstanak, borbu, nadja a pojedina nu ili sporadi nu destrukciju koja mo~e nanijeti dosta zla, ali ne mo~e izvojevati pobjedu nad voljom za ~ivotom. 2.3 OVISNOST KROZ MENTALNO I FIZI KO (SOCIJALNO) OKRU}ENJE Usmenom predajom meu supkulturama mladih  kola jedno podzemno znanje o drogama jer mlade ljude droge privla e i zanimaju. Oni o njima i te kako puno znaju i razgovaraju. Njihovo znanje o drogama prelazi, vrlo esto, i opsegom i kvalitetom, razinu poznavanja tog problema kod onih koji ih od drogiranja ~ele odvratiti i to je banalno valjan razlog zaato im se vrlo esto ne da sluaati ne ije govorancije o tome kako su droge atetne. Od 370 ispitanika koji su proali kroz Dnevnu bolnicu ovisnosti u razdoblju 1. studenoga 2011.  31. prosinca 2015. godine s prosje nim boravkom od 28 dana, na pitanje jesu li imali svijest o atetnosti utjecaja droga po zdravlje, njih 87% odgovorili su sa  da . Promijenjene konstelacije u druatvu, fokusiranost odraslih na vlastitost, usmjeravanje prema materijalnim dobrima, gubitak kontrole nad mlade~i koja je duboko u sebi  dijete , spremna na rizik i druk iji svijet od odraslih, prirodna znati~elja odvode ih u eksperimentiranje i put prema la~noj srei, ugodi. No ,veina mladih ljudi nakon po etnog koketiranja sa sredstvima, vraa se u svoj uobi ajeni i kontrolirani svijet istra~ivanja u skupini, bez sredstava ovisnosti. 2.3.1 Droge  mladena ka igra Sve ima svoje vrijeme pa tako ako postoji doba u kojem se prema drogama razvija interes pozitivnih o ekivanja onda je to sigurno i gotovo isklju ivo doba mladosti. Ako se droga ne proba u mladosti, u principu, nikada se nee probati. Droge su isklju ivo mladena ka zabava i nakon nastupa zrelijeg i odgovornijeg ~ivotnoga razdoblja pobuda i interes za njihovim uzimanjem nepovratno se prerasta. Na kraju, od velikoga broja osoba koje su u svojim tinejd~erskim i ranim dvadesetim godinama uzimale droge, ostaje tek malen broj onih koji se i u kasnim dvadesetim ili, joa gore, ranim tridesetim godinama ~ivota, joa nastavljaju drogirati. Te su se osobe osudile na psihi ku i druatvenu invalidnost i teako da im ~ivot mo~e izbjei propalost i neplodnost. Po podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, izvjeae za 2011. g., praeno razdobljo 2000.  2010. godine, glede ukupnog broja opijatskih ovisnika u 2000. godini lije ilo se u medicinskom sustavu zbog zlouporabe opijatskih droga 2,520 osoba, a 2010. godine lije ilo ih se 6,175 opijatskih ovisnika. U tih jedanaest godina prosje an broj opijatskih ovisnika za svaku godinu lije enja iznosio je 4.757 osoba, prosje na dob prvog uzimanja bilo kojeg sredstva kod tih lije enih opijatskih ovisnika u tih jedanaest godina praenja bila je sa 16 godina. 2.3.2 Droga kao rjeaenje u mladena koj dobi Klju no razdoblje, doduae ne joa za razvoj prave ovisnosti, ali svakako doba za isprobavanje droga i za razvoj narkofilske tendencije jest ono izmeu petnaeste i dvadesete godine ~ivota. Po praenju Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo kod lije enih opijatskih ovisnika u medicinskim ustanovama za razdoblje od 2003. do 2010. godine, prosje na dob prvog uzimanja heroina ( teake droge ) iznosio je u tom osmogodianjem razdoblju 20.075 godina. U tom razdoblju mladi ljudi nisu ni djeca ni odrasli, nisu ni zreli, ni nezreli. Viae nisu u psiholoakom smislu ovisni o roditeljima, a joa nisu ni u kojem smislu samostalni. O svemu znaju poneato, a ni o emu sve. Viae bi htjeli nego ato bi mogli, redovito znaju ato nee, a ne znaju ato hoe. Obezvreuju iskustva odraslih, a svoja joa nemaju. Svega im je dosta i istodobno im ni eg nije dosta. Htjeli bi ~ivjeti jako, osjetiti ~ivot u punoj snazi. Zapravo, htjeli bi sve, sada i odmah. Htjeli bi da im bude druk ije i da budu druk iji, a sve ato im se nudi toliko je ve poznato da im je dosadno, toliko ve dosadno da frustrira i boli svojom predvidljivoau. Prirodna potreba za istra~ivanje svijeta, ako niata drugo, onda u svrhu pra~njenja suviaka energije, izrazita emotivna senzibiliziranost za svijet oko sebe, nezrelost koja poja ava potrebu za odrastanjem kroz rizike, skriveno, opasno, u principu i dovodi mlade ljude da budu izlo~eniji sredstvu i skloniji konzumiranju nego zrelija populacija, koja svoju potrebu da promijeni percepciju zadovoljava kroz legalna sredstva, duhan, alkohol. Tko unutar tog razdoblja ne proba droge, najvjerojatnije ih nikada nee ni probati. Od mlade~i koja u tom razdoblju po ne o ijukati s drogama samo manji broj poslije, nakon dvadesete godine, razvija pravu ovisnost, u smislu gubitka i one vanjske i unutraanje slobode. 2.3.3 Mladena ke vranja ke skupine U doba kasne adolescencije, od 14.-te do 18.-te godine, dominantan utjecaj na mladu osobu nemaju viae toliko roditelji koliko vranja ka skupina kojoj pripada. Unutarnji socijalni pritisak mladena ke vranja ke skupine predodreuje orijentaciju njezinih pripadnika, predodreuje njezin  ir ili  furku . Budui je ovjek povodljivo i druatveno bie, a to posebno vrijedi za joa neformiranu mladu osobu, interes skupine kojoj pripada postaje i njezin unutarnji interes. I dalje je stvar vrlo jednostavna, mladena ke skupine koje razviju interes za sport bave se sportom, koje razviju interes za u enjem u e, koje zanimaju izlasci i zabave zabavljaju se i izlaze, a koje vole mladena ku dokolicu provoditi u raskalaaenom i  razvaljenom stanju svijesti piju i/ili drogiraju se. Mladi ljudi su otvoreni za nova iskustva i lakomisleno dr~e da sve u ~ivotu treba probati, a mladena ki osjeaj neranjivosti pru~a im iluziju da im niata ne mo~e nauditi. Ako se i u jednom ~ivotnom stadiju ~ivi u grupi, onda se to svakako odnosi na vrijeme adolescencije kada nastaju mladena ke vranja ke skupine. Mladi ljudi tada pola~u temelje svom pravom ja: jako se tra~e i na tom tra~enju opetovano se nalaze i gube. Uz bunt i prezir napuataju poistovjeivanje s roditeljskim likovima i odbacuju autoritete  ~ele pripadati sebi jednakim i ravnopravnim ato nalaze u dru~enju s vranjacima. Vranja ka grupa ( akvadra ) pru~a im osjeaj pripadnosti, potvruje ih u osjeaju vrijednosti i valjanosti. Mladena ka vranja ka skupina je mjesto u kojem se stvara prostor intimnosti i gdje se povjeravaju stvari koje se drugdje ne mogu ni osloviti. Mladi rastu i sazrijevaju kroz pripadnost vranja kim grupama i sve one imaju svoje razvojne faze: trendove,  ireve ,  furke . 2.3.4 Supkultura i droge Droge se uzimaju u  akvadrama , tj. mladi uzimaju droge zato ato im vranjaci, prijatelji, poznanici, uzimaju droge. Prihvaanje iskuaenja svega novog i nepoznatog obrazla~u po tipu:  Ako mogu drugi, mogu i ja ili  Ako je drugima dobro kad se drogiraju, zaato ne bi bilo i meni . Mlade na drogiranje gura konformizam prema vranja kim skupinama (tzv.  akvadrama ) kojima pripadaju i nekriti nost u slijeenju mladena kih supkulturnih trendova ( furki ,  ireva ). S velikom se sigurnoau mo~e pretpostaviti za svakoga tko u mladena kom razdoblju malo intenzivnije izlazi, zabavlja se, tko je blagonaklon prema alternativnim ~ivotnim stilovima i grupama, iji je svjetonazor toliko radikalno tolerantan da ima odlike anarho-liberalnog, da je u najmanju ruku probao haaia ili marihuanu. Jedan broj mladih, noaen mladena kim idealizmom, kroz odrastanje iskazuje supkulturni bunt i nonkonformizam prema vrijednostima tekue stvarnosti. Zlouporaba droga je kod njih znak druatvenoga protesta i tra~enja sebe, eksperimentirajui s alternativnim supkulturnim ~ivotnim stilovima. Njihovo uzimanje sredstva ovisnosti uglavnom se svodi na puaenje marihuane s povremenim posezanjem za drogama tipa speed-ecstasy -LSD. Oni u pravilu ne uzimaju opijatske droge, iako im je dostupnost heroina, zbog ~ivota ljudi u druatvu kojem se kreu, poprili na. Iako preziru ustaljene druatvene norme i kao znak svoje autenti nosti samovoljno se druatveno marginaliziraju, te mladena kim supkulturnim strujanjima noaene skupine mladih ipak nikako ne pristaju poistovjetiti se sasupkulturom druatvenih devijanata: narkomanima i kriminalcima. 2.3.5 Disfunkcionalna obitelj Ovisnost se, doduae, mo~e dogoditi, ali se u pravilu ne dogaa baa svima i baa bilo kome. Naime, i ovdje, kao i svugdje, postoje vjerojatnosti i initelji rizika koji uveavaju izglede da e upravo  taj-i-taj mladi ovjek razviti narkofilsku tendenciju. Tako je uo eno da djeca razvedenih roditelja, djeca koja iz bilo kojih razloga ~ive samo s jednim roditeljem, zatim djeca obitelji psihi ki disfunkcionalnih roditelja (obitelji s roditeljem alkoholi arom, obitelj emotivno nestabilne atmosfere, obitelji sa zanemarenom djecom koja rastu sama, obitelji roditelja koji ne prate i koji su izgubili kontakt s djetetom) takoer su izgledni kandidati da u adolescenciji na potisak vranja kih skupina po nu eksperimentirati s drogama. U dr~avama razvijenog zapada droge uglavnom uzima urbana mlade~ koja potje e iz ni~ih socio-ekonomskih slojeva druatva te iz obitelji rastavljenih roditelja ili iz obitelji u kojima je jedan od roditelja odsutan. U Hrvatskoj zasad statistike nisu potvrdile taj trend, nego ispada da se kod nas na isprobavanje droga odva~uje urbana mlade~ svih socio-ekonomskih slojeva s odreenom predominacijom srednjeg druatvenog sloja. Isto tako, kod nas zastupljenost rastave ili odsutnosti jednog od roditelja nije zna ajnije prisutna kod roditelja ovisnika u odnosu na roditelje neovisni ke mlade~i. Obitelj ovisnika je manje-viae kao i svaka obitelj: vrlo esto svojevrsni mozaik neiskrenih, povranih i proturje nih odnosa meu krvnim srodstvom i zajedni kim krovom povezanih ljudi. Roditelji ovisnika percipiraju svoju djecu kao i roditelji neovisnika kroz ~ivotne stereotipove, a drogu i drogiranje sagledavaju kao neato daleko ato se dogaa drugima, a nikako ne njihovoj samozadovoljnoj (malo)graanskoj obitelji. Ovisnost je uvijek daleko, ona se dogaa loaijima od mene, vrlo esto se iznose stavovi da je sve to preuveli ano zbog raznih razloga; uglavnom roditelji iznose stav da se ovisnost dogaa daleko, u nekom drugom svijetu i vremenu. Naravno da roditelji ne mogu niti moraju znati sve o drogama, ali sve dok postoji mogunost susreta s drogama, ono klju no o drogama naprosto moraju znati, tim viae jer im djeca gotovo redovito znaju viae od njih o sredstvima ovisnosti, ono temeljno moraju znati i oni jer to znanje je sastavni dio odgovornog roditeljstva. To poglavito vrijedi za roditelje urbane mlade~i koja ima velike izglede da ve jest ili da e probati droge, da e biti nueni drogama, da e im netko od prijatelja uzimati droge i sli no. 2.3.6 Ovisni ke supkulture No, navedeni rizi ni initelji sami po sebi nisu dovoljni da dovedu do ovisnosti. Postoje brojni ovisnici koji su rasli u psiholoaki i socijalno-ekonomski zadovoljavajuim obiteljskim sredinama, a da su unato  tome razvili porok ovisnosti. No ipak, dva su initelja rizika od klju ne va~nosti, i to bez obzira na postojanje ili nepostojanje spomenutih poremeaja obiteljskog funkcioniranja, a to su prisustvo i dostupnost ilegalnih droga u neposrednoj sredini gdje mladi ljudi odrastaju i drogiranje kao trend,  ir ili  furka meu odreenim skupinama mlade~i. Za skretanje prema zlouporabi ilegalnih droga posebno je ranjiv onaj dio urbane mlade~i koji pokazuje poremeaje u ponaaanju, pogotovo ako ih izra~ava kroz pripadnost omladinskim supkulturama. Ako neato zna i mladoj i nesigurnoj osobi, onda je to injenica da je prihvaena i da s nekim mo~e iskomunicirati sadr~aje svoje nutrine. Upravo mladena ka vranja ka skupina svojim lanovima pru~a uto iate, zaatitu i zamjenu za disfunkcionalnu obitelj. Ona je okru~je koje adolescenta prihvaa kao punopravnog i ravnopravnog. Pa ako se u toj vranja koj skupini   akvadri uzima droga, on e radi identifikacije s  irom , tj.  furkom skupine takoer po eti uzimati drogu. U  akvadrama koje se  furaju na drogiranje neizre eni i neosvijeateni pritisak vranja ke skupine ispostavlja uzimanje droge kao normu i uvjet bivanja unutar grupe. 2.3.7 Supkultura i  lije enje drogama Ovisnici su tek u manjem broju psiholoaki i druatveno normalne osobe koje u estalo uzimaju droge. Zapravo, veliku veinu ovisnika ine osobe s poremeenim duaevnim i druatvenim funkcioniranjem i u njih je drogiranje svojevrsni izopa eni oblik  samolije enja . injenica je da znatan broj ovisnika i po uspjeano uspostavljenoj apstinenciji od sredstava ovisnosti pokazuje znakove psihi ki i socijalno poremeenog funkcioniranja i ote~ane prilagodbe na svijet oko sebe. Ovisnici su, zapravo, jedan dio urbane mlade~i koji svoje druatvene i duaevne poremeaje  lije i drogama. Naime, droge su psihoaktivne supstancije koje mijenjaju na in do~ivljaja sebe i stvarnosti, sukladno emu popravljaju manjkavosti psihizma u tih osoba. Tako se mnogi tupi i prazni ljudi pod djelovanjem droga ute stvarnim i ~ivim dok depresivne osobe droge uzimaju kao antidepresive koji ih oslobaaju od emotivnih patnji. Tjeskobne osobe droge oslobaaju napetosti, a zako ene i plahe osobe droge oslobaaju unutarnjih ko nica i strahova. Psihopatima, sociopatima (druatveno neprilagoenim osobama) i agresivnim osobama sklonim hazardnom ~ivotnom stilu droge pru~aju ~ueni osjeaj razgaljenosti, osjeaj brzog, dinami nog, nepromialjenog i destruktivnog ~ivota. 2.3.8 Droge i duaevni poremeaji Ovisnici o ilegalnim drogama u neusporedivo veem postotku pate od psihi kih poremeaja u odnosu na neovisni ku mlade~, ali teako je razlu iti je li njihova duaevna neuravnote~enost uzrok ili posljedica skretanja k drogama ili, kako je najizglednije, i jedno i drugo. Mladi se ljudi ne bi ni odlu ili isprobati ilegalne droge da u sebi ve unaprijed nemaju barem psihopatske crte karaktera ako ne i cijelu osobnost karakternu izopa enu na psihopatski na in. No, da im droge nisu bili dostupne, njihova psihi ka neuravnote~enost ostala bi skrivena i ne bi joj se dalo poticaja. Dostupnost droga i konzumeristi ki sustav postojanja kroz ugodu poja ava mogunost da sredstvo samo doe do osobe, potencijalnog konzumenta, sredstvo bira osobu, a ne osoba sredstvo, vrlo je est slu aj u zlouporabi kod teakih ilegalnih droga. Ovako droga iznosi na povrainu ono najgore u osobi koja se kroz drogiranje po inje otuivati od svoje obitelji, akole i prijatelja, a sve viae vremena provoditi u druatvu devijanata zajednice toksikomana. Biografija mnogih ovisnika bila je bremenita psihijatrijskim upadnostima joa od njihova djetinstva, ali svejedno droga igra zna ajnu ulogu u psihi kom i socijalnom slomu tih osoba. Stoga, okvir razumijevanja valja pomaknuti s onog u kojem su oni sagledani kao  kvarne i lijene na onaj u kojem im se prilazi kao  bolesnim i slabim osobama . Ovisnici, dakle nisu tek  loai ljudi koji trebaju postati boljima ve, u prvom redu,  bolesni ljudi kojima treba pomoi da ozdrave . Bitnu ulogu u tom sazrijevanju prema ozdravljenju, koje je uvijek neizvijesno, moraju dobiti ne samu kroz medicinsko-biokemijski tretman, koji je fokusiran na fizi ko- psihi ki sustav, ve treba korigirati stvarne duhovne, mentalne praznine koje su ih dovele do ovisnosti, a one su vrlo esto u okvirima besmislenog, nesnala~enja u konceptima tretiranja njihova openitog stanja i stanja uzimanja beskona nih lijekova, koji su identi ni u opijatskoj strukturi i biokemijskom sastavu, kao i njihov izbor sredstva za drogiranje, koje se ilegalno zloupotrebljava, dok supstitucijsku terapiju lijekom legalno zloupotrebljava. Duaevno poremeene osobe u mnogo veoj mjeri uzimaju sredstva ovisnosti, nego psihi ki zdravi ljudi. Jasno, veina ovisnika u airem smislu razumijevanja jesu  zdravi ljudi , duaevni poremeaji su jednim dijelom uzrok posezanja za sredstvima ovisnosti, a dijelom su upravo posljedica drogiranja. Sve ilegalne droge su istodobno i psihoaktivne supstancije te otklanjaju odreene psihi ke tegobe. Iz tog razloga se ovisnici barem u po etku na jedan nesvjestan na in zapravo drogama  lije e . Mnogi pozitivni u inci koje ovisnici do~ivljavaju uzimanjem sredstava ovisnosti svode se na otklanjanje njihovih temeljnih ili drogom uzrokovanih psihi kih tegoba. Naravno da je upravo taj potez dugoro no katastrofalan jer sredstva ovisnosti nisu lijekovi. Droge ne samo da ne lije e ovisnikove podlije~ue psihi ke tegobe, nego ih dugoro no pogoraavaju, a k tome na njih nakalemljuju i psihi ke poremeaje uzrokovane samim drogiranjem, gurajui takve osobnosti u besmisao u kreiranju slobodnog djelovanja bez prisile prema izabranom sredstvu ugode, koje prepoznaje kao lijek, u platonovskom duhu izre eno prepoznaje ga kao  la~ni lijek . Tako da prisutnost psihi kih tegoba kod urbane supkulturno i k u estalim izlascima orijentirane mlade~i uveava njihovu vjerojatnost skretanja k zlouporabi droga. Na~alost, mlade~ koja se zaputi zloudnim putem  samolije enja psihi kih tegoba drogama, o njima br~e i prije razvija ovisnost. U njih drogiranje pogoraava podlije~ui psihi ki poremeaj, uz stvaranje novog poremeaja, samu bolest ovisnosti o drogama. 2.4 OSNOVNI PROBLEMI U STRUKTURI OVISNIKA (EMOCIJE I SAVJEST) Ovisnost, bila ona patoloaka ili je nazivali kao stanje prekomjerne vezanosti za odreena sredstva, dogaaje, pojmove usko je vezana za razumijevanje emocija i ljudske savjesti. Ovisni ko stanje, ako otklonimo sva ona medicinska pitanja, kod ovisnika uvijek ostaju emotivni i izrazito disharmoni ni odnosi kroz emocije kako sa samim sobom tako i s okolinom. Ovisnik je uvijek u krajnjoj, ekstremnoj i izrazito dinami koj, afektivnoj lepezi kontroliranja ili nekontroliranja vlastitih emocija. Ovisnost i jest neka vrsta  emotivne zarazne slike koja se prenosi na njegovu uvezanu emotivnu okolinu, neato poput  zarazne bolesti duae , zato u iznijeti bitne teorije emocija i naglasiti njihovo zna enje u teoretskom smislu, za ato jasniji pristup pojmu ovisnosti. Sam pojam savjesti openito je bitan u konstrukciji bilo koje osobnosti u smislu djelovanja, donoaenja nekih va~nih odluka koje se ne ti u samo nas, ve imaju i javni interaktivni odnos sa samom zajednicom i s cjelokupnim javnim umom te zajednice koji se stvara u okvirima pozitivnog ili negativnog djelovanja. Ovisnost u svakom smislu, uklju ujui i onu prema sebi i prema zajednici, uvijek nosi negativni predznak, duboko svjesno djelovanje u smjeru ne dobra, nemorala, etike i pravnih okvira. Ovisnik, kad su u pitanju teake ilegalne droge, za razliku od legalnih sredstava ovisnosti, uvijek u svom djelovanju ima dvostruku  gri~nju savjesti . Svjestan je svoga ina u nelegalnosti djelovanja prema zakonu, a s druge strane duboko je svjestan da ini neato ato je nemoralno, u kontekstu su znanja o svom inu i njegovog djelovanja prema sebi. Ovisnik, nagonski, zadovoljava beskompromisno svoju potrebu za konzumacijom sredstva, ne bi li razbio fizi ku i emotivnu napetost prema sredstvu koje ga smiruje, otklanja bol i popunjava onu prazninu koje nije svjestan. Tu prazninu, taj tjesnac bez smisla, nu~no u procesu tretmana ovisnika treba popunjavati, korigirati filozofija kao metodoloaka struktura mialjenja, koja kroz sustav emocija i savjest mo~e doi do onih slobodnih kanala u ljudskom duhu, blokiranih biokemijskom destrukcijom sredstva. Filozofija kao pharmakon u kontekstu graenja sustavnog stava o sebi kao neslobodnoj osobi da donese odluke koje su dobre i afirmativne za njegovo djelovanje, omoguuje realni uvid u njegovo slo~eno emotivno, ontoloako, duhovno, injeni no stanje. Stanje koje on negira emotivnim bijegom u sredstvo; ovisni ko djelovanje koje svakim svojim novim inom, kroz sredstvo stvara nevolje, kako sebi samome, tako i zajednici. Prvi korak u rjeaavanju te nevolje je graenje sustava, slobodnog mialjenja kroz metodologiju filozofije. Ovisnik kroz svoju ovisnost je uvijek tamo gdje ne treba biti. Filozofija mu otvora prostor za bit. 2.4.1 Emocije i ovisnost Prije 2500 tisue godina Platon i Aristotel razvili su vrlo modernu teoriju o emocijama koja je i danas vrlo prihvatljiva, za raspravu i razvijanje teorijske osnove emocija koju je razvijao i Willam James. Njegova teorija, jednostavno re eno, ka~e da su emocija fizioloaka reakcija koja je popraena senzorskom komponentom - osjeajem. Aristotelov pogled uklju uje poimanje emocija kao manje ili viae razumski upliv u neku situaciju, gdje dominira ~elja, npr. u bijesu ~elja za osvetom. Izmeu ovih dviju razli itih teorija, kako po vremenu i sadr~aju, nastavlja se veina novih teorija glede emocija. Aristotel u Nikomahovoj etici govori o emocijama objaanjavajui ato je to vrlina, gr .arete. Aristotelu vrlina nije prirodno zadana, ona se mo~e zadobiti, ali isto tako i zagubiti, po njemu nitko se ne raa ni dobar ni zao, roenjem smo moralno neutralne osobe gdje se karakter gradi s vremenom. Aristotel u ovjekovu duau stavlja mogunost sposobnosti, emocije i stanja (dunameis, pathe i hexeis). Pod pojmom emocija (pathe) Aristotel podrazumijeva (1105b 20-25) ~udnju, srd~bu, strah, drskost, zavist, naklonost, radost, mr~nju, e~nju, ljubomoru, milost, i sve druge osjeaje koji se javljaju uz bol ili u~itak. Razliku, Aristotel, izmeu emocija i vrlina vidi u pasivnosti emocija koje primamo, mi o tome ne odlu ujemo. Za razliku od emocija, vrlina je ono ato se usvaja svjesno. S jedne strane, uklju uju se fizioloaka reakcija, osjeaji u do~ivljavanju emocija, a s druge strane se pokazuje da postoji razumska dimenzija emocija. Emocijama koje podrazumijevamo kao osjeaje mo~e se svijet ponekad jasnije pojmiti nego razumom. Za daljnje razumijevanje potrebno je naglasiti distinkciju izmeu dviju komponenti emocija, a to su fizi ka (osjetilna) i razumska dimenzija u teoriji emocija. Stanley Schachter i Jerome E. Signer su definirali dvokomponentnu teoriju na ovaj na in: emocija je fizoloaka reakcija kao ato je govorio James, ali isto tako je i razumska aktivnost kojom razlikujemo emociju kao emociju, ato uklju uje poznavanje odgovarajuih okolnosti. U filozofiji je velika pozornost usmjerena prema razumskoj komponenti analiza koja je sveza izmeu uvjerenja i odreenih emocija, postavlja se pitanje utje e li na emocije samo uvjerenje ili su emocije popraene s nekom fizioloakom datosti. Odreivanje to nih sveza izmeu uvjerenja i emocija postaje klju nim podru jem danaanje kontraverze u svezi emocija. esto se govori da su emocije unutar nas, iako je jasno da se analiza emocija ne mo~e ograni iti na unutarnji aspekt fiziologije i psihologije; emocije gotovo uvijek imaju izvanjsku dimenziju koja se reflektira u dinamici ponaanja. Zato se postavlja pitanje je li ponaanje dio ili simptom emocija? Mnogi filozofi i psiholozi prepoznali su emocije kao razlikovne sheme ponaanja. Takoer treba naglasiti da u analizi emocija i kulturoloaka komponenta utje e na pojavnost emocija. La Rochefoucauld se pita koliko se ljudi nikad ne bi zaljubilo da nije ulo za rije  ljubav. Autori openito kad govore o emocijama predstavljaju ih u pet modela emocija, obi no su se teorijom emocija bavili psiholozi i filozofi. Aristotel, posebice u Nikomahovoj etici, i stoici proizveli su najranije teorije emocija, iako emocije u povijesti nisu bili shvaene kao filozofska tema. Teorija emocija je napredovala u kontekstu drugih airokih pitanja ato su se provla ila kroz druatvene i mentalne fenomene openito o porijeklu moralnoga znanja. U posljednjih dvadesetak godina intelektualna se klima drasti no mijenja, emocije se pojavljuju kao zasebna disciplina u filozofiji koja time privla i i zaseban interes za emocije. Takvi stavovi izazivaju introverziju ili narcizam koji se najviae o ituje na popularnoj ili populisti koj razini, ali to pokazuje da se stvara klima za razbijanje svih pojedina nih teorija emocija u jednu jedinstvenu teoriju emocija. Jedan od temeljnih problema koji se javlja u teoriji emocija je razlikovanje emocija i drugih mentalnih fenomena, kako se emocije razlikuju od osjetilnih predod~bi i isto fizi kih stanja kao ato su ljutnja, uzbuenje, odnosno donoaenje sudova i uvjerenja, i razlikuju li se uope. Descartes i Hume povukli su analogiju izmeu emocija i osjetilnih percepcija, stavljajui naglasak na pasivnost obaju fenomena i njihovu razliku u odnosu na volju i sud. Francis Hutcheson i William James iali su dalje govorei da su emocije posebna vrsta percepcija. Iako je mialjenje da su emocije isklju ivo pasivne neracionalnosti i nerazumske, neki suvremeni filozofi kao Errol Bedford i Jean-Paul Sartre iznosili su stavove da emocije izra~avaju sudove ili ak da su emocije neka vrsta sudova i uvjerenja. Neki kao ato su Franz Brentano isti u da su emocije distinktivni mentalni proces koji se ne mo~e stavljati u analogiju s drugim mentalnim procesima. Sljedbenici ovakvoga stava isti u da postoje emocije koje imaju specijalizirane adaptivne i motivacijske karakteristike te zasebnu neurofizioloaku podlogu, raspoznatljive facijalne pokrete te specifi an subjektivni do~ivljaj, obi no ih nazivaju primarnim emocijama. Funkcioniranje primarnih emocija karakterizira brzina, funkcionalnost i informacijska specifi nost. Informacije koje upravljaju funkcioniranjem primarnih emocija nisu dostupne ostalim mentalnim procesima, a sve je viae dokaza da svaka primarna emocija posjeduje specifi nu neuralnu arhitekturu. Druga klasifikacija emocija meu mentalnim fenomenima postavlja zadatak klasifikacije emocija u generi ke tipove, odnosno grupiranje emocija sli nih svojstava, kao ato su suut, suosjeanje, ~aljenje, u odnosu prema preziru, ljutnji, ogor enju. Klasifikacija emocija ovisi o na inu analiziranja samih emocija. Analize koje stavljaju naglasak na osjeaje u emocijama obi no klasificiraju emocije u takve okvire, temeljno ih svrstavaju u mirne ili nasilne emocije. Hume ini distinkciju izmeu mirnih i nasilnih emocija, analiza koja naglaaava prosudbenu narav emocija obi no razlikuje procjenjiva ke emocije od isto strastvenih emocija. Problemsko podru je psiholoakih temelja emocija i dalje je kontraverzno, fizioloake promjene koje nastaju pod utjecajem droga mogu promijeniti naae emocije, isto kao i fizi ka iscrpljenost. Neke emocije su popraene fizioloakim promjenama kao ato je crvenilo lica, ukoliko nas je sram. Psiholozi i filozofi su ambivalentni u smislu fizioloakih datosti koje stvaraju emocije pod utjecajem fizioloakih promjena. Moralna dimenzija emocija nije esto pripadala u integralni dio teorije emocija, iako su one u Aristotelovu sustavu trebale biti u ekvilibriju izmeu krajnosti-suprotnosti emocija, da ne budu ni prenasilne ni premirne. Kod nekih filozofa 17. i 18. stoljea mirnoa, suosjeanje, poatovanje, odgovornost postaju temelj moralnog djelovanja. Hume i Kant razvili su teoriju emocijao direktnom odgovorima na moralna pitanja o znanju. Mnogi filozofi donose stavove gdje emocije imaju kriti nu ulogu u poznavanju naaih moralnih i estetskih vrijednosti. Pojednostavljeno re eno, teoriju emocija mo~e se podijeliti u pet teorija emocija. 1) Osjetilna teorija, glavni predstavnik Hume 2) Fizioloaka teorija, glavni predstavnici su Descartes i James, W. 3) Bihevioristi ka teorija, glavni predstavnik Darwin, 4) Prosudbena teorija, glavni predstavnici su Brentano, Scheler 5) Kognitivna teorija koja se usredoto uje na vezu izmeu uvjerenja i emocija o svijetu, nama i o drugima. 2.4.1.1 Osjetilna i fizioloaka teorija Meu teorijama emocija, one koje se sla~u s popularnih shvaanjima emocija kao i sigurnim o itim zna ajkama najmanje nekih emocija su one koje potpadaju pod kapu osjetilnosti emocija i fizioloakog. Prije bilo kakvih teoretskih refleksija o emocijama, mo~e se initi o itim da su emocije neato ato osjeamo unutar nas (gri~nja savjesti, ushienje uslijed zaljubljenosti, hladni trnci straha) koji posljedi no pronalaze svoj izra~aj u djelovanju. Mo~e se takoer initi da nas emocije preplavljuju, one nisu pozvani gost, uljezi su koji rade nevolje, odvraaju nam pozornost u provedbi u djelo naaih najboljih namjera, naruaavaju objektivno poimanje stvari te nas prisiljavaju da se ponaaamo na ~alostan ili, u najmanju ruku, neracionalan na in. U najveoj mjeri, osjeaj i fizioloake teorije emocija opisuju ove poznate osjeaje. I osjetilne i fizioloake teorije po inju od opa~anja da mentalno i fizi ko uznemirenje, uzbuenost ili neato sli no esto, ako ne uvijek, biva popraeno s nekim emocionalnim iskustvom tako da se emocije primarno ili isklju ivo shvaaju kao osjeaji  prepoznatljivo i ponekad napadno osjeaji koji nam se dogode, koji traju u jednom odredljivom vremenskom razdoblju te koji mogu locirati u odreenom dijelu tijela osjeaj gaenja u trbuhu, lupanje srca u strahu). Time ato su jednostavno  osjeaji emocije nam daju malo supstance za analizu. Teoreti ari emocija moraju se zadovoljiti s detaljnim pojaanjavanjem izvora razli itih porijekla razli itih emocija te s u incima emocija na naae ponaaanje i shvaanje. Ipak, glavnina osjetilno fizioloakih teorija mo~e zajedni ki posjedovati neke teme, ali se razlikuju u temeljnoj to ki. Osjetilne teorije samo se zanimaju za psihologiju emocija, kako ljudi do~ivljavaju svoje emocije. Suprotno tomu, fizioloake teorije iako sekundarno zainteresirane za psihologiju emocija, raspravljaju o fizioloakoj osnovici emocionalnih iskustava - ato osjeamo kad smo ljuti i zaato se javljaju razli ite fizioloake promjene i nemiri. Teorija Davida Humea jasno pokazuje istu teoriju osjetilnosti. Za razliku od fizioloakih teorija Hume ignorira fizioloake popratne elemente u emocijama. Zapravo, po njegovom shvaanju, emocije se razlikuju od fizi kog bola i osjeaja ugode upravo stoga ato emocije ne moraju biti popraene definiranim lokaliziranim fizi kim osjetilnim iskustvom. Emocije, ipak, imaju karakteristi an osjeaj, one su osjeaji, ukoliko ne fizi ki, mo~emo ih razlikovati odreivanjem kako se osjeamo. Takva pozornost prema fizioloakom ili mentalnom osjeaju, za razliku od osjeaja fizi kog nemira omoguuje osjetilnim teoreti arima da razlikuju slabe emocije kao ato su estetski u~itak i emocije bijesa. Razlika izmeu mirnih emocija koje obi no imaju samo mentalni osjeaj te onih jako izra~enih koje obi no uklju uju i fizioloake nemire, je od temeljne va~nosti za Humeovu klasifikaciju emocija. Fizioloake teorije gotovo ne shvaaju blage emocije emocijama uope te ih podrazumijevaju emocijama samo ako raste~u tu teoriju do njenih krajnjih granica. James, zagovaratelj fizioloake teorije, doaao je vrlo blizu ovome. On smatra da su takozvani intelektualni osjeaji gotovo uvijek popraeni fizioloakim nemirom. Bit same Jamesove teorije ka~e da nakon nekoga podra~aja nastaje fizioloaka reakcija na sam podra~aj, zatim slijedi subjektivni do~ivljaj, za razliku od lai kih teorija gdje je subjektivni do~ivljaj ispred same fizioloake reakcije. Osnovna obilje~ja starijih fizioloakih teorija su sljedea: 1) Promatraju emocije kao sustav koji utje e na druge sustave organizma koji i sami utje u na emocionalni sustav 2) Naglaaavaju sli nosti i razlike izmeu razli itih emocija 3) Smatraju da su neke emocije primarne ili bazi ne, a druge sekundarne ili izvedene naglaaavajui podjelu na nasljeeno i ste eno 4) Sugeriraju da emocije imaju granice s obzirom na intenzitet te da se kvaliteta odreenih emocija mijenja kad intenzitet prijee odreenu granicu 5) Smatraju da emocije imaju motivacijsku funkciju 6) Naglaaavaju vezu izmeu emocija i kognicija 7) Povremeno naglaaavaju voljnu miainu uklju enost i ekspresivnu stranu emocija, sugerirajui mogunost emocionalne kontrole Najzna ajnija fizioloaka teorija je teorija emocija Williama Jamesa, potpomognuta nekim temeljnim znanjem o mozgu, ~iv anom sustavu te unutarnjim organima. James zagovara teoriju fizioloakih nemira koji prate same emocije. Zanimljivo je usporediti Jamesovu postavku s Descartesovom zastarjelom fizioloakom teorijom. James zagovara da je osjeaj emocija, koji je po njemu izjedna en sa samom emocijom, emocija je prema njemu niata drugo do percepcija ovih fizioloakih nemira. Kako bi obranio ovu tvrdnju da su emocije samo percepcija fizioloakih nemira, James tra~i da zamislimo kakve bi bile emocije ukoliko bismo ih razdvojili od osjeaja uznemirenja, ustreptalosti, itd. te ka~e da bismo bili ostavljeni samo s intelektualnom percepcijom, npr. percepcijom opasnosti bez stvarnog osjeanja straha. Neovisno o tome kako se ovaj Jamesov argument mo~e initi uvjerljivim, treba biti oprezan iz dva razloga. Prvo, njime se pokazuje da su fizioloaki nemiri potrebni emocijama (ne mo~emo posjedovati emociju bez tjelesne promjene), a ne da je emocija niata drugo doli percepcija tjelesne promjene. Pokuaajte zamisliti strah bez percepcije opasnosti. U odsutnosti bilo kakve svijesti o opasnosti, uznemirenost i zadihanost mogu se protuma iti kao znak bolesti. Drugo, ak i crvenilo lica, hladni trnci i sli ni znaci su potrebne zna ajke emocija, oni se ine potrebnima samo za ono ato filozofi nazivaju  pojavnim emocijama, tj. emocionalno iskustvo koje se dogodi u odreenom vremenu i ima trajanje koje se mo~e precizno mjeriti, kao na primjerima:  toliko sam se osramotio da bih mogao plakati ili  bio sam toliko bijesan da mi je pao mrak na o i . Fizioloaki nemiri ne ine se potrebnima za ono ato filozofi nazivaju emocijama  raspolo~enja , tj. mi ponekad opisujemo emocije bez da si predo avamo da stvarno osjeamo ili utimo emocije, tako mo~emo rei:  volio sam je godinama ili  dugo vremena bojao sam se da e to u initi , istovremeno to ne zna i da smo cijelo vrijeme utjeli to no mjerljiv osjeaj ljubavi, odnosno straha. Fizioloake teorije gotovo ne shvaaju blage emocije emocijama uope te ih podrazumijevaju emocijama samo ako raste~u tu teoriju do njenih krajnjih granica. James, zagovaratelj fizioloake teorije, doaao je vrlo blizu ovome. On smatra da su takozvani intelektualni osjeaji gotovo uvijek popraeni fizioloakim nemirom. 2.4.1.2 Bihevioralna teorija Zagovaratelji teorija biheviorizma usredoto uju se na joa jednu va~nu zna ajku emocija - emocionalno ponaaanje. Za njih je opa~ajno ponaaanje, a ne osobno iskustvo, temelj za analiziranje emocija. Neki teoreti ari ak nije u da osjetilno u emocijama ima bilo kakvu ulogu u analizi emocija. Ovaj zaokret od osjeaja u emocionalno ponaaanje dijelom odra~ava razliku u na inu na koji bihevioristi razmatraju emocije. Dok god pokuaavamo razlu iti ato su emocije razmialjajui o vlastitim iskustvima ljutnje, ljubavi, i sl., ini se prirodnim razmialjati o emocijama kao ne emu ato se nalazi unutar nas samih. Ali ne samo da mi iskuaavamo emocije, mi ih uo avamo kod drugih. Vidimo krivnju, jasno iscrtanu na ne ijem licu, vidimo za~areni pogled neprijateljstva ili crvenilo uslijed uzbuenja; mo~emo takoer uti drhtaj u glasu zbog tuge ili ljutnju u glasu kod verbalnog napada. Takoer nekad svjedo imo o vlastitim osjeajima opa~ajui kako se ponaaamo, stalno govorimo o odreenoj osobi pa tek onda shvatimo da smo se zaljubili. Postoje i drugi filozofski razlozi za opa~anje ponaaanja, a ne koncentriranja isklju ivo na subjektivni osjeaj u analizi emocija.  Emocionalno ponaaanje je openiti pojam kojim obuhvaamo ne samo dragovoljne i verbalne i tjelesne radnje, nego i unutarnja i refleksivna ponaaanja, kao ato su ~alovanje u tuzi, neizgovorene misli te uo ljive fizioloake promjene kao ato su crvenilo uslijed neugodnosti. Neka emocionalna ponaaanja mogu biti kulturoloaki odreena, kao ato je kle anje u poniznosti, dok neka druga, kao npr. crvenila su nam svojstvena. Charles Darwin prvi je napravio airoku studiju emocionalnih ponaaanja i pokuaao je objasniti njeno porijeklo potrebom za opstankom. U njegovom glavnom djelu o emocionalnom ponaaanju  Izra~avanje emocija kod ljudi i ~ivotinja Darwin je formulirao tri na ela. Prvo na elo govori o namjernim pokuaajima opuatanja (olakaavanja) emocija koja u kona nici postaju navikama. Drugo na elo govori da neke emocije ponaaanja nemaju nikakvu svrhu, npr., kad pas maae repom, ali se ipak mo~e shvatiti kao antiteza oatro uspravljenom repu psa u ljutnji. Tree na elo nazvao je izravnom reakcijom tijela na podra~eni ~iv ani sustav. Od vremena kad je izaala Darwinova knjiga The expression of emotions in man and animals, (1872) iako ona nije previae govorila o samim emocijama, on se smatra prekretnicom u razumijevanju emocija gdje pokuaava razumjeti emocije ne samo na osnovi slabo dostupnih podra~aja iz tijela, nego i na osnovi objektivnih znakova emocionalnog ponaaanja, prije svega facijalnih ekspresija te dr~anja i polo~aja tijela. Darwin je pokazao postojanje kontinuiteta emocionalne ekspresije od ni~ih ~ivotinja do samog ovjeka, a prikupio je evidenciju o uroenosti pojedinih emocionalnih izraza. Meutim, on nije smatrao da su facijalne ekspresije evoluirale da bi organizmu olakaavale komunikaciju emocija, ato je danas prevladavajui pogled na funkciju facijalne ekspresije, nego je naglaaavao da su facijalni pokreti prvotno imali neku prakti nu namjenu te da je njihova ekspresivna funkcija proizaala iz prakti nosti na osnovi ve re enih triju na ela: na ela korisnosti povezanih navika, na ela antiteze i na ela neposrednog djelovanja uzbuenja ~iv anog sustava na tijelo. Njegov zna aj za psihologiju emocija, a time i za teoriju emocija jest u tome ato je proairio podru je prou avanja emocija s analize subjektivnih do~ivljaja na emocionalno ponaaanje u bioloakom, evolucijskom okviru, a pitanja vezana za emocije postala su va~na u kontekstu opstanka i uspjeane adaptacije. Darvinisti ka tradicija u istra~ivanju emocija, ponajviae usmjerenih na ispitivanja facijalnih ekspresija, nastavljena je aezdesetih godina dvadesetog stoljea radovima Ekmana, Tomkinsa i Izarda. Tomkins je na osnovi izraza lica pretpostavio devet primarnih emocija ili afekata: pozitivne su interes, iznenaenje i radost, a negativne su prijezir, tjeskoba, strah, sram, odvratnost i ljutnja. Te, po njemu bazi ne, emocije su naslijeeni uzorci odgovora na pojedine tipove podra~aja i izra~avaju se kroz veliki broj tjelesnih reakcija, a izrazito kroz facijalnu ekspresiju. Za Darwina emocije su distinktivan fenomen koji uzrokuje emocionalno ponaaanje. Njegova teorija ukazala je na potrebu za adekvatnim povezivanjem emocija i ponaaanja. John Dewey u svojem djelu Teorija emocija ka~e da Darwinow pojam o izra~avanju emocija ne daje objaanjenje zaato se odreena ponaaanja ve~u uz odreene emocije. Rei da drhtanje ili brzo disanje izra~avaju strah ne objaanjava zaato neka ponaaanja obi no prate osjeaj straha. Dewey ka~e da emocionalno ponaaanje nije prouzro eno prethodno postojeom emocijom. Ponaaanje je odreeno situacijom i mo~e se objasniti kretanjima koja su koriatena za ispunjavanje ovakvih situacija. Drhtanje i zadihanost karakteriziraju strah zato ato su oni pripremne radnje za bijeg iz opasne situacije. Emocionalno ponaaanje izaziva vanjski podra~aj, a ne neki unutarnji  osjeaj koji nazivamo emocijom. Emocije po Deweyu imaju tri komponente: 1. intelektualnu ili ideju o objektu emocija 2.  osjeaj 3. na in ponaaanja Za njega je  modus ponaaanja primarna stvar , drugim rije ima ideja o objektu emocija, kao i znakoviti  osjeaj emocija su oba produkti emocionalnog ponaaanja. 2.4.1.3 Ocjenjiva ke (prosudbene) teorije U pravilu ono ato osjeamo prema drugim ljudima, dogaajima i stvarima u naaim ~ivotima openito pokazuje koliko ih vrednujemo. Ono ato volimo, emu se divimo, komu zavidimo, na ato smo ponosni takoer vrednujemo, ato mrzimo, ega se bojimo, i sramimo takoer vrednujemo, tako da mnogi suvremeni filozofi govore da postoji logi na veza izmeu emocija i prosudbenih uvjerenja. Logika posramljenosti, npr. sugerira da svatko tko se osjea posramljeno mora takoer biti uvjerenja da je pogreano postupio. Ove teorije ine emocije logi no ovisnima o prosudbama. Ali postoji takoer druga va~na skupina teorija koje ka~u da su emocije (barem dijelom) prosudbe. Prema nekima, npr. Sartreu ili Solomonu, emocije jesu ili nalikuju neizre enim sudovima ili uvjerenjima. Depresija je vjerovanje da niata nije vrijedno truda. Prema Hutchensu i Scheleru emocije su percepcije vrijednosti analogne osjetilnim percepcijama boja i zvukova. U u~ivanju u slici mi vidimo ljepotu. Ipak, drugi teoreti ari, npr. Hume i Brentano smatraju da su emocije niata drugo doli ugodni ili neugodni osjeaji, odnosno stavovi za i protiv na temelju kojih donosimo svoje sudove. Ako npr. cijenimo karakter osobe, to smatramo dobrim. Sartre, Solomon Scheler i Brentano smatraju da su emocije  namjerno usmjerene prema objektima u svijetu. Ponos zbog nekog postignua je jedan na in naae svjesnosti o tom postignuu. Ovi teoreti ari takoer izoliraju druge komponente emocija. Neovisno o nekim razlikama ovih prosudbenih teorija sve zagovaraju jedinstvenu racionalnu sliku emocija. Emocije su epistemologi ni va~ni mentalni fenomen koji pridodaju razumskom uvidu u svijet moralnih, estetskih i religijskih vrijednosti. Takoer nas ponekad naae emocije mogu odvesti na krivi put. Ovdje je potrebno naglasiti da je razvijenost odreenog aparata koji regulira i poti e emocionalne reakcije usko vezana s nedostatkom razumskih ili iskustvenih predo~bi o cjelokupnoj aktivnosti uzroka i posljedica kojeg e izazvati ili je izazvala neka emocija, npr. ovisnosti o drogama koja uvijek u pravilu zahvaa emocionalno nezrele osobe, ato ne zna i da su nu~no nezreli i kognitivno. No, tu se javlja veliki problem definicije nezrelosti osobe u odreenom inu koji e joj dugoro no donijeti patnju i bol, a kratkoro no emocionalni privid duhovnoga i psihi kog ekvilibrija izmeu ~uenoga i postignutoga zadovoljstva (ugode). Ne imajui uvid u cjelokupnu razumsku (logi ku) sliku svoje reakcije i posljedica, osobnost u po etku zloporabi svoj emocionalni aparat kako bi zadovoljila svoje kratke i frenkventne ~udnje i na koncu svoj izbor, vremenom mijenjajui fizioloaku i psihi ku strukturu svoga mozga, potpuno udaljila od bilo kakve druge emocije, osim one koja pokriva njegov bol i strah (tjeskobu). Ovisnik ne zna ato se stvarno dogaa s njim (po prestanku drogiranja koje traje 5-8 godina, ovisnik to vrijeme sa~ima u nekoliko mjeseci, sve ostalo je praznina, rupa, spavanje), ali prepoznaje emociju heroinske ugode, i samo spominjanje samog sredstva izaziva emocionalnu reakciju i tra~i njeno ponavljanje uzimanja kako bi se se zadovoljila neprirodna, novouspostavljena biokemija mozga. S druge strane, kad osoba bude potpuno emocionalno dehidrirana, moralno devastirana te dovedena pred zid svog fizioloakog i psihi kog ustroja, uklju uje se razum koji prekida agoniju i ~ivot vodi k potpunom smislu ili brzoj smrti. Ovaj razum podrazumijeva ~ivotnu filozofi nost koju je Kant stavio u okvire prakti nog, djelatnog ato stvara svoje subjektivne maksime koje uvijek te~e prema univerzalnim principima. Najpoznatije prosudbene teorije su vjerojatno teorije moralnog osjeanja koje je u 18. st. razvila skupina britanskih moralnih filozofa, uklju ujui i Lorda Shaftesburyja (Zna ajke ovjeka, ponaaanja, vjerovanja, vremena), Hutchesona i Humea. 2.4.1.4 Kognitivne (spoznajne) teorije U fizioloakim teorijama Descartesa i Jamesa svijest ne igra nikakvu ulogu. Emocije su neposredni refleksni odgovor na situaciju bez posrednog ili svjesnog tuma enja, odnosno spoznaje emocionalnog sadr~aja. Ovdje je emocija u opoziciji s razumom, kad razum u airokom smislu zna i bilo koji oblik kognitivne ili razumske aktivnosti. Pod spoznajom ovdje ne podrazumijevamo in znanja, ona mo~e biti jednostavno uvjerenje o tuma enju stvari ili stanja stvari. Iako mnoge prosudbene teorije smatraju da su emocije djelo uvjerenja, druga skupina suvremenih kognitivnih teoreti ara smatra da postoji logi ka povezanost emocija i razuma. Oni su nasljednici opeg filozofskog pokreta nazvanog  filozofija obi nog jezika ili  lingvisti ka filozofija , njena glavna teza je da ukoliko ~elimo razumjeti dani fenomen, moramo preispitati na in na koji govorimo o tome, a posebno logi ka ograni enja koja rukovode uporabom termina koji se odnose na ovaj fenomen tako da u slu aju emocija trebamo preispitati kriterij ispravne uporabe emocionalnih pojmova. Pod kojim uvjetima, npr. se ini opravdanim rei:  Ja sam ljut. ? Mo~e li se biti ljut na ne~ivi objekt ili na nekoga za koga sumnjate da vas je oatetio na neki na in. Ovdje ne postavljamo pitanje, o tome ato zapravo osjeamo, nego ato mo~emo logi no rei o naaim emocijama. Errol Bedford uzima ovaj pristup i zagovara da emocije logi ki pretpostavljaju kako ocjenjiva ka tako i injeni na vjerovanja te da svaka vrsta emocija ima sebi pridru~enu skupinu vjerovanja. On ka~e da emocionalne rije i tvore dio vokabulara uva~avanja ili kritiziranja. Tvrdnja  Ljuta sam na svoju sestru. ne izra~ava samo naae emocionalno stanje, nego takoer sugerira i odreeno negativno vrednovanje naae sestre. To je neizravno vrednovanje - sud. To je lingvisti ka pogreaka, kriva uporaba jezika, rei  Ljuta sam na sestru. , a ne misliti da to nee biti shvaeno i kao neka vrsta kritike. Emocije takoer pretpostavljaju injeni no vjerovanje o emocionalnom kontekstu. Nada i radost npr. ovise o razli itim procjenama vjerojatnosti dogaaja. Netko mo~e biti sretan zbog dogaaja koji se zapravo dogodio ili e se vjerojatno dogoditi, ali ne zbog dogaaja za koji smatra da se nee dogoditi. Vjerovanja o odgovornosti te osobnim i druatvenim odnosima mogu takoer prijei u emocije. Jedna prednost kognitivne teorije je jasna analiza da je racionalnost emocija zaista mogua. Iako naae emocije mogu biti iracionalne i neprimjerene stvarnoj situaciji, one to jesu stoga ato imamo iskrivljeno ili pogreano tuma enje situacije. Ako uzmemo u obzir da emocije donekle uklju uju spoznaju, otvoreno je pitanje i tema o kojoj se mo~e raspravljati u kakvom je suodnosu razum s emocijama. U istra~ivanjima koja su raena na miaevima preko sredstava koji izaziva ovisnosti, tj. ugodu, doalo se do zaklju ka da e mia uginuti u svom kutu ekajui porciju svoje ugode, ne od samog sredstva, ve od ~ei. Voda koja je konstantno stajala u drugom kutu kaveza miaa uope nije privla ila. iIntuitivni, nagonski, spoznajno-bioloaki aparat bio je raznesen ugodom, za razliku od ovjeka koji uklju uje kognitivni aparat mozga onog trenutka kad je u opasnosti cjelokupni integritet osobnosti ovjeka, na uatrb bilo koje emocije. 2.4.2 Savjest i ovisnost Pojam savjest potje e iz stoi ko-kraanske tradicije. Sam izraz  savjest kovanica je prema gr koj rije i  suneidesis (suznanje), koja u sebi nosi korijen eid  etimologijski je povezana s hrvatskim korijenom vid. Ciceron je gr ku rije  suneidesis preveo na latinski kao conscientia. Oblikovanje stru nog izraza savjest razvijalo se od prvotnog zna enja izra~enog preko  suznanja , zatim u  svijesti te se preko zna enja  svijesti o vlastitom moralnom inu razvija u stru ni izraz za ono ato i danas podrazumijevamo pod pojmom  savjest . U samoj povijesti problema savjesti nalazimo razli itih teorija koje mo~emo svesti na etiri osnovna tipa: 1. Savjest se shvaa kao sudioniatvo u bo~anskom (kraanska tradicija, posebice kod Tome Akvinskoga i Martina Luthera) 2. Savjest u funkciji autonomnog uma (Kant) 3. Savjest kao proizvod druatveno-odgojnog odreenja (Lock) 4. Savjest je rezultat moralnoga konflikta (Freud) 2.4.2.1 Anti ka tradicija Najstariju potvrdu nalazimo u Demokrita, fr. br. 297 ( svijest o po injenom zlu u ~ivotu ). Tu se jasno joa ne pojavljuje zna enje moralne savjesti, nego samo jedan oblik znanja: suznanje ili svijest. Izraz suznanje nije bio sastavni dio filozofskoga rje nika klasi ne gr ke filozofije. Suznanje je pripadalo, prije svega, grupi udorednih izraza koji su se mo~da koristili u svakodnevnom moralnom jeziku te je kroz taj na in kasnije ualo u rje nik filozofskog promialjanja morala. Takoer, sli no zna enje kao i kod Demokrita nalazimo i kod Euripida kao svijest o nekom moralnom iskustvu (Orest, 396: Svijest- svjestan sam, grozotu da po inih ja), ato je kasnije bio temelj za nastanak i razvoj pojma savjesti. Kod starijih stoika nalazi se samo jedna potvrda za koriatenje izraza suznanje, gdje Krizip koristi taj izraz kao uroeni instinkt za vlastito pre~ivljavanje (DL 7.85 Prva stvar primjerena svakom ~ivom biu, ka~e Krizip, jest njegovo vlastito odr~anje i svijest o tome), vjerojatno je Krizip mislio samo na goli fizi ko fizioloaki opstanak kao primarno-autonomne radnje kojoj ne dajemo nikakvu upitnost. Mo~e se zaklju iti, iako nema mnogo potvrda, da stariji stoici nisu imali razvijen pojam za savjest. Ciceron, Seneka, Epiktet, Marko Aurelije koji posjeduju pojam savjesti (conscientia), taj stari stoi ki termin prevode na latinski izrazom sensus. 2.4.2.2 Kraanska tradicija Jasno oblikovani pojam savjesti nastao je u vrijeme srednjeg stoicizma (Panetije, Posidonije, Hekaton). Ciceron je kroz svoja djela najbolja posredna potvrda da su rasprave o savjesti oblikovale jasan pojam moralne savjesti. Ciceronova prevedenica conscientia za suneidesis iskazuje sva tri mogua zna enja: suznanje, svijest i savjest. Neki Ciceronovi primjeri pokazuju jasno izra~en pojam savjesti, kao primjerice Tusc.2.64: (Naime sve ato je dobro u injeno ~eli biti stavljeno na svjetlo, ali ipak nikakav javni nastup nije za krepost vei od savjesti) pounutrenje moralne svijesti kao bitnog unutarnjeg korektora o kreposti i zloama joa se jasnije vide kod eti kih ideala u Seneke. Savjest kod njega postaje izra~ena kao vrhovna moralna instanca. On vrlo esto spominje izraz o dobroj savjesti (bona conscientia), no esto rabi slikovite iskaze kao ato su (Blizu tebe je Bog, s tobom je, unutri je... Sveti duh nalazi se unutar nas, motritelj i uvar naaih dobrih i zlih djela). Ova Senekina misao utjecala je na kasnije shvaanje savjesti kao glasa Bo~jega u nama samima jer tuma enje savjesti kao glasa Bo~jega u nama nije moglo nastati unutar kraanske tradicije jer je glas Bo~ji u Bibliji ograni en samo na posebne slu ajeve proro ke objave ili iznimne pojave kao ato je glas Bo~ji prilikom Isusova kratenja ili preobra~enja (Mt 3.17, 17.5), (I glas s neba re e: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!). Drugi citat glasi: "Dok je on joa govorio, prekrije ih svijetao oblak, i za u se glas iz oblaka: Ovo je Sin moj. Ljubljeni moj, koga sam odabrao! Takoer Seneka ka~e:  Dobra savjest priziva buku, loaa je i u samoi tjeskobna i nemirna. A je asno ato inia, svi mogu znati; ako je sramno, kakva je razlika ato nitko ne zna, kad ti znaa? O, jadni e, ako ne maria za tog svjedoka!" S ovim vrlo bogatim prinosom gr ke i rimske filozofije mo~emo se usmjeravati prema synderesisu (prasavjesti), u smislu nutrine ovjekove osobe, o kojoj e donijeti prinose sv. Jeronim i Toma Akvinski gdje se fokus interesa usmjerava prema temeljnoj savjesti, re eno suvremenim rje nikom. Takoer treba naglasiti u ovom prijelazu izmeu anti ke tradicije prema ranokraanskoj tradiciji temeljnu razliku izmeu ina svijesti (znanja, spoznaje) o nekom moralnom inu ili djelovanju i samoga ina ili djelovanja moralne savjesti. Pretkraanska filozofija morala rabi pojam savjesti koji se uglavnom svodi na conscientia consequens (ve izvedeno djelovanje), tek apostol Pavao naglaaava ulogu koju imade conscientia antecendens (predo eni plan djelovanja) u stvaranju moralne svijesti gdje je njegova uloga u inila veliki korak u shvaanju savjesti. Prije no ato prijeem na Novi zavjet i kraansku tradiciju bitno je spomenuti neke bitne odrednice Starog zavjeta u kojem se za pojam savjesti rabi metafora srce, bubrezi, utroba, (uzimaju se organi u tjelesnoj aupljini), ato u biti ozna uje najdublju sr~ ljudske osobe s njezinim nadolazeim odnosima, s moralnim sudom o dobrom ili zlom. Izraelac sluaa "Bo~ji glas", razlikuje svoj grijeh i grijeh zajednice, razumije potrebu obraenja, ali on je slab i trajno nevjeran, ali ipak se trudi imati i sa uvati isto srce (leb tachor), gdje je srce sinonim za mudrost, razboritost, mjesto susreta onog ljudskoga "ja" s Bo~jim "Ti", susret osobe s Osobom gdje su obje osobe u istoj ovjekovoj nutrini povezane tajanstvenom vezom spoznaje i ljubavi. U Novom zavjetu apostol Pavao rabi izraz syneidessis dvadeset puta u Prvoj poslanici Korinanima, u poslanici Hebrejima pet puta, u Djelima apostolskim pet puta, a u Prvoj Petrovoj poslanici tri puta. Pretpostavlja se da taj izraz nije preuzeo iz filozofije svoga vremena, nego iz religioznoga govora svoga vremena. Bio mu je potreban jasan moralni izraz za prosudbu koja proistje e iz biblijskoga poimanja srca. Osim jasnoga stava da je savjest samo individualna (1Kor 10.30), Pavao je takoer shvaa kao moralnu instancu koja prethodi moralnom inu, on razumije razliku izmeu moralne spoznaje i moralne savjesti (1 Kor 8.7,10,12.) "Ali svi nemaju znanja. Neki, naprotiv, navikli na idola sve do sada, jedu ~rtvovano meso kao idolu ~rtvovano te tako kaljaju svoju savjest, budui da je slaba". Poato je protuma io okolnosti ~rtvovanog mesa idolima, poato je negirao postojanje idola, objasnio dvostruku savjest kraana, Pavao daje dvostruki eti ki princip koji vrijedi za sva vremena, ato zna i i za nas. Prvi princip je znanje gdje ka~e: idoli ne postoje, dakle po sebi nisu sposobni okaljati savjest. Drugi princip je ljubav: ona uvijek i u svakoj prilici obvezuje imajui pred sobom konkretne osobe i njihovu savjest. O igledno je da je Pavlu savjest, gledano u svjetlu teoloake antropologije, vrhovna svetinja, sr~nost ovjekova "ja", ona stvarnost po kojoj se o itava i izri e moralni red. Radi se o dubokoj osobnoj viziji kraanskoga morala ukorijenjenoga u osobi Isusa Krista. Jedna od najpoznatijih Pavlovih misli iz poslanice Rimljanima 2.14-15 koja glasi:  Ta kad se god pogani, koji nemaju zakona, po naravi dr~e zakona, i nemajui zakona, oni su sami sebi zakon: pokazuju da je ono ato zakon nala~e upisano u srcima i njihovim. O tome svjedo i i njihova savjest, a i prosuivanja kojima se meu sobom optu~uju ili brane." Tuma ei ovaj odlomak Toma Akvinski isti e da savjest uklju uje intuiciju osnovnih moralnih na ela, na ato e se kasnije nadovezati i Martin Luther govorei da je savjest ispunjenje zakona, pa time i moralnih na ela, gdje sama savjest slu~i kao mjesto moralne kazne, kao pakao u nama. Takvom alegorijskom tuma enju pakla prethodio je sistemati ar kraanske teologije Origen koji ka~e da greanik u svojoj duai svojim grijehom pali paklenu vatru. Va~no je istaknuti da pojam savjesti kod Origena treba ia itavati iz njegove misli o ovjeku koji je stvoren na sliku i priliku Bo~ju, obdaren razumom, slobodnom voljom i uzdignut u nadnaravni ~ivot. S obzirom da je stvoren na sliku i priliku Bo~ju, ovjek treba te~iti da tu "Bo~ju sliku " u sebi u vrsti, a "Bo~ju priliku", odnosno Bo~ji milosni ~ivot u sebi uvijek iznova (sakramentima, molitvom, dobrim djelima) obnavlja u svakidaanjem konkretnom eti ko-religioznom ponaaanju. Treba te~iti prema savraenom i truditi se stei ljepotu i sjaj savraene slike i prilike Bo~je. Za Origena, ovjekov duh (pneuma) je ono bitno unutarnje povlaateno mjesto u kojem stanuje Bo~ji Duh i gdje se dogaa vrhunaravno sjedinjenje ovjekova duha s Bo~jim Duhom. ovjek je eti ko bie pa mo~e razlikovati moralno dobro od moralnoga zla. ini li dobro, do~ivljava pohvalu, ini li zlo, progoni ga pokuda, a ta pokuda je upravo glas savjesti (syneidesis). Origen joj daje razne nazive kao ato su:"svijest o sebi", "savjest koja prekorava", "uvjerenje", u svakome pogledu radi se o jezgri ovjekove nutrine, odakle izvire i kamo uvire svako svjesno i slobodno religiozno  eti ko djelovanje. Ta "izvorna" savjest sjediate je slu~enja svakoj dobroj svrsi, u danaanje vrijeme bismo je nazvali funkcionalnom savjeau, a njezinu primjenu u svakidaanjim dogaajima savjeau u situaciji. Origenova je savjest ona dubina duae u kojoj stanuje Bog, siguran i nepodmitljiv svim naaim djelima. Uz Origena temeljima patristi ke nauke o moralnoj savjesti treba spomenuti Jeronima i Augustina. Pojam savjesti kod ovih otaca vien je kao nutrina osobe: "srce", "duh", "grudi", "stav duae", "viai duh koji Bogu pripada", "vjera". Ovi starokraanski pisci su uvjereni da ovjek ima tu sposobnost za razlikovanje moralnoga dobra od moralnoga zla prije negoli se usredoto i na neko svjesno i slobodno djelovanje. Ta je sposobnost udorednog djelovanja svakom ovjeku uroena (innata) i zato "dar naravi". Ona ga prati prije ina (ante actum), u samome inu (in actu) i nakon ina (post actum). Sveti Jeronim jedan je od najveih jezikoslovaca svoga vremena; uz latinski, gr ki, dodao je hebrejski, aramejski, sirijski i arapski kako bi ato bolje razumio Sveto pismo. Jeronim svu svoju teologiju, tako i pojam savjesti gradi na Bibliji, ali isto tako dobro poznaje i gr ki i latinski pojam. U bitnome se ne razlikuje od Origena, za Jeronima savjest je iskra, varnica duae, tj. najuzviaeniji, najdublji, najtajnovitiji dio ovjeka, to nije za njega je savjest duh koji vodi razum, upravlja voljom, sreuje osjeajnost te je trajno budna, hvali nas i kudi. Jeronimu se esto pripisuje novi izraz za savjest: SYNDERESIS ILI SYNTERESIS, ato u svojoj biti nije to no, oni pisci koji su studirali Jeronimove komentare u Ezekijelovom proroatvu susreli su taj neobi an izraz koji je pogreakom glosara od SYNEIDESIS pretvoren u SYNDERESIS, tako da je jedan od sredianjih pojmova u teoloakoj refleksiji o moralnoj savjesti krivo prepisan i neto no pridodavan sv. Jeronimu. Postoje mnoge i razli ite definicije samoga izraza SYNDERESIS, no uglavnom se mo~e kazati da se radi o habitualnoj ("ontoloakoj", "temeljnoj") savjesti, to je ono mjesto u ovjeku odakle izviru moralni sudovi ili stanovita mo duae na ijim se temeljima trajno oblikuju sudovi. Sv. Toma taj izraz stavlja u razinu prvog moralnoga na ela koje ima opi ljudski karakter pa je zato nepromjenjivo, stalno - naziva ga habitus naturalis i gleda ga kao prirodnu naviku radnih na ela, ato hoe kazati da u ovjeku postoji posebno svojstvo ("neki arsenal") na temelju kojega i iz kojega svakom prilikom i u svakoj situaciji, a u vrstoj sukladnosti s naravnim zakonom, jednostavnim razmialjanjem i prosuivanjem ovjek mo~e pronai to an radni princip na temelju kojega se, po moralnom sudu ispravne savjesti, treba ravnati. Prema patristi koj misli, koju slijedi i Toma Akvinski, naravni zakon i moralna savjest u naaoj nutrini toliko su povezani da se meusobno proni u pa se ini da su identi ni. Synderesis je znanje, odnosno spoznaja najopenitijih prakti nih moralnih na ela. Ratio practica ih posjeduje kao naravnu sposobnost. Rije  je o apriornom znanju koje je u svojoj biti normativno. Sinderesis je za Tomu naravna, prirodna sposobnost, a krepost ste ena sposobnost. Sapientia je ste ena sposobnost znanja koja se odnosi na najviaa na ela te bismo je mogli ozna iti kao svjetonazorno spoznajni stav nekog ovjeka. Habitus  acquisitus (ste eno - zato promjenjiv). Stientia bi bila ste eno empirijsko znanje koje se odnosi na odreenu situaciju. Conscientia obuhvaa sve tri razine, primjenjuje apriorno udoredno znanje (synderesis) tako ato ga diferencira na osnovi osobnih svjetonazornih uvjerenja (sapientia) i konkretizira na temelju poznavanja dane situacije (scientia) te ga primjenjuje na odreeno djelovanje (actus) u danoj situaciji. Sve tri razine savjesti ujedno su i motivi djelovanja. Kad se kao motiv razmatra synderesis, tada su motivi svih ljudi bliski i vrlo sli ni. No, kad prevladavaju sapientia i scientia, tada se ti motivi sve viae razlikuju i udaljuju. Sv. Toma razlikuje conscientia antencedens i conscientia consequens i zastupa mialjenje koje je sli no Kantovom vienju da je u moralnom ~ivotu va~nija conscientia antencedens. Daje naglasak na moralnu kakvou djelovanja koja u kona nosti ovisi o moralnom inu volje, a moralna kakvoa nutarnjeg ina volje ovisi o objektu (motivu) volje. Objekt volje odreuje se u savjesti spoznajom dobra koje ima svoje metafizi ko utemeljenje. Za sv. Tomu i conscientia consequens jest od va~nosti jer u slu aju dobrog djelovanja opravdava djelovanje (dobra savjest), a u slu aju zlog djelovanja poprima oblik optu~be (loaa savjest). Prema u enju Tome Akvinskoga, savjest je u strogom moralnom smislu prasavjest, uvijek u pravu. Naime, prasavjest  synderesis mora uvijek biti u pravu ina e moralnost gubi utemeljenje, ali sapientia (odreeni svjetonazor) i scientia (kao empirijsko znanje) mogu uzrokovati ono ato zovemo pogreana savjest. Za Aurelija Augustina, jednog od najveih umova kraanstva, pojam savjesti ima temeljno religiozno zna enje, za njega "Bog stanuje" u savjesti. Bog je svudaanji, sve vidi i sve zna, zato je "naglednik" (inspector). ovjekova svijest pripada Bogu, ona ~ivi i djeluje pred Bogom i u Bogu koji je njezin uvar (custos). Savjest je ovjekova sr~nost, srce kao  organ religiozno moralnog ~ivota. Augustin za savjest ka~e da je to svetiate u kojem prebiva  ~ivi Bog . On tamo nije autljiv i neprimjetan. Takoer, Augustin savjest gleda kao glas Bo~ji ili kao upisani (Bo~ji) zakon u naaim srcima. Naziva savjest i glasom zakona u srcu. Sli no zaklju uje i Drugi vatikanski sabor i Ivan Pavao II. u enciklici  Veritatis Splendor . Govore o savjesti kao o  svetiatu ovjeka . 2.5 OVISNOST U KONTEKSTU HEGELOVE SVIJESTI I SAMOSVIJESTI Sigurno jedno od najobuhvatnijih filozofskih djela koja se bave duhom je Hegelova Fenomenologija duha. Hegel nigdje u svom epohalnom djelu ne spominje eksplicitno problematiku ovisnosti u kontekstu danaanjeg vremena. No, njegova sustavnost u promialjanju o kretnji ljudskoga duha koji se, po njemu, mora opredmetiti injenicama, a o njima ovisi i sama svijest, pa tako i procesi dolaska do samosvijesti kako bi sam duh sebi postao predmetnost kojeg e um u svojem procesu obrazovanja iz neposrednosti ~ivota, u ovom slu aju, ovisni koga, mo~e objektivno postaviti kao temeljno filozofsko razmialjanje o ljudskoj ovisnosti, odnosno slobodi koja se izgubila kroz sredstvo krivog izbora, zadovoljenja ~udnje. Dovesti duh u stanje stjecanja opih na ela i percepcija, a one sustavnim radom na sebi do objektivnoga mialjenja o samoj stvari, odnosno sredstvu, ako ga mislimo u kontekstu problematike ovisnosti. Svaki ovisnik je duboko uronjen u subjektivitet i itanje tog sredstva iz svoje, ~uene, instinktivne komponente u odnosu na svoje neposredno sredstvo ugode. Iz takve pozicije ovisnik ne mo~e doi do istine ili objektivne spoznaje o sebi samome, ali ni do znanja o samom sredstvu. Interaktivni odnos sredstva s ovisnikom duboko je podijeljen prividnim znanjem o samom sredstvu, ato on jest stvarno po sebi, i onim ato to sredstvo emotivno i u procesu ugode zna i samom ovisniku. Drugi i dugi proces neznanja i neobrazovanja u duhu dogaa se u samom ovisniku koji nije uspio, neovisno o samom sredstvu ugode, spoznati sebe sama kao subjekt da mo~e biti slobodan, neovisno o bilo kojem segmentu zadanosti kao individue u samom sebi ili u druatvenom kontekstu. U veini literature koja se ozbiljno bavila problematikom ovisnosti, takva su stanja definirali kao bazi ni biokemijski disbalans mozga, a onda tek u drugom, treem redu kao pitanje smisla i druatvenih silnica. Moderne teorije po etkom 21. stoljea okreu teze i mentalno stanje, odnosno ovisnost definiraju kao problem smisla, znanja, drutvenog konteksta, a tek onda razglabaju ovisnost kao bolest koja ima svoju podlogu u neurotransmiterskoj problematici. U tom kontekstu kad Hegel raspravlja o ulozi organskoga, dananjim rje nikom re eno, biokemijskoj datosti i njegovu opstanku kroz zbiljsko iznosi sljedei stav:  Osebujni zakoni organskoga ti u se prema tome odnosa organskih momenata u njihovu dvostrukom zna enju: da su jednom dio organskog oblikovanja; a drugi put opa te na odreenost, koja prolazi kroz sve one sisteme. U izrazu jednog takvog zakona imala bi npr. jedna odreena senzibilnost kao moment cijelog organizma svoj izraz na odreeno oblikovanu ~iv anom sistemu ili bi ona bila povezana s odreenom reprodukcijom organskih dijelova individuuma ili rasploivanjem cjeline itd.  Obje se strane takvog jednog zakona mogu promatrati. Izvanjsko je po svom pojmu bitak za drugo; senzibilnost ima npr. u senzibilnom sistemu svoj neposredno ozbiljeni na in; a kao ope svojstvo ona je u svojim ispoljavanjima neato predmetno. Strana koja se zove unutraanjost ima svoju vlastitu vanjsku stranu, koja se razlikuje od onoga ato se u cijelosti zove ono izvanjsko.  U modernom druatvu ovjek teako uspostavlja odnos sa sobom u kontekstu da je on subjekt u odlu ivanju kakvim e se putevima ostvarivati kao osoba, nameu mu se stvari i sredstva visokedozirane ugode, iji je jedini smisao staviti individuu u podlo~ni polo~aj u odlu ivanju kroz savjest i samosvjesno djelovanje kojim putem se realizirati kao slobodna i zadovoljna osoba i gdje e stii. Hegel u svome Predgovoru Fenomenologije duha isti e:  }iva je supstancija nadalje bitak koji je uistinu subjekt, ili ato zna i isto, koji je uistinu zbiljski samo ukoliko je ta supstancija kretanje u kojem postavlja samu sebe ili posredovanje sobom samom u kojem ona postaje sebi druga ijom. Ona je kao subjekt isti jednostavni negativitet i upravo time udvajanje jednostavnoga; ili suprotstavljajue udvostru enje koje je opet negacija te ravnoduane razli itosti i svoje suprotnosti: samo ta jednakost ato se ponovo uspostavlja ili refleksija u samu sebe u drugobitku  ne ono izvorno jedinstvo kao takvo ili neposredno kao takvo, - jest ono istinito. Ono je postajanje samoga sebe, krug koji svoj kraj pretpostavlja kao svoj cilj i ima ga kao po etak, i samo tim izvoenjem i svojim krajem ono je zbiljsko.  Jasna je poruka ove misli koja izlazi iz kompliciranog i ponekad zamraenog sustava Hegelove dijalektike, nastale kroz teze, antiteze, i sinteze izre ene kompleksnim jezikom. Eugen Fink ka~e:  Ni kod kojeg filozofa tako kao kod Hegela ne zavodi vokabular na to da sam bude prihvaen kao stvar. Ogromna sistematska snaga tog duha, koja u malobrojne temeljne pojmove, izvorno ih kujui, sa~ima zaista beskona no bogastvo filozofijskih uvida, iznenauje i osupnjuje svakoga tko pokuaava u to prodrijeti.  Jedan od takvih filozofskih uvida jest i ovaj pristup problematici ovisnosti (slobode) kod modernog i tehnoloaki orijentiranog ovjeka. Za Hegela je ovjek subjekt otvoren da iz konteksta spoznaje svoje smrtnosti i kona nosti, iz kojeg izlazi i suprotnost, a to je potreba za ugodom, biva okrenut naivnom i neposrednom razbijanju barijera koje nam zadaje duh i tijelo. Hegel nam sugerira, ato je u danaanjem druatvu jako izra~eno, da kroz destrukciju sredstva (naglaaava hranu kao prvi oblik destrukcije) u obrazovanju sebe iz niatavila i puke osjetilne ugode, ovjek se mo~e otvoriti i treba ostvariti kao mislea jedinka kroz svoju spiralnu dimenziju penjanja prema istini, objektivnom znanju. Ulaskom u zdravi razum, stupnjevito korigirati samu svijest o predmetu koji e u dijalekti kom odnosu kroz um dovesti u poziciju samosvijesti kroz odricanje (negiranje) predmetnosti sredstva, u vlastitoj unutraanjoj istini kako bi postala slobodna (samosvijest) i predmet za samu sebe. Samosvijest postaje svoj vlastiti predmet spoznaje u mogunosti da se sutra mo~e biti u tjelesnoj, emotivnoj, mentalnoj, spoznajnoj neizvjesnosti, i pukoj neposrednoj naivnosti da kreea u smislenu borbu za slobodu svog unutraanjeg momenta u prepoznavanju istine bez atributalnih i drugih iskustveno sugerirajuih procesa vezanih za afekt (strast), ~udnju, tjelesnu ugodu. 2.5.1 Sredstva ili prva biokemijska (hrana) destrukcija koja mijenja percepciju uma  unutraanja sloboda U nizu definicija koje opisuju ovjeka, a njih ima upravo onoliko koliko ljudi trenutno egzistira airom svijeta obitavajui ovozemaljski put u duhu teza ove radnje najto nija je ona koja ga opisuje kao ekscentri no bie ato se klati izmeu dva njemu nedosti~na stanja, s jedne strane te~i k Bogu, a s druge strane otvara animalne, intuitivne, afektivne cikli ke komponente koje ga svrstavaju u najdestruktivnija bia. Jedna od prvih destrukcija koja nastaje u ljudskom ~ivotu ide i dolazi s hranom. Nagon za jelom kao jedan od primarnih nagona, povezan je s u~itkom, odnosno sa ~udnjom u psiholoakom i mentalnom konstruktu ljudske potrebe za opstankom. Sve ato naa mozak fizioloaki bilje~i kao samoodr~avajui akt, na razini psiholoakih normi o ituje se kao samoodreujui pokuaaj iz kojeg izlazi to no odreena ~udnja kako bi se pokrila glad ili napetost te razvili postupci ili prirodni algoritmi koji nesvjesno i intuitivno zahtijevaju uvijek potpuno identi nu radnju. Sve te radnje se dogaaju kako bi se uravnote~ili biokemijski resursi nu~ni za samoodr~anje, odnosno stvaranje energije koja je potrebna u fizi kom i psihi kom odr~avanju cjeline i samog konteksta ~udnje. Iz takve ~udnje je i izaala potreba da se manipulira, odnosno misli, stvarajui egzistenciju i apstrakciju kao jedinstveni aparat svojstven ljudskom mozgu da od svega mo~e napraviti gozbu, tj. kreirati samu hranu u konstruktivni kulturno-obi ajni in. Hrana, tako, postaje simbol koji ima viai smisao od samog golog pre~ivljavanja. U identi nom postupku se kreu i mehanizmi druge destrukcije koja dolazi kroz odreena sredstva visokodozirane ugode, stvarajui ovisnosti potpomognute druatvenim kontekstom. Nakon psiholoake obrade hrane, probavno digestivni trakt e je svojim biokemijskim sustavom deformirati i destruirati kroz formalnu potrebu za u~itkom. Slijedom toga hrana zavraava na naaim nepcima, noaena puninom ~udnje i emotivnog ushita, osjeajui savraenstvo ukusa i okusa i onda negdje ve na bazi jezika poprima svoju bezli nu, destruiranu formu koju naae tijelo prepoznaje kao puku molekulu, formulu. Tako hrana potpuno objektivno i nesvjesno ulazi u openitost fizioloake zadanosti koja donosi energiju za sustav kojeg zovemo, airoko kazano, ~ivot. Sva specifi nost hrane koja pripada naaem okusu i ukusu nestaje i postaje jedno s naaim organizmom koji autonomno distribuira po pravednosti i logici odreene stanice koli inu esencijalne tvari stvarajui pokret, energiju. Hrana sama po sebi trebala bi zavraiti kao energetski pokreta , gorivo koje omoguava i stvara uvjete opstanka tijela ili nekog sustava s kojim mi na razini svjesnosti u principu ne bi trebali imati neki veliki problem. No, stvari su preale davno zacrtanu liniju da jedemo onoliko koliko nam je istinski potrebno, odnosno da je unesena hrana ekvivalent potroaenoj energiji koju koristimo za nekakav rad i odr~avanje samog fizioloakoga sustava ato svoju samoregulaciju ima u pojavnosti gladi ili sitosti. Pojam gladi ili sitosti odavna je presko io granice samog pojma hrane kao esencijalnog faktora koji dr~i ~ivot na okupu te biva njegov pokreta  k djelatnostima, radnjama koje e omoguiti siguran dotok hrane u nizu onoga sutra. Naaem umu sama hrana predstavlja izraziti asocijativno-nagonski refleksni luk iz kojeg izlazi i sama apstrakcija koja raciju nala~e da shvati da e i sutra, nanovo, biti gladan, omoguujui psiholoakom i emotivnom aparatu potrebu za skupljanjem i skladiatenjem hrane, donosei sigurnost i mo. Zbog jednostavnosti dolaska do hrane, njenog skladiatenja, dostupnosti, ona prestaje biti glavni egzistencijalni i esencijalni pokreta  koji stvara ~udnju usmjerenu na potrebu za hranom raajui, kad je nema, napetost, fizi ku bol, psihi ki nemir, a kad je ima, ugodu, izvjesnost otvarajui prostore za druge slo~ene procese u stvaranju novih (mentalnih, psihi kih, kulturnih) potreba i njihovo konzumiranje po principima i zakonitostima jela i jedenja. Pretilost je slo~en problem potaknut dostupnoau (konzumerizmom) jeftine, masne, slatke, slane i visokokalori ne nezdrave hrane, popularno zvane "junkfood", ali i porasta sjedila kog na ina ~ivota. Osim loae hrane i nekretanja na viaak te~ine utje u i neki lijekovi, stres, manjak sna i genetske predispozicije. Pretilost je najvei rizi ni imbenik za bolesti srca i krvnih ~ila, sr anog ili mo~danog udara, dijabetesa, artritisa i nekih oblika raka. U veini slu ajeva po etna to ka vrtloga ~udnje za ugodom kree iz destabiliziranih mentalnih procesa kod ovjeka gdje kroz hranu koja nema samo fizioloaku determinantu, ve i kulturoloaku, obi ajnu notu posti~e ne samo puninu ~eluca, ve i psiholoaku i emotivnu ravnote~u. No, vrlo esto dolazi do neravnote~e u idili nom odnosu nas i hrane u korist same hrane koja vremenom kontrolira nas, a ne mi nju. Kako smo godinama egzistencijalno i esencijalno postajali sigurniji, a bioloaki stariji, naa mozak i biokemijski sustav i dalje nas markira i tjera zbog svoga vlastitog samoodr~avajueg sustava da jedemo jednako, ako ne i joa viae, dok se naa kinezioloaki obujam, a i racionalni drasti no smanjuje, dajui hrani prostor koji ona obilato koristi kao naaa dobra slu~avka koja donosi i fizioloaki i psiholoaki mir. Sredstvo, u ovom slu aju hrana, subjektivno mijenja percepciju, stavljajui je u poziciju fikcijskog transcendentalnog odnosa sa stvarnoau u kojoj jedina veza sa svijetom ostaje samo tijelo kao ekstenzivni komunikator pridr~avajui se nu~no u istom fizioloakom kontekstu (kroz jelo) za ovaj svijet, dislocirajui um od realnosti. Pomaknut u biokemijskoj ravnote~i, um ugrauje u sebe metafizi ke principe odvajanja tijela od duha u prostore koji ne mogu postii openitost i jednozna nost istine u pojavnosti tog istog novostvorenog, pomaknutog, egocentri nog svijeta osobe koja je sad postala emotivno slaba i snishodljiva prema hrani, ponaaajui se kao  pseudo-ovisnik . Zbog toga ona unosi i ~udi za joa veom koli inom hrane koja se pojavljuje u novoj ulozi kao lijek za duau, a smrt za tijelo. Iako, kako mnogi suvremeni autori navode, kao ato su Patricia Smith Churchland i Terrence J. Sejnowski, za rad naaeg uma nije uope bitno stanje neurobioloakoga statusa, otvarajui vje itu dualisti ku teorijsku borbu o mentalnim fenomenima materijalnog i duhovnog ispreplitanja u naaem umu i razmialjanju. Jedno je sigurno da um koji je biokemijski tretiran sa stvarnim ili metafizi kim po~udama, ugodama stvara i vidi razli itu realnost u istome. Tako hrana jednome postaje izvor ~ivota, a drugome siguran put u probleme. Svaki ovisni ki svijet pa tako i pseudoovisni ki uspijeva razvijati ljubav prema nebitnom, gdje destruktivni i procesi povezani sa samom stvari mijenjaju ugodu u kojoj ovjek postaje graanin dvaju svjetova. Duh u tra~enju supstancijalnog temelja osobnosti i samoga svijeta uvijek zavrai u porivu, u po~udi liaene ljubavi, zbog ega osobnost ne mo~e viae razlu iti bitno od onoga slu ajnoga koje se pojavljuje sad i ovdje, recimo u pretjeranom jelu, piu, gomilanju materijalnih i statusnih simbola moi, pohlepe, stimulansa. U tom kontekstu, krizne situacije izazvane suviakom hrane i konstantnom ~udnjom za istom te u vremenskom tjesnacu koji ta kriza provocira, samo tijelo prvo nastrada signalizirajui problem (kroz estetske i biokemijske dubioze) i njegovo nematerijalno uvjetovanje raspada, dok taj isti duh biva zaatien nagonskim opetovanjem i asocijativnim ~uenim ciklusom podra~en hranom, a istinski skriven samom sebi kao problem koji je generirao destrukciju tijela uniatavajui njegovu prote~nost na uatrb duha, inei disbalans koji se teako zdravorazumski otklanja. 2.5.2 Invalidnost i ovisnost Zbiljnost ovisnika o nekom sredstvu, posebice ako je rije  o teakim ilegalnim drogama ili drugim biokemijskim supstancijama koje ostavljaju neizbrisiv trag u organskoj unutraanjosti bia, le~i u individualnoj odreenosti organa kojeg zovemo mozak. Njegov um supstituiran je prividom sredstva. Um kao moment svijesti i jasnoe u sebi, stopio se sa sredstvom ugode, ~udnje, gdje je itanje same stvarnosti koja ga okru~uje duboko la~no i neistinito. Hegel ka~e:  Um je duh, time ato je izvjesnost, da je on sva realnost, uzdignuta do istine, i ato je svjestan sebe kao svog svijeta i svijet kao samoga sebe.  Postojanje duha pokazalo je neposredno prethodno kretanje, u kojemu se predmet svijesti, ista kategorija, uzdigao do pojma uma. U promatra kom je umu to isto jedinstvo onog Ja i bitka, bitka za sebe i bitka po sebi odreeno kao ono po sebi ili kao bitak, a svijest o umu nalazi sebe. No, istina je promatranja naprotiv ukidanje ovog instinkta koji neposredno nalazi, ovog njezina nesvjesnog opstanka.  Mozak kao supervizor ili centralni procesor koji kontrolira cjelokupnu svjesnost i sliku onoga ato je bilo, ato je sad i ato bi moglo slijediti, biva odsje en jednim svojim dijelom u slo~enoj komunikaciji svjesnog i nesvjesnog. Takva osoba postaje invalidna svojim jednim djelom, u odnosu prije nego ato je pala pod utjecaj sredstva, sli no kao ato ovjek mo~e ostati bez aake, no i dalje ima ruku. Ako izgubi glas, mo~e na razne na ine premostiti svoju invalidnost i normalno participirati svoju promijenjenu fizioloako anatomsku tjelesnost. Kad osoba izgubi svoju aaku ili ruku njen opstanak nije ograni en na neposredni organ djelovanja te e njegova refleksija prema okolini izazivati razumijevanje, iskazivanje nesebi ne pomoi, podraku. Tada i osoba razvija svoju samosvjesnu bit kao po~eljnoga, korisnoga i prihvaenoga, iako druk ijega lana zajednice u smislu ~ivotne i tr~iane borbe, njegova hendikepiranost ne mijenja njegovu unutarnju duhovnu i mentalnu strukturu, ve ga pozitivno navodi da savladava nove vjeatine i znanja u odnosu na vrijeme prije nastajanja invalidnosti. On je i dalje cjelokupna osobnost u preobrazbi kojoj je odreeni trenutak u ~ivotu poremetio zadani mu ritam, i on svoju zbiljnost i dalje vodi u duhu svoje primarne zacrtanosti koji je stvorio reflektirajui svoje unutarnje sposobnosti uz uvjete iz okoline ne bi li ostvario svoju istinsku bit. U ozbiljenju njegova vanjskoga svijeta (vidljivo hendikepiranoga) i onoga unutarnjega koji kompenzira onaj vanjski manjak i dovodi osobu u duhovnu ravnote~u, poma~e mu slobodna snaga njegove volje koja izaziva ine i djelovanja. Kad ovjek  gubi dio mozga, a taj dio zamislimo kao zaseban organ, opstanak ovjeka i njegovo cjelokupno mogue iskazivanje prema van i prema sebi dovedeno je u pitanje. Njegova vanjska sloboda zadugo nije ugro~ena, no njegova unutarnja sloboda biva ustegnuta i odreena samo prema jednoj svrsi - zadovoljavanju svoje nu~nosti, tj. ovisnosti, lepeza unutarnjeg svijeta svodi se na prisilne radnje, uzimanja sredstva kako bi se zadovoljili prohtjevi promijenjenoga (invalidnoga) organa na biokemijskoj novouspostavljenoj neprirodnoj ravnote~i. Okolina u kojoj ovisnik egzistira zadugo ne prepoznaje unutarnje promjene na biu ( ovjeku) i prirodi karaktera individue koja komunicira sa sredstvom. Dok  nevidljivi ovisnik nesmetano mo~e ubrzavati svoj hod k vidljivosti svoga objektivnoga stanja koje je pomaknuto prema patologiji u odnosu na zadanu mu okolinu. Unutraanja pustinja, dugo zalijevana prividom i osjeajem da  ja i moja svijest kontroliramo odnos sa sredstvom koji se bazira na dominaciji i u  korist konzumenta, kad se lagano proairi na vanjski svijet, sama osoba biva stigmatizirana, odba ena od onog istog svijeta koji ju je podr~avao, komunicirao i bio u druatvenom odnosu s njom za vrijeme nevidljivosti unutarnjeg svijeta ( nevidljivog drogiranja ). Pojavnost vanjske slike propasti i nestanka teako dr~ane raspadajue osobnosti dovodi okolinu na udaljavanje od osobe koja je duhovno, moralno, davno prije vanjske pojavnosti svoje slabosti funkcionirala po kriteriju dvostruke moralnosti i dvostrukoga svijeta. Izjedna avanjem unutarnjeg (moralnost, duh) i vanjskoga svijeta (fizi ko propadanje, zapadanje u zakonske probleme) raa se nepriznata invalidnost nevidljivoga organa, sredstvo definitivno zavlada osobom, stavljajui ga u poziciju golog predmeta. Okolina ga promatra, ne kroz ono ato on jest, ve ato on je u svom negativnom djelovanju, tako njegovo loae djelo (bolest) postaje njegova prava osobnost za okolinu, ali i za njega sama. Sve unutraanje mogunosti, namjere, misli i emocije su blokirane te se stvarnima smatraju samo njegova djela koja su uvijek u suprotnosti od normalnog, zdravorazumskoga ophoenja sa sobom i okolinom. Sredstvo vodi cijelog ovjeka i pokazuje kroz bolesnu osobnost sve ato sredstvo, a ne on, jest. Mozak (biokemijski) ovisnika odreuje egzistenciju tijela kojem pripada i daje mu prepoznatljivost odreenosti individue kao ruka ili obujam glasa, kao ato ka~e Hegel, preko koje dobiva vrstou svoje egzistencije:  Jednostavne crte ruke, dakle, isto tako zvuk i obujam glasa kao individualna odreenost jezika, i ovaj opet kako pomou ruke dobiva vrau egzistenciju nego pomou glasa, pisanje, i to u svojoj posegnosti kao rukopis  sve je to izraz unutraanjega, tako da se on kao jednostavna spoljaanost opet odnosi spram mnogostruke spoljaanosti djelovanja i sudbine, kao ono unutraanje spram te spoljaanosti. Ako se, dakle, ponajprije odrijeaena priroda i uroena osebujnost individuuma, zajedno s onim ato je ona postala obrazovanjem, uzme kao bit djelovanja i sudbine, to onda ona svoju pojavu i spoljaanost ima prije svega na svojim ustima, ruci, glasu, rukopisu kao i na ostalim organima i njihovim trajnim odreenostima; i tada tek izra~ava se ona dalje napolje na svoju zbiljnost u svijetu  On je i dalje cjelokupna osobnost u preobrazbi kojoj je odreeni trenutak u ~ivotu poremetio zadani mu ritam, i on svoju zbiljnost i dalje vodi u duhu svoje primarne zacrtanosti koji je stvorio reflektirajui svoje unutarnje sposobnosti uz uvjete iz okoline ne bi li ostvario svoju istinsku bit Hegel ka~e:  To izvanjsko ponajprije kao organ ini vidljivim ono unutraanje ili ga uope pretvara u neki bitak za drugo; jer ukoliko je ono unutraanje u organu, ono je djelatnost sama. Usta koja govore, ruka koja radi, pa ako hoemo k tome i noge, jesu organi ato ozbiljuju i izvraavaju, koji na sebi imaju djelovanje kao djelovanje ili ono unutraanje kao takvo; izvanjskost pak, ato je to unutraanje zadobiva pomou organa, jeste djelo kao od individuuma odvojena zbiljnost. Jezik i rad jesu ispoljavanja, u kojima se individuum ne zadr~ava i ne posjeduje viae na samome sebi, nego puata da ono unutraanje izie sasvim izvan sebe, te ga prepuata drugome  U ozbiljenju njegova vanjskoga svijeta (vidljivo hendikepiranoga) i onoga unutarnjega koji kompenzira onaj vanjski manjak i dovodi individuu i duhovnu ravnote~u, poma~e mu slobodna snaga njegove volje koja izaziva ine i djelovanja. Kad ovjek  gubi dio mozga, a taj dio zamislimo kao organ, opstanak ovjeka i njegovo cjelokupno mogue iskazivanje prema van i prema sebi doveden je u pitanje, njegova vanjska sloboda zadugo nije ugro~ena dok njegova unutarnja sloboda biva ustegnuta i odreena samo prema jednoj svrsi - zadovoljavanju svoje nu~nosti, tj. ovisnosti, lepeza unutarnjeg svijeta svodi se na prisilne radnje uzimanja sredstva kako bi se zadovoljili prohtjevi promijenjenoga (invalidnoga) organa za biokemijskom, novouspostavljenom neprirodnom ravnote~om. Okolina u kojoj ovisnik egzistira zadugo ne prepoznaje unutarnje promjene na biu i prirodi karaktera individue koja komunicira sa sredstvom te on nesmetano mo~e ubrzavati svoj hod k vidljivosti svoga objektivnoga stanja koji je pomaknut u odnosu na zadanu mu okolinu. Unutraanja pustinja dugo zalijevana prividom i osjeajem da ja i moja svijest kontroliramo odnos sa sredstvom koji je baziran na dominaciji konzumenta proairi se na vanjski svijet te individua biva stigmatizirana, odba ena od onog istog svijeta koji ju je podr~avao, komunicirao i bio u druatvenom odnosu s njom za vrijeme nevidljivosti unutarnjeg svijeta. Tako Hegel ka~e:  Nesretna samosvijest odrekla se svoje samostalnosti i svoj bitak za sebe smirila u stvar. Time se ona iz samosvijesti vratila u svijest, tj. u svijest, za koju je predmet neki bitak, neka stvar; ali to, ato je stvar, jeste samosvijest; ona je dakle jedinstvo onog Ja i bitka, kategorija. Tim ato je predmet za svijest tako odreen, ona ima um.  Ovisnik je, prije svega, pojedinac koji je ispao iz legalne zadane forme i o ekivanog odreenja pojedinca prema grupnoj samosvijesti kako njegove u~e zajednice, obitelji, naroda koji nosi u sebi opstojeu svijest bioloake jedinke u cilju ato dostojanstvenijeg o ekivanog ~ivota u duhu tradicionalnosti i zbiljskih o ekivanja o mogunosti realizacije sveobuhvatne dimenzije osobnosti koja se mora realizirati u toj i takvoj zadanoj mu nu~nosti. Kao takav, stigmatiziran, on je i dalje dio zajednice koja bi mu trebala zato ato je zakazala zajedno s njegovom partikularnom svijeau omoguiti nesmetan ulazak u njegovo novo prakti ko oblikovanje svijesti, ne nameui mu rigidnosti sustava koje su, ako niata drugo, ubrzale njegov silazak u ovisnost prema nekom sredstvu kojo je legalan ili ilegalni druatveni proizvod. Ovisnik koji je do~ivio crnilo ~ivota dodirnuo je dno svog vlastitog postojanja i uruaio svijest o neprikosnovenosti ljudskog zakona i njegove pravi nosti i moi, otvoreno i upitnoj tragi nosti svoje egzistencije i esencije pokazuje svu nemo tkz. apsolutne ljudske slobode u vlastitim djelovanjima ili neslobode iskazujui je kao istinu individualne nemoi i jada koja svoju zbiljnost ne mo~e dovesti do o ekivane izvjesnosti ni s vlastitom ni s grupnom samosvijesti. Takav ovjek-ovisnik treba u initi iskorak u izolaciju sa svojim tjelesnim i duhovnim datostima, ako ~eli opstati i odgovoriti na zadane mu norme, kako njega sama tako i one druatvene, a zdrava veina ili nositelji ekonomske, politi ke i ine moi to mu moraju omoguiti. Ovisni ki opstanak i njegova budua sloboda  trasirat e se preko zdravog razuma koji e mu ako to istinski bude ~elio, omoguiti stvaranje jedne druge moi i smisla u tra~enju balansa svog gorueg i brzog ~ivota u bo~anskom zakonu, mijenjajui svoju unutraanju bit i bit zadane mu zajednice u neato iznad svakidaanjeg i koje se u normalnim i ne burnim ~ivotnim okolnostima ili zanemaruje ili gleda s razine prevladanog povijesnog razvoja koje nema ato viae rei modernoj individui koja mo~e sve kontrolirati i usmjeravati po vlastitom nahoenju i ~elji. Ovisni ko propadanje i njegova raspadnuta samosvijest imaju stupnjevitu i slojevitu prepoznatljivost oblikovanja svoga novog stanja u odnosu, prije svega, na njegovu primarnu  prirodnu, vrstu okolinu koja ga u po etku prihvaa kao tabulu rasu te ljubavlju i ~eljom za dobrim na inom, primjerom i mogunoau kojom vladaju ~ele usaditi elemente zbiljnosti naroda, kulture, epohe kojoj pripadaju. Njegov prvi pad dogaa se, zna i, u njegovoj obitelji koja zbog iracionalnosti i straha od loaeg (egzistencijalno propadanje, amoralnost, ~ivljenje s osjeajem krivnje) kod ovisnika prepoznaje problem tek pri kraju ovisni ke kulminacije, teako prihvaajui svrhu i sadr~aj svoga lana prema zajednici koju je iznevjerio, dalje gajei sad ve varljive emocionalno-psihi ke odnose koji su obostrani te esto blokiraju napredak i put ovisnika k samorazumijevanju cjeline i njegove uloge u takvoj cjelini. Ovisnik prakti ki kao ponavlja  ispravlja svoju vlastitu zabludu i ~ivotni brodolom korigirajui svoju neposredni individualni obi ajni bitak te ispravlja i upozorava na propuste  ureenog sustava kroz koji su mnogi slu ajno proali neokrznuti, a mogli su takoer do~ivjeti jednu od tamnih strana ~ivotnih mogunosti, iji je broj bio, u njihove vrijeme i na njihovu sreu ve popunjen te su putovali svoje ~ivote u razli itostima mogueg i o ekivanog, ~ivei u strahu od zagubljenosti kako oni sami, tako i njihovi potomci, bli~nji, obazirui se uvijek na signal onog nemonoga koji je zastao u svome putu prema negdje. U danaanjem svijetu otvorene rupe se poveavaju, signalizacija problema sve je zamuenija, ovjekovo mialjenje se svodi na refleksiju samoga mialjenja, za njega se misli, on viae ne misli, kad to ini on ne zapa~a, tada krivo rasuuje za sebe i o sebi te zapada u individualnu obmanu i kolektivnu zamku koju ne uspijeva procijeniti zbog ega postaje ~rtvom opeg trenda, ne djelujui po sebi ve po nekom pomagalu, zakomplicira vlastiti ~ivot te nastavlja niz u koloni zalutalih i zabluenih. Ovisnik je osloboen misli, njegove kretnje usmjerene su polunagonskim-instinktivnim impulsom prema predmetu po~ude, svu svoju koncentraciju i airinu svijesti fokusira kao lovac na ciljanu ~rtvu otklanjajui sve inhibitorske, moralne, zakonske norme kao mo~ebitnu prepreku u postizanju neprirodnoga balansa izmeu ~uenoga predmeta i njegove dehidrirane neslobodne osobnosti. Zadovoljavajui se unoaenjem sredstva izvana, pridavajui mu ulogu  namirnice neophodne za njegovu novu biokemijsku strukturu, razvija hedonisti ku strukturu osobnosti te meditira kvazimislei da je uspostavio viau razinu svijesti i snagu svoga duha doveo u transcendentalne okvire, djelujui na njegovu zaljuljanu osobnost kao bombardiranje ato je pokrenulo nevidljivu, za ahurenu snagu u njemu samome koja se po njegovu novostvorenom pomaknutom stavu ne mo~e aktivirati snagom svoje volje i unutraanjim prirodnim kontemplativno kemijskim aparatom, ovisnik svoju radnju ponavlja ritualno iz po etka, kad se vrati u realnost, koja je za njega sada irealnost, odnosno akcija na kemijsku reakciju u mozgu koja je otvorila novu, do tada nepoznatu, funkciju u biokemijskoj strukturi, raa se tupilo i praznina svjesnosti, bezizlaznost tkz. normalnosti. U po etno vrijeme inicijacije ovisnika i sredstva (interakcije) javila se potreba za svjesnim bombardiranjem sa nekim od sredstava koje e ga iznova vratiti u njegovu  normalnost novostvorenoga unutarnjeg svijeta. Uzimanjem sredstva ovisnik sebi nesvjesno priznaje svoju nemo, isto kao ato e ako poduzme odgovarajue pozitivne, svjesne, umne akcije prema sebi neuzimanjem priznati snagu duha i smisao svoje tragi nosti kao korektor za sebe i budue ovisnike. 2.5.3 Destrukcija identiteta kroz sredstvo Vremenom, zahvaljujui biokemijskim procesima u mozgu, dubinskim emocionalno-psihi kim promjenama ovisnika, zaokupljen obi ajnoau sredstva (poimanje njegova bitka), ovisnik je uvjeren da je naaao spasonosnu formulu za sve nedae i datosti ovoga svijeta koje su mu se dogodile i koje e mu se u budunosti istom mjerom vraati. Ostvaruje se kopernikanski obrat s negativnim predznakom, sredstvo se viae ne vrti oko ovjeka, ve se ovjek vrti oko sredstva postajui i sam objekt sredstva, a sredstvo subjekt njegove mo~ebitne budue propasti, ovjek ne uvia realni odnos svoga stanja, otvara si prostor za brzo propadanje osobnosti i rastvara brane ovjekove neprirodne akceleracije prema niatavilu ovozemaljskog bivstvovanja, kojeg jedino mo~e spasiti neiscrpna ljudska snaga za traganjem za novim, druk ijim smislom koje se zaturilo u kotrljanju i praaini svakidaanjih nepromialjenih poluizgubljenih (zamuenih) ~ivota. Heidegger sli no stanje promialja na ovakav na in, upozoravajui prije toga da mialjenje nije ni teoretsko ni prakti no, njegova uloga je da bitak puata  da bude, tj. da individua pokrene svoje a priori potencijale i rjeaavanje svoje esencije i egzistencije zbog o uvanja istinitosti svog bitka. Zna i, bitak s obzirom na njegovu razli itost spram bia, za razliku od Hegela kojem je mialjenje bitak glede mialjenosti bitka u apsolutnom mialjenju i kao apsolutno mialjenje, Heideggerovo mialjenje ne stvara kuu bitka jer ono mo~e ponekada biti i krivo, neistinito, njegova zadaa je da provodi povijesnu egzistenciju do dolaska onog spasonosnoga za svaku jedinku u nekom sustavu:  Sa spasonosnim se utoliko viae u istini bitka pojavljuje zlo. Njegova se bit ne sastoji u pukoj zloi ljudskoga djelovanja, nego ono po iva u zloudnom bijesu. Oboje, spasonosno i bijesno mogu ipak u bitku samo pribivati ukoliko je bitak sam ono prijeporno. U njemu se krije bitno podrijetlo niatenja. `to niati raa iauje se kao ono niatavno. To se mo~e izgovoriti u  ne .  Ni (je) nipoato ne proizlazi iz nijekanja i negacije. Svako  ne , koje sebe ne tuma i krivo kao samovoljno kucanje na snagu postavljanja subjektivnosti, nego ostaje jedno puatajue ek-sistencije da bude, odgovara na nagovor raa iaenoga niatenja. Svo je  ne samo potvrivanje  ni (je). Svako potvrivanje po iva u priznavanju.  Kako sam ve rekao ovisnik u nekom sustavu jest univerzalni gubitnik, on gubi i zagubljuje sve materijalno koje mu je nu~no za goli bioloaki opstanak, ne uspijevajui stvarati nove vrijednosti gubi korak sa stvarnoau. Nevidljiva satkanost njegova duha ato ga je inila ili ini razli itim u odnosu na drugu individuu pretvara se u prepoznatljivi signal ili identitet duhovnog invalida pripadajue grupe koji se iskazuje u nemoi za bilo kakav in izbacivanja u prepoznatljivost i neponovljivost bivae osobnosti iz ijeg e gnijezda graditi smialjeni i zdravorazumski identitet slobodne osobe koja e takav svoj identitet potvrivati kroz filtre odgovornosti i du~nosti prema sebi i oko sebe. Identitet ovisnika potvruje njegovo nemialjenje, odnosno ovisnik ne mo~e imati ili biti pri identitetu jer nu~nost postojanja identiteta uvjetuje mialjenje kao integralni dio bitka. Identitet ne pripada ovisniku, on jest bie, ali u procesu dezintegriteta, njegov je stari identitet nestao sa scene, novi se ne mo~e izgraditi jer je u negativnom predznaku realizacije svoje osobnosti da bi uspio treba nanovo graditi svoje mialjenje kao jedine prednosti i odlike ovjeka u odnosu na ovozemaljsko, za razliku od ~ivotinje koja kad uleti u ovisnost odlazi do kraja svojih snaga na put bez povratka, samo zato ato nema mialjenje i ne mo~e graditi novi stav ili identitet u odnosu na sredstvo kojem je bila izlo~ena. ovjek, za razliku od ~ivotinje ili neke druge stvari, je i dalje otvoren, kako Heidegger ka~e, za biti uvraten u bitak, on je otvoren i u dezintegraciji sebstva prema bitku tra~ei odgovor za svoje stanje posrnulosti i gubitka identiteta, pokuaavajui napraviti iskorak prema bitku i vratiti se gdje je on ve bio. Iskustvo ovisnika glede mialjenja svodljivo je na puki osjeaj tjelesne ugode ili neugode, tj. na racionalizaciju boli ili ne boli iji se prag ili tolerancija smanjuje u odnosu na uobi ajenu tjelesnu i duaevnu bol koju ovjek mo~e otrpjeti. Bol kao ponor usisava (odvodi) svaku suvislu misao koja je zaokrenuta suprotnim postavkama same biti mialjenja, u trenutku kriznog odnosa svoje tjelesnosti i duha u odnosu sa sredstvom iji unutarnji karakter postojanja ne mo~e viae otvoriti ~eljeni signal ugode i zadovoljstva kao jedinu mjeru njegova cjelokupnoga prijaanjeg ovisni koga iskustva, pretvara se u instinktivni poriv kojim se ~eli postii nemogui balans izmeu sredstva i vlastitog destruktivnog stanja i ve odavno nekontroliranog ~ivota koji se pretvorio u bespomono svakodnevno odr~avanje prividnog funkcioniranja u svrhu ukinua legitimiteta boli i krizne mogunosti osobnosti kao jedno od legitimnih dimenzija potvrivanja svog bivstvovanja kao bia. Bie koje sebe i u kriznim situacijama mora voditi putem mialjenja i sagledavati sebe u svjetlu projekta, a ne kao kruto definirano stvorenje koje ulaskom u jedan odnos ma s kojim god on predznakom bio obilje~en ostaje u njemu  zabetoniran , potvrujui nedostatke voljnog momenta te vjerovanja u nemogunosti druk ijeg izbora u ostvarivanju smislenosti vlastitog postojanja. Razvitkom takve osobnosti ulazi se u neprirodni odnos s ureenjem svoje tjelesnosti, gdje bol ili krizna situacija ne postaju signal duhu (razumu) da tra~i unutraanje promjene i uzroke svoje boli, ve suprotno, agresivno, pani no briaui bol izvanjskim faktorom zaklanja trenuta nu teaku situaciju po sebe, s ve formiranim stavom da e se bol nastaviti jednakom ili ja omm snagom kao proces kontinuiteta njegove uruaene tjelesnosti i duha zako enoga u neotklonjivu bol, uranjajui se u sve dublju nemo, ne razvijajui svoje potencije, drugim rije ima, takva osobnost dovela je svoj ~ivot u prostor teako odr~ive fizioloake formalne datosti, potpuno apstrahirajui svoje vremenovanje (dozrijevanje, razvijanje) kao mogunost promjene i borbe za druk ije sutra, a to druk ije u odnosu na ono proalo mo~e nositi u sebi i ono bolje. 2.5.4 Mentalna distribucija vremena kod ovisnika Ovisnik  poniatava svoje vremenovanje i ulazi u procese nazadovanja u svakom trenutku svog misaonog koncepta koji je jedino fiksiran prema njegovu sredstvu ovisnosti, gdje je njegov pokreta ki trenutak pokrenut u svrhu povezivanja mialjenog istog (~udnja) i sredstva, jedini (be)smisao postojanja, sve drugo eliminirano je ili stavljeno u sporedne prioritete ~ivota za neko budue  bolje vrijeme . Takvim procesom ovisnik o sredstvu stvara jaz izmeu metafizi ke dimenzije vremena koja u sebi nosi prostore u kojima ovjek ako ~eli ili biva ispravno upuen mo~e ostvariti svoje ne samo bioloako dozrijevanje i razvoj, iz svog trenuta nog cjelokupnog, za njega nepovoljnoga stanja. To stanje ga jedno vrijeme dr~i na povraini realnog, odr~ivog tkz. normalnog ~ivota, no u kratkom periodu zbog svojih krivo izabranih prioriteta bude zaokrenut u suprotnom smjeru vremenovanja, dislocirajui se u rastvorenost prema nemoi, neslobodi, tonui u sve dublju stihiju, paniku, strah, predaju. Ovisnik zbog biokemijskog utjecaja sredstva uz interaktivni unutraanji odnos s ugodom i ~udnjom , ima pomaknutu realnu os vremena i realiteta koji promatramo s racionalne strane. Njegov uvid u realnost vremenom postaje duboko iracionalan, jednosmjeran, usko je vezan uz fizi ku i emotivnu konzumaciju sredstva, ili ak onu asocijativno, nagonsku-spoznajnu komponentu koja je tjerana sredstvom i ovisi o samom sastavu sredstva ugode. Naime, u fiziologiji ovisnosti, ovisni ko vrijeme perceptivno ne te e ravnomjerno, za vrijeme uzimanja i djelovanja sredstva vrijeme je za njega ubrzano, a kad sredstva nema ili je nedostupno ili u ia ekivanju, vrijeme je usporeno, stalo, popraeno s iracionalnim strahovima, dajui samom sredstvu svojstvo mitske dimenzije. Kad je ovisnik pod sredstvom u, prividu, za njega realni 24-satni dan traje jedan sat, a kd sredstva nema jedan sat traje vje nost. U jednom danu u emotivnom i psiholoakom kontekstu prolazi ego stanja djeteta, odrasloga, starca, a u spoznajnom smislu, moralnom ostaje uvijek u ritmu uzeti, ne uzeti, odnosno uzeti sredstvo ugode koje ga fizi ki isklju uje iz pridr~avanja s realnim kontekstom svijeta i u nutraanjem i u vanjskom konceptu slobode. On gubi svoju prote~nost te su~ava svoje mogunosti, gubei budunost ostaje samo u horizontu sadaanjosti koja je u svojoj biti proalost iz koje on u vulgarnom shvaanju vremena ne ~eli izai, iskora iti te daljnjim komuniciranjem sa sredstvom na nepromijenjenim osnovama podr~ava i ubrzava nazadovanje te bioloaki, emocionalno, psihi ki, umno slabi. To bi zna ilo da je ovisni ka sadaanjost ovisna o  vlastitom egzistiranju koje u slu aju ovisnosti u sebi nosi negativan predznak koji on naziva  tren , ono je jedino vrijeme koje stvarno postoji i njegovo pravilno iskoriatavanje dovodi nas do istine, proalosti, budunosti, zbog zalutalosti ovjek jest eae u sadaanjosti koja pripada u  nevlastiti na in egzistiranja koja ga zavede prividom, obmanom te on ispada iz svoje vlastitosti te zagubljuje (uruaava) svoju vremenitost. U samom pojmu  vlastitog egzistiranja ili u vlastitoj sadaanjosti le~i vezanost za mogunost i nu~nost budueg ne biti  tu, odnosno smrti, spoznaja da ovjek svoj ~ivot koliko kod to paradoksalno zvu alo smrtuje, prebrojava, dovodi ga u poziciju moi htjeti u odnosu na ~ivot, ime ne samo da daje to no odreeni smisao svome ~ivotu nego produ~uje svoju kona nost punei se ~ivotom, iskustvom, o ekivanjem (vremenuje). Ulaskom u neku od ovisnosti o sredstvu osobnost skrauje i ubrzava svoj put tjelesne kona nosti poveavajui svoju nemo prema ~ivotu i skraujui pravo za ato manje ne biti-tu upravo proporcionalno koli ini i na inu (po)odr~avanja svoje ovisnosti. Dovodei svoju sadaanju osobnost na granice koje su u sebi nosile otvorenost prema naprijed, koju je negativna svakidaanjica pretvorila u branu prema nazad, odnosno nemogunost prema naprijed za susret s ne im novim, druk ijim gdje je budunost progutala sadaanjost. Smrtnost se preuranjeno transformirala u smrt. Takvi momenti su sastavni dio samosvijesti o stvarima oko sebe i u sebi, sve do razine ili grupe u polo~aj neprirodnih odnosa u ostvarivanju svojih bioloakih i drugih prava koja su trebali imati ili mogli ostvariti da nisu uali u nepravi ne odnose za koje su unaprijed trebali znati (Crkva i druge religiozne zajednice mogu i moraju u budunosti preuzeti svoju odgovornost za promjenu takvoga stanja) da donose atetu ili preuranjenu smrt. 2.5.5 Marketinaka i iluzionisti ka svijest u kontekstu konzumerizma Ovisnost u tzv. globalnom svijetu zahvaa pojedinca ili grupe koje su ne nu~no svojom slobodnom voljom uali u odreene druatvene odnose, bez obzira jesu li ti odnosi legalni ili ilegalni, gubei na takav na in ono ato je najvrjednije  slobodu. U proalosti kroz razne epohe ljudske interakcije njihovih meusobnih odnosa nametala se volja jedne skupine ili pojedinca direktnim izrazom neke odreene sile, bilo to zakonima ili golom fizi kom, tehni kom snagom kako bi potencirali svoju volju, interes, ostvarili mo. Pojedinac danaanjice navu en i senzibiliziran na materijalne vrijednosti, dajui im prioritet u odnosu na duhovne i transcendentalne odnose koje je teako spoznati jer nemaju nikakvu opipljivu zbiljnost u vremenu i prostoru, odlazi u kontakte i momente svoje realizacije tra~ei osjetilnu izvjesnost potvrivanja svoga ja. Ekstenzivna ekonomska eksploatiranost pomagana jeftinim marketinakim trikovima koja aludira na najni~e nagone s naglaaenim negativisti kim hedonisti kim karakterom povezuju odreeni proizvod, dajui mu mitski karakter, s ovjekovom sudbinom. Doti ni proizvod u biti je slo~en da dira poznate ljudske slabosti i za vas e u initi sve ono ato ne biste u inili da niste uali u  nu~ni odnos s doti nim pomagalom. U pravilu takav paket realiziranih i tehni ki vrlo dobro koncipiranih nepotrebnih ideja plasiran je od nelojalnoga konkurenta, bio on legalni ili ilegalni dio sustava, na atetu slabijega koji je u tu poziciju dospio nepravedno i ne slobodnom voljom. ovjek po svojoj prirodi je slobodno bie, njegova te~nja za viae prava i pravi nosti, filtrirajui se kroz civilizacijske epohe, dosezala je uvijek to ku koja nije prelazila u patologiju odnosa, dr~ei sustav u ekvilibriju, no kad bi se ta to ka pomicala prema skepsi ili potiskivanju onog minimalnog, dogovorenoga pravila uspostavljena pisanim ili usmenim aparatom kod suprotnih strana u odnosu sustav se ruaio, a iz te ruaevine izrastao bi novi korijen za mo~ebitne pravi nije mogunosti u razvoju cjelokupne individue ili grupe. Rastom globalnoga svijeta preko velikih multinacionalnih korporacija razvla ei materijalnu uspjeanu dimenziju ~ivota po svaku cijenu i dajui joj prioritet u odnosu na druge ~ivotne vrijednosti postupno se kroz suptilne na ine istiskuju obi ajne i identifikacijske karakteristike sredine u kojoj hoe prodati svoj proizvod (ideju), a to zna i nameu svoju mo i pravila igre. Vremenom se podru je koje je tretirano marketinaki pretvori u puku ispostavu kulturnog industrijskoga imperijalizma, sve razli itosti postaju nevidljive, a umjetno stvorene sli nosti nakon po etne euforije i blagostanja donose frustracije, krize, kako pojedinca tako i grupe. Hegel misli:  }udnja je sebi pridr~ala isto negiranje predmeta i time nepomijeaani samoosjeaj. No, samo to zadovoljenje stoga je tek neko ia ezavanje jer mu nedostaje predmetna strana ili postojanje. Rad je naprotiv obuzdana ~udnja, zaustavljeno ia ezavanje, ili on obrazuje. Negativni odnos spram predmeta pretvara se u njegov oblik i u neato trajno, jer predmet ima samostalnost upravo za onoga koji radi  Materijalizirani moderno globalizirani ovjek, stvoren na sliku hladnjaka u koji stavljaa potrebno i nepotrebno, skloniji je i osjetljiviji na mogue nedostatke sredstva koja ga psihi ki i fizi ki (tjelesno) stavljaju u stanje zadovoljstva i ponosa, a time ubrzava uspjeano druatveno penjanje na listi moi i opeprihvaenih vrijednosti i  novih obi ajnosti, zbog toga lakae dolazi do fizi koga sredstva (druatveno neprihvatljivog) koje nerazumno i nepotrebno unosi u sebe (cigarete, alkohol, droge, prekomjerna koli ina hrane). Koprek u svojoj knjizi Zlo vrijeme za dobro ka~e:  U negativnoj strani naae tjelesnosti utemeljena je mogunost koju u sadaanjem stanju ne mo~emo nadii  mogunost zloe i grijeha. Tu postajemo svjesni onoga ato Biblija ozna uje pojmom meso, svjesni da je naaa tjelesnost izvor grijeha i opa ina. Ona to mo~e biti na podru ju spoznaje, bilo na podru ju htijenja. Naime, tjelesnost nam blokira naa spoznavajui pogled koji tra~i jedinstvo te se tako jednostavno raspraujemo u la~ i surogate. Ili, naae se htijenje spuata na nagone i zaboravlja svjetlo slobode. Gdje tako postanemo meso, dogaa se rascjep u nama samima. Tu se razbolijevamo i otuujemo od sebe i od drugih.  Svaka epoha nosi svoju vremensku i prostornu prepoznatljivost koja se prelijeva u novo doba stvarajui novu zbiljnost nu~no ne bolju, u kojoj se ostvaruju, ozbiljuju, individualne, pojedina ne svijesti koje izgrauju vlastite odluke glede projiciranja svojih ~elja, mogunosti i ostvarenja. U tom kontekstu promialjanja Hegelove Fenomenologije duha mo~e se rei da epohe u kojima se ovjek realizira nose svoje naivnosti i neposrednosti. Uglavnom na takav na in da se krene neposredno prema neposrednom biu (u naaaj epohi to je ovisnost kroz sredstva, konzumerizam). Svaki ovisnik neposredno upoznaje svoje sredstvo, nu~no u startu naivno, ugodno, opijeno, misti no. Za ovisnika to je, prije svega, osjetilno zahvaanje sredstva. Fizi ko sredstvo koje mo~ea komunicirati vizualnim, kognitivnim putem i u kojem sredstvo ne reagira na tvoj opetovani odnos, za takvog ovjeka prelazi u sfere osjetilno nebitnoga. Sredstvo je u umnom procesu doalo do objektiviteta kroz samu ideju u mialjenju. Eugen Fink promialjajui Hegelovu Fenomenologiju duha u kontekstu izre enoga piae:  Na in bitka ovjeka, tako da bude pro~et i tjeran nedostajuom slutnjom ideje, nazivamo transcendencijom e~nje. Daleko od svoga sentimentalnoga smisla te rije i, ona ovdje zna i tendenciju kretanja kona noga prema beskona nome, uvjetovanoga prema neuvjetovanome, relativnog prema apsolutnome, pojave prema biti. U toj se melankoliji duha ukorijenjene sve stvarala ke snage ovjeka  Ova misao Finka govori u duhu Hegelove filozofije o e~nji, ~udnji duha da se oslobodi i postane ista ideja apsolutnoga. U ovisni kom strukturalnom pogledu, ovisnik mora proi svoje sredstvo fizi kim, psihi kim, emotivnim konceptom postojanja, ako misli pre~ivjeti kao bie, nu~na je negacija sredstva kroz objektivitet cjelokupnog zna enja i odnosa sa sredstvom. U simbolici uvjetovanosti kroz zadanost biokemijske i ope strukture sredstva, zna i samo fizi ko-psihi ku ovisnost koja je ordinirana ograni enoau kemije sredstva, time ne uniatava specifi nost niti mogunost same ideje da se mo~e biti u uvjetovanoj zaka enosti na ono openito i svakom pripadajue, ato ne zna i po automatizmu da ste ovisni u misleem, spoznajnom konceptu, ve, kroz airinu duha, ovisnik tra~i specifi nost u negaciji zadanosti kroz stvar ili sredstvo u svijesti, te~ei ideji, slobodi, odnosno bje~ei iz kona nosti propadajueg i po sebi destruktivnog sredstva. U ovom dijelu ovisni kog rasta prema istinskom i slobodnom znanju o sredstvu, mo~emo govoriti o racionalnom spoznajnom zahvaanju sredstva kroz njegovu samu ideju i bit. Ideja koja je svjesna same sebe u svim dimenzijama svoje stupnjevitosti znanja o sebi od razine pukog osjeta, znanja, apsolutne znanosti ili filozofije za Hegela predstavlja duh. Duh kod Hegela egzistira kao cjelina gdje svi sastavni dijelovi takvog duha dobivaju svoju istinitost i vrijednosti tek ako su integrirani u sustav takvog duha. U samom Hegelovom duhu razum je u poziciji konstantnog ukidanja samog sebe do razine nu~nosti, ne dr~ei imanentni sadr~aj stvari u svome fokusu. Formalni razum nikad se ne daje samoj stvari ili njezinoj predmetnosti; on ne zahtijeva nikakvu openitost svojih akcija prema zbiljnosti. Zadr~avanje informacija u okviru formalnoga razuma svodi se na predvianje cjeline, ne ulazei u pojedina nost opstanka. Formalni um svakidaanje odnose rjeaava iz dimenzije neposrednoga iskustva koje ne mo~e po Hegelu producirati u pojedina nost, odnosno u samom problemu promialjanja odreenog predmeta. Hegel iznosi stav u kojem prirodni um nema mogunost da na nivou pojedinca ili grupe doe do razine pojma, iz kojeg se mo~e proizvesti opost znanja i potpuno oblikovana spoznaja koja donosi objektivni iskorak u odnosu na gledanje upitnosti neke oposti koju ispitujemo novom metodologijom u novom vremenu. Ovisnik konzumirajui sredstvo, uzimajui ga uvijek kroz iste biokemijske i psiholoake momente, razumije ga samo kroz perceptivne odnose, ulazak u viai stupanj razumijevanja diferentnosti sebe kroz zadano i openito sredstvo ne mo~e se uspostaviti jer dinamika openitosti ~udnje kroz sredstvo ne otvara specifi nost duha individue, ve openiti sustav iste fizioloake refleksne ugode (svaki uvjek jednako guta hranu koja je u ~drijelu, to ga odreuje openito u gutanju, a ono ato guta i kako je do sredstva doaao odreuje njegovu specifi nost u procesu gutanja) jednak svim ljudima koji konzumiraju to isto sredstvo (opijati). 2.5.6 Zdravorazumski kontekst kroz iracionalnost ovisnosti Zdravim razumom ili formalnim razumom mo~emo doi do kona ne spoznaje, on je za Hegela u svojoj biti duboko analiti an i liaen bilo kakve mogunosti za sintezu koja mo~e iskora iti u objektivnost duha. On je jedina prepreka ili mogunost iskoraka u otkrivenju novog, ato je svrha svakoga duha koji je u vje noj kretnji. Preko zdravog razuma ulazimo u svijet pojavnoga znanja koji je za Hegela nedostatan oblik spoznavanja. Iz njega se teako dolazi do napredovanja gdje pojam, kako ka~e Hegel, ne odgovara predmetu, a predmet pojmu ato je slu aj u metodologiji znanstvenoga spoznavanja. Ulaskom u znanstvenu metodologiju promialjanja stvaramo poziciju mjerljivosti i mogunosti ponavljanja, odnosno istra~ivanje istinitog odnosa pojma i predmeta pod kontrolom svijesti. Princip razumijevanja prirode predmeta i istra~ivanje pretpostavki prolazi kroz svijest koja daje mjerilo po sebi samoj, a istra~ivanje joj slu~i za kompariranje razlikovanja izmeu sebe same i razlike koja je dobivena u samoj metodologiji istra~ivanja u tom podru ju, gdje kako ka~e Hegel, le~i moment istine. Hegel ka~e:  Na onome dakle ato svijest unutar sebe proglaaava kao ono po sebi, ili kao istinito imamo mjerilo ato ga ona sama postavlja da njime mjeri svoje znanje. Nazovemo li znanje pojmom, bit ili ono istinito pak postojeim predmetom, onda se ispitivanje sastoji u tome, da se razmotri, da li pojam odgovara svom predmetu. Nazovemo li pak bit ili ono to je predmet po sebi pojmom i pod predmetom naprotiv razumijemo njega kao predmet, naime kako je on za neto drugo, onda se ispitivanje sastoji u tome, da razmotrimo, da li predmet odgovara svom pojmu. Vidi se zacijelo da je oboje isto; ono bitno meutim le~i u tome da se toga vrsto pridr~avamo u cjelokupnom istra~ivanju, da oba ta momenta: pojam i predmet, ono biti za neato drugo i biti po sebi samome padaju u samo znanje ato ga istra~ujemo, i da nam time nije potrebno da mjerila donosimo sa sobom i da pri istra~ivanju primjenjujemo svoje domialjaje i misli; time ato ih izostavljamo posti~emo to da razmatramo stvar kakva je ona po sebi i za sebe samu.  Hegel nam ka~e da samo spoznaja predmeta i sama spoznaja pojma o tom predmetu ne donosi nikakvu kona nu istinu ako ne izostavimo unutraanje predrasude izazvane prethodnim saznanjima o stvarima koje smo spoznavali u nekom odreenom kontekstu, a nasluuje se i u samoj stvari koju trenutno istra~ujemo. Nije sama bit u predmetu koji trenuta no istra~ujemo, koji je povezan s naaim iskustvom uronjenim u naau subjektivnost; subjektivnost iskrivljuje samu stvar, vodila nas je nepredmetnost promialjenih i definiranih spoznaja. Vremenom dolazi u poziciju zdravog razuma, a kao takva nisu zgodna za sinteti nost i iskorak k naprijed i istinitosti. ini se da za Hegela rije  domialjanje upravo donosi taj iskorak iz svih prijaanjih spoznaja (znanja i zdravog razuma), briae naae zablude i vodi nas prema viaim ciljevima smisla ~ivota. Domialjanjem ukidamo staro mialjenje ispitujui sve mogue istine pojma koje su usko i specifi no vezane uz svijest ato se na predmetu (koji je nepromjenjiv) rascjepljuje, ulazei u proturje je. Tako bi se ukinulo ono nebitno i krenulo prema suprotnosti od onoga ato smo prije znali o samoj promatranoj stvari prema bitnome. Jednostavna i nepromjenjiva svijest se mora osloboditi same sebe jer ono ato je nepromjenjivo za Hegela pripada tuoj biti, odnosno dimenziji iskustva koje je ia ezlo u vremenu i prostoru i da apsolutno daleko ostaje iza nas:  U tom vraanju u sebe postao je za nas njezin drugi odnos, tj. odnos ~udnje i rada koji svijesti potvruje unutraanju izvjesnost u samu sebe, ato ju je postigla za nas ukidanjem i u~ivanjem tue biti, naime te biti u obliku samostalnih stvari. Nesretna pak svijest nalazi sebe samo kao onu koja ~udi i radi; za nju ne postoji, da u osnovi le~i unutraanja izvjesnost, da sebe tako nae i da je njezin osjeaj biti taj samoosjeaj. Budui da ona tu izvjesnost nema za samu sebe, ostaje njezina unutraanjost naprotiv joa izlomljena izvjesnost same sebe; potvrenje ato bi ga dobila radom i u~itkom, zato je isto tako izlomljeno; ili ona sama sebi naprotiv mora uniatiti to potvrenje, tako da u njemu doista nae potvrenje, ali samo potvrenje onoga ato je ona za sebe, naime potvrenje svoje razdvojenosti.  U nastojanju da objasni kretanje duha Hegel zdravi razum ili formalni um eliminira kao mogunost kona nog odgovora o istini, odnosno o spoznaji. On nastoji utvrditi i protuma iti identitet samog mialjenja i bitka koji se pojavljuju kao imbenici idealnog i realnoga podru ja koje se treba ujediniti kao znanstvenu spoznaju. To jedinstvo izra~eno u apsolutu traje u beskona nom dijalekti kom procesu koje vje no nastaje. Zato Hegel ka~e da se spoznaja ne mo~e odr~ati u obliku zora, ve u obliku pojma jer samo u njemu mo~emo nai mogunost dijalekti ke sinteze. Ostati kod zora zna ilo bi ostati kod pojedina nosti dok kroz pojam dohvaa zna enje pojedina nosti, a s tim zna enjem se mo~e povezati u razvojnu cjelinu. Takva dijalekti ka metoda je u trenutku i metoda spoznavanja i zakon stvarnosti. Odnos izmeu same stvari i moje svijesti, ka~e Hegel, le~i u izvjesnosti same stvari koja me pri svome razotkrivanju odreuje iz same biti stvari koju ja ~elim predo iti svojoj svijesti kroz znanje, dok moje otkrivajue ja predmetu daje izvjesnost otkria njegove istine. Iako predmet jest bez obzira zna li se za njega ili ne zna, dok znanje bez svoga predmeta ne postoji. Hegel ka~e:  Promatra koj svijesti nije meutim stalo do toga da se taj odnos odredi. Jer to ionako nije mozak, ato kao animalni dio stoji na jednoj strani, nego mozak kao bitak samosvjesne individualnosti.  Kao stalni karakter i svjesno djelovanje koje sebe pokree, ona je za sebe i u sebi; tom bitku za sebe i u sebi stoji nasuprot njezina zbilja i opstanak za drugo; bitak za sebe i u sebi jest bit i subjekt, koji u mozgu ima bitak, koji mu je podreen i svoju vrijednost dobiva samo zna enjem koje je u njemu. No, druga je strana samosvjesne individualnosti, strana njezina opstanka, bitak kao samostalan i subjekt ili kao neka stvar, naime kost; zbiljnost i opstanak ovjeka kost je njegove lubanje.  To je odnos i razum, ato ga obje strane te veze imaju u svijesti koja ih promatra.  Zadaa znanja, odnosno duha le~i u tome da istra~uje sve datosti samoga predmeta ija istina i sama bit mogu biti deducirana kao privid ili neistina, u takvoj analizi svijesti ili onog ja s kojim dolazim do  kona ne istine u odnosu na predmet koji istra~ujem treba u  startu eliminirati zdravi ili formalni razum. On ne mo~e doi do opeva~eeg univerzalnog pravila i njegovo iskustvo ili osjetilnost se iskazuje kao nepouzdano ili privid. Pojavom znanosti kao jednog oblika znanja, ovo znanje kao i sve pojave, mo~e biti neistina. Svijest kao filtar talo~i i puata da prolazi kroz manifestaciju samosvijesti, iskustvo slu ajnoga znanja, negirajui spoznato, dolazei preko svega toga do znanosti. Obrazovanje svijesti do same znanosti mo~e se shvatiti kao realnost ispitivanja predmetnosti, no preko filozofije mi se trebamo izdii iznad pukotine onog ato je po sebi i onoga ato je za nas. Tako je svijest dobila ulogu arbitra i ima mogunost i potrebu ispitati ono ato razlikuje neki bitak po sebi i bitak za drugoga, predmet i pojam, istinu i izvjesnost. Hegel ka~e da je ovjek bie samosvijesti, on sve pojave koje okru~uju njegov duh ili mu se otvoreno nude mora ponaosob staviti u kontekst svoje subjektivne koncepcije. Mogunost ulaska u objektivno razumijevanje same stvari, odnosno datosti on mora dovest u smisao za iskorak prema slobodi. Sloboda odluke, danas, za razliku od vremena kad je znanje tretirano kao vrlina koja je u svojoj biti donosila univerzalne principe pomaka, iskoraka prema  boljem , jasnijem, stvara ko nice prema mogunosti ulaska u znanje, odnosno u znanost. Formalni razum nikad se ne daje samoj stvari ili njezinoj predmetnosti; on ne zahtijeva nikakvu openitost svojih akcija prema zbiljnosti. Zadr~avanje informacija u okviru formalnoga razuma svodi se na predvianje cjeline, ne ulazei u pojedina nost opstanka. Hegel ka~e, mislei na formalni razum:  Umjesto da ue u imanentni sadr~aj stvari, taj razum uvijek previa cjelinu i stoji iznad pojedina nog opstanka o kojem govori, tj. on ga uope ne vidi. Znanstveno pak spoznavanje zahtijeva naprotiv predati se ~ivotu predmeta ili, ato je isto, da se pred sobom ima i izrazi njegova unutraanja nu~nost.  Formalni um svakidaanje odnose rjeaava iz dimenzije neposrednoga iskustva koje ne mo~e po Hegelu producirati u pojedina nost, odnosno u sami problem promialjanja odreenog predmeta.  Prirodna svijest, tvrdi Hegel, ne mo~e, niti se trudi, doi u poziciju nekog viaeg znanja. On vrlo esto u uobi ajenom ~ivotu supstituira filozofsko znanje, stavljajui se u ekvivalent spoznajno-obrazovnih kretnji preko kojih je duh dospio do znanja. Supstituiranost filozofskoga znanja i njegovo provoenje kroz uoobi ajenost trivijalnog, svakidaanje  konzumentnog poluinformacijskog ~ivljenja, dovelo je do uruaavanja zdravoga ljudskoga razuma, kao potencije u iskorak prema iskristaliziranom i jasno definiranom pojmu ato se kroz samosvijest oblikuje u samo znanje o stvari. Drugim rije ima, Hegel iznosi stav u kojem prirodni um nema mogunost da na nivou pojedinca ili grupe doe do razine pojma, iz kojeg se mo~e proizvesti univerzalnost znanja i potpuno oblikovana spoznaju koja donosi objektivni iskorak u odnosu na gledanje upitnosti neke oposti koju ispitujemo novom metodologijom u novom vremenu. 2.5.7 Hegelova duhovnost u kontekstu ~udnje Kad bi duh bio samo supstancijalnost, ne bi bio ono mislee, ili samo samosvijest tada ne bi bila supstancija onog opstojeeg. Jedino kao po-sebi i za-sebe opstojee on je ona samosvijest koja ini bitno svojstvo predmeta, odnosno kao opstojea-posebitost on je ono po samom sebi postojee. Kao opstojea-zasebitost on je bitak izvan-sebe jer je sam sebi suprostavljen (obrazovanje). Duh je, zna i, jedinstvo onog  po-sebi , i onog  za-sebe . Mo~emo zaklju iti da se duh pokazao kao ono iz-sebe-izlazee, ono ato se otkriva, objavljuje, i on upravo kroz te procese nalazi samog sebe kao duh. On, duh, je uistinu on sam u povratku u samog sebe. O tome Hegel ka~e:  No, duh sam postaje predmetom, jer on je to kretanje da sebi postane neato drugo, tj . predmet svoje vlastitosti i da ukine taj drugobitak. A iskustvom se upravo naziva to kretanje, u kojem se ono neposredno, neiskuaano, tj. Apstraktno  bilo to osjetilnog bitka ili samo pomialjene jednostavnosti  otuuje i tad se iz tog otuenja vraa k sebi, i time je tek sad prikazan u svojoj zbiljnosti i istini, a isto tako kao vlasniatvo svijesti.  Kako bismo mogli razumjeti put svijesti od osjetilne izvjesnosti do apsolutnoga znanja, treba dobro razraditi Hegelov Predgovor i Uvod gdje on objaanjava temeljne pojmove Fenomenologije duha. Prvo bi trebalo razjasniti sam pojam duha u Fenomenologiji duha gdje je duh shvaen kao jedinstvo supstancije i subjekta. Pojam duha u Fenomenologiji duha u svom zavranom obliku se pokazuje kao jedinstvo triju faktora: 1) Duh je  bit ili po sebi opstojee ato zna i da je on ono ato jest po sebi samome, ato zna i da je duh prvo supstanca. U ovom slu aju on je predmet antropologije. 2) Duh se zatim pojavljuje kao  za sebe opstojee ili samosvijest, a samosvijest je neato ato jest za samu sebe. To zna i da je duh ono mislee, to je ono ato se odnosi na samoga sebe, a ujedno duh je razlikovanje u sebi samoga sebe. Kako je duh ono apsolutno, to razlikovanje u sebi nije razlikovanje sebe od drugoga, nego u samom sebi postajanje drugim u samome sebi, a istovremeno izla~enje iz samoga sebe. Za Hegela je on ovdje predmet fenomenologije duha. 3) Ono drugo ato se duhu suprotstavlja kao samosvijest je on sam, time je njegovo izla~enje van sebe ujedno ostajanje u samom sebi. Duh je tako  po  i  za  sebe niti sama posebnost odnosno supstancija, niti sama zasebitost, odnosno samosvijest. Put razvoja duha u njegovoj zavranoj fazi iskazuje se kao put od  po- sebi preko onog  za  sebe do onog  po  i- za  sebe , ato zna i da je duh u obliku u kojem je stvorio svoj lik jedinstvo onoga  po  sebi i  za  sebe , tj. jedinstvo supstancijalnosti i samosvijesti. Hegel ka~e:  Ili na drugi na in, ako se pojam nazove onim ato je predmet po sebi, a predmet pak onim ato je on kao predmet ili za neato drugo, onda se jasno vidi kako bitak po sebi i bitak za neato drugo jest isto, jer je ono po sebi svijest ;ona je pak isto tako ono, za ato neato drugo (ono po sebi) jest; a za nju je to da ono po sebi predmet i njegov bitak jest isto za neato drugo.  Ovako koncipiran duh za Hegela predmet psihologije. Ta tri bitna odreenja subjektivnog duha moraju postati predmet znanja samog duha, gdje e se dijalekti kom kretnjom kroz um kao svijest osloboditi u objektivitet, odnosno u svijest o pojmu. Zna i ako se jastvo u obliku refleksije naziva subjekt, tada se subjektivnost subjekta odreuje iz kretanja, dokidanja, negacije i posredovanja i to je dijalekti ko kretanje teze, antiteze i sinteze, onda je s time subjekt jednozna an s pojmom. Da bi se subjekt izjedna io s pojmom, zna i potrebno je dokidanje obi ajnosti, odnosno znanja koja ne mogu dohvatiti i zadobiti apsolutno znanje, odnosno ui u formu znanosti, a time i k istini. Hegelu je duh kretanje jastva koje je u suprotnosti spram svijeta, ali je i postupno dokidanje te suprotnosti. Svijest prvo ulazi u predmet, ali se istovremeno i izdi~e iz njega kao subjekt. U kontekstu ovisnosti o nekom sredstvu odnos subjekta s objektom ugode vrlo brzo postaje obrnut, subjekt postaje objekt, a objekt, sredstvo ovisnosti negira mogunost postojanja svijesti o sebi. Sredstvo upoznaje subjekt, a sadaanji objekt u tom odnosu percipira da je upoznao i kodirao sam subjekt, kojeg kontrolira bivai objekt, objekt ugode koji se vremenom transformira u sredstvo prisile. Ovisnik ne uspijeva negirati sebe kroz sredstvo, ve sredstvo negira njega kao osobu koja je sad identitet openitosti samoga sredstva. Mnogi se istra~iva i Hegela sla~u da je Fenomenologija duha trebala biti  znanost iskustva svijesti i ona je u svome prvom dijelu to i bila. Hegel je u svome Predgovoru izvraio jasno odvajanje znanosti od svijesti. Hegel iznosi sljedee:  Znanje, kakvo je ono isprva, ili neposredni duh jest ono neduhovno, osjetilna svijest. Da bi se pretvorilo u pravo znanje ili da bi se proizvelo element znanosti koji je sam njegov isti pojam, on treba da se radom probija kroz dugi put.  Nadalje, Hegel govori da znanost nastupa u obliku  likova u odnosu na sami  predmet , a taj predmet je ozna en kao pojavljujue znanje, ono koje sa injava iskustvo, a ne znanost. Hegel ka~e:  Neposredni opstanak duha, svijesti, ima dva momenta: moment znanja i moment predmetnosti koja je znanju negativna. Budui da se duh u tom elementu razvija i izla~e svoje momente, to njima pripada ta opreka, i oni se svi pojavljuju kao likovi svijesti. Znanost u tom putu jeste znanost o iskustvu, ato ga ini svijest; supstancija se razvija tako, kako su ona i njezino kretanje predmet svijesti. Svijest ne zna i ne shvaa niata ato ne bi bilo u njezinu iskustvu jer ono ato je u njemu jest samo duhovna supstancija, i to kao predmet nje same. To pojavljujue znanje je prikaz puta prirodne svijesti, za Hegelov sustav to bi zna ilo samorazumljivost subjekta u odnosu spram samog sebe kao subjekta i onoga suprotstavljenog u njemu, dakle predmeta i objekta, a na osnovi tog dvostrukog odnosa isti e se izvjesnost samoga sebe i predmeta s kojim stoji u znanom odnosu. Kartezijanski princip samosvijesti jest samorazumljivost u Hegelovu sustavu.  Prirodna svijest za Hegela ne zna i nikako neki oblik  tjelesnosti ili  organske prirode ,ve duh nadvladava samu organsku prirodu i oblikuje se k  svijesti , zatim k  samosvijesti , i  umu , a samo obrazovanje slu~i za troaenje neorganske prirode ili zdravog razuma. Ovaj princip nadvladavanja sredstva u konceptu oporavka ovisnika trebao bi biti jedan od temeljnih modusa razumijevanja odnosa ovisnika i sredstva, u prvom koraku kroz oporavak treba raditi na procesima razumijevanja ukidanja, preoblikovanja emotivnih koncepata prema sredstvu. U drugom koraku treba u airem smislu te rije i obrazovati ovisnika o njegovu duhovnom, mentalnom, spoznajnom, umnom stanju kroz svijest o neslobodi i nepravi nosti u kontekstu sredstva i njegovih mogunosti prema ostvarivanju i otvaranju sebe kroz neizvjesnost i neo ekivanost osobnog i druatvenog ~ivota. U treem stupnju, oporavak kao takav postaje lijek za sam ~ivot, u procesima samosvijesti osobnost ukida ~udnju kroz predmetnost te njegov ~ivot postaje prostor tra~enja ugode u svim mogunostima vidjeti sebe u neizvjesnosti. Hegel ka~e:  Njegova obrazovanost i njegova vlastita zbiljnost stoga je ozbiljenje same supstancije. Vlastitost je sebi zbiljska samo kao ukinuta. Stoga ona za sebe ne sa injava jedinstvo svijesti o samoj sebi i predmetu, nego joj je predmet ono njezino negativno.  Vlastitoau kao duaom izgrauje se dakle supstancija u svojim momentima tako, ato ono opre no oduhovljuje ono drugo, ato svaki moment svojim otuenjem daje postojanje drugome, a isto ga tako dobiva od njega. Ujedno ima svaki moment svoju odreenost kao neprevladivo va~enje i vrstu zbiljnost naspram drugoga. Mialjenje fiksira tu razliku na opi na in apsolutnim suprostavljanjem dobroga i ravoga, koji  izbjegavajui se uzajamno - ni na koji na in ne mogu postati isto.  Opa neorganska priroda ovjeka, zna i njegova zate ena okolnost pri procesu sazrijevanja, navike, obi aji religije i drugi konteksti koji odreuju odreenu individualnost u procesu razumijevanja odreuje svijest, odnosno cjelokupna situacija u kojoj se nalazi svijest. Sam Hegel je bio uvjeren da je upravo njegovo doba vrijeme stvaranja i prijelaza u novu epohu koja donosi neato novo u razvoju duha. Hegel smatra da je staro doba u razvoju svijesti imalo svoju prvu prekretnicu u filozofiji Descartesa. Descartes je utemeljio princip novije filozofije iz bitka jastva, subjekta, tj. kako misli Hegel, princip subjektivnosti subjekta je neposredna izvjesnost samog sebe, a na taj na in bezuvjetni bitak . Na taj na in jastvo postaje svjesno i drugih formi koje odreuju sadr~aje njezinih predod~bi, misaonih odreenja, razuma, prirode, osjetilnosti. Hegel nam ka~e da samo spoznaja predmeta i sama spoznaja pojma o tom predmetu ne donosi nikakvu kona nu istinu ako ne izostavimo unutraanje predrasude izazvane prethodnim saznanjima o stvarima koje smo spoznavali u nekom odreenom kontekstu, a nasluuje se i u samoj stvari koju trenutno istra~ujemo. Nije sama bit u predmetu koji trenuta no istra~ujemo, koji je povezan s naaim iskustvom uronjen u naau subjektivnost; subjektivnost iskrivljuje samu stvar, vodila nas je nepredmetnost promialjenih i definiranih spoznaja. Hegel pojaanjava:  Ako sad pogledamo na obujam odnosa uope, u kojima se mo~e promatrati kako samosvjesna individualnost stoji spram onog svojeg izvanjskog, onda e preostati joa neato, ato promatranje joa mora da sebi napravi svojim predmetom. U psihologiji je to vanjska zbiljnost stvari, koja u duhu treba da ima svoju kopiju svjesnu sebe i da ga u ini pojmljivim. U fiziognomici naprotiv ima on da se spozna u svom vlastitom izvanjskom kao u nekom bitku koji je govor  vidljiva nevidljivost  njegove biti. Preostaje joa odreenje one strane zbiljnosti, da individualnost iskazuje svoju bit na svojoj neposrednoj, vrstoj, pukoj, postojeoj zbilji.  Vremenom dolazi u poziciju zdravog razuma, a kao takva nisu zgodna za sinteti nost i iskorak k naprijed i istinitosti. ini se da za Hegela rije  domialjanje upravo donosi taj iskorak iz svih prijaanjih spoznaja (znanja i zdravog razuma), briae naae zablude i vodi nas prema viaim ciljevima smisla ~ivota. Domialjanjem ukidamo staro mialjenje ispitujui sve mogue istine pojma koje su usko i specifi no vezane uz svijest ato se na predmetu (koji je nepromjenjiv) rascjepljuje ulazei u proturje je. Tako bi se ukinulo ono nebitno i krenulo prema suprotnosti od onoga ato smo prije znali o samoj promatranoj stvari, prema bitnome. Ovisnik uronjen u sredstvo ugode, fokusiran na ugodu kroz vrstou i nepromjenjivost sredstva, openitosti ~udnje u zadovoljavanju biokemijske asocijacije i instinkta, ne uspijeva razlu iti kroz racionalne postulate ato mu je bitno dugoro no i atetno kratkoro no. Paradoksalno stanje ovisnosti o ituje se na viae ravni kako u osobnosti ovisnika, tako i u druatvenom kontekstu, jedan je da subjekt (ovisnik koji je duboko uvjeren da e on beskona no kontrolirati sredstvo ugode, a ne sredstvo njega) postaje objekt. Odnosno, sva svojstva sredstva koja su nepromijenjiva postaju va~ea za ovisnika koji postaje objekt i nepromjenjiv (ne mo~e svojom voljom prestati uzimati sredstvo, uzima ga van kontrole uma), a sam subjekt koji je bio objekt postaje promjenjiv. Ovisnik u tra~enju ugode u nedostatku svog sredstva ~udnje, ugode, vrlo esto sam bira supstitucijska sredstva kako bi zadovoljio svoju fizioloaku i psihi ku potrebu ili ga namee samo druatvo u obliku legalnog sinteti kog pripravka koji mijenja ilegalno zabranjeno sredstvo. To sredstvo ~udnje koje ovisnik pokuaava negirati uzimajui nanovo to isto sredstvo ugode, ovisnosti, na principima gaaenja puke ~ei, ne uviajui prazninu duha koja ga tjera toj ~ei. Puni se fizoloaki, a gasi se kao duhovno i mislee bie. Ne bi li taj prazni duh napunio smislom i injenicama koje e nositi slobodu i razli itost, a ne samo besmisao, hranei se samo vodom, ne uzimajui stvarnu hranu kao izvor i energiju ~ivota, potrebno je izai u obrazovanje i rad na vlastitom duhu ne bismo li ugasili ~e za openitim, a otvorili ~udnju prema specifi nom, jedinstvenom i samosvjesnom iskoraku prema samom sebi. Hegel taj rad na duhu objaanjava na sljedei na in:  No, osjeaj apsolutne moi uope i posebno osjeaj slu~be samo je razrjeaenje po sebi, i premda je strah od gospodara po etak mudrosti, svijest je u njemu za sebe samu, a ne bitak za sebe. Radom pak dolazi ona k samoj sebi. U momentu, koji odgovara ~udnji u svijesti gospodara, inilo se doduae da je svijesti koja slu~i pripala strana nebitnog odnosa spram stvari, tim ato stvar u njemu zadr~ava svoju samostalnost. }udnja je sebi pridr~ala isto negiranje predmeta i time nepomijeaani samoosjeaj. No, samo to zadovoljenje stoga je tek neko ia ezavanje, jer mu nedostaje predmetna strana ili postojanje. Rad je naprotiv obuzdana ~udnja, zaustavljeno ia ezavanje ili on obrazuje. Negativni odnos spram predmeta pretvara se u njegov oblik i u neato trajno jer predmet ima samostalnost upravo za onoga tko radi.  2.5.8 Destrukcija spoznajnih procesa kroz sredstva Jedinstvo svijesti predstavlja za Hegela nemogunost otkidanja od nebitnoga, odnosno ostajanje na razini zdravog razuma. Ovisni ka svijest ne mo~e postii  ubijanje svoje prirodnosti , ona stalno ostaje u ugodi ili jednostavnoj i duboko iskustvenoj dimenziji o ekivanja te iste ugode u punoi prisjeanja one prve, udarne, ~uene dimenzije samog sredstva. Jednostavna i nepromjenjiva svijest se mora osloboditi same sebe jer ono ato je nepromjenjivo za Hegela pripada tuoj biti, odnosno dimenziji iskustva koje je ia ezlo u vremenu i prostoru i da apsolutno daleko ostaje iza nas.  Razum je time doduae ukinuo svoju vlastitu neistinu i neistinu predmeta; i ato mu je time postalo, jest pojam istinitoga, kao po sebi postojee istinito ato joa nije pojam, ili emu nedostaje bitak za sebe svijesti i emu razum, a da u tome ne zna za sebe, puata na volju da to bude. To provodi njegova bit sama za sebe, tako da svijest nema udjela u njegovu slobodnom realiziranju, nego to realiziranje samo promatra i isto shvaa. Stoga ima najprije mi da stupimo na njezino mjesto i da budemo pojam koji oblikuje ono ato je sadr~ano u rezultatu; na tom oblikovanu predmetu ato se svijesti pru~a kao neato postojee, pretvara se ona tek u svijest koja poima.  U nastojanju da objasni kretanje duha Hegel zdravi razum ili formalni um eliminira kao mogunost kona nog odgovora o istini, odnosno o spoznaji. On nastoji utvrditi i protuma iti identitet samog mialjenja i bitka koji se pojavljuju kao imbenici idealnog i realnoga podru ja koja se treba ujediniti kao znanstvenu spoznaju. To jedinstvo izra~eno u apsolutu traje u beskona nom dijalekti kom procesu koje vje no nastaje. Zato Hegel ka~e da se spoznaja ne mo~e odr~ati u obliku zora, ve u obliku pojma jer samo u njemu mo~emo nai mogunost dijalekti ke sinteze. Ostati kod zora zna ilo bi ostati kod pojedina nosti, dok kroz pojam dohvaa zna enje pojedina nosti, a s tim zna enjem se mo~e povezati u razvojnu cjelinu. Takva dijalekti ka metoda je u trenutku i metoda spoznavanja i zakon stvarnosti. Odnos izmeu same stvari i moje svijesti, ka~e Hegel, le~i u izvjesnosti same stvari koja me pri svome razotkrivanju odreuje iz same biti stvari koju ja ~elim predo iti svojoj svijesti kroz znanje, dok moje otkrivajue ja predmetu daje izvjesnost otkria njegove istine. Iako predmet jest, bez obzira zna li se za njega ili ne zna, dok znanje bez svoga predmeta ne postoji. Zadaa znanja, odnosno duha le~i u tome da istra~uje sve datosti samoga predmeta ija istina i sama mo~e biti deducirana kao privid ili neistina, u takvom propitivanju (razmialjanju) svijesti ili onog ja s kojim dolazim do  kona ne istine u odnosu na predmet koji istra~ujem treba u  startu eliminirati zdravi ili formalni razum. On ne mo~e doi do opeva~eeg univerzalnog pravila i njegovo iskustvo ili osjetilnost se iskazuje kao nepouzdano ili privid. Pojavom znanosti kao jednog oblika znanja, ovo znanje, kao i sve pojave, mo~e biti neistinito. Svijest kao filtar talo~i i puata da prolazi kroz manifestaciju samosvijesti, iskustvo slu ajnoga znanja, negirajui spoznato, dolazei preko svega toga do znanosti. Hegel ka~e:  Predmet je dakle djelimice neposredni bitak ili meka stvar uope, ato odgovara neposrednoj svijesti; djelimice je predmet neko svoje postojanje druga ijim, njegov odnos ili bitak za drugo i bitak za sebe , odreenost, ato odgovara opa~anju, djelomice bit ili ono ope, ato odgovara razumu. On je kao cjelina zaklju ak ili kretanje onog opeg odreenjem do pojedina nosti, kao i obratno kretanje od pojedina nosti pomou nje kao ukinute ili odreenjem u ono ope.  Obrazovanje svijesti do same znanosti mo~e se shvatiti kao realnost ispitivanja predmetnosti, no preko filozofije mi se trebamo izdii iznad pukotine onog ato je po sebi i onoga ato je za nas. Tako je svijest dobila ulogu arbitra i ima mogunost i potrebu ispitati ono ato razlikuje neki bitak po sebi i bitak za drugoga, predmet i pojam, istinu i izvjesnost. Predmet iz okvira osjetilnosti odnosno zapa~anja prelazi u viai stupanj kad ja znam za njega i kad nije u okviru ili dosegu moje posredne vizualne, sluane ili bilo koje druge osjetilnosti. Ono je potisnuto u moje ja, u neposrednost mojeg gledanja, sluaanja. Hegel ka~e da :  Stvar je Ja; u ovom je beskona nom sudu stvar zapravo ukinuta; ona nije niata po sebi; ona ima zna enja samo u odnosu, samo pomou Ja i njegova odnosa spram nje.  Hegel ka~e da je ovjek bie samosvijesti, on ponaosob sve pojave koje okru~uju njegov duh ili mu se otvoreno nude mora ponaosob staviti u kontekst svoje subjektivne koncepcije. Mogunost ulaska u objektivno razumijevanje same stvari, odnosno datosti on mora dovesti u smisao za iskorak prema slobodi. Sloboda odluke, danas, za razliku od vremena kad je znanje tretirano kao vrlina koja je u svojoj biti donosila univerzalne principe pomaka, iskoraka prema  boljem , jasnijem, stvara ko nice prema mogunosti otvorenosti ulaska u znanje, odnosno u znanost. U konceptu tretiranja ovisnosti i ovisni koga stanja prema apsolutnoj istoi od ilegalnih droga, a istovremeno se daje supstitut, koji je identi an biokemijskoj strukturi ovisnikovog ilegalnog sredstva, je u logi kom smislu tautologija. Razlika meu tim sredstvima koja zatvaraju ljudsku ~udnju je samo u formalnom smislu. Sadr~ajno, to je potpuna ista stvar, kroz koju nema pomaka u svijesti ni u zdravo razumskom razlikovanju korisnog od atetnog, ispravnog od neispravnog, la~noga od istinitoga. Zato je bitno naglaaavati i u prakti nom djelovanju i u znanstvenom kontekstu, nedopustivost jednostranog i simplificiranog kodiranja bolesti ovisnosti samo kroz fizi ku i psihi ku funkciju, ve uvoditi funkcije korigiranja kroz svjesnu, samosvjesnu, duhovnu stranu, zagubljenu i zapuatenu. Ta pozicija otvara samom ovisniku sasvim drugi kontekst njegova stanja, obrazujui sebe kroz svoju destruktivnu ovisni ku zadanost, negirajui svoje zablude i destruktivna stanja razumskim odnosom prema predmetu koji mu je oduzeo i unutraanju i vanjsku slobodu djelovanja, kao odgovorne i zrele osobe, koja sustavno bez ~udnje, iracionalnosti, stje e objektivni uvid u poziciju koja ga ini zavezanim, nepokretnim. U Hegelovom apsolutnom znanju i njegovoj kretnji prema istini i spoznaji, postoji neato viae i ja e od iste pasivne kontemplacije (zdravi razum) u kojem se objavljuje bitak, a to je ~udnja koja odreuje ovjeka u njegovom bioloakom kontekstu kroz koji on otkriva sebe negirajui samu stvar koju spoznaje (jedenje hrane), apsorbira je u sebe stvarajui tako kroz negacijsko ja, ja koje mijenja bitak, stvarajui novi bitak, a ujedno razarajui dani bitak. ovjek ~eli, ~udi za ispunjenjem svoje unutarnje praznine (glad) praznei sadr~aj punine koja nije bila njegova vlastita. Takva animalna ~udnja ne dovodi ovjeka do samosvijesti, ostavlja ga na razini golog bioloakog opstanka na razini zdravoga razuma, na kojeg e utjecati kontekst i epoha u kojima egzistira i dr~ati ga u Bitku jer mu je on dan, zadan, zna i biti mu podlo~an. }udjeti za ne-Bitkom zna i osloboditi se Bitka, zna i ostvariti svoju samostalnost, svoju slobodu. }udnja za znanjem u sebi mora negirati postojeu platformu znanja, ukinuti zadanu predmetnost, postojeu stvar te transcendentirati vlastito jastvo (prirodno ja) u odnosu na zadani mu bitak, a to je za Hegela mogue jedino ako ~udnja (samosvijest) ima za predmet ne dano bie, ve ne-bie. Kod Hegela opreka istinitoga i la~noga nije neato ato je imanentno samom mialjenju, ve mijenju. Prirodu filozofske istine, koju Hegel tra~i, mogue je iznjedriti samo kroz njezinu znanstvenost. Sama istina se promatra kroz njen razvoj i u njezinim momentima. Peter Sloterdijk u svojoj knjizi  Filozofski temperamenti ka~e:  To da moramo doi do kraja da bismo mogli izrei istinu  uvjerenje je utkano u cjelinu Hegelova djela kao neraskidiv konac. Time je Hegel osnovni motiv Platonova nauka o spoznaji doveo do monumentalne visine. Spoznati neato zna i sjeati se, pojmiti zna i rekonstruirati. Mislilac iji je sustav s mnogo razloga nazvan dovraenjem zapadne ili kraansko-platonske metafizike po svojoj je biti sam metafizi ar dovraenosti. Poslije Hegela misliti filozofijski zna i donijeti kui ~etvu postojeega, a kui mo~e doi samo ono ato mo~e posvuda biti kao kod kue: duh. Kod Hegela tomu se duhu ne ~uri, on ima povijest i stvara povijest, preko lubanja postupno ulazi u posljednje uto iate, kod samoga sebe.  Stoga je zadatak filozofije, koja teako pronalazi svoju predmetnost, pribli~iti se formi znanosti. Ono ato bi ljudski zdravi razum ia itavao kao bezumlje, Hegel je vidio kao svjetle momente. Zdravim razumom joa mo~emo postii jasnou (clara) i gledati je kao spoznaju koja ne mo~e dati siguran sud, njen temelj je privid, dok s razgovijetnoau (discinta) ulazimo u spoznaju koja u sebi ne sadr~i niata drugo osim jasnih oznaka. Uloga filozofije, za razliku od zdravog razuma, trebala bi biti da tra~i svoje mjesto u unaprijed datom poretku misli i predmeta, da stvori mogunosti za izrei ono o emu se ne mo~e govoriti, ona mora biti duboko u spekulativnoj misli i tamna za razum. Uloga filozofskog sustava, filozofije kao metodoloake znanosti u prakti nom radu i teoretskom oblikovanju znanstvene literature koja se bavi mentalnim procesima, s naglaskom na Hegelovo razumijevanje zbiljnosti kroz neko sredstvo, naglaaavajui posebice ulogu samosvijesti u procesima ~udnje kroz neki predmet, stvar, pojavnost, gdje samosvijest neovisno o trenuta noj vezanosti za neki predmet, mo~e sebe dovesti da se taj duh (osobnost) vidi sutra u nekoj neizvijesnosti, da mijenja dogme, kao ato je vezanost za neko sredstvo samo bolest mozga i niata viae. Hegel nam pojaanjava:  Samosvijest je prija svega jednostavni bitak za sebe, jednak samome sebi isklju ivanjem iz sebe svega drugoga; njezina joj je bit i apsolutni predmet ono Ja, te je u toj neposrednosti ili u tom bitku svog bitka za sebe pojedina nost. `to je za nju ono drugo, jeste predmet ozna en kao nebitan i s karakterom onog negativnog. Ali ono je drugo takoer neka samosvijest; jedan individuum nastupa nasuprot drugom individuumu. Nastupajui tako neposredno, oni su jedan za drugoga u na inu zajedni kih predmeta; samostalni likovi, u bitak ~ivota  jer ovdje se postojei predmet odredio kao ~ivot  uronjene svijesti, koje jedna za drugu joa nisu dovraile kretanje apsolutne apstrakcije, kojim bi se uniatio sav neposredni bitak i da bi on bio samo isto negativni bitak sebi samoj jednake svijesti, ili se one meusobno joa nisu prikazale kao isti bitak za sebe, tj. kao samosvijesti.  To u realnosti zna i da sama problematika ovisnosti jest rjeaiva i na drugim stru nim i znanstvenim osnovama u strukturi ovisni ke problematike, drugim metodama, a sam izlazak prema samosvijesti ili slobodi duha ne mora trajati do kona nosti ( smrti), kao ato je naj eai slu aj kod teakih opijatskih ovisnika danas. 2.6 PLATONSKI ASPEKT OVISNOSTI Anti ka obi ajnost ~ivljenja i civilizacijski dosezi individue u druatvu ili polisu ravna su danaanjoj civilizacijskoj epohi zapada, jedina bitna razlika je u tehni kom skoku koji je ovjek danaanjice u posljednjih 200 godina iznjedrio, a on je za sobom povukao laganu separaciju i distinkciju u odnosu na starogr ku tradiciju i stvorio novu jezgru za razvijanje pravi nijih (humanijih) druatvenih odnosa koje pojedinac u odnosu na odreenja prava i mogunosti svoje realizacije u zadanom mu druatvu mo~e jednostavnije ostvariti. Tako je u anti kom vremenu komunikacija sa sredstvima koja mijenjaju ljudsku percepciju i razaraju um i tijelo, a potkrijepljeno velikim objektivnim neznanjem o sredstvu i subjektivnom ugodom, bilo rezervirana samo za druatvenu elitu toga doba, ato zna i da je komunikacija sa sredstvom glede druatvenog stajaliata imala ograni en domet destrukcije, patologije i doticaja s masom. Grci su uz razvijanje filozofije razvijali i perceptivnu komponentu posredniatva u tra~enju mudrosti, istine, lijepoga, kroz pijenje, uklanjajui inhibicije emocionalne i psihi ke prirode. Platon je u Gozbi tra~io mjeru ili jedinicu koli ine sredstva koja e poboljaati i testirati karakter osobe koja u zadanim okvirima promialja temu, ali i zadr~ava samokontrolu i distancu prema drugom nali ju alkohola koji je mogao oduzeti mo rasudbe i promjenu osobnosti u ono ato alkohol (sredstvo) jest, a ne osoba. Platon misli da je pijenje s nekim na symposionu najjednostavniji, najbr~i i najpouzdaniji test za karakter te osobe. Cilj je bio stvoriti podru je umjerenosti jer Grci su mislili da oni koji ne piju ili oni koji piju previae ne mogu u potpunosti iskoristiti vlastite mogunosti ni u okvirima vlastitosti (ljubav) ni polisa (pravednost, krepost). Gr ki izvoz mudrosti iaao je u korelaciji s izvozom vina, profinjenost, kultura propitivanja, poticanje hedonizma airili su se s vinom ak do ju~ne Francuske, do sjevera i Dunavske regije. Prevozei gr ko vino airila se i gr ka civilizacija, amfora po amfora, tako su gr ki trgovci i kolonizatori prenosili znanja o uzgoju vinove loze na Siciliju, ju~nu Italiju, ju~nu Francusku. `irenjem realnih i osjetilnih, perceptivnih vrijednosti airila se ideja slobode, ali i ideja ropstva. Paradoksalno je stanje svojstva slobode u samom predmetu, sredstvu koje ti omoguuje stvaranje vanjskih dobara s jedne strane, a s druge strane oduzima ti unutraanju slobodu promjene i pokreta. Za Platona taj paradoks se o ituje u dualizmu mialjenja kroz otvaranje bivanja i gibanja, kroz pojedina nost osjetilnoga. Ovisnost kao odgovor na strastveni i afektivni dio du~e kroz osjetilne ili perceptivne mehanizme u kojima nema osvijeatenosti same stvari, sredstva, stvara ropsku svijest koja ne mo~e izai u prostore neizvjesnoga, nego stalno tra~i izvjesnost, same ugode i sigurnosti u osjetilnom. Mialjeno biva skriveno, nedoku ivo. Zato sloboda ostaje neodlu na izmeu osjetilnoga i mialjenoga na svom putu prema formi zakona, ve biva uronjena u svijet uroene po~ude koja ga vodi kaosu, iz kojeg nastaje egocentrizam i instinktivno dr~anje ljudske naravi u prostorima fundamentalne biologike nesvjesnog odr~avanja openitoga u okvirima zadanoga, tj. samoga ovjeka i sredstva koje ga mijenja. U Timeju Platon naglaaava ako se ljudska duaa prepusti afektivnom i onom po~udnom u sebi, provede ~ivot u nepravdi i bezumlju. U tom iskustvenom prostoru biti ~ivota i ~ivota, raa se mialjenje ili specifi nost slobodne osobe koja stvara zakone svoje osobne unutraanje slobode. Gr ki rob izgubljen u gubitku gibanja i fizi ke slobode, a u svojoj unutraanjosti slobodan (mialjen) iznutra, vremenom je otvorio svoju slobodu i stavio je u norme zakona na razine druatvene slobode. Platon je znao da ovjekova svrha i smisao ne le~e u njemu samome, u pukoj dinamici zadovoljenja autonomnih ili vegetativnih funkcija koje su usko povezane s ugodom ili neugodom, ve se morao izlo~iti otvorenosti vremena u nu~noj borbi sa svojom naravi (zadanoau) i borbom da za njegovo bivanje biti slobodan mora biti spreman izai iz sebe van da savlada svoje naslade, obmane, a u toj dinamici je bitna hrabrost i umjerenost, ato je samo vino (sredstvo) nudilo na pladnju u inu gozbe, simpozija. Za razliku od Hegela, koji tvrdi da je hranjenje prvi oblik destrukcije i kultiviranje ovjeka prema smislu, Platon to naglaaava kroz tekuinu, nudei nam izvjesnost (Platon) i neizvjesnost (Hegel) kao glavne pokreta e prema stvaranju slobode, tj. svijesti i samosvjesnosti iz kojih proizlazi tragi nost ili ljepota ~ivota. Tragi nost je gubitak slobode, a ljepota je mogunost izbora i umjerenost, u tom duhu Platon i piae svoje Zakone regulirajui druatvene norme jer Platon misli da svijet mo~e biti voen zlom duaom koja ga vodi u nered i bezumlje. Tako smo dobili mogunost da kroz filozofiju politike kroz Zakone ia itavamo i samu psihologiju onog koji te zakone stvara. U pogledu psihotropnih tvari (sredstva) u kontekstu izazivanja neuobi ajenih promjena percepcije za to doba i stvaranja navika i ~udnje, sam Hipokrat je propisivao opijum za razna oboljenja, iako su ve neki lije nici u razdoblju od 5. do 2. stoljea prije Krista upozoravali na atetnost ove droge. Galen je takoer podvla io osobine opijumskih preparata, a izgleda da je Marko Aurelije, lije nik mu je bio Galen, jedan od prvih poklonika opijuma, svakodnevno ga uzimao u formi terijaka. Makov cvijet u mitoloakim ikonografijama simbolizirao je san, a sam mak potje e iz Egipta, s obala Nila iz grada Mecona ili Makova grada, iako se dugo mislilo da je porijeklo te biljke iz Mezopotamije. 1550.  B F p ²{k[N>1h L5CJOJQJaJhDhD5CJOJQJaJh45CJOJQJaJhDh 5CJOJQJaJhDhY5CJOJQJaJhb*5CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJhlJGCJOJQJaJh9$hlJGCJOJQJaJh9$hlJG5CJOJQJaJhlJGhx\5CJOJQJaJh9$h 5CJOJQJaJh9$hx\5CJOJQJaJh 5CJOJQJaJ*n 6 8 B Ldh^L`gdlJG $dha$gdlJG $dha$gdlJG $dha$gds+ $dha$gd dhgd.  `ax $dha$gd3dhgds+ $dha$gds+ $dha$gdHQ $dha$gd p 2 v ~  DDŵ噉|m]Mh9$hB5CJOJQJaJh9$h35CJOJQJaJh9$h>$OCJOJQJaJhs\5CJOJQJaJhL.hL.5CJOJQJaJhYCJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJh9$hY5CJOJQJaJhDhY5CJOJQJaJhDhD5CJOJQJaJh L5CJOJQJaJh35CJOJQJaJDFZ^z%8Ͽyi\iyLL\Lih9$h\5CJOJQJaJhVX5CJOJQJaJh9$h35CJOJQJaJh9$hEb5CJOJQJaJh9$hYCJOJQJaJho5CJOJQJaJh L5CJOJQJaJh35CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJh9$hkr5CJOJQJaJh9$hY5CJOJQJaJh9$hb5CJOJQJaJ8]^_`bcdw.@^_`acdoŵŵťŵŵňxh9$hB5CJOJQJaJh9$h1H5CJOJQJaJh35CJOJQJaJh9$h\5CJOJQJaJh9$hEb5CJOJQJaJh9$h35CJOJQJaJho5CJOJQJaJhVX5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJ..f6Drtvxdz<fhtZ\^`lϵߥϵ…¥¥u…ueµ…ueh9$hI5CJOJQJaJh9$hw-5CJOJQJaJh9$h35CJOJQJaJh9$h?5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJhVX5CJOJQJaJhz+5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJh9$hB5CJOJQJaJh9$hb5CJOJQJaJ'xh`$qhfJ %!"#$$n%=&&@'() $dha$gds+ $dha$gd!"#$*37rv (adfmnoŵ⥵xhxh9$hw5CJOJQJaJh]'5CJOJQJaJh9$hyPM5CJOJQJaJh9$hI5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$hw-5CJOJQJaJh9$h35CJOJQJaJhVX5CJOJQJaJhz+5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJ%opqwZRTZbfhtFR`dfr,6DHJ    & 8 y !"!$!%!""µµµµµµµµµµµµµµµµµh9$hw5CJOJQJaJh]'5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJh9$hw-5CJOJQJaJh9$hyPM5CJOJQJaJh@5CJOJQJaJ<""(""""""## ##D########*$$$$$$$$:%b%h%l%n%x%z%|%߲ߢ߲¢υsa"h9$h56CJOJQJaJ"h9$hw-56CJOJQJaJhs\5CJOJQJaJh9$h,=5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$hw-5CJOJQJaJh]'5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJh9$hyPM5CJOJQJaJh9$hb5CJOJQJaJ#|%% &&&:&<&=&c&&&&&&&'.'='?'(R(((((( )")<))))))))****** +,+m"h9$h_56CJOJQJaJ"h9$h)56CJOJQJaJh9$hb5CJOJQJaJh9$h_5CJOJQJaJh9$hw-5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJhs\5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJ"h9$h?,56CJOJQJaJ*))*, - --.'//0012|3~3%4444J55Y6Z66dhgds+ $dha$gd_ $dha$gds+,++,,,:,,,-- - --~---h......//$/&/'/-/Q///////00*00000000Z11111112T2222343Ҳ¥¥••凌•凌•h9$hD5CJOJQJaJh2w|5CJOJQJaJh9$hw5CJOJQJaJh9$h_5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJhs\5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJ:43z3|3~33333!4$4%4+4g44444444444,5I5J5P5\555555U6X6Y6Z6j6⥘⥘⥘⥘⥘p'h9$h$x5CJOJQJaJmHsH'h9$h1H5CJOJQJaJmHsHhhp\5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJhT55CJOJQJaJh9$h_5CJOJQJaJh9$hw5CJOJQJaJh9$hD5CJOJQJaJh2w|5CJOJQJaJ%j6o66666666L8N8l8888889v99׵rbrRbRrB5BhE5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJh9$hV5CJOJQJaJh9$h|5CJOJQJaJh9$hpdd5CJOJQJaJh9$hln5CJOJQJaJh9$hd 5CJOJQJaJ$h9$hBCJOJQJaJmHsH!hhp\5CJOJQJaJmHsH!hE5CJOJQJaJmHsH'hhp\hj5CJOJQJaJmHsH'hhp\h$x5CJOJQJaJmHsH99999":T:r:x:z: ;;;4;:;<;H;X;\;;;<<=== ==4>r>v>>>>6????(@>@²Ҳ•…²ueeh9$h+5CJOJQJaJh9$hw5CJOJQJaJh9$h|5CJOJQJaJh9$hLhv5CJOJQJaJhE5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJh9$hD5CJOJQJaJh9$hln5CJOJQJaJh9$hpdd5CJOJQJaJhhp\5CJOJQJaJ'69z:<;= =>?X@Z@AB*C,DEEFGHHIJ LM"N $dha$gd+ $dha$gd R $dha$gds+ $dha$gdpdd>@D@P@V@X@Z@^@b@~@@@@@@@AA AAFAŵufVF6h9$h+5CJOJQJaJh9$h%5CJOJQJaJh9$hd 5CJOJQJaJh9$hYCJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h2x5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h1H5CJOJQJaJh9$h+5CJOJQJaJhhp\5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJhE5CJOJQJaJFAhAAB$B@BB C"C(C*C.C0C2C`CDD$D*D,D4DD EEEEEEFzFFFFFFFFFFGGGGGGGGHHHHHHŵťեŵťŵŕՕŵŕՕŅh9$hK5CJOJQJaJh9$hh5CJOJQJaJh9$h%5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJh9$h R5CJOJQJaJh9$h+5CJOJQJaJhE5CJOJQJaJhUK5CJOJQJaJ4HHHHHIIIIIIIIII JJJJKFKKLL L LLLLϿϯueXXXXKhb*5CJOJQJaJh-5CJOJQJaJh9$hK5CJOJQJaJh9$h[15CJOJQJaJhUK5CJOJQJaJhE5CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$hh5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h w5CJOJQJaJh9$h/F5CJOJQJaJL LlLLMMMMMM.MMNN N"N$N2N4N6N߸ߨҋ{k[K;h9$h<5CJOJQJaJh9$h)25CJOJQJaJh9$h'.5CJOJQJaJh9$hY5CJOJQJaJh9$h[15CJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJhqg5CJOJQJaJh9$h w5CJOJQJaJh?5CJOJQJaJhUK5CJOJQJaJhE5CJOJQJaJh9$h/F5CJOJQJaJh|h?5CJOJQJaJ"N$N&N(N*N,N.N0N2N4N6N8NBNDN^N`NW\pbtblZp$dh`a$gds+$dhd[$a$gd^=$dhd[$`a$gdIqK $dha$gds+6N8N:NBNDNFN\N^N`NbOOOO0PhPQjQػr]K]6(h9$h wCJOJPJQJaJnHtH"h~CJOJPJQJaJnHtH(h9$h)2CJOJPJQJaJnHtH"h~CJOJPJQJaJnHtH(h9$h)2CJOJPJQJaJnHtH"ha>CJOJPJQJaJnHtHh9$h)25CJOJQJaJh9$h4F5CJOJQJaJhL.5CJOJQJaJh 5CJOJQJaJh~5CJOJQJaJh^=5CJOJQJaJjQvQQQR(R*RLTfTUVVVW.WW[[2\6\]]pbZf\fggjjll,l.lljnlnrԿԪԘԿԿԿԿԃnnnnnԿ(h9$h wCJOJPJQJaJnHtH(h9$h)2CJOJPJQJaJnHtH#h9$h)26CJOJPJQJaJ(h9$huaCJOJPJQJaJnHtH(h9$h wCJOJPJQJaJnHtH(h9$h)2CJOJPJQJaJnHtH+h9$h)26CJOJPJQJaJnHtH%rrttttttttuu u$uZy\yz{|{^`JL.0"$t\^؆چڎ܎֚֯֯օ(h9$hCJOJPJQJaJnHtH(h9$h4FCJOJPJQJaJnHtH"hCJOJPJQJaJnHtH(h9$hzCJOJPJQJaJnHtH(h9$h)2CJOJPJQJaJnHtH(h9$hhCJOJPJQJaJnHtH0Zp*uZy\y\}\^ԉڎ܎֓z| $dha$gd*z" $dha$gd*z" $dha$gd4F$dh`a$gds+ $dha$gd $dha$gds+vzƣȣ:Pjltz~>@BDDFZ\vxbRt֬֬֬֬֗֗(h9$hV CJOJPJQJaJnHtH(h9$h)2CJOJPJQJaJnHtH(h9$hh/CJOJPJQJaJnHtH(h9$hBCJOJPJQJaJnHtH(h9$h)2CJOJPJQJaJnHtH(h9$hPCCJOJPJQJaJnHtH.tvxz|np,qeYH7 h9$h"SCJOJPJQJaJ h9$h$CJOJPJQJaJhDeCJOJQJaJh$CJOJQJaJ$h9$h#CJOJQJaJmHsH$h9$h$CJOJQJaJmHsHh9$h-fCJOJQJaJh9$h$CJOJQJaJh*z"CJOJQJaJ(h*z"hKCJOJPJQJaJnHtH(h9$h)2CJOJPJQJaJnHtH(h9$h3 CJOJPJQJaJnHtHNPjlFH~ZBJt  (8dhgd $dha$gd $dha$gds+dhgds+  & F dhgds+NPbdXZfhjBDFHͼ͋xxxxhxx[Kh9$h#R5CJOJQJaJhDe5CJOJQJaJh9$h$CJOJQJ\aJ$h9$hxCJOJQJaJmHsH$h9$h$CJOJQJaJmHsHh9$hxCJOJQJaJh9$h$CJOJQJaJ h9$hIqKCJOJPJQJaJ h9$h$CJOJPJQJaJ h9$h"SCJOJPJQJaJ h9$hxCJOJPJQJaJxz,.>@ln|~PRjn68 FHZJLZ\hjt޺||||h9$h8CJOJQJaJh9$h:CJOJQJaJh*z"hvCJOJQJaJ h9$h$CJOJPJQJaJ h9$hd CJOJPJQJaJ$h9$hd CJOJQJaJmHsH$h9$h$CJOJQJaJmHsHh9$h#RCJOJQJaJ/tB(*zLXZ\^`JĵĦė∗yjyjyjyh9$hl^CJOJQJaJh9$h.CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hk0pCJOJQJaJh9$hWCJOJQJaJh9$h/CJOJQJaJh9$h'iCJOJQJaJh9$hm,CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$h[CJOJQJaJ&Jbdr~hjlt|:HP<@Blz *,2BdfLNRTxĵĵ◈h9$hxu@CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$h:CJOJQJaJh9$hdCJOJQJaJh9$hvCJOJQJaJh9$h.CJOJQJaJh9$h4LCJOJQJaJh9$h#"CJOJQJaJ5,.z~X Z r t     z     4 6 p r      ĵ⦗ӗyh9$h5CJOJQJaJh9$h3CJOJQJaJh9$hC-CJOJQJaJh9$hHiCJOJQJaJh9$hm0CJOJQJaJh9$hS<CJOJQJaJh9$h&5CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hxu@CJOJQJaJ/    ^`RT^bz|  :<^`^r468HJӵӦӗӗӗӈyh9$hTCJOJQJaJh9$h:@>CJOJQJaJh9$hP:CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h3CJOJQJaJh9$h&5CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$h~FCJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJ/D&(4HJtxRDFZ\( * z ӴӥxiZKh*z"h#CJOJQJaJh*z"hcFCJOJQJaJh*z"hEYCJOJQJaJh*z"hTCJOJQJaJh*z"he`CJOJQJaJh*z"hcCJOJQJaJh*z"hO4CJOJQJaJh*z"hO46CJOJQJaJh9$hTCJOJQJaJh9$hO4CJOJQJaJh9$h)MCJOJQJaJh9$h>7CJOJQJaJz | ~     !!`!!Z"""""""6#l##$%%%³wwk\M>M>h2 hiCJOJQJaJh2 he`CJOJQJaJh2 hNICJOJQJaJh~)CJOJQJaJh9$h#CJOJQJaJh9$hNICJOJQJaJh9$hs[!CJOJQJaJh9$h9QQCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJha>CJOJQJaJh9$hFCJOJQJaJ)jh9$hF0JCJOJQJUaJh7Q6CJOJQJaJ8  %7BHT\`gu 8`.¸øĸŸdhgds+ $dha$gds+% % %F%H%J%%%%&&2&:&j&p&~&&&x'z''''''>(F((((^))))F*********<+>+++,ӵėĵyĵĵĵėĵh9$h+hCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h#CJOJQJaJh9$hs[!CJOJQJaJh9$hSCJOJQJaJh9$hcFCJOJQJaJh9$hNICJOJQJaJh9$h[CJOJQJaJh9$hiCJOJQJaJ/,0-2--8/://F0P0T000000R1162822222222333834ӵĦĵĵĵ{l]h*z"hiCJOJQJaJh*z"hJCJOJQJaJh9$hi6CJOJQJaJh*z"CJOJQJaJh9$hnCJOJQJaJh9$hJCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h#CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h:CJOJQJaJh9$h[CJOJQJaJ4466H7L77777777R888889:99*:::@;~;įsdUFUFh9$hcFCJOJQJaJh9$hnCJOJQJaJh9$hulCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hZjCJOJQJaJh*z"h[CJOJQJaJh*z"hFCJOJQJaJ)jh*z"hF0JCJOJQJUaJh*z"h7QCJOJQJaJh*z"h CJOJQJaJh*z"hiCJOJQJaJh*z"hnCJOJQJaJ~;;;;;;p>????BBBBBFCCCCCC:DǸ~iZK<<<h9$hCJOJQJaJh9$h[CJOJQJaJh9$h?CJOJQJaJ)jh9$hF0JCJOJQJUaJha>6CJOJQJaJh*z"hnCJOJQJaJh*z"h9`CJOJQJaJh*z"hiCJOJQJaJh*z"h?CJOJQJaJh*z"hZjCJOJQJaJh9$h"CJOJQJaJh9$hZjCJOJQJaJh*z"CJOJQJaJ:DCJOJQJaJh9$h FCJOJQJaJh9$h+hCJOJQJaJh9$hZjCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hrCJOJQJaJ$rJJJLK`KKKL L\LRMTMP\PPPPPPPĵyi\E6h9$h?rCJOJQJaJ,jh9$hi0J6CJOJQJUaJha>6CJOJQJaJh9$hi6CJOJQJaJh*z"h3CJOJQJaJh*z"hcFCJOJQJaJh*z"h9`CJOJQJaJh*z"h?rCJOJQJaJh*z"hCCJOJQJaJh*z"hnCJOJQJaJh9$hnCJOJQJaJh9$hrCJOJQJaJh9$h/CJOJQJaJPQ8QRSUVWWXXYYZZZR[d[n[F\H\J\L\N\P\R\\]0]ӵӵӵӵӵӵӵӵufWHh9$hACJOJQJaJh9$hL&CJOJQJaJh9$ha."CJOJQJaJh9$hiCJOJQJaJ)jh9$hi0JCJOJQJUaJha>6CJOJQJaJh*z"hiCJOJQJaJh*z"hbCJOJQJaJh*z"h3CJOJQJaJh*z"h?rCJOJQJaJh*z"hJarCJOJQJaJh9$hJarCJOJQJaJ0]f]h]^^^^____ `"`4`6``aab^b`bxbzbbbbbbccd@,.02;sdU@)jh9$hU0JCJOJQJUaJh*z"hUCJOJQJaJh*z"h&CJOJQJaJh*z"hACJOJQJaJh*z"h CJOJQJaJh9$hvCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJh*z"hkeCJOJQJaJh*z"hiCJOJQJaJ)jh*z"hU0JCJOJQJUaJh*z"hICJOJQJaJ2JLʝ̝ĠJLȡʡ*,HJǷt)jh9$h 0JCJOJQJUaJh9$h 6CJOJQJaJhQphkeCJOJQJaJh9$hACJOJQJaJh*z"hke6CJOJQJaJh*z"CJOJQJaJh9$h\CJOJQJaJh9$h3CJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJ-pvx|¸ʸ˸̸Ӹ7~ǻueUFh9$h&5CJOJQJaJh9$hke5CJOJQJaJh9$hC5CJOJQJaJh5CJOJQJaJh9$hwV25CJOJQJaJhQ5CJOJQJaJh~)5CJOJQJaJh9$h~)CJOJQJaJh~)CJOJQJaJhfCJOJQJaJh9$h9CJOJQJaJh9$h\CJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJŸƸǸȸɸʸ˸̸͸θϸиѸҸӸ78 $dha$gd $dha$gds+dhgds+<>ĻƻtvnpĿƿܿ޿^`RT68:<hLNl񩙉zh9$h(yCJOJQJaJhQphke6CJOJQJaJhQphQp6CJOJQJaJhQpCJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$h]CJOJQJaJh9$hACJOJQJaJh9$h&5CJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJ08TbVX": PRR>VL $dha$gds+ $dha$gd\ "BD&RTVX񴤕zjjh9$hC5CJOJQJaJhCJOJQJaJh9$hQkCJOJQJaJh9$h!UCJOJQJaJh9$hke5CJOJQJaJh9$hQk5CJOJQJaJh9$hvCJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$hgCJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJ&"F  $&(PR  ~xznpz|ⷧ{ohCJOJQJaJhgCJOJQJaJh9$hke5CJOJQJaJh9$hQk5CJOJQJaJh9$hC5CJOJQJaJh9$hz5CJOJQJaJhQpCJOJQJaJh9$hlXCJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJh9$h4UCJOJQJaJ+Ld   :)084:4X4Z4=(BD $dha$gdQp $dha$gds+ "$0Lb02z|prLN񬝍}h9$hQk5CJOJQJaJh9$hC5CJOJQJaJh9$h{CJOJQJaJhkeCJOJQJaJh9$hi&CJOJQJaJh9$hlqCJOJQJaJh5vCJOJQJaJh9$hlXCJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJ,j*,\^!!!!!!÷zk\M\\\\\h9$hQkCJOJQJaJh9$h% CJOJQJaJh9$hwa'CJOJQJaJh9$hi&CJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJhQphQp6CJOJQJaJh9$hQpCJOJQJaJhQpCJOJQJaJhgCJOJQJaJh9$hke5CJOJQJaJh9$hQk5CJOJQJaJh9$he5CJOJQJaJ!""""&%(%%%%%&&&&&&&&`(b(((((**8*:***++,,--x.z.F/H/h/j/t/z/0121b1f1\2^284:4>4@4V4X4556óhQpCJOJQJaJh9$hQk5CJOJQJaJh9$hC5CJOJQJaJh9$hke5CJOJQJaJh9$hL/CJOJQJaJh9$h% CJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJ;669999":$:@;N;X;Z;h;j;<<>>"?$?b?f???AACCCCD DEE E$EvExEEE&F(FHHII"I$IhInIjKlKLL&M(MRMXMlNnN8T:TTTUUUh9$hP\CJOJQJaJh9$h8NCJOJQJaJhQphke6CJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJh9$hL/CJOJQJaJBD.LRUUUUHmq0x{~\Њ468:<>@BDFHJ $dha$gdlJG $dha$gds+UUUUUUUVVWWNYPY`[b[[[[[ \\]]J^P^``j`l`````aaaaaa0b2bc ccc2dcCJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJhlJGCJOJQJaJh9$hke5CJOJQJaJh9$hQk5CJOJQJaJh9$hC5CJOJQJaJhkeCJOJQJaJ6gj$jjj6k8klmZm\mnnDo\ooo^q`qqqrr^r`rvvtvvv*x,xLxPxyyXzZz\z8{:{||||}}~~~\`"$@Bӥh9$h]xCJOJQJaJh9$hvCJOJQJaJh9$h8NCJOJQJaJhQphke6CJOJQJaJh9$hfCJOJQJaJh9$h@CJOJQJaJh9$h>cCJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJ5BTV jlX^ "DF~./ǒȒҒӒޒߒ02jlĵh9$h+CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$huCJOJQJaJh9$hfCJOJQJaJh9$h8NCJOJQJaJh9$h]xCJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJ;lʗ̗4>PTln~ƶ|o_O?Oh9$hW5CJOJQJaJh9$h<,5CJOJQJaJh9$h":5CJOJQJaJhg5CJOJQJaJhe 5CJOJQJaJh9$h+5CJOJQJaJh9$hq2'5CJOJQJaJhvU5CJOJQJaJh9$hE85CJOJQJaJh9$hke5CJOJQJaJhMCJOJQJaJh9$h+CJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJJLNPRTΛ:$ & F dha$gds+$ & Fdha$gds+$ & Fdha$gds+ $dha$gdM $dha$gds+ NPțʛΛNPHJLNPJL`bpr468:df68:*,hôrôch9$hCJOJQJaJh_sh j^CJOJQJaJ)jh_sh!!0JCJOJQJUaJh_sh!!CJOJQJaJh_shWCJOJQJaJh_shkeCJOJQJaJh9$hke6CJOJQJaJh9$hvCJOJQJaJh9$hWCJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJ$ơP4:^κX8Hv $dha$gdM $dha$gd":$hdh^ha$gds+ $dha$gd[-8$ & F dha$gds+hj^4802JL`bHRhj|~Z\npvwôӴӴ{{{h9$hY*CJOJQJaJh9$h[CJOJQJaJh9$h'CJOJQJaJhMCJOJQJaJh9$h":CJOJQJaJh9$h":5CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJh9$h8NCJOJQJaJ0 $xz8:  02²񓄓uuuh9$h{[CJOJQJaJh9$h("CJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJh9$hke5CJOJQJaJh9$hhi5CJOJQJaJh9$h`1s5CJOJQJaJh9$h":5CJOJQJaJh9$h":CJOJQJaJh9$hY*CJOJQJaJ.vz|J ^`  <z~ $dha$gd+ $dha$gdlJG $dha$gds+ $dha$gd":  NP|~68VXfh ^`NP Ĵyyjh9$h:LCJOJQJaJh9$hNhCJOJQJaJh$CJOJQJaJh9$hya5CJOJQJaJh9$h'25CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$hyaCJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJh9$h{[CJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJ' d~HJ( * ` h j        `   ( * , . 0 < t     ӵӦ⦈⦗yyh9$h:LCJOJQJaJh9$h^6NCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h /CJOJQJaJh9$hnCJOJQJaJh9$h[CJOJQJaJh9$haCJOJQJaJh9$hNhCJOJQJaJh9$h%CJOJQJaJ-   4 > \       Jh|~&:FVXjl񵦖xixZxh_sh(tCJOJQJaJh_shNhCJOJQJaJh_shlV@CJOJQJaJh9$h(tCJOJQJaJh_shlV@6CJOJQJaJh9$hlV@CJOJQJaJh9$h\@CJOJQJaJh9$h@ CJOJQJaJh9$hNhCJOJQJaJh9$h /CJOJQJaJh9$h=&CJOJQJaJ@BDF68:<VX~<>񯠑sdUFUh9$hNhCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h38CJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$h /CJOJQJaJh9$h(tCJOJQJaJh9$hlV@CJOJQJaJh_sh[CJOJQJaJ)jh_sh(t0JCJOJQJUaJh_shNhCJOJQJaJh_sh(tCJOJQJaJh_sh+CJOJQJaJ <>p24HJ\b~  $"&"#ӵvgXXXXXXh9$h;{CJOJQJaJh9$h@pYCJOJQJaJh9$h@pY5CJOJQJaJh9$h(t5CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$hhCJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJh9$hNhCJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h[CJOJQJaJ"#),136666:,>@CHKO^SVpgiTn@ru,zP $dha$gd+ $dha$gds+####$$ % %%%|(~(++,,,,z..002222Z3\3t3v3T4V455556$6&6(6l6▆vh9$hE5CJOJQJaJh9$h>^5CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$h4dCJOJQJaJh9$h(tCJOJQJaJh9$h)0<CJOJQJaJh9$h[CJOJQJaJh9$hkeCJOJQJaJh9$h;{CJOJQJaJ(l6n666??LL8M@FHTVX³¤³h9$hCJOJQJaJh9$h8yCJOJQJaJh9$h&CJOJQJaJh9$h7tCJOJQJaJh9$hC8CJOJQJaJh9$h'aCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJ4PDFtv     T.% +......$dh`a$gd^ $dha$gds+ $dha$gd+fhRJL8:pr(*H^`ĵĵĦĵĵĵĵĵė|m^mh_shQ+CJOJQJaJh_sh@YCJOJQJaJh9$hQ+CJOJQJaJh_sCJOJQJaJh9$h@YCJOJQJaJh9$h8yCJOJQJaJh9$hE1CJOJQJaJh9$hwVCJOJQJaJh9$h3CJOJQJaJh9$h&CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ$8:<>@BDFRtv^` 񯠑qbSDSDSDSDSh9$hE1CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hQ+CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$h8yCJOJQJaJh_shCJOJQJaJh_shwVCJOJQJaJ)jh_shQ+0JCJOJQJUaJh_shE1CJOJQJaJh_sh@YCJOJQJaJh_shQ+CJOJQJaJ     d f   " $          tv6>"*ӵwkwwwwwww\w\wh9$h}CCJOJQJaJh_sCJOJQJaJh9$h^2CJOJQJaJh9$hjCJOJQJaJh9$hQ+5CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJh9$hE1CJOJQJaJh9$hvGCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h[oACJOJQJaJ$02HR\(*@ B X Z @$B$%%%%^&b&''((++...ⵦs)jhhi;0JCJOJQJUaJhhCJOJQJaJhh3JCJOJQJaJhh^2CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h3JCJOJQJaJh9$h[oACJOJQJaJh9$h^2CJOJQJaJh9$h1ECJOJQJaJ+....../@/p/r/////22>3R3^3d3h3~3333334l4n4444444ŵť{{{{{l{l{l{{{{{{{h9$h,CJOJQJaJh9$h3JCJOJQJaJh9$h'1CJOJQJaJhiCJOJQJaJh9$hj5CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$h55CJOJQJaJhi5CJOJQJaJh;5CJOJQJaJh9$h;5CJOJQJaJ$..........>/@/^8`888;>BB8C:CFJObQdQ $dha$gd+ $dha$gdi $dha$gds+45555555 6<6>6~777777\8`8l888*:B:;; <8<<<= ===*>,>>>>????? ?$?&?óӔӔӔӔӔӅӅvh9$h^PCJOJQJaJh9$h@.:CJOJQJaJh9$hbB;CJOJQJaJh9$h'15CJOJQJaJh9$h/K5CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$h'1CJOJQJaJh9$h0CJOJQJaJh9$h$CJOJQJaJ.&?2?4?>?D?N?P?R?T?^?`?n????@@h@j@|@~@@@@@@@A$A:ABAhAvAAAAAAABBhBnBBBBBBBBBBĵĵĵĵĦӵh9$h0,`5CJOJQJaJh9$h'1CJOJQJaJh9$hq CJOJQJaJh9$h^PCJOJQJaJh9$h] CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hbB;CJOJQJaJh9$h@.:CJOJQJaJ3B6C8C\C^CCC:DzDDEEEEF FFFG6G8G\GGGHH8I:I4J6JDJFJJJJJJJKLLMHOOOOOвУУДЅЅЅвЅЅЅЅДvvЅЅh9$hL@CJOJQJaJh9$hhCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hhCJOJQJaJh9$h}CCJOJQJaJh9$hFNTCJOJQJaJh9$h'1CJOJQJaJh9$h'15CJOJQJaJh9$h/K5CJOJQJaJ.OPPPP`QdQQQQSSSSSST TPWRWhWjWWW Y$Y0Z2ZT[`[\\\\._0_<_>_B_D_N_óvgh9$h}CCJOJQJaJh9$h[oACJOJQJaJh9$hyCJOJQJaJh9$haCJOJQJaJh9$h'15CJOJQJaJh9$hl75CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$hL@CJOJQJaJh9$hhCJOJQJaJh9$h'1CJOJQJaJ(dQQQXUYb\T___(ceh&l(l*l,l.ljllljn$rsruv{ $dha$gdD w $dha$gd+ $dha$gds+N_P_T_`_________``*a,a6a8aaaaaaaDbHbZb\bbbcc cccc c"cccBfDf\g^gggiijjkkkk$l&l(l²⣖h g5CJOJQJaJh9$h^+CJOJQJaJh9$hVX5CJOJQJaJh9$hrb5CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$h'1CJOJQJaJh9$hyCJOJQJaJ8(l,l.lhljlllllllll mm*m,mmm nnoo@qBq`tftnttt,wvwxxVyXyyyz z"zdzfz{{@{H{{{{{}} } }ôåååååååååååôÖÇÇÖÇÇh9$hsCJOJQJaJh9$h^A=CJOJQJaJh9$h[PCJOJQJaJh9$h0oCJOJQJaJh9$h'1CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$hY5CJOJQJaJhY5CJOJQJaJ5 "$.0Ȉ̈ΈЈވ46@DNP\^ĉƉ؉ډ  Fуh9$hU5CJOJQJaJh9$hsCJOJQJaJh9$h'1CJOJQJaJh9$hs5CJOJQJaJh9$h,5CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$h0o5CJOJQJaJh9$h^+CJOJQJaJ/vFHPƏL:<Tҥ  $dha$gdD w $dha$gds+FH.0JL8:.0Ԙ֘>@֚nH⥕vvvvvgXgXvh9$hj#CJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$h'1CJOJQJaJh9$h'15CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$hzpCJOJQJaJh9$hi;/CJOJQJaJh9$hsCJOJQJaJh9$hUCJOJQJaJh9$h0,`CJOJQJaJHJhjlnXZܡ ,BDPRZ\lnʣޣ&48:ؤRT̥ΥХ`ĵӵĵĵĵĵĵĵĵĵh9$h^CJOJQJaJh9$hOCJOJQJaJh9$h}CCJOJQJaJh9$h'1CJOJQJaJh9$h fCJOJQJaJA`0,.24άέЭ  JLfh  @DT|ⵥueh9$h5CJOJQJaJh9$hU5CJOJQJaJh9$hU5CJOJQJaJh9$hqc5CJOJQJaJh9$h0,`5CJOJQJaJh9$hMCJOJQJaJh9$h}CCJOJQJaJh9$hvrCJOJQJaJh9$h'1CJOJQJaJh9$hB8CJOJQJaJ"~ZvZ $dha$gdD w $dha$gds+|~ڲH\vz|  XZ(*,.prӵĦĦėėĦĈyyjj[jh9$hCJOJQJaJh9$hFCJOJQJaJh9$h #CJOJQJaJh9$hUCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h( CJOJQJaJh9$hDhCJOJQJaJh9$hn CJOJQJaJh9$hI3aCJOJQJaJh9$h;CJOJQJaJ rtv T^lntvvx~ڻXZ 6<NpėĈĦĈyӗӗjjjӈh9$hCJOJQJaJh9$h^+CJOJQJaJh9$h( CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h #CJOJQJaJh9$hn CJOJQJaJh9$hUCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hFCJOJQJaJh9$hPnKCJOJQJaJ):"0>@>:PXZ\^rtjӵ񦗦yjyyjjjjh9$hCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h9CJOJQJaJh9$hO7CJOJQJaJh9$h( CJOJQJaJh9$h[;CJOJQJaJh9$hFCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$huCJOJQJaJ)jtvĵueVGGGG;GhD wCJOJQJaJh9$h ?CJOJQJaJh9$hUCJOJQJaJhh ?5CJOJQJaJhhS~68$&JL*.>@RV>@>B h9$h15CJOJQJaJh9$h2 5CJOJQJaJh9$he CJOJQJaJhxCJOJQJaJh9$h%YCJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJh9$h ?CJOJQJaJ8"$@ 0 jL Z!!"r$( $dha$gdD w $dha$gds+$dh`a$gde  "$PR      < >     ^`df46.0< ѳѳѳѳѳѤѤѤѤѤѕѕѕѕцѕѕѕh9$h^hCJOJQJaJh9$h CCJOJQJaJh9$h2CJOJQJaJh9$h%CJOJQJaJh9$he CJOJQJaJh9$h ?CJOJQJaJh9$h]CJOJQJaJh9$h ?5CJOJQJaJ/< >     ##$$N%T%x'~'''(6(,).))*J+P+...... /"/,/./f/h/////L0N0P0R0002141^1`1j1l111222233ĵh9$hMCJOJQJaJh9$huCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hw9CJOJQJaJh9$h}CCJOJQJaJh9$h ?CJOJQJaJh9$h9dCJOJQJaJ;(),23 55H5J5$<\>ACDEvFUVJ\\\]4]z^|^^^ $dha$gdD w $dha$gds+35F5H5x5z5|5~55555F8H8J8L8T;V;\>^>>>?????X@Z@z@|@CCbCdCDDEEEEEEF$G&G(G6GGGGG^Hh9$h@CJOJQJaJhCJOJQJaJh9$hFFCJOJQJaJhh ?6CJOJQJaJh9$huCJOJQJaJh9$h ?5CJOJQJaJh9$h15CJOJQJaJh9$h ?CJOJQJaJ5^H`HHH$I&I|I~IIIIIKKdLfLMMJMLMMMMM O O O"OpPrP"Q$QQPQRQQQQQQQNRPRRRRRRRRRPSRS|S~SSSSSSS4T6T:T@rt~PRⴤyyyjjjjjjjjjjh9$h*wCJOJQJaJh9$h>CJOJQJaJhiCJOJQJaJh9$h ?5CJOJQJaJh9$h>5CJOJQJaJh9$h15CJOJQJaJh9$hlB|CJOJQJaJh9$h}CCJOJQJaJh9$h ?CJOJQJaJh9$h;CJOJQJaJ)RԄք>@fhlnprdf`h  02X\.4؎ڎ46HJ|~Ȓʒ.0\^hl|~RVXh9$hCJOJQJaJh9$h;CJOJQJaJh9$h?dCJOJQJaJh9$h*wCJOJQJaJh9$h ?CJOJQJaJGXZnphȕΕ,.024@BdfķvdTEEEh9$hCJOJQJaJh9$h6CJOJQJaJ"h9$hFF56CJOJQJaJ"h9$h56CJOJQJaJ"h9$h156CJOJQJaJh9$hIk5CJOJQJaJhIk5CJOJQJaJhFF5CJOJQJaJh9$hMCJOJQJaJh9$hUCJOJQJaJh9$h ?CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ<>RTƗ̗LNNP`bvxJN~țʛڛܛln(*<>֝2:@BDFóӕh9$hFFCJOJQJaJh9$h;CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h15CJOJQJaJh9$h{%CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ:8֝؝hZ\:@PT V X Z \ ^  $dha$gdD w $dha$gds+<>Ÿ̟@BLNZ\@Bpr&(HJǷzh9$hI>CJOJQJaJh9$hFFCJOJQJaJh9$hnCJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h15CJOJQJaJhCJOJQJaJh9$h;CJOJQJaJh9$h{%CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ/>@ " "hjlHJLسڳ,.dfJN(*NP̻λĽƽ̾ξ޾@B,.fhhjh9$hoCJOJQJaJh9$h;CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJM  np BD^dlr|~68NPFH&(,.zh9$h5<5CJOJQJaJh9$h'8CJOJQJaJh9$hoCJOJQJaJh9$hsCJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ;z|  "$hjHJ~ Z\jlrPR 02h9$hCJOJQJaJh9$h'SCJOJQJaJh9$hmqCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h4CJOJQJaJG2TV$(z|  z| . "$^`\^bdPVdfxz$&FH         h9$hgCJOJQJaJh9$hjCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJG , . L N P R T Z \ ^ r v ~          Ĵ}m]mM}M}M>h9$h[CJOJQJaJh9$h/5CJOJQJaJh9$h=5CJOJQJaJh9$hl5CJOJQJaJh9$h15CJOJQJaJh C5CJOJQJaJhx5CJOJQJaJh5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h6qCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hgCJOJQJaJh9$h,CJOJQJaJ^ ` b d f h j l n p r t v   |#,0b;d;6<8<`IzOjS~W $dha$gd1 $dha$gdD w $dha$gds+             * , > @      npr*࢓uh9$h=E{CJOJQJaJh9$hquCJOJQJaJh9$h9CJOJQJaJh9$h]`cCJOJQJaJh9$h ACJOJQJaJh@h]`c6CJOJQJaJh@h}6CJOJQJaJh9$h}CJOJQJaJh9$h}5CJOJQJaJ(&(`b$&&(@BRӦӗӈӈӗӦyj[jhhg_CJOJQJaJhhk(CJOJQJaJh9$h=CJOJQJaJh9$hRvCJOJQJaJh9$h[pCJOJQJaJh9$hg_CJOJQJaJh9$h9CJOJQJaJh9$h]`cCJOJQJaJh9$hquCJOJQJaJh9$h ACJOJQJaJh9$h"0CJOJQJaJ#p!r!8#t#v#z#|###$$%% & &&&&&&&T'j')Ӿ⯠rcTEhhjCJOJQJaJhhvCJOJQJaJhhlCJOJQJaJhhl6CJOJQJaJh9$hlCJOJQJaJh9$h3CJOJQJaJh9$hXCJOJQJaJh9$hvCJOJQJaJ)jhhj0JCJOJQJUaJhhg_CJOJQJaJhhk(CJOJQJaJhhRvCJOJQJaJ)),,,,,,"-b----..6.8.X.Z.\.$/&/ӯsdsUdF7hhKCJOJQJaJhhiCJOJQJaJh9$h3CJOJQJaJh9$hiCJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hTCJOJQJaJh9$h"0CJOJQJaJhhn\CJOJQJaJ)jhh[z0JCJOJQJUaJhhlCJOJQJaJhhjCJOJQJaJhh3CJOJQJaJ&///000000d1f1l11222&22333.4`4b44*5>5H5J5P5R5n5v5555<6;vgvgggvgggh9$h"0CJOJQJaJh9$hYvCJOJQJaJh9$h+CJOJQJaJh9$hTCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJhn\CJOJQJaJh9$hiCJOJQJaJ)jhhn\0JCJOJQJUaJhhKCJOJQJaJhhiCJOJQJaJ$<6666,7H7J777*8,8>8@8B8F8v8x899: ;;;; ;,;.;`;b;d;;;;6<ӵĵ◇wgWwh9$h5CJOJQJaJh9$hYv5CJOJQJaJh9$h15CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$hG^6CJOJQJaJh9$hOCJOJQJaJh9$h7LCJOJQJaJh9$hYvCJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$h"0CJOJQJaJh9$h[CJOJQJaJ!6<VHXH.I0I:OzORRVVFWHWZZZZj[l[[[T`V`BdDd0e2ekkllmmpp\qrqtqqRwTwwwyh9$hlXCJOJQJaJh9$h<:ZCJOJQJaJh9$h1CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hW}CJOJQJaJh9$h1CJOJQJaJh9$huCJOJQJaJh9$hYvCJOJQJaJh9$h1CJOJQJaJ*~W [gCJOJQJaJhA]h]CJOJQJaJhA]h=E{CJOJQJaJh9$h=E{6CJOJQJaJh9$h=E{CJOJQJaJhCJOJQJaJh9$hqV#CJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$h^5CJOJQJaJh9$h55CJOJQJaJh55CJOJQJaJh15CJOJQJaJh9$h15CJOJQJaJކʌ̌ʍ̍$&ʓ̓ГғtvNP|~NPjl̮̮̟̽̽̽̽̽̽̽̽̽̽̽̽̽̽̽̽̽̽̽hA]hCJOJQJaJh9$h'CJOJQJaJh9$hcpCJOJQJaJh9$h)CJOJQJaJh9$h>CJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$h=E{CJOJQJaJ)jhA]h]0JCJOJQJUaJ0 ".`j*,JN .n⯠sdUFhA]hsCJOJQJaJhA]hp?CJOJQJaJhA]hTH=CJOJQJaJh9$hp?CJOJQJaJh9$hsCJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJhA]h^CJOJQJaJhA]hoSCJOJQJaJ)jhA]h=0JCJOJQJUaJhA]h>CJOJQJaJhA]h'CJOJQJaJhA]hsGCJOJQJaJ`ܮޮBFjl|~ȷʷ"$pVӾ⯠sdhA]h&^CJOJQJaJh9$hkCJOJQJaJh9$hNJCJOJQJaJh9$h%}CJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJhA]h^CJOJQJaJ)jhA]hs0JCJOJQJUaJhA]hp?CJOJQJaJhA]hsCJOJQJaJhA]hyQ*CJOJQJaJ%VXZ\prtvdf",46xzTX@DTV̽h9$hBQCJOJQJaJh9$hg$CJOJQJaJh9$h]fCJOJQJaJh9$h%}CJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJhA]h^CJOJQJaJhA]h&^CJOJQJaJ)jhA]h&^0JCJOJQJUaJ2\־j2&(^>< >0 $dha$gdD w $dha$gds+:< "VXZ\hj<>8:^`h9$hCJOJQJaJh9$hS%CJOJQJaJh9$hQCJOJQJaJhA]CJOJQJaJh9$hNJCJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$hg$CJOJQJaJ6$&(rtv|~TZbfp|46$&ufh9$hsCJOJQJaJh9$hNJCJOJQJaJh9$h$CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h{kCJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$hG^6CJOJQJaJh9$h^5CJOJQJaJh9$hy5CJOJQJaJh9$hG^65CJOJQJaJ"t8:<>xz HJlnf h   , .       DF`b񯠯h9$he5CJOJQJaJh9$h{kCJOJQJaJh9$h$CJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJ)jhA]hV0JCJOJQJUaJhA]h$CJOJQJaJhA]hVCJOJQJaJhA]h^CJOJQJaJ3tx(*BD 24  46jp&(bz6 8 !!V!X!!!"¶h9$h/CJOJQJaJh9$h(PCJOJQJaJh9$hNJCJOJQJaJhpCJOJQJaJh9$hG^65CJOJQJaJh9$hy5CJOJQJaJh9$he5CJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJ10!0+14b9<<\=^=fACE GIBM6PU_tj6sNt $dha$gdHC $dha$gdU $dha$gd $dha$gds+ $dha$gd G""####$$b$d$f$v$x$$$V&X&&&&&'P''''&(((2(:(((R)T)v)x)z)|) *"*@*B**,+.+++.@.j.l..."/$//ӵӦ񦚦h9$hZCJOJQJaJh GCJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$h TCJOJQJaJh9$hGCJOJQJaJh9$h(PCJOJQJaJh9$h/CJOJQJaJh9$h{t5CJOJQJaJ6//00113344<4@4L4N4666688`999 :":::::::<<<==\=^=v=x=z=l>ⴤyyhVICJOJQJaJh9$hpo^CJOJQJaJh9$hl5CJOJQJaJh9$hK5CJOJQJaJh9$hy5CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hGCJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$hZCJOJQJaJ)l>n>>>>>8@:@@@AAFBHBDDDDEFFFFFFTHlHIIJJnKpK^NfNNNOOOOOORR R"RZR\RxR⚋h9$h CJOJQJaJh GCJOJQJaJh9$h8~CJOJQJaJh9$hHCJOJQJaJh9$h{kCJOJQJaJh9$h'CJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$h>CJOJQJaJ1xRRRR^UUUUUU6V8VxVzV>X@XJXLXXXXXXXrYtYYYYZ Z"Zf[h[^^;rcrcrh Gh^CJOJQJaJh GhoCJOJQJaJh Gh^6CJOJQJaJh9$hoCJOJQJaJh9$hHCJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$hECJOJQJaJ)jh GhE0JCJOJQJUaJh GhECJOJQJaJh Gh CJOJQJaJ#^____P`R`n`r`NaaaaajblbtcvcccdDdXd\dbddd|d~d۽qeVGGh9$hHCCJOJQJaJh9$h%CJOJQJaJhVICJOJQJaJhVIh_p6CJOJQJaJh9$h_pCJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hoCJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh Gh:bCJOJQJaJh Gh^CJOJQJaJ)jh Gh:b0JCJOJQJUaJ~dd$e&eeHeLeeeeeef&fffff g0gjglghhh|i~i,j.jjjljĵӊ{{l{l{W)jh Ghy0JCJOJQJUaJh GhPCJOJQJaJh Gh^CJOJQJaJh Gh%CJOJQJaJh Gh G6CJOJQJaJh GCJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$h%CJOJQJaJh9$hoCJOJQJaJh9$hHCCJOJQJaJh9$h_pCJOJQJaJljrjtjjjjjkllll m mXmZmmmmnnnXnvnnnnnnn*o.o@o\oooooooopĵӦӦӵӦӦyjjjjjyjh9$h'rCJOJQJaJh9$h|CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h%MCJOJQJaJh9$h/CJOJQJaJh9$hPCJOJQJaJh9$h*|CJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh Gh*|CJOJQJaJh GhyCJOJQJaJ)ppp@pBpFpHpbpjpppppq(qZqhqqqq^r`rrrrr4s6sss vv0x2xvyxyyⵦⵗyjyjyjyjyh9$hgCJOJQJaJh9$hlCJOJQJaJh9$hHCCJOJQJaJh9$hi CJOJQJaJh9$hz tCJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h%MCJOJQJaJh9$h|CJOJQJaJh9$h'rCJOJQJaJh9$hPCJOJQJaJ%Ntvv~xT|B:,2Tޥ²Dj $dha$gdVI $dha$gd G $dha$gds+yy({*{P{R{T|||}}l}n} @BVX*,@BNǸǩ噉ymaah GCJOJQJaJhpCJOJQJaJh Ghw5CJOJQJaJh9$hl5CJOJQJaJh9$hy5CJOJQJaJh9$h)*CJOJQJaJh9$h7CJOJQJaJh9$h^[CJOJQJaJh9$hgCJOJQJaJh9$hlCJOJQJaJhVICJOJQJaJ"BD"$(,rtDH >@"¢@BDFJLTJLӯ⑂rccĂh Gh CJOJQJaJh9$h8~6CJOJQJaJh GhoqCJOJQJaJh Gh8~CJOJQJaJh Gh%CJOJQJaJ)jh Gh%0JCJOJQJUaJh GhlCJOJQJaJh GhbCJOJQJaJh9$hlCJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJ%ĥƥ֥إ|²`bprڴܴ¶ĶʶζBDĵĵĵĠvvvvvvvvgh9$h>%CJOJQJaJh9$hkCJOJQJaJhVICJOJQJaJh GhlCJOJQJaJ)jh Gh0JCJOJQJUaJh GhCJOJQJaJh GhoCJOJQJaJh9$hoCJOJQJaJh9$hlCJOJQJaJh9$ht}CJOJQJaJ%DJL`bjpFHTĵӵӵsdXIXh9$h~OCJOJQJaJhVICJOJQJaJhVIheCJOJQJaJhVIhRCJOJQJaJ)jhVIhR0JCJOJQJUaJhVIhVTCJOJQJaJhVIhkCJOJQJaJh9$hVTCJOJQJaJh9$h tCJOJQJaJh9$hkCJOJQJaJh9$hVCJOJQJaJh9$heCJOJQJaJTV 02JL:`b46ƶyjyjjyh9$hH>CJOJQJaJh9$h2CJOJQJaJh9$h{-CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$h95CJOJQJaJh9$hw5CJOJQJaJh9$hy5CJOJQJaJhVICJOJQJaJh9$heCJOJQJaJh9$hkCJOJQJaJ)02jl02Z\`񵦗ydUUh9$hxCJOJQJaJ)jhVIhH>0JCJOJQJUaJhVIh tCJOJQJaJhVIhH>CJOJQJaJhVIh{-CJOJQJaJhVIh2CJOJQJaJh9$h tCJOJQJaJh9$hH>CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$h2CJOJQJaJh9$h{-CJOJQJaJj$JVXz|"$>@LN46xz(*:<TVhj|~8:>BLNTV^h9$h"'CJOJQJaJh9$h tCJOJQJaJh9$h2CJOJQJaJhVICJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJhVIhx6CJOJQJaJBr  "f3h3j3l333=,@CFRP*SVZbdm $dha$gdq $dha$gds+^`hjvxnp F0ĵrffWh9$hR3CJOJQJaJhVICJOJQJaJhVIhH>CJOJQJaJ)jhVIhH>0JCJOJQJUaJh9$hx6CJOJQJaJhVIhxCJOJQJaJhVIh"'CJOJQJaJh9$h tCJOJQJaJh9$h (CJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJh9$h"'CJOJQJaJ"02PRHJ FLN>pr4VZ(NjlⵗxhVIh$cCJOJQJaJhVIhx6CJOJQJaJh9$h[zCJOJQJaJh9$h$cCJOJQJaJh9$hR3CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$h tCJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJh9$h"'CJOJQJaJ* 24BDFH.0*X;񯠯scThVIhpVCJOJQJaJh9$hx6CJOJQJaJh9$h tCJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$h$cCJOJQJaJh9$h|CJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJhVIh0 CJOJQJaJ)jhVIh0 0JCJOJQJUaJhVIh$cCJOJQJaJhVIhxCJOJQJaJXZ\r24&(HJ   ;sh9$hKrCJOJQJaJh9$h\CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$h$cCJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJhVIhxCJOJQJaJ)jhVIhSS0JCJOJQJUaJhVIhSSCJOJQJaJ-tv0<>@brtv⩚|m^hph (CJOJQJaJhph(nCJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$hWPCJOJQJaJh9$h{)CJOJQJaJh9$h(nCJOJQJaJh9$h$cCJOJQJaJhzljCJOJQJaJh9$hKrCJOJQJaJh9$h>'CJOJQJaJh9$h\CJOJQJaJ          ~    Z`RTӾssdh9$h'VCJOJQJaJh9$h>ZCJOJQJaJh9$h1CJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJhqh(,CJOJQJaJhqh(nCJOJQJaJ)jhqhH0JCJOJQJUaJhph(nCJOJQJaJhph (CJOJQJaJhph1CJOJQJaJ V 0 4 h     ! !:!ZCJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJhqhSCJOJQJaJ)jhqh[t90JCJOJQJUaJhqh>ZCJOJQJaJhqh[t9CJOJQJaJhqh'VCJOJQJaJh9$h86CJOJQJaJ Z!!!!""""###z$$$$$2%&&l'x'z'~''''''''(L(R(|(~((ĵĦėĵĵĈyyyj[jjjh9$htCJOJQJaJh9$h9tCJOJQJaJh9$h"CJOJQJaJh9$h~CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h>ZCJOJQJaJh9$hb6CJOJQJaJh9$h 7CJOJQJaJh9$h,qCJOJQJaJh9$hozCJOJQJaJh9$h6qCJOJQJaJ#(())))))F*z********++++++,-- ---n--- 3\3^3`3ӵxixixhqh,qCJOJQJaJhqhCJOJQJaJhqhtCJOJQJaJh9$ht6CJOJQJaJh9$h,qCJOJQJaJh9$htCJOJQJaJh9$h%5CJOJQJaJh9$h~CJOJQJaJh9$h9tCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ#`3b3d3f3h3j3l3x333333l4n44ueVG8Gh9$hCJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hZ"5CJOJQJaJh9$h3W5CJOJQJaJh9$h 5CJOJQJaJh9$hy5CJOJQJaJh9$h<3ICJOJQJaJh<3ICJOJQJaJh CJOJQJaJhqhxCJOJQJaJhqh,qCJOJQJaJ)jhqh,q0JCJOJQJUaJ4556 6X6Z66b8d8889^=====>>@@$@&@:FIJJKK K$K>KĵshqhxCJOJQJaJ)jhqhi0JCJOJQJUaJhqhOCJOJQJaJhqhLCJOJQJaJhqhCJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hLGCJOJQJaJ*>KBKDKjLLLLLMMMMM&NNNNOOHPLPNPPPRPJULUNUPUVVVVXӸvӚgR)jhqhH0JCJOJQJUaJhqhIICJOJQJaJhqhOCJOJQJaJ)jhqhII0JCJOJQJUaJhqhxCJOJQJaJhqh;NCJOJQJaJh9$hIICJOJQJaJhqCJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h;+CJOJQJaJXX*Z,Z8Z:ZZZ([B[D[^[[[\\\\]]]]]^ ^^ ^4^^^D_H_`_t_ `4`n`p```a$b>czcd"d\d`dff@gLghgjgĵĵĵĵĵĵĵĵĦĦĦh9$hFDCJOJQJaJh9$h-CJOJQJaJh9$hj'4CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h#CJOJQJaJh9$h"uCJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJh9$h;NCJOJQJaJ5jgggthhhhBjHjmm*n,nnnoo>p@pnppp~pprr.tuuuuuwwxĦĦyjUj)jhqhE0JCJOJQJUaJhqhECJOJQJaJhqh 9CJOJQJaJhqhNtCJOJQJaJhqhW}CJOJQJaJh9$hW}CJOJQJaJh9$hIICJOJQJaJh9$h 9CJOJQJaJh9$h>CJOJQJaJh9$hFDCJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJ!muȆBDFHJLNPR,I XJ L V Z 0\ _ Jc .h $dha$gdq $dha$gds+xxP{{{|||T|^|||~|||||||}}}}|~~~~224ĆӵĵĵĵĵĵĵĦĵėyj[jhqh 9CJOJQJaJhqhi`CJOJQJaJhqhZCJOJQJaJh9$hi`CJOJQJaJh9$hZCJOJQJaJh9$hICJOJQJaJh9$h 9CJOJQJaJh9$hwCJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ"ĆƆȆʆ؆48V` $24@B̮̽̐rch9$hoqCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hICJOJQJaJh9$h|CJOJQJaJh9$h3CJOJQJaJh9$hZCJOJQJaJh9$hwCJOJQJaJh9$h 9CJOJQJaJhqhCJOJQJaJ)jhqhi`0JCJOJQJUaJ!BFHNPRZflFJ(>vz02~ČƍXZﵥzkkkkkkkkkkkkkh9$h{CJOJQJaJhV<CJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$h 95CJOJQJaJh9$h^5CJOJQJaJh9$hy5CJOJQJaJh9$hp 5CJOJQJaJhp 5CJOJQJaJh\5CJOJQJaJh9$h\5CJOJQJaJ&ؑFPTV,L^`>|ޖ 24LN`bPRǺӫӜӜӍ~oooooh9$h^HCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hGCJOJQJaJh9$hYCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh8x6CJOJQJaJh8xCJOJQJaJh9$h$CJOJQJaJh9$h{CJOJQJaJh9$h-c_CJOJQJaJ+XlDjz| .ء2rӸ||m|^|Oh9$hr=xCJOJQJaJh9$hCCJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$ha|CJOJQJaJh9$hqCJOJQJaJh9$h{CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh8xCJOJQJaJh9$h`sCJOJQJaJh9$hpYCJOJQJaJh9$h^HCJOJQJaJh9$hsCJOJQJaJRTrt֥HJ28ln§ħبިĵėyyyyyyyyjjjjh9$hCJOJQJaJh9$hdCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hZ6fCJOJQJaJh9$hBCJOJQJaJh9$ht%CJOJQJaJh9$hCCJOJQJaJh9$ha|CJOJQJaJh9$hr=xCJOJQJaJh9$hNjCJOJQJaJ)  *.@BȬ̬`bέ:<prxz~ޯĵⵦ◈yyyyjh9$h-c_CJOJQJaJh9$h7J3CJOJQJaJh9$hX(MCJOJQJaJh9$hBCJOJQJaJh9$ht%CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hZ6fCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hNjCJOJQJaJh9$hr=xCJOJQJaJ%dhrt ±ı68.0fhPRH (I *I I I J J *J >J J J K K K K ӸөөөөөӘөөөӉӉzh9$hCJOJQJaJh9$hICJOJQJaJh9$h@WCJOJQJaJUh9$hCJOJQJaJh9$hJ CJOJQJaJhqCJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$hNjCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ0 godine prije Krista na jednom od Ebersovih papirusa opijum se ubraja meu 500 najbrojnijih lijekova toga doba (sprje ava djecu da preglasno vriate). Ekspanzijom islamskoga svijeta dolazi do airenja opijuma, posebice u Kini i Indiji, a preko nje dolazi krajem 18. i po etkom 19. stoljea u Englesku. Sli an princip razvijao se kroz civilizacijske epohe, sve do proaloga stoljea (mislim na zapadnu tradiciju) kad se drogiranje i patoloaki odnosi prema sredstvu pojavljuju kao masovna (epidemija) pojava, obuhvaajui sve slojeve druatva, a usko je bila vezana uz razvoj ljudskih prava, masovne industrije i glazbene (kulturo-) industrije. Gr ku tradiciju, kao po etak zapadne civilizacije, ne mo~emo sagledati bez osvrtanja na Sokratovo u enje o moralu kao jednom subjektivnom iskazu (mialjenju) ili korektoru svake osobnosti o onome ato je dobro. Po njegovu principu ovjek dolazi ili mora doi do istine sam po sebi, sam mora iznjedriti svoju vodilju i smisao kroz ~ivot, svrhu, odrediti ono ato postoji za sebe i po sebi. Sloboda samosvijesti kod Sokrata otvorila je mogunost da subjekt preko misli (mialjenja) apsolutno bude nazo an u predmetu kojeg misli. Po svom sadr~aju njegova filozofija nije izlazila iz okvira uobi ajenosti vremena u kojem je ~ivio i djelovao, njegova usmjerenja su iala prema apsolutnoj spoznaji dobra, posebice u odnosu na radnje. Njihov (atenjanski) obi ajni ~ivot obilovao je dokolicom, promjenom mjesta boravka, tumarajui po gimnazijama,vje~bajui, provodei razgovore o svemu bitnom i nebitnom, bez obzira kojem su stale~u pripadali, samo je bilo va~no da su slobodni graani polisa, dok veinu radova (poslova) koje danas obnaaaju svi punoljetni graani jedne zemlje obnaaali su njihovi robovi koji su bili isklju eni iz druatvenoga participiranja u dobrobiti koju je donijela njihova akcija prema uputama i idejama slobodnih, neovisnih graana. U takvim uvjetima ~ivljenja razvija se dvosmjerna ovisnost u kojoj elita na roba gleda kao puko sredstvo koje mo~e iskoriatavati do krajnjih granica kako bi zadovoljila svoje subjektivne potrebe i razvijala nove moduse zavisnih odnosa prema robovima, dok robovi zbog svoga hendikepa u poimanju svojih prava i  slobodnoga vremena nemaju mogunosti za razvijanje unutarnjih misaonih i psihi kih akcija za stvaranje samostalnoga znanja o mo~ebitnom izlasku iz ovisnoga stanja prema svojim vlasnicima. Takva slika identi na je kod ovisnika naaeg vremena, samo ato je indirektni vlasnik konkretnog sredstva upravljan i usmjeravan prema ovisni koj osobnosti iz  nepoznatoga izvora direktnoga posjednika. Glavni moment i metoda Sokratova djelovanja jest da u slobodnome ovjeku pobudi, porodi mialjenje i da mogue odgovore tra~i sam u sebi te da o svojim du~nostima razmialja neovisno o bilo kojoj prisili. Zato je u gr koj tradiciji komunikacija sa stvarima koje su donosile nemogunost kontroliranja svojih djelovanja prema sredstvima ato su mogla izazvati fizi ku ovisnost dolazila u sporadi nim slu ajevima, a nikako kao epidemija ili pravilo koje podr~ava legalno druatvo. Za Sokrata sve ljudske radnje moraju biti usmjerene ka dobru, a za njega je dobro samo ono ato je za ljude korisno, ato zna i da je dobro neato stvarno i usko povezano sa subjektivnoau, s individuom koja zna ato je dobro, a preko toga osobnost mo~e birati ato je za nju najbolje. Jasno da Aristotel ne bi prihvatio takve teze jer je vrlinu pretvorio u znanje, a znanje uvijek mora stati u vezi s nekakvim razlogom, a on u mialjenju. Sokrat je po Aristotelu ukinuo senzibilnu dimenziju duae, strast, obi aj. Kad se razgovara o tome kako se vodi dobar ~ivot, Sokrat u Platonovu dijalogu s Filebom naglaaava da je um, razum, racionalno rasuivanje te~nja prema znanju, i stvaranje reda u ~ivotu, za razliku od sudionika u dijalogu Protarha koji naglaaava da je svrha dobroga u~ivanje, put k dobrom ~ivotu. Razvijajui dijalog, Sokrat navodi Protarha na promjenu stajaliata o dobrom ~ivotu kroz neograni ena u~ivanja, navodei da je dobar ~ivot spoj jednog i drugog. Ni sama razboritost, niti u~itci, kao funkcionalni dijelovi ~ivota, sami za sebe nisu dovoljni. Razla~ui pojam u~itka Platon u dijalogu s Filebom opisuje sustave ovisni koga ponaaanja i njihov mehanizme funkcioniranja u kontekstu smisla i mogunosti ponavljanja tih naslada na razini ne samih umnih i funkcionalnih mogunosti do~ivljavanja naslada i u~itaka kroz odreena sredstva koja mijenjaju percepciju i odnos prema samoj stvari koja biokemijski mijenja strukturu ~udnje. Ovisnik u principu te~i da promijeni mentalno stanje u kojem se nalazi na razini svijesti i na razini nesvjesnoga, ponavljajui i izazivajui iste radnje koje stvaraju kognitivni ushit i biokemijski balans, gdje osoba gubi uvid o realnim potrebama koje su u uobi ajenim i fizioloakim okvirima po~eljne i u sebi nose univerzalni karakter smislenog ponavljanja u svrhu ideje dobra. Naj eae su oni u u okvirima primarnih nagona koji zadovoljavaju evolucijske (razmno~avanje, hranjenje) potrebe vrste, s naglaaavajuim tjelesnim, perceptivnim simbolima i asocijacijama koje su pribli~no sli ne kod svih vrsta, pa tako i ljudi. Platon naglaaava da kod ovjeka zahvaljujui pamenju i drugim sposobnostima mo~e ui u problem tih granica koje se samoreguliraju i noaene su instinktom i intuicijom te prestaju kad se zavrai njihova potreba postojanja te se pojavljuju cikli ki. Zato i Sokrat pita svoga sugovornika u dijalogu Fileba i Protarha bi li on prihvatio da cijeli ~ivot u~iva (svaki ovisnik te~i ostati u takvom stanju cijeli ~ivot, ne razlikujui biokemijski, mentalni, duhovni, kognitivni poriv) u nasladama, znajui da su naslade prije svega problem tjelesnosti, odnosno biokemije, a tek onda razuma i razumijevanja unutraanjih potreba da se mora biti u ravnote~i, prije svega u umnoj koja e stvarati po sebi naslade, a tek onda onoj tjelesnoj koja je univerzalna i openita za sva stvorenja, a umna naslada i u savladavanju poriva je najvea apstraktna mo ovjeka. Znakovit je u tome npogleu Razgovor Sokrata i Protarha u dijalogu Fileb: Sokrat: Bi li ti, Protarae, prihvatio da itav ~ivot ~ivia u~ivajui u najveim nasladama? Protarh: Zaato ne? Sokrat: Bi li mislio da ti je joa ato potrebno kad bi to imao u potpunosti? Protarh: Nipoato. Sokrat: Ipak gledaj zar ti ne bi nedostajalo razumijevanje, znanje, rasuivanje o du~nostima i sve ono ato je tome srodno? Protarh: A zaato? Ta kad bih imao u~ivanje, imao bih sve. Sokrat: I kad bi uvijek u ~ivotu tako ~ivio, bi li u~ivao u najveim nasladama? Protarh: Zaato ne? Sokrat: No kad ti ne bi imao ni razuma, ni pamenja, ni znanja, ni istinskog shvaanja, zar ne bi iz toga nu~no slijedilo da ne znaa u prvom redu baa to da li u~ivaa ili ne u~ivaa, jer si bez svake razboritosti? Protarh: Nu~no. Sokrat: I isto tako kad ne bi imao pamenja, zacijelo bi bilo nu~no da se ne sjeaa da si jednom u~ivao i da ti ne ostane baa nikakvo sjeanje na nasladu koja bi te nenadano zapala. Kad ne bi imao istinitog shvaanja, bilo bi nu~no da, makar u~ivao, ne mislia da u~ivaa. Liaen pak prosuivanja nu~no ne bi mogao ni za budue vrijeme prosuivati da ea u~ivati, pa ne bi ~ivio ~ivotom ovjeka, nego nekog mekuaca ili onih morskih ~ivotinja s tijelom u akoljci (smatralo se da su takve ~ivotinje neosjetljive na vanjske utjecaje). Je li tako ili mo~emo zaklju iti kako druk ije? Protarh: Pa kako bismo i mogli? Sokrat: Treba li nam dakle birati takav ~ivot? Protarh: To tvoje izlaganje, Sokrate, sad me je potpuno ostavilo bez rije i. Sokrat: Nemojmo onda joa odustajati, nego za promjenu uzmimi i razmotrimo ~ivot uma.  U razumijevanju ovisnosti stru na i znanstvena literatura uvijek je dijeli preko samoga sredstva koje mijenja razboritost i vrsti logi ko-racionalni aparat osobe u razumijevanju stvarnosti i moralnih obveza prema kontekstu slobodnoga djelovanja u zajednici, s nekom prisilom koja je biokemijski sklona dominaciji i ponavljanju. Uzimati alkohol, droge, hranu u pretjeranoj koli ini, tra~iti sreu kroz nebuloznost o ekivanosti nekoga nepredvidivoga rezultata u svrhu dobitka, pornografski sadr~aji, ili jednom rije ju sve ono ato danas u uobi ajenoj tradiciji nazivamo ili emo nazivati ovisnosti, temeljno je jedna ovisnost u formalnom smislu, i u sebi nosi potrebu da se bude u ugodi, nasladi. Ve je davno Platon shvatio da ~udnje, ugode, naslade mogu sadr~ajno imati razli itu konfiguraciju ~udnje, ali ona izlazi iz jedne potrebe da se promijeni trenutno stanje svijesti. Zato Sokrat u Filebu ka~e:  Po mojem mialjenju podjela naslade na vrste nije nam nimalo viae potrebna.  Iz Platona se da ia itati, na tragu novih teorija koje iznosi Thomas Alexander Szlezak u knjizi itati Platona da se iz istoga teksta mogu ia itati razli iti konteksti izre enoga Thomas A. Szlezak ka~e:  Platon je, kao ato smo upravo vidjeli, vrlo dobro znao da jednom objavljena knjiga mo~e dopasti u ruke itateljima svakoga tipa. A znao je i to, kako to dokazuje i diskusija o jednoj Simonidovoj pjesmi u Protagori, da razli ite vrste itatelja naginju tome da iz jednog te istog teksta izvuku razli ite stvari. I zato je, barem u prete~nom dijelu svoga opusa, svjesno pisao za svakog. No, slijedi li odatle da mu je cilj bio obratiti se razli itim tipovima itatelja jednim te istim tekstom? Je li raspolagao knji~evnom tehnikom koja bi dopuatala da pomou istog izraza jednim itateljima priopi jedno, a drugima drugo? I ako je poznavao takvu tehniku, da li ju je koristio ne bi li ono najbitnije ato je imao rei svjesno saopio tako da to bude u stanju pojmiti samo odreeni tip itateljstva.  Slijedom toga, mo~emo izrei da Platon misli kako svaka ugoda u sebi nosi neugodu, i da se kao i ato je u svakoj ovisnosti nala~e da se sredstvo uzima, u startu, zbog izazivanja ugode, a dugoro no da se prekrije nelagoda (praznina, bol, probije granica neugode, nelagode) izazvana su viakom neprirodne ~udnje. Ta pozicija tjera svako bie prema razbijanju te prisutnosti u meuprostoru koji treba premostiti duhom, spoznajom. Ovisnik tu svoju prazninu i ~udnju za prebacivanjem sebe iz tjesnaca, tjeran snagom sredstva, nu~no premoatava izabranim sredstvom naslade, ugode. John Sallis promialjajui ta stanja koja su u konstantnom rotiranju poznavanja i nepoznavanja mjesta u kojem se bie nalazi, gdje joa nije odreeno ato je ono jestvujue ili ato je nebie, ato izaziva ispremijeaanost, zbrku i nerazlikovanje bia od nebia, ka~e:  Nevolja/nu~da razdvaja bia tako da utemeljuje mogue staniate za ljudsko bie unutar tog prostora; to zna i da iznuuje izdvajanje onoga ato e biti odreeno kao bia u njihovu bitku nasuprot ne-bia. Time ta nevolja/nu~da mialjenju na samom po etku pribavlja njegov bitan prostor, prostor u kojem bia mogu nastupiti u njihovu bitku te tako mogu biti zamijeena i po prvi put imenovana u njihovu bitku.  Takva pozicija otvara prostor za smisao prema spoznaji i ona je nagrada, dar ili prostor za uenje ako gledamo kroz gr ku tradiciju. Ovisniku okrenutom tjelesnim (biokemijskim) nasladama ona je kazna, vezanost i pridr~avanje u istom i kroz isto, labirint, vje na osuenost na Platonovu prispodobu peine. Ne uvidjevai mogunost, odnosno nu~nost, da se kroz ovisnost kojoj je temeljno stanje iluzije i iracionalnosti, stvore mehanizmi u izgradnji drugog i boljeg sebe, u odnosu na ono ato on jest, i ato bi mo~da bio da nije uaao u prostore definiranosti kroz nasladu (ovisnost), ovjek ostaje prikovan za svoju ropsku svijest, nerazumljivost, privid. Zbog toga nema mogunost dolaska do duae, u sokratovskom smislu, zna i da nema ulaska u mudrost i um koji donose ispravnu mjeru u djelovanju, ograni avajui neograni ene u~itke i ~udnje u okvire normalnog i razboritog. U samom srediatu filozofskih promialjanja kad govorimo o mentalnim fenomenima je ispitivanje postojanja mogunosti neuta~ivih ~elja i na ina na koje te ~udnje mogu umanjiti samokontrolu ovisnika. Zapravo, ovisnost mo~e poslu~iti kao valjan primjer za bilo koju teoriju djelovanja jer pripada tipi nom polju iracionalnog djelovanja te je va~no da teorije o prirodi prakti nog (moralnog) djelovanja mogu dati adekvatnije odgovore na narav iracionalnoga, a time i na pitanja o ovisnostima kako se omoguilo ato viae objektivnih mogunosti da se razumije komplicirana, viaeslojna dinamika destrukcije koja ovisnost stvara u pogledu same osobnosti, druatva, a nadasve potpune strukture objektivnog procesa u pojmu ovisnosti. Sama ovakva slobodna tuma enja samoga Platona do prija nekoliko godina izazvala bi dosta polemike i znanstvene rasprave u airini tuma enja Platonovih tekstova, odnosno dijaloga. No, zahvaljujui tendenciji modernoga tuma enja Platonovih dijaloga u duhu Schleiermacherova njema kog romantizma u ia itavanju tekstu pounutrio i premjestio te~iate na razumijevanje u samog itatelja kroz njegov kontekst razumijevanja skrivenosti i ograni enja samoga teksta kojeg je Platon ciljano skrio, misli Thomas A. Szlezak i ka~e:  Ono ato oni osporavaju jest da je Platon ciljano ograni io filozofsko priopenje i tvrde da sve bitno le~i u spisima, dakako prikriveno tehnikama posrednog saopenja. Na itaocu je da se uzdigne do  istinskog osluakiva a nutrine (Schleiermacher) ili, re eno Wittgensteinovom metaforikom, da prepozna i otklju a  bravu . Rezultat toga shvaanja je stanoviate koje se ispravno mo~e ozna iti samo kao  dijaloaki imanentna ezoterika . Dioba, konstitutivna za ezoteriku, izmeu  podesnih i  nepodesnih recipijenata uz isklju enje ovih posljednjih, odlu ujua je, dakle, i za ovo stanoviate, samo ato se tu dioba odvija  automatski putem knjige.  Takav otvoreniji pristup u tuma enju Platonovih dijaloga u prostorima zapadne tradicije zadnjih godina otvorio je prostor da se filozofska pitanja u~itka, naslade, ovisnosti, ne obrauju samo teoretski, ve Platonovi koncepti istra~uju i provode kroz prakti nu primjenu u klinikama, gdje ljudi medicinski tretiraju svoju ovisni ku i drugu mentalnu problematiku. Sami dijalozi koji se dogaaju u pisanim tekstovima, vrlo su sli ni i samom postupku odnosa izmeu klijenta i terapeuta, suo avajui argumente kao rjeaenje na osnovi zaklju aka koji u sebi nose viae univerzalnih principa da bi se mogli nazvati jedno, u odnosu na ono ato bismo mogli nazvati mnoatvo. Polazna to ka u dijalozima koji se vode izmeu terapeuta i samog klijenta je dijametralno suprotna kao i u Platonovim dijalozima, klijent koji je uvu en u emotivni koncept sredstva ima sasvim drugo stajaliate o tome ato je dobro za njega u tom sredstvu, od terapeuta koji sredstvo promialja bez iskustvenog i emotivnog odnosa. Njihova stajaliata o jednom su totalno razli ita, psihoterapeut kao i sam filozof promialja samu stvar kroz samu ideju te iste pojavne stvari, liaavajui se koncepta pojavnoga i vidljivoga u samom sredstvu. Filozof kao nositelj dijaloga, zna i same ideje te stvari koju se ~eli definirati i staviti je u kontekst istine i dobroga, razboritoga, nosi koncepte traganja za istinom koja nije u samom predmetu sredstvu kojeg konzumiram, ne samo u doslovnom zna enju te rije i, ve za njim ~udimo ili ga mislimo. Zahvaljujui otvorenosti, filozof dovodi sugovornika da kroz posredne odnose jer direktni odnos tra~enja istine u samoj stvari koja nam se otkriva kao ugoda, naslada zbog povezanostI prema jednom u toj samoj stvari koja mu se u njegovoj svijesti ili znanju prikazuje kao jedino rjeaenje, sam ne mo~e otvoriti pute prema ideji, odnosno dohvatiti mogunosti viae duae koja ~udi za samospoznajom same ideje, a ne same stvari koja mi se otvara u obliku privida zablude. Isti koncept prolazi i terapeut-filozof koji vodi ovisnika kroz njegovo sredstvo u tra~enju ideje tko je on sam ili same istine, a ne sredstvo ugode koje prepoznaje, osjetilno, direktno, kratkotrajno iskustvo ugode kroz sredstvo ili kao puko sredstvo nagrade u kompenziranju nedostataka duha ili airine razumijevanja onoga razli itoga u jednome. Platon se, u svom dijalogu Fileb, pita:  Sokrat: A ato je s ovim? Zar prijaanje ispitivanje nije pronalazilo da je za razli ite stvari jedno umijee jasnije, a drugo nejasnije? Protarh: Doista. Sokrat: A nije li sadaanje ispitivanje nazvalo neko umijee jednim imenom i izrazilo mialjenje kao da je ono jedno, ali opet kao da su to dva umijea ono pita da li u tim stvarima jasnou i istou pouzdanije ima umijee filozofa ili onih koji nisu filozofi? Protarh: Doista, ini mi se da naae ispitivanje to pita. Sokrat: Kako emo mu onda, Protarae, odgovoriti? Protarh: Ve smo, Sokrate, stigli do izvanredno velike razlike u jasnoi spoznaja. Sokrat: Dakle emo lakae odgovoriti? Protarh: Kako ne? I neka bude re eno da se ta umijea mnogo razlikuju od ostalih, a unutar njih samih da se ona koja se ti u revnosti pravih filozofa isti u neobi nom pouzdanoau i istinitoau u mjerama i brojevima. Sokrat: Neka bude tako prema tvojem mialjenju, pa vjerujui ti hrabro odgovorimo onima koji su vjeati u zavla enju govora (misli se na eristi are; usp.17 a). Protarh: A ato da odgovorimo? Sokrat: To da postoje dvije aritmetike i dva umijea mjerenja i mnoga druga takva koja ih prate, da imaju tu dvojnost, ali im pripada jedno zajedni ko ime. Protarh: U dobar as, Sokrate, uputimo taj odgovor onima za koje ka~ea da su tako vjeati. Sokrat: Tvrdimo dakle da su te znanosti najviae pouzdane. Protarh: Svakako. Sokrat: No dijalekti ka bi nas vjeatina, Protarae, pobijala kad bismo drugoj kojoj vjeatini dali prednost pred njom. Protarh: Kako opet treba nju opisati? Sokrat: O ito je da bi vjeatinu o kojoj sada govorimo svatko mogao upoznati. Jer kako se ona bavi onim ato jest (bie), i to onim ato jest stvarno i uvijek na isti na in po sebi isto, ja bar mislim da je na svaki na in svi koji imaju i malo razuma smatraju kudikamo najistinitijom spoznajom. A ato ti mislia? Kako bi, Protarae, ti to rijeaio? Protarh: Ja sam, Sokrate, ve viae puta sluaao Gorgiju (Gorgija, poznati sofist rodom iz Sicilije, dr~ao je u Sokratovo vrijeme javna predavanja u Ateni) kako svaki put govori da umijee uvjeravanja ima veliku prednost pred svim ostalim umijeima. Da ono naime podvrgava sebi sve, i to uz pristanak, a ne silom, pa da je kudikamo najbolje od svih umijea. Sada se, meutim, ne bih ~elio suprostavljati ni tebi, a ni njemu. Sokrat: ini mi se da si htio neato rei, ali da si, zastien, odbacio oru~je. Protarh: Neka to sada bude onako kako ti se ini. Sokrat: Jesam li onda ja kriv ato nisi to to no shvatio? Protarh: `to to? Sokrat: Nisam ja, dragi Protarae, tra~io koje se umijee ili koja znanost isti e nad svime time ato je najvee i najbolje i ato nam najviae koristi, nego koje umijee istra~uje ono ato je jasno, ato je to no i ato je najistinitije makar bilo maleno i malo nam koristilo. To je ono ato joa i sada tra~imo.  Snaga dijalektike u predavanju i davanju lijeka, pharmakona, nije u samom lijeku, ve u kontekstu prenoaenja i otkrivanja svega onog ato taj lijek donosi, i ato on pokriva kod onog tko ga prima. Treba imati umijea za pripremiti onoga tko treba primiti lijek, odnosno za samu spoznaju jer ponekad sluaa i i oni u potrebi nisu spremni i ne mogu prihvatiti istinu, spoznaju, treba im vrijeme i priprema kroz ia itavanje onog neizrecivog u ~ivotu, odnosno filozofiji kao lijeku koji donosi smisao, posebice ovisniku koji je, poslo~en paradoksalno u odnosu na svoje bolesno stanje. Taj paradoks donosi zabludu i neznanje. Ovisnik za razliku od bolesne osobe u u~em smisli neke bolesti, recimo karcinoma, pneumonije, ima konstantan pritisak boli i svijesti da izae iz te neugodne pozicije u sigurnost i izvjesnost onog sutra bez boli i ograni enosti. Ovisniku se njegovo stanje prikazuje kao ugoda, nikako kao neugoda te on subjektivno ne ~eli izai iz nje. Objektivno je ona neugoda, za onoga tko pokuaava objasniti tu neskrivenost ugode u sredstvu koja je obuzela ovisnika u njegovom neznanju kroz zadanost samoga sredstva, odnosno zablude. Pretjerana medikalizacija samog ovisnika kao bia koje ima pravo spoznati sebe slobodnog, onemoguila mu je da uvidi kontekst same stvari koju konzumira konstantnim ponavljanjem, podr~avajui openitost biokemijskih procesa, i poja avajui egocentrizam i podlo~nost nagonima (Sokrat takvo stanje u Gorgiji usporeuje sa aupljom ba vom), a gasei spoznajne, eti ke, moralne principe i sposobnosti da primi lijek, odnosno (duh) znanje, odnosno mogunost da se mijenja prema dobru kroz smisao razboritosti u razumijevanju razli itog. Szlezak naglaaava i pogaa samu bit moderne ovisnosti i svu njenu zabludu u kontekstu razumijevanja aire slike ovisnosti, tako i promijenjenog i redefiniranog pristupa samom ovisniku te isti e:  Sokrat ga suo ava s potpuno drugom slikom ovjeka koju meutim, da bi podcrtao svoj otklon prema misaonom svijetu jednog Kalikla, iznosi kao nazor drugih, neimenovanih  mudraca . Po tome nazoru, oni nerazumni su neposveeni (493a7): oni ne znaju da je ~ivot u tijelu kao ~ivot u grobu i da stalno zadovoljavanje nagona i po~uda nije niata drugo do ono ato mit slikovito iskazuje o Danaidama, naime pokuaaj da se auplja ba va napuni pomou sita (492e8-493c3). U Sokratovu tuma enju poredbe, ba va odgovara jednom dijelu duae, to je  ono od duae, u emu se nalaze po~ude (493e8, b1). Duaa je, dakle, strukturirana cjelina, pri emu  sito stoji u slu~bi  ba ve . No, to o igledno vrijedi za na in ~ivota samo onih nerazumnih i podlo~nih nagonima, kao ato za Kalikla razboritost (492a2) ima samo funkciju da slu~i nagonima. Uzmemo li ga zajedno sa zahtjevom postavljenim Kaliklu da umjesto ~ivota u nesputanom i na elno nezasitnom zadovoljenju nagona izabere ~ivot samosvladavanja, posezanje za mitom o Danaidama zna i da po~ude i nagoni nisu cijela duaa, ve onaj njezin dio kojemu je spoznaja podlo~na samo kod nerazumnika ato ne znaju da duaa poznaje i drugi ~ivot  ~ivot umne duae u bestjelesnom stanju.  U kontekstu iznesenog paradoksa, bolesni ovjek se prvo lije i pa onda oporavlja, dok ovisnik koji sebe ne vidi bolesnim prvo se oporavlja pa se onda lije i, kroz ~ivot te~ei smislu i razboritosti, s istom straau kojom je te~io k ugodi kroz sredstvo. Thomas A. Szlezak ka~e:  Da metaforika pharmakona sadr~i iskaz o ispravnom na inu posredovanja filozofskog znanja, o tome ne mo~e biti nikakve sumnje. Platon daje na znanje da Sokrat kao dijalekti ar raspola~e uvidima koji bi se bez daljnjeg mogli izravno priopiti, ali koje on posve namjerno joa uvijek ne iznosi, jer bi za Harmida bili bez koristi sve dok ne dobije pravu pripremu za razumijevanje  sredstava u obliku propedeuti kog  bajanja duae. Dakle, pharmakon stoji zapravo za sredianje stavove dijalekti ke znanosti o Dobrom i Zlom koji se mogu izraziti  tu ni u kom slu aju nije rije  o neiskazivom u filozofiji  i koji bi se, dosljedno tome, mogli izraziti i prenositi pismeno. Ono ato prije i Sokrata da preda pharmakon jest  prisega koju je dao svome tra kom u itelju  za dijalekti ara postoji dakle obveza, koju smatra jednako strogom kao religijsku obvezu prisege, da e svoje  vrednije stvari predati samo ako su ispunjeni spoznajni i eti ki uvjeti za primjeren prihvat.  Platonov Sokrat je u svojim promialjanjima okrenut prema univerzalnim (opim) ciljevima, a ne prema partikularnim trenuta nim zadovoljstvima i kao takav nije mogao upasti, odnosno nije trebao ulaziti u situacije koje izazivaju gubitak kontrole u komunikaciji sa smislom postojanja i svoga vlastitog odreenja kako djelovati u duhu dobra. Ni u~itci ni razboritost kao  sastojci ~ivota sami za sebe nisu dovoljni, uvjeren je Platon, naglaaavajui takav stav kroz svoj dijalog Fileba. Sokrat u tom istom dijalogu iznosi stajaliate da se ni u~itak ni njegova suprotnost neugoda ne pojavljuju izolirano ve zajedno,  u treoj vrsti mijeaanoga , gdje nekad dominira jedno, a drugi put drugo. Platon isti e:  Sokrat: Bar o onim nasladama, Protarae, kod kojih su u zajedni kim utjecajima na samo tijelo izmijeaane povraina i unutraanjost. O onima pak kada duaa prinosi tijelu suprotnost, jednako neugodu na nasladu i nasladu na neugodu tako da se oboje slijeva u jednu mjeaavinu, o tome smo ve prije izlo~ili ovo: Kad se tko prazni, ezne za punjenjem pa dok se nada, raduje se, a dok se prazni, osjea bol. No to nismo tada dokazali, ali sada ka~emo: Budui da se u svim tim slu ajevima, koji su o broju neizmjerni, duaa ne podudara s tijelom, dolazi do jednog mijeaanja neugode i naslade.  Eklatantan primjer  dobro smijeaane mjeaavine je zdravlje, pri emu odstupanje od sklada zna i bolest, neugodu, a povratak u ravnote~u daje ozdravljenje koje stvara ugodu i zadovoljstvo. Sokratu i samo o ekivanje ozdravljenja izaziva ugodu, iz ega proizlazi da u~ici (ili neugode) mogu biti tjelesni ili duaevni. Za duaevne u~itke Sokrat ka~e da nastaju pomou pamenja (ili mialjenja), mislei na  obnavljanje u duai podra~aja ili opa~anja koje je imalo utjecaj i na duau i tijelo. Samo se pamenje - prisjeanje odvija samo u mislima, neovisno od tijela i trenutnih podra~aja, tako je u~itak (neugoda) odvojen od tijela ustvari duaevni u~itak. U Filebu Platon ka~e:  Sokrat: S obzirom dakle na o ekivanja tih stanja smatraj da je u samoj duai predosjeaj ugodnoga ugodan i pun pouzdanja, a predosjeaj neugodnoga pun straha i bolan! Protarh: To je dakle druga vrsta naslade i neugode koja nastaje odijeljeno od tijela o ekivanjem u samoj duai. Sokrat: To no si shvatio. Budui da se obje vrste, prema mojem mialjenju, javljaju iste, kako se ini, i nepomijeaane s neugodom i nasladom, bit e u vezi s nasladom jasno da li je itava ta vrsta po~eljna ili tu osobinu treba pridati nekoj drugoj od spomenutih vrsta, a za nasladu i neugodu kao i za toplo i hladno i sve takve stvari smatrati da su katkada po~eljne, a katkada nepo~eljne jer nisu pravo dobro, nego samo ponekad neke od njih dobivaju prirodu dobroga.  Sokrat, naime ne vjeruje u postojanje tjelesnih potreba ili ~elja, dovodi u pitanje i fizioloake potrebe kao ato su glad ili ~e te ih stavlja u  prohtjeve duae. }e predstavlja neku vrstu praznine, a njeno uta~ivanjepredstavlja ispunjenje, nedostatkom te vode, pia, punjenje mo~e dobiti samo duaa prisjeanjem. U Filebu Platon objaanjava:  Sokrat: Kad ka~emo  on ~ea ne izri emo li uvijek neato odreeno? Protarh: Kako ne? Sokrat: To zna i  prazan je . Protarh: Dakako. Sokrat: Nije li ~ea neki prohtjev? Protarh: Da, prohtjev za piem. Sokrat: Za piem ili za ispunjenjem piem? Protarh: Mislim, za ispunjenjem. Sokrat: Onaj dakle od nas koji je prazan ~eli, kako se ini, suprotnost onome ato osjea. Kao prazan naime ~udi da se ispuni. Protarh: Sasvim jasno. Sokrat: A dalje? Tko prvi put postaje prazan da li bi bilo pomou opa~anja ili pomou sjeanja mogao postii ispunjenost onim ato niti sada ne osjea niti je ikada prije osjetio? Protarh: Pa kako bi i mogao? Sokrat: No doista ka~emo: Tko ~eli, taj neato ~eli. Protarh: Pa kako ne? Sokrat: Ali ono ato osjea, to ne ~eli. Ta ako je ~edan, to je praznina, a on ~eli punjenje. Protarh: Da. Sokrat: Punjenje e pak dobiti jedan dio onoga koji ~ea. Protarh: Nu~no. Sokrat: Da to bude tijelo, nemogue je jer je prazno. Protarh: Da. Sokrat: Preostaje dakle da punjenje dobiva duaa, o ito sjeanjem. Ta ime bi joa drugim mogla to postii? Protarh: Gotovo ni im.  Iz ovoga stanja da se zaklju iti da postoje dva na ina ishoda u zadovoljenju potrebe, ~udnje. Ljudi mogu trpjeti (~e) i osjeaju neku vrstu zadovoljstva samim prisjeanjem na pie, ako pia nema osjeaju dvostruku nelagodu. Mo~e se zaklju iti da Sokrat dijeli u~itak (neugodu) na one prave i la~ne. Istina odnosno la~ odreuje kvalitetu mialjenja, podudarnost neke pojave i mialjenje o njoj zna i da je mialjenje istinito kao i slika pojave u glavi koju ono stvara (bez prisustva same pojave), u samoj ovisnosti asocijacija prema sredstvu mogu izazvati takva mentalna stanja koja su identi na uzimanju tog istog sredstva. Za Platona se ni pri la~nim mialjenjima ili u~ivanjima ne gubi stvarnost mialjenja, ato je sasvim ispravna teza bez obzira koliko predmet ~udnje bio la~an i fiktivan, ovisnik na identi ne na ine kao i svaka normalna osoba koja ~udi za odreenim pozitivnim stvarima, npr. za vodom i hranom na isti e na in ~eljeti i raditi odreene radnje da doe do ~uenog sredstva, u ovom slu aju vode. Isti koncept razvija i ovisnik kako bi realizirao i stvorio logi ke mehanizme da posjeduje svoje ovisni ko destruktivno sredstvo. Zato je i koncept ovisnosti potpuno identi an s realnim, zdravim, kreposnim ~ivotom u vrlini, samo je predznak kroz sredstvo koje izaziva ovisnost okrenut u minus te samo ovisnik ispada iz, sokratovski re eno, umjerenosti i razboritosti,  ni eg previae te ulazi u intenzivne u~itke koji za Platona iskvaruju tijela i duae te osobu kao u pijanstvu dovodi do zamagljenja razuma. Platon u Filebu isti e:  Sokrat: Doskora ea to, Protarae, ne manje pokazati. No odgovori! Vidia li vee naslade, ne ka~em brojnije, nego one koje se isti u snagom i ja inom, u obijesti ili u razboritu ~ivotu? Odgovori pomno pazei! Protarh: No shvatio sam tvoje rije i i vidim veliku razliku. Ta razborite nekako u svakoj prilici zadr~ava i poslovica koja preporu uje  Niata odviae (Izreka  Niata odviae! koja se pripisivala Bijantu iz Prijene, jednome od 7 gr kih mudraca, temeljni je princip gr ke etike. Mjera i umjerenost upravo su tipi ni za Grke. O tome opairnije piae Aristotel u Nikomahovoj Etici), emu se oni pokoravaju. Nerazborite pak i obijesne obuzima ~estoka naslada do ludila i ini ih zloglasnima. Sokrat: Dobro. No ako je to tako, o ito najvee naslade, a tako i neugode nastaju u nekoj iskvarenosti duae i tijela, a ne u vrlini.  Dok u~itak traje i kad u~itak prestane, i dalje postoji usmjeravajue (kompulzivno) i sputavajue, opetovano razmialjanje da se u~itak, afekt, strast ponovi. Sokrat iznosi konstataciju, koja i jest temelj oporavka bilo kojeg ovisnika o nekom sredstvu, a koji je u realnom svijetu esto nedosti~an, a u ovisni kom jedan od glavnih uvjeta, da se treba te~iti istim u~icima. Pojam istog u~itka je djelomi no korelativan pojmu pravog, istinskog (ili utemeljenog) u~itka, taj isti u~itak bio bi u potpunosti osloboen od la~i i bilo kakve neugode. U tu sferu ubraju sve oblike u~ivanja u glazbi, mirisima, a zasigurno najva~nije je u~ivanje u samom znanju koje je uvijek za Sokrata upitno jer se javlja kod malog broja ljudi. Samo znanje koje spada u iste u~itke, najvei stupanj ima u dijalektici, dovodei do najviae pouzdanosti u tra~enju istine i postaje najviai u~itak. Ono ato vodi pravom znanju jest dijalektika jer se  bavi onim ato jest (bie) i to onim ato jest stvarno i uvijek na isti na in po sebi isto , ona vodi  najsitnijim spoznajama i ima prednost pred bilo kojim umijeem. Platon iznosi stav:  Sokrat: To da postoje dvije aritmetike i dva umijea mjerenja i mnoga druga takva koja ih prate, da imaju tu dvojnost, ali im pripada jedno zajedni ko ime. Protarh: U dobar as, Sokrate, uputimo taj odgovor onima za koje ka~ea da su tako vjeati. Sokrat: Tvrdimo dakle da su te znanosti najviae pouzdane. Protarh: Svakako. Sokrat: No dijalekti ka bi nas vjeatina, Protarae, pobijala kad bismo drugoj kojoj vjeatini dali prednost pred njom. Protarh: Kako opet treba nju opisati? Sokrat: O ito je da bi vjeatinu o kojoj sada govorimo svatko mogao upoznati. Jer kako se ona bavi onim ato jest (bie), i to onim ato jest stvarno i uvijek na isti na in po sebi isto, ja bar mislim da je na svaki na in svi koji imaju i malo razuma smatraju kudikamo najistinitijom spoznajom. A ato ti mislia? Kako bi, Protarae, ti to rijeaio? Protarh: Ja sam, Sokrate, ve viae puta sluaao Gorgiju (Gorgija, poznati sofist rodom iz Sicilije, dr~ao je u Sokratovo vrijeme javna predavanja u Ateni) kako svaki put govori da umijee uvjeravanja ima veliku prednost pred svim ostalim umijeima. Da ono naime podvrgava sebi sve, i to uz pristanak, a ne silom, pa da je kudikamo najbolje od svih umijea. Sada se, meutim, ne bih ~elio suprostavljati ni tebi, a ni njemu. Sokrat: ini mi se da si htio neato rei, ali da si, zastien, odbacio oru~je. Protarh: Neka to sada bude onako kako ti se ini. Sokrat: Jesam li onda ja kriv ato nisi to to no shvatio? Protarh: `to to? Sokrat: Nisam ja, dragi Protarae, tra~io koje se umijee ili koja znanost isti e nad svime time ato je najvee i najbolje i ato nam najviae koristi, nego koje umijee istra~uje ono ato je jasno, ato je to no i ato je najistinitije makar bilo maleno i malo nam koristilo. To je ono ato joa i sada tra~imo.  U kontekstu istih u~itaka koji postaju u znanju, Sokrat govori o dvije vrste postojanja (1) ono ato je samo po sebi - bitku i (2) o onome ato postoji u te~nji k bitku. Bitak je stalan i neprolazan, a ono ato postoji radi nekoga bitka je nestalno - prolazne stvari. U~itak je samo postojanje, nestalan i prolazan. U gr koj tradiciji postojala je jasna distinkcija izmeu onoga ato je stvarno, a ato nestvarno (la~no) i kako se ono manifestira u realnom ~ivotu, tako Parmenid ka~e da bitak - jest, a ne bitak- nije, to je smjer prave istine i znanja, dok je sve drugo ljudski i kozmi ki privid koji je pod procesom nastajanja i nestajanja, mijena stvari, polo~aja, zabluda. Physis znali su, Grci, ima sposobnost prikrivanja i zna se manifestirati u formi istine, a istinski je u svome sadr~aju la~an, i taj dio la~nosti takoer pripada cjelini bia, no nikako ne pripada samom bitku kojeg razotkrivamo kroz aletheie - istinu. Iz toga se da zaklju iti da sredstva koja mijenjaju biokemijsku ravnote~u mozga jednim svojim dijelom su istinite jer je dio mozga nepovratno fizioloaki uniaten, a drugim dijelom koji se iskazuje kroz krivu percepciju stvari oko sebe i samog sebe, la~ne su i mogu se prepisati prividu odnosno neistini . Neistina ne mo~e biti bitak, a samim time ne mo~e imati univerzalni karakter zakona, niti moralna kategorija za bilo koju individuu u njenom promialjanju i djelovanju prema osobnoj slobodi. Ropska svijest kroz ugodu i ~udnju je izrazita i jedino naglaaena u konceptu globaliziranoga svijeta. Napetosti tog druatva kroz potenciranje materijalnih, tjelesnih, vrijednosti kao jedinog smisla ostvarivanja bla~enstava i propagiranje filozofije konzumerizma potkopava temelje civilizacije stvarajui moderne robove, uniatavajui snagu mialjenja, unutraanje slobode o donoaenju bitnih odluka prema realizaciji sebe u zajednici, dovodei prostore duha u istu suprotnost na kojoj se temelji zapadnja ka kultura, Platon isti e:  Sokrat: Time ato nam je pokazalo da sjeanje vodi k onome ato se ~eli, ovo nam je izlaganje otkrilo da svaka te~nja i prohtjev kao i upravljanje svakim ~ivim biem pripada duai. Protarh: Vrlo to no. Sokrat: Ovo raspravljanje nikako ne prihvaa mialjenje da je naae tijelo ono koje ~ea ili gladuje ili osjea neato takvo. Protrah: to je prava istina.  2.6.1 Ekstenzivna suicidalnost i ovisnost (Platonov Fedon i Fileb) Veina pametnih stvari izre ena je nekad davno, mi osobno po nekom ~ivotnom iskustvu, slu ajnosti, epohi i vremenu u kojem (ne)koristimo darovano vrijeme otkrivajui njegova zna enja i vrijednosti, shodno tome stvaramo (intimnu) sliku svijeta koja pripada samo nama. I tako u krug. }ivot svakog ovjeka, bez obzira na sve promjene, openito u sebi nosi isti karakter i mo~emo ga usporeivati s nizom varijacija na istu temu. Sve ato se ovjeku dogaa i postoji uvijek je neposredno u njegovoj svijesti i dogaa se samo za nju. Sva ljudska dobra mogu se izrei u tri na ela, vanjska, duhovna i tjelesna, ne ulazei u njih detaljno, misli Schopenhauer, sudbinu smrtnika mogue je svesti na tri osnovna pojma. To su: Ono ato netko jest, mo~e to biti osobnost u najairem smislu, krenuvai od zdravlja, ljepote, snage, karaktera, temperamenta, inteligencije...; Ono ato netko posjeduje, zna i vlasniatvo ili imetak u bilo kojem smislu; Ono ato netko predstavlja, pod tim pojmom, jasno, podrazumijeva se kakav je netko u predod~bama drugih, kakvim ga oni zamialjaju, i mo~e se podijeliti na ast, polo~aj i slavu. U toj podjeli le~i ovjekova srea ili nesrea. Na~alost, veinu svoga vremena tra~ei smisao i realizaciju sebe u nama zadanom i izvana nametnutom svijetu provodimo u ove dvije drugekategorije, svestrano zapuatajui prvu kategoriju u dimenzijama tra~enja istinskoga i pravoga sebe. Pojavnost vanjske slobode i njena predimenzionirana predmetnost zasljepljuje lepezu naaeg unutraanjeg bogatstva, ravnamo se prema slici nametnutog svijeta koji ima samo neke dodirne to ke s onim ato mi kao osobnost jesmo, ili s onim ato nam, stvarno po prirodi, treba. Tako paradoksalno dolazimo na ~ivotne pozicije da razumijemo sve oko sebe, ali malo toga u sebi. Takav nesrazmjer dovodi mnoge u krizne situacije (nesrea, umjesto ~uenje sree) iz kojih nema zdravog izlaza. Naj eae rjeaenje kod mnogih zavraava u tra~enju ugoda, fikcija i otvaranju patoloakih druatvenih i osobnih procesa koji ih dublje vuku i betoniraju u nemoi prema smislu i bijegu natrag u prvu kategoriju, tj. natrag prema sebi. Povratak ili stvaranje sebe iz praznine duha, neposredno bez atributalnih, nagradnih elemenata, za ime ~udi dio naae slike o sebi kroz drugu i treu kategoriju pojavnosti ovjeka predstavlja teret i nepoznanicu ovjeku fokusiranom na posredni ki i vanjski svijet u kojem mora biti podreen, servilan, potisnut, objeaen u egzistencijalnom gr u. Izjedna avanje vanjskog svijeta koji je podreen nekoj  nedosti~noj viaoj dimenziji i unutraanja zapuatenost stvaraju prostor da osobnost u procesu mialjenja vlastitosti kroz mogunosti i nadu u budunosti, ne vidi sebe u neizvjesnom biti tu, u svijetu nerazumljivosti, straha, ne-ljubavi, praznine. Um svoje misli usmjerava prema demoliranju pozitivnog i uroenog stava koji nas upa prema pozitivnom djelovanju, destruirajui ideje pomou kojih, nekako, tjeramo svoj kona ni ~ivot u nove borbe i neizvjesnost. Duaa gubi svoje zbiljsko jedinstvo. Ekstenzivnost takvog stanja i njegova pojavnost u nekoj patoloakoj ugodi ili u mislima koje su liaene dubinske logi ke konstrukcije, predstavljaju suicidalnu dinamiku koja ne mora nu~no biti uvjetovana dijagnozom ato otkriva mentalne i psihi ke devijacije. Legitimnost suicidalnih misli, kao preduvjeta suicidalnog ina, kree kad duaa gubi svoje zbiljsko jedinstvo, misaono izlu ivanje ostaje na povraini zbiljske duae, psihi ka sposobnost odgovora na (negativnu ili pseudonegativnu) realnost trenutka postaje unificirana, gdje je sklonost k ponavljanju istog ponaaanja na turbulentne izazove modus pokrivanja ~udnje ili boli, maksima po kojoj funkcionira cjelokupni sustav samosvijesti takve osobnosti. U vje nom tra~enju istoga, raa se 'ekstenzivna suicidalnost' ija je prisutnost u bilo kojoj ovisnosti, posredno ili neposredno (drogiranje, alkoholizam, kockanje, teake i mra ne dijagnoze) latentna mogunost, na ~alost, rjeaenja za izlaz iz kriznoga procesa. Duaa putuje kroz zbiljnost da bi se reducirala, tj. vratila u sebe kao specifi nost tra~ei svjetlost (znanje, istinu...) kao uzrok svemu. Kad svjetlost postane tama i kona nost bude zaka ena na materijalnom atapu u~itka, gubi se put prema bo~anskom, ostaje samo vanjski varljivi kompas iluzija, privida, prolaznih materijalnih dobara. Ne mo~e se postii ravnote~a izmeu praznine duha i punoe vanjskog svijeta koji se nudi u svim svojim zadanostima. Jedine spone koje ostaju izmeu unutraanje neslobode i vanjske po~udne  slobode jesu frustracija i destruktivne misli koje vremenom evoluiraju u destruktivno kroni no patoloako djelovanje. Nedostatak istinskoga dobra umanjuje kapacitete emotivnog i psiholoakog aparata, adaptira logi ko-razumske procese, prema nagonskim i instinktivnim mehanizmima koje naa mozak na razini fizioloake datosti prepoznaje kao samoodr~avajui, a na razini psihi kog aparata kao samoodreujui. Na razini antropoloake pojavnosti ulazimo u prostore distinkcije ili se borimo s naaom zadanoau ili bje~imo (hrabrost ili kukavi luk). Bijegom u smrt, stjerani tragi nim teretom vanjskog kreiranog svijeta (koji ne vidi pojedinca) i prekinutog, nedovraenog, unutraanjeg, nereduciranoga duha preska emo onu neizvjesnu sjenu kad i kako i ulazimo u moralno, religiozno i pravno kontraverzno podru je, razbijajui ga sad i ovdje. Neato neizvjesno transformiralo se u izvjesno niata, zatvoreni dijalekti ki krug, sam duh nije izdr~ao strahovitu mo negativnog, duh koji se kree kroz konkretno pre~ivljava jer se susree sa strahovitim moima negativnoga, duh ne posustaje, ne predaje se, ve na tom putu krajnje ugro~enosti i destrukcije dolazi k sebi, ne ide od sebe nedovraen. Mnogi taj put i putovanje ne izdr~e, tjelesna dovraenost i duhovna povrana zbiljnost za sobom ostavljaju bol i vje nu nedore enost. Ovisnik promatrajui sebe kroz vrijeme sa sredstvom i bez njega, razvija pomaknuti koncept percepcije vremena i svoju uronjenost kroz vrijeme promatra kroz iracionalni koncept ugode i neugode. Svaki ovisnik svoj tjelesni i psiholoaki sustav preko mjere, patoloaki, optereuje ~udnjom i ugodom, izazivajui pretjerano destruiranje svih vitalnih sustava koji nisu u skladu sa stvarnom kronoloakom dobi i bioloakim stanjem. Ovisnik je uvijek u emotivnom stanju djeteta, kognitvno u stanju odrasloga inei sve, kroz visokomanipulativne koncepte, da prikupi resurse koji e ga zaatiti od krizne situacije i da fizioloaki odagna puku bol, stvarajui, bri~no, zalihe sredstva, a psiholoaka i fizioloaka bol pojavljuje se i o ituje kao kod osobe starije ~ivotne dobi, onda kad sredstva nema. Takva stanja ubrzavaju vitalne procese ~ivota, destruiraju procese realnog konteksta mialjenja i sebe u realnom prostoru, ubrzavajui svoj ~ivot prema preuranjenoj smrti. Ovisnik u pravilu umire mlad, razigran, kreativan, neodgovoran, za uen, naivan, krhak, kao dijete, bolestan, izmoren, napuaten, kao starac. Njegovi duhovni kapaciteti su ispunjeni prazninom, psiholoaki su vezani za strah, tjelesni i fizi ki blokirani fizioloakom ~udnjom, ~udnjom koja im blokira  bijeg u mialjenje . Ovisnik ne mo~e pojmiti i razumjeti stvarnost, lijek koji mu poma~e da paralizira konstantnu potrebu za ~udnjom ne rjeaava njegovu potrebu da razumije stvarnost u kontekstu ideje i konceptu istine sebe kroz ideju logosa. Njegova vezanost na tijelo, materijalno, i ono suprotno od Platonove filozofije da se svijet treba razumjeti iz ideje same kroz osjetilnost, tjelesnost, a ne ono ato ovisnik konstantno radi, grijeai da se ideja lijepoga, koje je po Platonu lijepo po sebi, dobroga, promatra, usvaja kroz direktno, pojavno osjetilno, materijalno. Ovisni ka ljepota sredstva adekvatna je praznini njegova duha, ato je duh zapuateniji, tjelesna ovisnost i ~udnja su aktivniji, osobnost je obuzeta pojavnosti materije u nekoj biokemijskoj matrici koja odreuje instinktivne i strastvene reflekse, bez upliva objektivnog mialjenja. Platon u Fedonu iznosi zabludu opijenosti nekim sadr~ajem ili materijom u pojavnosti same forme koja se predstavlja kao istina, lijepo, dobro, kao ovisniku njegovo izabrano sredstvo ugode. Platon ka~e:  Doista, ka~e, ne razumijem viae ostalih uzroka, onih mudrih, niti ih mogu shvaati, nego ako mi tko ka~e, da je ato lijepo, jer ima krasnu boju ili oblik ili drugo tako ato, a ono ja ostalo  ta sve me drugo zbuni  pustim s mirom pa jednostavno i prosto i mo~da ludo dr~im, da niata drugo ne ini to lijepim nego nazo nost ili zajednica onoga lijepoga, pojavilo se to ovako ili onako; ali to joa ne tvrdim, ve samo, da sve lijepo biva lijepim lijepo. Jer tako je, ini mi se, i za me samoga i za drugoga najsigurnije odgovoriti; i dok se toga dr~im, ne u, mislim, nikada posrnuti, nego u i ja tko mu drago drugi sigurno odgovoriti, da je lijepo po lijepome lijepo.  Punjenjem tjelesnih kapaciteta, ostavljajui duh da ~ea, smrt i suicidalnost postaju realne opcije u ovisni kom svijetu da bijegom u tijelesnu smrt rjeaavaju dug prema duhu. Ovisnik uzimajui svoju sredstvo do~ivljava tjelesni u~itak i prividno duhovno ushienje, ne razumjevajui razli it udio ideja (parousia) u stvarima (heroin...) ili udio (metechein) stvari u idejama. Sama stvar, sredstvo ovisnosti graena je tako da u sebi biokemijski nosi ugodu, predstavljajui sebe kao ljepotu, ushit, ovisnici o heroinu ka~u  bo~anski dodir ; dok sama ideja ne pripada duhu ni principima dobra, pripada u svojoj biti univerzalnom zlu. Nakon dugotrajnog uzimanja sredstva i nemogunosti da se rijeai tog zla koje dolazi kroz kratkotrajni privid ugode, ovisnici ga preimenuju u vraga ili zlo. Heroin (sredstvo) mo~e participirati kao molekula u tijelu, ali kao ideja u duhu i kroz duh ne mo~e. Upravo zato sredstvo ne mo~e imati opeuniverzalni karakter, ve se pojavljuje pojedina no te sa smru nestaje. Platon u Filebu ka~e:  Sokrat: Onome dakle, kako rekoh u po etku ovog izlaganja, koji upozorava da je naslada samo postajanje, a da ne postoji upravo nikakav njezin bitak, treba zahvaljivati. O ito je naime da on ismijava one koji tvrde da je naslada neko dobro. Protarh: Svakako. Sokrat: No taj e isti uvijek ismijavati i one koji se osjeaju zadovoljnima samo u postajanju. Protarh: Kako to i o kojima govoria?  Duh ostaje, onaj besmrtni duh iskazan u ideji dobra. Onaj koji je umro od sredstva, umro je u tijelu, a njegov duh je ostao, prenio poruku ato treba initi ili ne initi da bi se ~ivjelo slobodno. Prof. Zovko navodi u Uvodu Platonovm Fedonu:  Ista stvar mo~e kao supstrat participirati na razli itim, ak i suprotnim idejama. Meutim same ideje ne mogu se povezivati sa svojim suprotnostima. Tako je primjerice vatra, kao neato toplo po sebi, nespojiva s vodom kao supstancijom u kojoj je najo itija ideja vla~nosti. Sli no je s parnim i neparnim brojevima, s idejama maloga i velikoga. Preneseno na ljudsku duau, Platon e rei da ona, koja je nerazdvojivo povezana sa samim ~ivotom, ostaje za smrt, kao njezinu suprotnost, neato s ime je posve nespojiva. Duaa je dakle besmrtna (a-thanatos). Platonova je intencija pokazati da je ona po svojoj biti istodobno i neuniativa (anolethros) jer bi zapravo smrt bila jedini na in njezina uniatenja. U ovome se nedvojbeno sastoji crux Sokratova argumentiranja, da se naime iz samoga pojma duae zaklju uje njezina opstojnost.  Izvjesnost smrti i praznina duha u ovisnostima postaju suprotnosti koje se pokuaavaju spojiti kroz nespojivo, kroz sredstvo. S obzirom da je spoznaja zatamnjena i teako dohvatljiva i van ovisnosti, ovjek je osuen da bude dio tame, a filozofija kao i u anti ko doba ima glavnu ulogu u uozbiljenju i preobrazbi posrnule individue i njene grupe. Da ne bismo polagano umirali u la~noj ugodi uronjeni u konzumerizam i egocentrizme, potrebno nam je ponovno vraanje sokratovskoj te~nji odricanja od samih sebe kako bismo doali do istine. Peter Sloterdijk misli:  Kad bismo ~eljeli imenovati pravilo koje vlada ekologijom novovjekovnoga duha, morali bismo razotkriti zaato je moderniranje neumitno povezano s napredovanjem svijesti o gubitku oslonca. Kada bi to svi akteri i promatra i moderne igre dovoljno jasno shvatili, bilo bi im takoer i evidentno zaato se ta tendencija ne mo~e okrenuti bijegom u stare osnove. Fundamentalizam koji danas u cijelom svijetu nastaje iz nepovjerenja u modernitet ne mo~e nikada pru~iti niata drugo nego pomone konstrukcije za bespomone: proizvodi samo prividne sigurnosti bez znanja kako dalje, dugoro no gledano uniatava druatva u kojima vladaju drogama la~ne izvjesnosti. Kao protuotrov fundamentalisti kom iskuaenju preporu ljivo je ponovno otvoriti knjigu europskoga filozofskog znanja i joa jednom slijediti retke i puteve klasi noga mialjenja  ukoliko nam kratkoa ~ivota dopuata da se odva~imo na takva slo~ena ponavljanja. Moto  ponovno mislimo pretpostavlja zahtjev da nanovo itamo. Sva plodna ponovna itanja profitiraju od novoga kuta i pomaka u perspektivi do kojih dolazi u ponovnom osvrtanju na baatinjeno, u onoj mjeri u kojoj smo svjesni suvremenici aktualnih preokreta u odnosima znanja i komunikacije telematske svjetske civilizacije koja upravo nastaje. Puno je znakova za to da sadaanje generacije prolaze kroz prijelom svjetskih formi koji je po dubini i posljedicama barem onoliko zna ajan kao i onaj koji je prije 2500 godina izazvao klasi nu filozofiju. Tako bi prou avanje toga staroga prijeloma moglo nadahnuti i razumijevanje ovaga aktualnoga. Do boljega znanja danas ne mo~emo doi ako ne sudjelujemo u pustolovinama koje se nadaju pri reviziji vlastite povijesti. Novo agregatno stanje inteligencije moi e pronai nove informacije i u starim akolama filozofskoga znanja. Ponovno itanje Platona mo~e zna iti da se upuatamo u to da pomou Platona  i protiv Platona - radimo na aktualiziranju svoje inteligencije.  2.6.2 Ovisnost i smrtnost (Platonov Fileb i Fedon) Ovisnost, noaena ugodom, ~udnjom u airini simboli kih odnosa predstavlja strah od smrti, strah od prekida lijepoga, strah od neizvjesnosti, ~elju da se kroz egocentri ne i psiholoake momente odagna kona nost, kriza, napetost. Ovisnost je doslovno posveena ~ivotu, ~ivotu kroz koji te e smrtnost, noaena straau, bijegom od boli. Platon isti e u svom dijalogu Fileb:  Sokrat: S obzirom dakle na o ekivanje tih stanja smatraj da je u samoj duai predosjeaj ugodnoga ugodan i pun pouzdanja, a predosjeaj neugodnog pun straha i bolan! Protarh: To je dakle druga vrsta naslade i neugode koja nastaje odijeljeno od tijela o ekivanjem u samoj duai. Sokrat: To no si shvatio. Budui da se obje vrste, prema mojem mialjenju, javljaju iste, kako se ini, i nepomijeaane s neugodom i nasladom, bit e u vezi s nasladom jasno da li je itava ta vrsta po~eljna ili tu osobinu treba pridati nekoj drugoj od spomenutih vrsta, a za nasladu i neugodu kao i za toplo i hladno i sve takve stvari smatrati da su katkada po~eljne, a katkada nepo~eljne jer nisu pravo dobro, nego samo ponekad neke od njih dobivaju prirodu dobroga.  Svaka zajednica dobiva svoju samosvijest i samorazumijevanje u velikoj mjeri iz odnosa prema svojim mrtvima. Odnos prema mrtvima nije niata drugo nego odnos prema sebi samima jer s pozicije ~ivota (moi) procjenjujemo smrtnost (nemo) i vlastitu budunost koja e neminovno dosegnuti u naau tjelesnu, svjesnu kona nost. Ovisnik u svakom sredstvu potvruje svoju smrtnost, nosei neizvjesnost ~ivota i brigu onih koji zapa~aju izvjesnost ovisnosti i ljudske preuranjene kona nosti, a naglaaavajui svoju otklonjenost od nje kroz egocentrizam u~itka, potencirajui nagonske i afektivne sfere svoje duae. Zacijelo svaki ovjek postavlja pitanja: kako sebe otkrivam sebi samome te kako se pokazujem drugima, odnosno kako me vide? Jesam li ja onakav kakvim me ini moja fiziologija, moja genetika ili sam predod~ba onoga mene koji je nepoznat sebi samome, kojeg otkrivam ato viae idem iz jednog niata u drugo niata koji je krajnost ovoga prvoga niata, a u meuvremenu se punim ovakvim ili onakvim iskustvima, znanjima, promialjanjima te se praznim raznim djelovanjima prema vani, prema okolini. Je li ovjek pitanje napisano tijekom ~ivota, a odgovor na to pitanje je njegova vlastita smrt? Takav kontekst propitivanja smisla kroz sustave ovisni koga postojanja svaki ovisnik ukida, stavljajui se u poziciju ograni enosti sredstva koje odreuje njegovu fizioloaku izvjesnost ugode i neugode kroz funkciju samog sredstva, ovisnik je ono ato je njegovo sredstvo. On umire kad tog sredstva nema, u svakoj apstinencijskoj krizi ovisnik se raa, a istodobno umire u simplificiranosti biokemijskih procesa koji izazivaju tjelesnu ~udnju i duhovnu prazninu, smrt. Mi mo~emo vidjeti smrt drugog ovjeka, mo~emo do~ivjeti smrt nekoga bliskoga, ali ne mo~emo do~ivjeti i razumjeti vlastitu smrt. Isti kontekst se namee u sustavu ovisnosti, ovisnik razumije sve koncepte ~ivota, njegov smisao, ali ne mo~e razumjeti vlastitu ovisnost i izai u racionalne i razborite odnose s prividom ugode koji mu donosi openitost sredstva i vlastita praznina u smislu i razumijevanju svog ~ivota bez sredstva, bez ovisnosti. Ako napravimo analogiju sa ~ivotom, namee se pitanje mo~e li ovjek do~ivjeti i razumjeti sam in ~ivota kroz iracionalni koncept ~udnje i vezanosti za neko sredstvo, kojo je njegova objektivnost, univerzalnost, ako sve to gleda kroz vlastitu subjektivnost i kona nost u koju ~eli usaditi beskona nost ugode. Hegel ka~e:  To pak obistinjenje pomou smrti ukida isto tako istinu, ato je trebala da proizie odatle, a na taj na in i izvjesnost samoga sebe uope; jer kao ato je ~ivot prirodna pozicija svijesti, samostalnost bez apsolutnog negativiteta, tako je smrt njegova prirodna negacija, negacija bez samostalnosti, koja dakle ostaje bez zna enja priznavanja ato se u tome bilo zahtijevalo. Smru je doduae nastala izvjesnost, da su oba individuuma stavila ~ivot na kocku i da su ga prezrela na sebi i na drugome, ali ne za one koji su tu borbu izdr~ali. Oni ukidaju svoju svijest, postavljenu u toj tuoj bitnosti ato je prirodni opstanak, ili oni ukidaju sebe i ukidaju se kao ekstremi, koji hoe da budu za sebe. Time pak ia ezava iz igre izmjene bitni moment, da se rastavlja u ekstreme suprotnih odreenosti; a sredina se zaruauje u neko mrtvo jedinstvo, ato se pak rastavlja u mrtve, puko postojee, ne suprostavljene ekstreme; a oba se ekstrema ne daju i ne primaju natrag pomou svijesti, nego se uzajamno ostavljaju slobodnima samo ravnoduano, poput stvari. Njihovo je djelo apstraktna negacija, a ne negacija svijesti koja ukida tako, da ono ukinuto sa uva i odr~i i time pre~ivi njegovo postojanje ukinutim.  Ne dobivajui odgovor, ovisnik svojim opetovanim i prisilnim djelovanjem prema objektu ugode ~eli stvoriti smisleni i sustavni razlog za svoju nemo, tako sam ljudski ~ivot u ovisnosti, direktno je posveen smrti, a ne ~ivotu kao konstruktivnoj dinamici neizvjesnog i slobodnog djelovanja. Iz takve se perspektive mo~e izrei ono bitno o bivstvovanju ovjeka i ovisnosti. Smrt i ovisnost uvijek djeluju povratno na ~ivot, pokuaavajui ga korigirati iz perspektive nematerije. Tako se kod ljudi stvara volja za traganjem, ponavljanjem kao odgovorom na potpuno neznanje koje je uzrokovano svijeau o smrti. Smrt, kao i ovisnost koja se dogodila ima ogroman utjecaj na one koji promatraju njeno djelovanje. Ovisnk, a posebice ovisnici o psihotropnim tvarima koji u ritmu od nekoliko puta dnevno konzumirajui svoje sredstvo voljno ulaze u procese gaaenja svoje svijesti, zbog djelovanja na depresorne receptore koji su zaslu~ni za spavanje, pokuaavaju ii preko granice ~ivota i ponovno se vratiti nazad u svjesno stanje, esto ovisnici opisuju kao bit njihova drogiranja i uklju ivanja u  kontroliranu smrt , iz koje vrlo esto nema povratka. Zato u uobi ajenosti razumijevanja strukture narkomanske ovisnosti kod onih ljudi koji su emotivno vezani za ovisnike, imaju konstantnu brigu i strah od preuranjene smrtnosti. ovjek umiranjem, sli no kao i drogiranjem, biva gurnut u krajnju nemo, postaje  niata , ne mo~e djelovati, ne mo~e uspijevati, on mo~e biti samo definitivno bivai. No, ta ljudska nemo je u biti ogromna mo, mo nematerije i mo nejasnog nad jasnim. Zato je intencija ove radnje usmjerena prema razumijevanju same strukture ovisnosti u pogledu svih modusa koji zbog stigmatizacije, dominacije pojma ovisnosti kroz biomedicinske pristupe, nedovoljne privla nosti kao znanstvene i stru ne discipline, otvori kriti ke i druge koncepte u tra~enju odgovora o ljudskoj ovisnosti. Smrt sa sobom nosi najvee strahote, svaka ovisnost u svom sadr~aju ne mo~e postojati bez ugode i strahote, nedovraene projekte, ali donosi i misterij. U ~ivotu je umrli bio neato meu drugima, ovisnik je uvijek nedore en i daleko od drugih. No, ona ih uzima jednako, ne marei za privilegije i ~elje. Svi ~ivi su kao ~ivi jednaki, iako razli ito blagoslovljeni dobrima ~ivota, oni su u zajedni kom posjedu ~ivota kao iskonskog bo~jeg dara koji mora biti nadreen svakom drugom dobru. Smrt je kao i ovisnost, kona ni ~ivotni slu aj ato uzima to dobro, koje u svome egocentristi kom ustroju te~i nedosti~noj tjelesnoj beskona nosti. Bitna je crta razumijevanja ovisnosti u kontekstu smrti, ta da ovisnost zna i ukidanje kona nosti i ograni enosti individue. No, sve dok ovjek joa diae nije gotov, joa uvijek je du~nik. Iz takve perspektive ovisnik se uvijek osjea du~an i prazan, nezasitan prema svojoj ugodi, nasladi, dok je naslada tu, ovisnik ~ivi, kad nema naslade, ugode, ovisnik je u predvorju smrti, a njegov ~ivot postaje sam sebi dostatan. Tijek ~ivota neprekidno je ostvarivanje samoga sebe u svojim vlastitim slobodnim odlukama. Smru i ovisnoau fizioloaki bivamo gotovi, dovraeni kao ljudi, ali ne tako da bi dostignuta forma ostala zadr~ana, zaleena. Ste eno "jastvo" koje je na sebi izvrailo svoje djelo, ukida se. Kao ato oni koji nad~ivljavaju pokojnikovo mrtvo tijelo, akrti ostatak jedne izolirane egzistencije simboli no, ritualno smjeataju u zemlju ili predaju vatri, a time uzeti, posueni dio vraaju natrag elementima i ukazuju da je dovraeni pojedinac odbacio od sebe svoju pojedina nost, a svoju dubinu i prisutnost polo~io u beskona nost i nadu, tako ovisnik sebe predaje sredstvu, pokapajui svaku mogunost da ~ivi slobodno, ujedno nestajui duhovno, a perceptivno senzibilno kroz tjelesnu nagradu umialja da je do~ivio bla~enstvo. Granice izmeu iluzije i realnosti nestaju. Razumijevanje gubitka vlastite tjelesnosti kroz nasladu, stoji u izvjesnosti da svatko umire, a ako se ovjek zadovolji tom injenicom, a u ovisni kom ponaaanju je to pravilo, tada nema pomaka u njegovoj svijesti i ~elji da se okrene umnoj nasladi. Platon u Filebu naglaaava:  Ja sam naime, uo ivai ono ato sam malo prije izlagao i usprotivivai se rije ima ne samo Fileba nego i silnog broja drugih ljudi, koje se esto uju,rekao da je um kudikamo bolji od naslade i korisniji ljudskom ~ivotu.  Zato ~elimo, umno, istra~iti ono ato nas ograni ava, ~elimo znati uzrok i posljedicu svoje vlastite nevidljivosti, nemoi koja se dogaa u nama samima. Razumjeti ato viae vitalnoga u sebi zna i otkloniti ato je mogue dalje svoj odlazak i kona nost. Smrt uzima sve, mnoge prerano, posebice ovisnike, no stalno se generacijski stvaraju nove spoznaje koje ljudima omoguuju priliku za ~ivjeti joa du~e (vremenski) od svojih predaka. To mo~emo zahvaliti i tome ato bolje shvaamo vlastiti organizam i to nije odgovaramo zahtjevima zakona koji njime vladaju. Tim inom ovjek ima jednu odreenu mo da na izvjestan na in ipak raspola~e smru, mo~e ju sprije iti, ali ju mo~e  svjesno ili nesvjesno - i ubrzati. Smrt je sve manje prirodni dogaaj, a sve viae postaje in naae subjektivnosti  in kojim mo~emo i oduzeti i dati ~ivot na osnovi svojih vlastitih razmialjanja i prohtjeva u odnosu prema svom i tuem ~ivotu. ovjek je smrtnik. On jedini meu svim stvorenjima prirode umire, to zna i skon ava na takav na in da tijekom cjelokupnog ~ivota ide prema kraju, on je odreen nevidljivim pe atom, pe atom prolaznosti. Izvjesnost smrti najsigurnije je znanje koje uope imamo, a s tim je istovremeno povezana krajnja nesigurnost o onom kada. Svaki naa korak je korak k smrti, no pogled prema njoj ipak nam je zaklonjen i zamra en. Mo~emo je stalno ia ekivati, a ipak biti iznenaeni njome. ovjek stalno pred sobom ima svoj vlastiti kraj, on je otvoren i rastvoren za prolaznost svih kona nih stvari uope. To ga odvaja od ~ivotinja i boga. On stoji na briauem vjetru prolaznosti, on je nestajue stvorenje usred nestajuih stvari. Be~ivotne se stvari raspadaju, ~ivotinje i biljke se "gase". ovjek je osuen da gubi svoje vlastito tijelo i ta ga sudba tjera da neprekidno istra~uje svoje objektivne zakone kako bi ato du~e mogao iznositi svoje subjektivne spoznaje prema vani gdje se nalazi neizvjesnost. Ovisnik se okree prema sebi, on ne prihvaa mogunost neizvjesnoga i kriznoga. ovjek, da bi bio, mora utemeljiti sebe iz svoje niatavnosti, okrenuti se drugome sli nom sebi, ostaviti trag, poruku, zatim umrijeti. Ovisnik ~eli ~ivjeti beskona no u sigurnosti vlastite zablude koja mu se namee kao fizioloaka ugoda kroz sredstvo. Pod utjecajem sredstva ovjek postaje misterija samo sebi, sjeanje, "kopija" za nekog novog neponovljivog ovjeka. Ljudska smrt i ovisnost za slobodne individue jest tajanstvena odsutnost ~ivota koji se nalazi "ni u ijoj zemlji", zato trebamo i kroz filozofske sustavne koncepte, ovisnike okrenuti iz praznine duha, u smisleni ~ivot. 2.7 APSTINENCIJA I OPORAVAK U KONTEKSTU OVISNOSTI U ovom "normalnom", bremenitom ~ivotu obitavamo i postojimo kao stvorenja koja su uba ena u svijet, otvorena, ranjiva, spremna na kompromise i davanje kako bismo stekli slobodu u egzistencijalnom smislu te se izvukli iz openitosti i postali osobe - individualci sa svojim specifi nostima po kojima postajemo prepoznatljivi. Za tu borbu u vanjskom realnom svijetu potrebna nam je unutraanja sloboda kao preduvjet za gradnju mjesta bivanja koja se u fizi kom smislu zove kua, obitelj, uto iate, skrivaliate, emotivni bazen iz kojeg mo~emo iskora iti hrabro i bez straha u novi dan, u nove neizvjesnosti, borbe i poraze. Taj dom i skriva i otkriva, atiti ako je u njemu red i harmonija koja se onda preko pojedinca u duhu ideje dobra slijeva i u samo druatvo. U tom prelijevanju iz jedne uloge u drugu, mnogi ne uspostave zdrave i po~eljne odnose. Vanjska sloboda biva pretvorena u ropsku svijest tra~enja sredstva koje donosi visoku i dinami nu koli inu ugode, uz velike materijalne i zdravstvene troakove. Unutraanja sloboda biva razbijena u vje itim pojavljivanjima istoga, u tra~enju ugode, noaena afektivnim i strastvenim dijelom duae, gdje ~udnja za sredstvom potencira intuitivni koncept svijesti za svakodnevno pre~ivljavanje, razvijajui identitet ovisnika. U tom prostoru sredstvo kontrolira ovjeka - dogaa se kopernikanski obrat. U po etnom, emotivnom i ugodnom dodiru ovjek kontrolira sredstvo, no kasnije dugotrajnim i egocentri nim uzimanjem sredstvo kontrolira ovjeka. Doalo je do inverzije subjekta i objekta. Patologija vanjskog i unutraanjeg svijeta se izjedna ila, a osobnost razboljela i razdvojila od realiteta normalnih odnosa kako sa samim sobom, tako i s okolinom koja ga viae ne prihvaa jer je otvoren u svojoj slabosti i manipulaciji, ne donosi viae dobro zajednici. Toj istoj zajednici koja ga je zadugo podr~avala i nije reagirala na njegovu rizi nu komunikaciju sa sobom i svijetom oko sebe. 2.7.1 Apstinencija U nizu suspektnosti koje se provla e u raznim fazama tretmana ovisnika, kako kod samih klijenata tako i kod same struke, ali i kod onih koji promatraju sam fenomen ovisnosti u danaanjem vremenu, nameu se pitanja o razumijevanju i u inku apstinencije i oporavka na same klijente i samu zajednicu koja prati ato subjektivno (obitelj) ato objektivno (ustanove i stru njaci) cijeli proces, posebice o njihovu opsegu koja se provla e kroz razli ite tretmane i same unutraanje faze koje ovisnik prolazi tijekom transformacija, a mi ih lingvisti ki odreujemo kao apstinenciju, odnosno, oporavak. Ovisnost u svojoj biti mo~emo airoko definirati kao kopiju ~ivota, s negativnim predznakom u ijoj su podlozi paradoksi kao osnovni pokreta i u takvome ~ivotu, stvarajui destrukciju koja nalikuje ugodi. Destruktivne ine mo~emo prepoznati u svim sferama same osobnosti, od onih kognitivnih, emotivnih, fizioloako-biokemijskih, do onih socijalno  psiholoakih. Sami taj paradoks izaziva poremeeni odnos i u lingvisti ko mentalnoj samorazumljivosti kod klijenata u vlastitom stanju koje ne mogu prepoznati kao bolest jer bolest donosi neugodu, a sama ovisnost emotivno-perceptivni sustav markira kao ugodu tako da i sama apstinencija ima sasvim drugo zna enje, u tom i takvom trenutno promijenjenom sustavu koji te~i k samoodr~anju u takvoj konstalaciji asocijativno instinktivnog aparata jer mu se ugoda biokemijski pojavljuje kao samoodr~avajui proces na razini fizioloakih aktivnosti, a na razini emotivno-psiholoakoga sustava kao samoodreenje. Samoodreenje kao vje no i nesvjesno ponavljanje istoga, kao npr. potreba za hranom izaziva glad, zadovoljenjem upoznajemo ugodu, a obrnuto ustezanjem odnosno nejedenjem izaziva se neugoda , nemir. Sve ato naa mozak fizioloaki bilje~i kao samoodr~avajui akt, na razini psiholoakih normi o ituje se kao samoodreujui pokuaaj iz kojeg izlazi to no odreena ~udnja kako bi se pokrila glad ili napetost te razvili postupci ili prirodni algoritmi koji nesvjesno i intuitivno zahtijevaju uvijek potpuno identi nu radnju. Sve te radnje se dogaaju kako bi se uravnote~ili biokemijski resursi nu~ni za samoodr~anje, odnosno stvaranje energije koja je potrebna u fizi kom i psihi kom odr~avanju cjeline i samog konteksta ~udnje. Iz takve ~udnje je i izaala potreba da se manipulira, odnosno misli, stvarajui egzistenciju i apstrakciju kao jedinstveni aparat svojstven ljudskom mozgu, da od svega mo~e napraviti gozbu, tj. kreirati samu hranu u konstruktivni kulturno-obi ajni in. Hrana, tako, postaje simbol koji ima viai smisao od samog golog pre~ivljavanja. Na istom principu ovisnik prepoznaje svoje sredstvo ugode. Neumorno tra~enje mudrosti i ugode za veinu ljudi predstavlja, ljubav prema bitnome, za ovisni ku strukturu osobnosti ljubav prema nebitnom. Sredstvo koje subjektivno mijenja percepciju, stavljajui je u poziciju fikcijskog transcendentalnoga odnosa sa stvarnoau u kojoj jedina veza sa svijetom ostaje samo tijelo kao ekstenzivni komunikator, pridr~avajui se nu~no u istom fizioloakom kontekstu za ovaj svijet, dislocirajui takav um od realnosti. Pomaknut u biokemijskoj ravnote~i, um ugrauje u sebe metafizi ke principe odvajanja tijela i duha u prostore koji ne mogu postii openitost i jednozna nost istine u pojavnosti tog istog novostvorenog, pomaknutog, egocentri nog svijeta ovisnika. Iako, kako mnogi suvremeni autori navode kao ato su Patricia Smith Churchland i Terrence J. Sejnowski, nije ope bitno stanje neurobioloakoga statusa, za rad naaeg uma, otvarajui vje itu dualisti ku teorijsku borbu o mentalnim fenomenima materijalnog i duhovnog ispreplitanja u naaem umu i razmialjanju. Sigurno je jedno, da um koji je biokemijski tretiran sa stvarnim ili metafizi kim po~udama, ugodama stvara i vidi razli itu realnost u istome. Tako ovisni ki svijet uspijeva razvijati ljubav prema nebitnom, gdje destruktivni procesi povezani sa samom stvari mijenjaju ugodu u kojoj ovjek postaje graanin dvaju svjetova, gdje poriv i duh u tra~enju supstancijalnog temelja osobnosti i samoga svijeta uvijek zavrai u porivu, u po~udi liaene ljubavi, zbog ega osobnost ne mo~e viae razlu iti bitno od onoga slu ajnoga. esto se taj temelj ~ivota pojavljuje sad i ovdje, recimo u pretjeranom jelu, piu, gomilanju materijalnih i statusnih simbola od moi, pohlepe, stimulansa. U tom kontekstu krizne situacije i vremenskom tjesnacu koji ta kriza provocira, samo tijelo nastrada prvo i signalizira problem i njegovo se materijalno uvjetovanje raspada, dok duh biva zaatien, skriven samom sebi kao problem koji je generirao destrukciju tijela uniatavajui njegovu prote~nost na atetu duha stvarajui disbalans koji se teako zdravorazumski otklanja. Ovisnost mijenja, uniatava, oduzima jakim tempom, prije svega unutraanju slobodu, a zatim i onu vanjsku slobodu. Dovodei um u ropski polo~aj, i u vanjskoj i unutraanjoj slobodi, za razliku od pravoga roba koji je ipak, ako niata drugo, mogao biti slobodan iznutra. Bitno je u tretmanu ovisnika koji se razlikuje po fazama kako kod njegove destrukcije prema tim dvjema slobodama, tako i samom tretmanu struke, uvidom samih ovisnika u vlastitu bolest, stvoriti konsenzus ako ni za ato drugo, onda barem za onaj terminoloaki. `to jest apstinencija, a ato jest oporavak, i kako on djeluje kao pojam, objektivno na ovisnika. Oporavkom naglaaavamo i onaj smisleni dio ljudskoga postojanja, i naglaaavamo potrebu razvijanja ~ivotne filozofije kao ravnopravnog imbenika u rekonstrukciji osobnosti koja je izgubila vrste reference objektivnog i slobodnog ~ivota. Takoer u postojei sustav tretmana, u svojoj biti neslobodnih ljudi, ve zadanih medicinsko-psiholoakih okvira, uvodimo i algoritme filozofskog sustava kao terapijsko dinami kog odnosa kojim ispitujemo kontradikcije osobnosti u uzajamnom odnosu s druatvom, koje u isto vrijeme potpoma~e ovisni ko ponaaanje i ujedno stvara prohibicijske mehanizme u cilju smanjivanja pojavnosti ovisnosti i njihovom kontrolom. Apstinencija obuhvaa isti tjelesni, fizioloaki aspekt, u kojem nema dodira sa sredstvom ili s metamorfozom (supstitucije) samog sredstva ugode, dok sam oporavak obuhvaa i duhovne, emotivne, kognitivne, kulturoloake, i socijalne komponente, inei ovisnika spremnoga za dezintegraciju ovisni kog identiteta, gdje bi sredstvo igralo ulogu kao i svaki drugi lijek. Zato je mnogo te~e uspostaviti vrsti oporavak, nego labavu apstinenciju. Oporavak je sustav pomou kojeg dolazimo do samosvijesti, kako bismo spoznali istinu izvjesnosti samog sebe u nekom sutra jer u samom sredstvu (predmetu), kako misli Hegel, dolazi do ukidanja pojma izvjesnosti ato zna i da se u apstinenciji pojavljuje ono ato sredstvo jest, a ne sam ovjek po sebi. Tu se ovjek pojavljuje kao mogui na in u ostvarivanju neistine o sebi. U samosvjesnom modusu oporavak predstavlja carstvo istine, novi lik znanja o sebi samome, dok se apstinencija u kontekstu ovakvih promialjanja javlja kao znanje o ne emu drugome, gola apstinencija zaobilazi duhovnost ovjeka, dok oporavak direktno ulazi u njega. 2.7.2 Oporavak Oporavak se predstavlja kao bitak pojedina nosti i mijenjanje koje je suprotno od openitosti opa~anja perceptivnih sustava ato nas dovode do zablude ili neistine. Tako da prazna unutraanjost u razumu, koja nastaje u procesu apstinencije ne mo~e biti bit, ako ne krenemo u viae sfere apstrakcije, gdje se svijest transformira u jednostavno samostalno postojanje, odnosno samosvijest koja je sada kretnja i refleksija onog opa~ajnog svijeta koji se dogodio kroz sredstvo kao drugobitak (heroin, metadon& ). U oporavku ta kretnja svijesti koja je sada kretnja prema dekonstrukciji vlastite zadanosti u sredstvu, razlikuje samo sebe samu od same sebe, za nju je ta razlika kao neki drugobitak (metadon,, heroin) neposredno ukinuta, za razliku od apstinencije koja je i dalje fizi ki tjelesno i svjesno vezana za sredstvo, ako ne tako onda mialjenjem, dakle veza se s drugobitkom ne ukida, tu se stvara nepokretna tautologija Ja sam Ja, gdje se ne mo~e uspostaviti razlikovni moment sebe za neko sutra u nekom drugom identitetu koje se uspjeano ukinulo kroz zadano sredstvo (metadon, heroin). Tako suprotnost pojavnosti istine u svijesti i u samosvijesti, gdje se sada samosvijest ukazuje kao svijest koja osjetilna opa~anja (krize, bol ili ugodu) vidi kao pojavu ili razliku ato po sebi nema bitka, a kao takva nema nikakvo zna enje za viai stupanj kretnje u umu. U stupnjevitosti samosvijesti osjetilna opa~anja imaju udvostru eni predmet, jedan je neposredan i konkretan (metadon), predmet osjetilne izvjesnosti i opa~anja (~udnje) kojeg je samosvijest okarakterizirala s negativnim predznakom, za samosvijest nema nikakvo zna enje. Drugi predmet samosvijesti je slika same sebe, koja je istina i bit, koja ukida suprotnost od sebe same jer je ona jednakost, sa samim sobom, bez posredniatva u nekom sredstvu tako da apstinencija je prostor u kojem mo~emo ukidati i negirati ~udnju, ali ako ne shvatimo da refleksija ugode ostaje i tra~i svoj put u novom predmetu koji je neistina jer je u svojoj biti openit i destruktivan, ne mo~e napravi put k samosvjesnom, smislenom odnosu (sustavnom) sa samim sobom, poradi samoga sebe. Tada nismo pokrenuli oporavak, ve smo ostali u suspektnom prostoru neizvjesnosti koja vrlo esto zavrai u recidivu, odnosno u besmislu. Oporavak mo~e biti apstinencija, apstinencija ne mora nu~no biti istozna nica s oporavkom. Oporavak predstavlja tra~enje smisla, dok apstinenciju ovisni ki sustav prepoznaje kao puko otklanjanje boli ili krize na osobnoj razini, na druatvenoj kao lakai moment dolaska do primarnoga ili supstitucijskog sredstva u pokrivanju dana, mjeseca, godine, godina. Ovisni ki mozak zadugo u apstinenciji krivo prepoznaje temporalnost, on i dalje, kao i u drogiranju, odreuje vrijeme po biokemijskoj determinanti, gdje vrijeme dok sredstvo djeluje ima ubrzanu perceptivnu dinamiku. Metafori ki re eno, dan u sredstvu ili pod sredstvom ovisniku traje nekoliko minuta, a bez sredstva sekunde, minute traju kao dan. Naglaaavajui i kontrolirajui njegovo vrijeme praznine i besmisla u oporavku vraamo mu ne samo socijalnu i psiholoaku realnost, ve balansiramo njegov i bioloaki sat, koji je u godinama drogiranja razbucan i neusklaen. Ovisnik u oporavku mo~e shvatiti svoja promjenjiva emotivna stanja koja u danu ili satu mijenjaju svoju izra~ajnost od ushita do tuge ato predstavlja veliki i tjelesni napor. Tako ovisnik iz emotivnog koncepta djeteta u kojem ~udnja i razigranost, kreativnost (koja se u vanjskom svijetu prikazuje kao manipulacija, nesigurnost, amoralnost), kree u potragu za sredstvom, na vrhuncu krize uklju uje ego stanje odgovorne osobe te bez veih problema to no i efikasno locira svoje sredstvo potrebe, kroz intuitivni animalni nagon potvruje i nagrauje otvorene emocije ugode, te ulazi u svijet vanjske nepokretnosti, u modus starca u kojem je sve teako, bolno, nemotivirajue, i tako u nizu do sljedee asocijacije i prostora napetosti koja ga nanovo vodi u ego stanje djeteta. Naglaaavanjem i razumijevanjem tih injenica u procesu oporavka, izvla imo pacijenta iz njegova egocentri nog sustava, koji i apstinenciju vremenski i realno vidi skraeno ili ubrzano, komparirajui trenutno svoje stanje s koli inom neke tablete i boli, koja se javlja ako iste nema, i stavljamo ga u prostor da donosi odluke koje e ga u misaonom i logi kom sustavu uvesti u predvorje realnosti. Razli iti momenti u ovisnika kod oporavaka - apstinencije, bolnica, terapijska zajednica, obitelj, druatvena zajednica, pokazuju paradoksalnost njegove pozicije i tretiranje istoga (sadr~aja) razli itim formama. Rezultat takvoga odnosa je tautologija, a ona ne tvrdi niti pokazuje iata o stvarnosti, ona je u istini utemeljena samo u formi, u ovom slu aju on apstinira. Legalnost apstinencije ovisnika kroz uzimanje prepisanih supstitucija, ato se daju kao sredstvo koje lije i ili odr~ava, trebala bi imati razli ito zna enje dok je pacijent u bolni kom tretmanu (zna i stroga kontrola ilegalnih sredstava, kontrola vremena, supervizija cjelokupnoga zdravstvenoga stanja, socijalna kontrola itd.) nego dok je van sustava. U bolni kom kontekstu pacijent se oporavlja i apstinira od ilegalnih sredstava ne nu~no svojom voljom ili nekim vlastitim sustavom, ve nametnutim algoritamskim paradigmama. Taj isti pacijent ako ode u proceduru ambulantnog lije enja, u vrlo brzom vremenu recidivira sa svojim primarnim sredstvom ugode, drogira se. Mo~e se zaklju iti da on za sebe ne apstinira, niti se oporavlja, a institucija koja ga prati i dalje kontrolira njegovo supstitucijsko sredstvo dajui ga u istom algoritmu kao da apstinira od ilegalnih sredstava, zna i, on za instituciju i dalje apstinira. U obiteljskom i emotivnom okru~enju ne raspoznaju i ne distanciraju ilegalno od legalnoga, za obitelj on ne apstinira. Za airu zajednicu koja nije u direktnom kontaktu, on uvijek jest ovisnik, zna i ne apstinira. U vranja koj skupini s kojom se drogira, sredstvo apstinencije je esto sredstvo dilanja i kolektivnog drogiranja s ilegalnim ili legalnim, svejedno, zna i ne apstinira ni u tim sferama bivanja. Ako ga smjestite svojevoljno u terapijsku zajednicu, njegova apstinencija mo~e krenuti u dva smjera. Veina komuna prihvaa da njihovi klijenti u zajednicu mogu ui s terapijom koju je prepisao psihijatar te oni postupno tijekom boravka, pod kontrolom nadle~nog psihijatra, motivirani pozitivnim ozra jem i maksimalnom fizi kom dislokacijom od primarnog sredstva, vrlo brzo uspostave isti odnos kako na legalne tako i na ilegalne supstance. Zna i apstiniraju, a ujedno se oporavljaju, sad bez vanjske i unutraanje prisile spoznaju sebe i svijet, u kontekstu samosvjesnosti, du~nosti. Drugi ulaze u komune direktno iz neposrednog, kaoti nog ~ivota, uzimajui sve i svaata tako da ulaze u apstinenciju bez kontakta s bolni kim sustavom, ne uzimajui legalna sredstva supstitucije. Iskustvo je pokazalo da lakae ulaze u svoj specifi ni oporavak, uz tu kontroliranu sredinu ~ivljenja, uz neoptereenost suviakom terapije, poma~e im to da naj eae dolaze iz ruralnih ili perifernih krajeva gdje su psihotropne tvari manje dostupne, za razliku od urbanih sredina. U ovakvom sustavu tretmana tjelesno esto svi apstiniraju, dok veina duhovno pati za sredstvom stvarajui prazninu, ~al, nekreativnost, javlja se bezli ni nemotivirajui ~ivot. Opet se i tu postavlja pitanje odnosa apstinencije i samog oporavka. Naaa uloga u svim tim sferama apstinencije, koja to u biti nije, le~i u tome da pokuaavamo apelirati na oporavku u sadr~ajnom i u formalnom smislu. Forsiranjem smisla oporavka kao cjelokupnog ~ivotnog projekta (naglasak na unutraanju slobodu), mo~emo naae klijente dovesti u poziciju razbijanja ovisni kog identiteta, dok forsiranjem apstinencije, vrlo esto ja amo ovisni ki identitet. Oporavak zna i, za nas kao struku, viae uplitanja u osobni ~ivot pacijenta, tra~ei njegove specifi nosti koje je on zagubio, prosijao ~ivei kroz openitost i u prepoznatljivoj o ekivanosti sredstva. Stavljajui akcent na oporavak kao prioritet u odnosu na apstinenciju, koju je te~e uspostaviti i odr~avati, forsiramo eliminiranje njegove zadanosti uronjene u ropsku svijest. Ako je duh praznina koju moramo ispuniti nekim injenicama, kao ato misli Hegel, ako smo ve dugotrajno u kontaktu s takvim pacijentima, ostavlja se prostor za modeliranje niza injenica koje ovisnici u dovoljnom vremenskom razdoblju mogu usvojiti i primjenjivati. Taj koncept ve dvanaest godina pokuaavamo implementirati kroz Dnevnu bolnicu ovisnosti naglaaavajui one momente koji ga mogu dovesti u poziciju da on, pacijent, mora biti subjekt svoga oporavka, a ne objekt svoje apstinencije, odnosno legalnog ili ilegalnog drogiranja, koje i on sam sebi tuma i na promjenjive na ine, a i njegovo okru~enje koje ga prati kroz to dugo i neizvjesno lije enje. Kako bismo uspostavili takav oporavak, nu~no je svakom ovisniku ugraditi filozofski stav o potrebi promjene svoje zadanosti u sredstvu te ga otkloniti od prenaglaaene i hipersenzibilne fizi ke krize i psihi ke ~udnje prema stru no voenom i sustavnom graenju smisla da spozna ideju dobra, a ne iluziju sredstva, aludirajui na Platonovu peinu, Thomas A. Szlezak ka~e.  Takvu intenciju mo~emo prepoznati (a) u nu~di da se napusti stav svakodnevnog iskustva u korist filozofskog stava (b) u predod~bi da takav  zaokret itave duae ne vodi neposredno do najviae spoznajne mogunosti ovjeka, ve samo preko stupnjevitog slijeda razli itih oblika spoznaje, (c) u nazoru da taj zaokret stoji mnogo truda i da stoga nije samo stvar razuma, ve itave osobe, i (e) u vjeri da je spoznaja ideje Dobra prirodno odreenje ovjeka, prirodno kao i osloboenje iz tmine u spilji prema sun evom svjetlu.  U objaanjavanju Hegelovog odnosa subjekta i objekta evidentno je u dugotrajnom praenju nekoga ovisnika koji komunicira s nekim sredstvom da je u po etku tih interakcija subjekt taj koji kontrolira objekt i njegovu suprotnost, odnosno identitet objekta. Vremenom identitet i opseg subjekta nestaje pa sada identitet sredstva tj. objekta kontrolira subjekt, ovjeka, odnosno njegovu osobnost i unutraanju slobodu. 3. PERSPEKTIVNI DIO 3.1 STIGMATIZACIJA OVISNIKA U KONTEKSTU PRAVA I LEGIMITETA OVISNI KOGA PONA`ANJA U OKVIRIMA PRAVNOGA POZITIVIZMA I PRAVA KROZ BITI OVISAN Ovdje trebam objasniti zaato uvodim pojam ljudskih prava i pozitivizma u smislu velikoga broja ovisnika koji su legitimirani kroz sustave evidencija ili registara koji nam govore o korelaciji gubitka unutraanje slobode i gubitaka odreenih prava i obveza koje nisu regulirane zakonima ilinormama, ato prate razinu promjena i potreba ljudi koji su zbog potenciranog konzumerizma i agresivnog neoliberalnog tr~iata uali u diskriminirajui prostor zaatite svojih prava i potreba. Posebno ato te potrebe dolaze iz ugode, i duboko su fizioloaki i na psiholoakoj razini destruktivne te stvaraju duboke fikcionalne i iluzionisti ke porive ime osobu dovode u diskriminirajui i nepravi an polo~aj u druatvu. Dworkin u svojoj knjizi :  Shvaanje prava ozbiljno otvoreno ulazi u sukob s vladajuim teorijama prava u Sjedinjenim Ameri kim Dr~avama i Velikoj Britaniji koji se odnosi na pravni pozitivizam i utilitarizam. Njegova glavna kritika i oatrica okrenuta je prema vladajuoj teoriji prije svega zbog nedovoljnog uva~avanja pojedinca kao pojedinca koji je nastao zbog odbacivanja ideje prirodnih prava pojedinaca. Dworkinovi argumenti su usmjereni prema ideji prirodnih prava kao politi kih aduta pojedinaca koje oni smiju rabiti protiv kolektivnih ciljeva i druatva ili zajednice kao cjeline. Tvrdi, nadalje da je prirodno pravo pojedinca na jednakost temeljno prirodno pravo koje posjeduju sva ljudska bia, ne na osnovi roenja ili naravi, zasluge ili izvrsnosti, nego samo kao ljudska bia koja imaju sposobnost planirati i biti pravedni. Ovdje se namee jedno otvoreno eti ko pitanje koje mo~e biti postavljeno u dva dijametralno suprotna odrediata. Treba li dozvoliti da se osobama koje su uale u otvoreni odnos sa sredstvom, koje im objektivno na razine percepcije unutraanje slobode donosi ugodu, bijeg i pravo da budu druk iji. Ili im prohibirati to pravo i zabraniti realizaciju njihove ~udnje da budu u bla~enstvu perceptivnoga sustava koje im donosi objekt koji ih objektivno mijenja u smjeru koje druatvo ne podr~ava (pravno), barem deklarativno, kroz zakone koji apriori zabranjuju sredstva koja nemaju univerzalno pozitivni karakter djelovanja, kako na pojedinca tako i na samu zajednicu u kojoj definitivno postoje takve osobe koje taj zakon krae. Iz toga slijedi da takve ljude treba ili lije iti (oporavljati) ili sudski stavljati pod kontrolu penalnog sustava, ato bi zna ilo razvijanje i teorije da ih ne treba lije iti ni penalno diskriminirati, ve ih pustiti da ostvaruju svoja prava da ~ive po vlastitom izboru u kojem sadr~aj tog izbora ne mora biti sankcioniran jer i slabost je dio kontigenta prava koje mo~emo konzumirati. Svoju ideju prirodnih prava on opravdava preko konstrukcijskog modela koji je preuzeo od Johna Rawlsa. Dworkin svoju kritiku pravnog pozitivizma i vlastitu teoriju prava temelji na dvjema bitnim postavkama.To je postavka o pravima i postavci o ispravnom odgovoru koje su sukladne pretpostavkama o prirodnim pravima i temeljnom pravu na jednakost. Zna i, trebaju li moje prirodno pravo da sam slab ili da sam u ugodi i predstavljam u odnosu na apsolutne vrijednosti manjinu, biti podvrgnuti veini koja nije u sustavu osobne destrukcije kroz ugodu, kroz sredstvo ili neku od nesupstitucijskih ovisnosti, potvrujui pozitivisti ki princip veine koja se ne ponaaa u druatvenom kontekstu opasnih ugro~avajuih radnji ato izazivaju destrukciju. No, prije samog ulaska u interakciju odnosa izmeu prirodnog prava i pozitivnog prava, pokuaao bih objasniti samu teoriju prirodnih prava i samu teoriju pravednosti te pojam pravnog pozitivizma. Kako bismo razumjeli bit  modernih teorija o ljudskim pravima neminovno je razmotriti filozofiju Kanta, a posebice njegovu prakti nu filozofiju kojoj je glavni temelj sloboda pojedinca te mehanizmi koji omoguuju ispunjenje te slobode te ukazati na njegove prirodne izvore koji su mu bili duhovni srodnici, a tu prije svega mislim na Hobbesa, Lockea te Rousseaua. Osnovna ideja Kantove filozofije prava i politike le~i u ideji savraenog graanskog ureenja, u kojem je sloboda svakoga pojedinca mogua u suglasju sa slobodom svih. Da li gubitak unutraanje slobode nekoga pojedinca koji na ravni njegove promijenjene osobnosti i samoga zora ne ugro~ava nikoga drugoga osim sebe mo~e uskratiti takva sloboda? Sloboda da se bude isklju en iz vanjskoga svijeta i uklju en u duboki egocentri ni sustav vlastita bla~enstva koji mo~e biti poguban za bla~enstvo veine, iako ta veina te~i i pokrivena je dirigiranim bla~enstvom, u okvirima pravnih normi koji ograni avaju vanjsku pojavnost slobode koja u sebi nosi destruktivni element zakonski propisane radnje koja poti e ~udnju. A ta radnja je uklju ena u svom punom socijalnom, kulturoloakom statusu druatva, konzumerizam za sve i svakoga, pod indirektnim simboli kim predznakom ropske svijesti koja je povezana s fizioloakom ugodom, a legalizirana u umu kao ropska podlo~na svijest. Kantova je intencija da se od pojma prirodnog stanja, preko prvobitnog ugovora, doe do pojma graanskog stanja, tj. dr~ave; a graansko stanje, odnosno dr~ava ima svoju osnovu u a priori na elima zakonodavnog uma. Prirodno stanje kod Kanta istovjetno je prirodnom stanju kod Hobbesa; u tom stanju svi su u ratu protiv svih. To je stanje neprava ili slobode koja je u svojoj prvobitnosti brutalna, divlja i nezakonita, ona je van regulative uma te jedina sigurnost pojedinca le~i u vlastitoj moi, odnosno fizi koj snazi. U takvom stanju ljudi su izlo~eni nasilju jednih prema drugima te se tu stvara samonegacija prirodnoga stanja koje vodi uspostavljanju graanskoga stanja, gdje jedna animalna sloboda prelazi u vladavinu zakonite slobode. Ovdje je bitno naglasiti s razine ovisnosti i konzumerizma, kao modernog i legalnog sustava u konceptu tr~iata, omoguio je da ljudi u tom kompetitivnom kontekstu ~ivota imaju jasan sustav pravila, ograni enja, nagrada i svega onog ato ini ovjeka slobodnog u zajednici. No, zahvaljujui agresivnim i teakim pravilima koja stvaraju na razini unutraanje slobode, potrebe da se ona korigira, a da se nu~no ne moramo izlagati vanjskom svijetu, sad se te borbe vode sa samim sobom kroz komunikaciju s raznim sredstvima koja mijenjaju percepciju i moi ~udnje posebice kroz sustave promialjanja Kantova hipoteti kog imperativa, dobili smo izrazite sukobe unutar same osobnosti, i njenih granica koje odreuju njegovo djelovanje prema vanjskom svijetu na osnovi iracionalnosti. Koncept iracionalnog djelovanja, koji je u veini slu ajeva izazvan odreenim sredstvom, izaziva polemi ke stavove o valjanosti normi koje odreuje odreene sankcije ili nagrade prema takvom djelovanju u zajednici. Razlog postojanja dr~ave kod Kanta ne nalazi se u bla~enstvu graana, za taj je dio on sam odgovoran, zbog osiguravanja zakonite slobode, slobode prema pravnim na elima. Za njega dr~ava posti~e svoju svrhu time ato osigurava pravo kao sredstvo slobode. Jasno, u danaanjem dobu dr~ava ima odlu ujuu ulogu u formiranju i korigiranju ovisni ke ili prekomjerne konzumeristi ke politike nekoga druatva. Zato njena uloga u donoaenju zakona mora biti suptilnija, korigirajui se, ne samo prema ovisniku koji je uvu en u penalni sustav, ve i prema samoj sebi, koja te zakone i plasira u samu zajednicu. Apriorna na ela uma su sloboda, jednakost, samostalnost pojedinca, a ona su u biti udoredni pojmovi u ijoj istoi le~e najviai prakti ni principi koji su za Kanta predod~ba zakona odnosno volja. Kant ka~e:  Svaka stvar u prirodi djeluje prema zakonima. Samo umno bie ima sposobnost da djeluje prema predod~bi, tj. prema principima ili volji.  To zna i da je volja kao prakti ni um u potpunosti autonomna u donoaenju moralnih zakona iz kojih proizlazi du~nost, obveza te transcendentalna sloboda koja se nalazi u svakom biu. Odreenje te volje uvijek se izvraava preko subjektivnog na ela ili maksime, i objektivnog na ela ili prakti nog zakona. Predod~ba objektivnoga na ela, za volju prisilnog zove se imperativ. Kod Kanta postoje kategori ki i hipoteti ki imperativ. Hipoteti ki imperativ mo~e nam iznjedriti prakti no pravilo, pripada ni~oj moi ~eljenja (~udnje) te preko njega posti~emo vlastito bla~enstvo, hipoteti ki imperativ je u empirijsko subjektivnoj, materijalnoj dimenziji, on je u pojavnosti, mogunosti, pretpostavci te ne mo~e postati nu~an i opi. Svaki ovisnik je u svom djelovanju osloboen volje, njegova volja u procesu vremenovanja je nevolja, osnovna uloga onih koji korigiraju stanje ovisnika i ovisnost le~i u gradnji usko specifi nog sustava za svaku individuu posebno, ne bi li uspostavili mogunost djelovanja po zakonu ili po formi razuma. Kategori ki imperativ pripada viaoj moi ~udnje, on je neposredna volja (za sebe), ista volja iz istog uma (a priori um). On je nu~an te iz njega izlazi prakti ni zakon koji je a priori htijenje. Kategori ki imperativ donosi moralni zakon koji je bezuvjetan, on je stvar po sebi, nalazi se u racionalnom te egzistira u slobodi, donosi zakon koji je uvijek isti, nepromjenjiv i objektivan. Kategori ki imperativ, po svom sadr~aju, nema nikakvo empirijsko odreenje. Kategori ki je imperativ izraz autonomije prakti noga uma, tj. isto samoodreenje umne volje. Svaki ovisnik je liaen kategori kog imperativa, njegova duboka razina ni~e moi ~udnje, zna i hipoteti ki imperativ ne mo~e uspostaviti normu unutraanjeg zakona po kojoj e se ravnati njegove radnje koje bi bile u skladu s pozitivisti kim normama veine. `to je vei stupanj te ~udnje, vei je stupanj i stigmatizacije i diskriminacije samoga ovisnika, kojeg sam sustav ne mo~e korigirati kroz norme zakona jer mu uzima njegovo prirodno stanje i ~udnju za ugodom, posebice ato sredstvo koje ovisnik uzima njegov biokemijski sustav prepoznaje kao samoodr~avajui faktor na razini openitosti i primarnih nagona koji su afektivni, intuitivni, nagonski, a na razini uma, mialjenja, duha samoodreujui, ato zna i da su ona pitanja ostvarivanja i pokrivanja fizioloakih potreba, koja u procesu ustezanja izazivaju psihi ku i epistemioloaku krizu i druatvenu nemo jer zadovoljenje takvih potreba je kroz zakon, odnosno sustav kategori koga imperativa onemogueno, ato zna i da drogiranje ili druge ovisnosti ne mogu postati univerzalno pravilo ili zakon po kojem e se druatvo ili pojedinac ravnati. Kant ka~e:  Biti sretan nu~dan je zahtjev svakog umnog, ali i kona nog bia, i prema tome neibje~ivi odredbeni razlog njegove moi ~eljenja. Naime, zadovoljstvo cijelim njegovim opstankom nije neka iskonska svojina i bla~enstvo, koje bi pretpostavljalo neku svijest o njegovoj nezavisnoj samodostatnosti, nego samom njegovom kona nom prirodom nametnuti problem, jer to bie ima svoju potrebu. Ta se potreba odnosi na materiju njegove moi ~eljenja, tj. na neato ato se ti e osjeaja ugode ili neugode, koji je subjektivni osnov i kojim se odreuje ono ato mu je potrebno za zadovoljstvo njegovim stanjem. No upravo zato ato subjekt taj materijalni odredbeni razlog mo~e spoznati samo empirijski, nemogue je da se taj zadatak smatra zakonom, jer bi on kao objektivan zakon u svim slu ajevima i za sva umna bia morao sadr~avati upravo isti odredbeni razlog volje. Premda, naime, pojam bla~enstva posvuda mo~e da bude osnov prakti nome odnosu objekata prema moi ~eljenja, ipak je on samo opa titula subjektivnih odredbenih razloga i ne odreuje niata specifi no, o emu se jedino radi u ovom prakti kom zadatku, a bez kojeg se odreenja on nikako ne mo~e rijeaiti. Na emu naime svaki pojedinac ima da osnuje svoje bla~enstvo, to stoji do njegova posebnog osjeaja ugode i neugode, pa ak u jednom te istom subjektu do razli itosti potrebe prema promjenama tog osjeaja, a subjektivno nu~dan zakon (kao prirodni zakon) objektivno je dakle ak veoma slu ajan prakti ni princip, koji u razli nim subjektima mo~e i mora biti veoma razli an. Prema tome, on nikada ne mo~e biti zakon, jer se kod ~elje za bla~enstvom ne radi o formi zakonitosti, nego samo o materiji, naime da li i koliko u~itka imam da o ekujemo od pokoravanja zakonu.  Ako napravimo grubu podjelu ovih triju dimenzija (slobode, jednakosti, samostalnosti pojedinca) u duhu Kantova filozofskog sustava mogli bismo ih, po mojem slobodnom sudu, iznijeti u ovom obliku. Slobodu je mogue ostvariti umom, jednakost moralnoau, samostalnost pojedinca odgovornoau, tj. du~noau prema obvezi, odnosno ostvarivanju egzistencije, a sve to mo~emo imenovati dobrim ~ivotom ostvarenim u takvoj dr~avi koja poatuje ova tri na ela, koja su i danas ideali mnogih dr~ava jer ~ele biti dio globalne svjetske nadnacionalne zajednice, gdje su nacionalna obi ajnost i njeni zakoni prvi uvjet tolerancije na kojoj se grade novi, pravedniji odnosi globalne zajednice. Individua 20. st stoljea, zahvaljujui gospodarskom i tehnoloakom skoku razbila je u malom vremenskom razdoblju mnoge, u povijesti, nepremostive barijere jezika, medija, novog na ina stvaranja gospodarskih vrijednosti i njihovog iskoriatavanja; istisnut je neposredni sukob pojedinca neke zajednice zbog uskog osobnog interesa. ovjek je svoj interes preusmjerio prema tehnici i time postao  hladniji . Okrenuo se prema sebi nauatrb drugog ovjeka, razvio je samoovisni ku egocentri nu strukturu, a drugome otvorio prostor da bude ato hoe. Temeljni odnos zasnovan je na istom ratiu, emocionalnoj dehidriranosti i eko-tehnoloakoj svijesti ato je dovelo do toga da su se interesi umjetno proairili te su animalni nagoni svedeni u okvire kontrole razuma. Stvorena je individua koja je kulturoloaki socijalno-pravno zbrinuta, a psiholoaki dekompenzirana. U kontekstu ovisnosti to podrazumijeva apsolutnu istinu ideja ato se ~eli realizirati u samosvjesnom djelovanju prema odreenim pravilima u moguoj neizvjesnosti koju moralni sustav pretvara u maksime djelovanja da vrijedi i za druge te te~e k univerzalnim principima dobra. Ovakvu dimenziju razvoja ljudske zajednice Kant je promislio, jedino je promaaio sredstvo kultiviranja ovjeka. Kant se uzdao u pomo filozofije, nije predvidio, a nije ni mogao, snagu tehnike:  Prema tome obi ni ljudski um ne nagoni dakle neka potreba spekulacije, nego ga ak prakti ni razlozi nagone da izae iz svoga kruga i da zakora i na polje prakti ne filozofije, da ovdje o izvoru svoga principa i njegova ispravnoga odreenja uz poreivanje s maksimama koje se osnivaju na potrebi i nagnuu, dobije obavjeatenje i jasnu uputu kako bi se izvukao iz neprilike zbog obostranih zahtjeva, da ne doe u opasnost da zbog dvoli nosti, u koju lako zapada, izgubi sva prava udoredna na ela. Tako se dakle i u obi nom prakti nom umu, kad se kultivira, neprimjetljivo raspreda dijalektika, koja ga sili da potra~i pomo u filozofiji, kao ato se to deaava i u teorijskoj upotrebi.  U Kritici istoga uma Kant se obra unava s tradicionalnom metafizikom, uo ivai u kakav je polo~aj dospjela, Kant se odlu io ne uniatiti je, ve preobraziti u prakti nu metafiziku. Sukob Kanta s tradicionalnom metafizikom doveo ga je do stvaranja  ljudske metafizike te se okree prakti no moralnom smislu filozofije. Sama ovisnost, ako se u svojoj strukturi, kao pojam za sebe, i za samoga ovisnika i za druatvo koje ga je proizvelo, u na elu bez ovakvih definicija u ljudskom djelovanju, koje su u biti identi ne s moralnom i prakti nom filozofijom, ne preobrazi i ne ue u airi smisleniji koncept rjeaavanja problema, nee uspjeti do mogunosti i slobodnog djelovanja u kojem nema ni vanjske ni unutarnje prisile da se, sebi ili drugom (dilanje), u ine odreene nepravde u svrhu zadovoljenja svoje ~udnje i ugode, a na atetu univerzalnih principa, dobra za sve. Od tada, za Kanta filozofija najviai smisao nalazi na podru ju prakti noga koje obuhvaa sve ato je sadr~ano slobodom. Za sam smisao razumijevanja ovisnosti, pojam slobode je klju ni pojam koji se treba implementirati kako u samu zajednicu koja prati i stvara ovisnika, tako i samoga ovisnika koji nema ni mentalni, ni biokemijski, ni kognitivni aparat da shvati i unutraanji mehanizam slobode i slobodnoga djelovanja kako prema sebi samome i svojim zahtjevima i porivima, tako i prema zakonima vanjskoga svijeta koji ga ograni avaju ili poti u u ostvarivanjima vlastitih ~elja i mogunosti. Kant, stoga, filozofiju odreuje kao znanost o odnosu svega spoznatoga prema bitnim svrhama ljudskoga uma gdje  filozofija postaje zakonodavac ljudskoga uma .  U tom prostoru filozofija mo~e i ima svoj aktivni i korigirajui smisleni udio u prakti nom djelovanju u korigiranju i pojedinca i same zajednice u ovisnostima. U samoj formi ovisnosti, konzumerizma, upravo nedostaju norme i okviri koji e razvijati smisleni koncept kriti kog djelovanja prema samoj ugodi koji je sadr~ajno zadovoljen konceptom sredstva koji fizioloaki puni procese ugode i mentalno prazni duhovni i mislei subjekt. Za Kanta, ovjek nije samo osjetilno bie koje se pokorava zakonima prirode, on je bie obdareno umom ija se sloboda izdi~e iz prirodnog poretka stvari, zato se i ljudsko djelovanje nalazi u zakonu uma i slobode. Zato svaki ovisnik, bez obzira u kojoj formi destrukcije bio u odnosu sa sredstvom i neusklaenosti sa svojim kognitivno-fizioloakim stanjem, kroz formu uma odbija (osjeaj krivnje, moralnost) uzeti sredstvo, s jedne strane, a s druge strane fizi ka i fizioloaka ~udnja, potreba te~i uzeti sredstvo, izaziva stalnu borbu u kojoj um stalno i periodi ki gubi bitku sa samim sobom, tj. sa svojom fizioloakom neurotransmiterskoj zadanosti. Prof. Slavko Sakoman pojaanjava:  Opiodni receptori mu, kapa, delta, difuzno su rasporeeni u mozgu i preko njih naai prirodni neurotransmiteri (endorfini, enkeflini, endomorfin i dimorfin), ovisno o lokaciji, imaju razli ita djelovanja; (osiguravaju osjeaj ugode stimulacijom sustava za nagradu na na in da uklanjaju inhibiciju neurona koji nakon toga dopaminom stimuliraju centre ugode u limbi kom sustavu, inhibiraju sustav za bol pa djeluju analgetski, stimuliraju parasimpati ki sustav preko kojeg se kontrolira razina stresnih odgovora. Generalno deprimiraju aktivacijski sustav uzrokujui pospanost i kognitivnu usporenost, a u viaim dozama respiratornu depresiju s komom koja mo~e biti i fatalna.  Nadalje, Kant razlikuje dva uma, odnosno dvije umske spoznaje, jedna je formalna koja promatra samu formu i bavi se opim pravilima mialjenja, a druga je materijalna koja promatra objekt te se dijeli na fiziku (zakoni prirode) i etiku (zakoni slobode). U ovom drugom dijelu Kantove odrednice uma, svaki ovisnik u po etnom odnosu, osjetilno-iskustvenom odnosu, kontrolira sredstvo ugode. Sam subjekt kontrolira objekt i procesom konstantnog djelovanja u kojem se javljaju i otvaraju prostori animalne ugode ili, po Platonu, razvija povrainska duaa, dogaa se kopernikanski obrat gdje sad objekt (sredstvo ugode) kontrolira subjekt, odnosno ovjeka. ovjek razvija dr(u)ogo-bitak i postaje ono ato jest objekt, a ne on sam. U tom procesu stvara se temeljni filozofski princip pitanja smisla i sustava voenja osobe u rekonstrukcije njegove krive zadanosti i besmisla biokemijske i hedonisti ke postavke ovisnika. Ovisnik, kojeg cijeli sustav u formi zakona proglaaava bolesnim i nemonim za autonomnu prosudbu svoga stanja jer je u neuro-biokemijskom disbalansu, biva stavljen u poziciju druatvenoga roba. isti um (a priori, nadosjetilni, metafizi ki um) i prakti ni um (iskustveni, osjetni) su zapravo jedan te isti um, koji se razlikuje samo u primjeni. 3.1.1 Stigmatizirajui akt neslobode - ovisnosti Kant u svojoj udorednoj filozofiji, kako sam ve naveo, polazi od onoga umnoga, ato vrijedi za svakoga ovjeka (ato uklju uje i ovisnike) te stvara univerzalno mjerilo djelovanja i postupanja za svako slobodno bie koje je pod udarom morala i zakona (prava), gdje moral ima unutarnji karakter djelovanja iz same du~nosti koja apstinira od bilo kakva iskustva te prava iji je pokreta  i sami smisao pravna prisila koja djeluje izvana prema pojedincu vanjskom silom u obliku kazne. To zna i da Kant u svojoj pravnoj filozofiji odreuje pravo kao usklaivanje pojedina nih volja u okvirima opeg zakona slobode, ime se svrstava meu moderne teoreti are ljudskih prava, a njegova promialjanja politi ke dimenzije prava stavljaju ga na elo teoreti ara pravednosti koji usklauju slobodu jednoga sa slobodom drugoga prema opim zakonima uma. Vladavina pravnog zakona kod Kanta je mjerilo novovjekovne ideje o ljudskim pravima koja proizlaze iz pojma prava uma, gdje za Kanta pravo slobode pripada izvornom ljudskom pravu. Svi ljudi imaju pravo i pripada im jednaka mjera slobode bez obzira na druatveno-povijesno ureenje, gospodarsko-socijalno stanje ili stanje pojedinca u odnosu prema samome sebi, bilo u egzistencijalnoj ili esencijalnoj dimenziji. Ta  koli ina slobode odreena je okvirom opeg zakona koji omoguuje zajedni ki opstanak svih u pravednosti jer je u ljudskosti sloboda priroena u pravnom smislu isto kao ato je u bioloakom fenotipu priroen uspravni dvono~ni hod. Ako pojedinac izgubi dimenziju slobode, on je u samom startu hendikepiran u odnosu na drugog pojedinca; stoga je moralna du~nost svih nas stvarati uvjete da se ne dogodi neka devijacija koja vremenom mo~e iskriviti odnose u zajednici na atetu priroeno slabijih (a ovisnici to jesu), ne mislim u bioloakom smislu, iako ni njega ne treba zaobilaziti jer je esto bioloaka hendikepiranost i pravedno-pravna hendikepiranost. Sama ovisnost u tom smislu je jedna od izra~enijih diskriminacija u pogledu ostvarivanja ljudskih prava. U svojim filozofskim promialjanjima prava Kant pravo dijeli na privatno i javno pravo (dr~avno pravo) gdje privatno pravo ima prvenstvo nad javnim pravom, koje je izvedeno iz privatnoga prava, a ije su osnovne odrednice pravo posjeda i vlasniatva. Kako bi neka dr~ava mogla odigrati svoju temeljnu ulogu uvanja pravednog stanja mira potrebito je, po Kantu, osigurati dva uvjeta. Prvi je uvjet da javna vlast, a ne privatne osobe (danas to rade korporacije), odlu uje o javnim obilje~jima dr~ave, a drugi je da politi ki poredak mora biti takav da omogui ostvarenje opeg zakona. Poredak prava kao izraz ope volje potvruje se preko sjedinjenja volje naroda i druatvenog ugovora. U tom kontekstu svi ovisnici u formalnom smislu imaju nedostatak i diskriminirajui odnos s druatvom jer njihov voljni moment ustezanja ne postoji u procesu negiranja ~udnje i postoji u nekom vremenu kratke borbe sa sobom, koja konstantno zavrai u sredstvu i postaje nevolja, kako ona biokemijska, mentalna, kognitivna, tako i ona druatvena. Kant, nadalje, metafizi ka na ela javnoga prava ne razmatra samo u okviru unutarnjeg sustava dr~ave, nego ih nastoji primijeniti na meusobne pravne odnose dr~ava. Meusobno pravo moralo bi se, dakle, nazivati meudr~avno pravo, gdje su meusobni odnosi dr~ava, kao moralnih osoba, u stanju prirodne slobode. Takvo stanje za Kanta mo~e biti stanje stalnoga rata ili trajnoga mira. Iz toga se izvodi filozofski nacrt iz meunarodnog prava  O vje nom miru koji govori o principima uma ato utemeljuju besprisilni savez sviju dr~ava. No, Kant dr~i da bi oblik jedne  jedinstvene svjetske dr~ave bio najbolje rjeaenje jer to bi zna ilo neograni eni despotizam (danas ga mo~emo nazvati neograni eni konzumerizam, koji je proizveo i druge ovisnosti). On govori o federalnim slobodnim dr~avama koje su ustrojene kao pravne dr~ave na republikanskim postavkama. Vje ni mir mogu je samo kao opi svjetski mir jer se povreda prava na jednom mjestu osjea na svakom mjestu; stoga vje ni mir podrazumijeva sve dr~ave zemaljske zajednice. Danas taj vje ni mir ne proizvodimo kroz objektivnu pravednost, ve kroz subjektivnu ugodu posjedovanja parcijalnog, osobnog, bla~enstva, mira, ugode kroz tehnoloaku dominaciju odreenih sredstava. Konzumeristi ka svijest i patoloaki odnosi koji su izaali iz agresivnog konzumerizma stvaraju niz ovisnosti koje je teako regulirati u pravne okvire i dr~ati ih pod kontrolom zajednice kako ne bi otiale u epidemioloake ili pandemijske sfere. Danas, paradoksalno, ako se moderno druatvo hoe dovesti u mentalnu i hedonisti ku konsternaciju, izvjeatava ih se o opasnosti nekoga, pomno izabranog izoliranog mikrobioloakoga preparata koji bi mogao donijeti neku katastrofalnu zarazu i neravnote~u izbalansiranog konzumerizma, ako izae iz okvira lokaliteta odreenog podru ja. S druge strane, nitko javno i kroz mogunosti  javnog uma ato ga proizvode razni mediji, ne upozorava o moguoj zarazi s razli itim sredstvima ugode koja nemaju nikakvu ozbiljniju svrhu osim pobuivanja instinkta, nagona, asocijacija, kratkotrajnog djelujueg u~itka koji u sebi skriveno nosi jake adiktivne kapacitete, kako one biokemijske, tako i one mentalne. U danaanjem vremenu, nazovimo ga modernim vremenom, ameri ki mislilac John Rawls izvrsna je i reprezentativna pojavnost koja se naslanja na tradiciju Kantove prakti ne filozofije. U svom djelu Pravednost kao pravi nost (Justice as Fairness) tvrdi da je pravednost prva vrlina druatvenih ustanova, bez obzira koliko bili u inkoviti i dobro ureeni, zakoni se moraju revidirati ili ukinuti ukoliko su nepravedni. Njegova teorija pravednosti kao pravi nosti predstavlja oblik liberalizma. ovjek je esto ~rtvovan za viaa dobra i on je kao individua stavljen u drugi plan. Teorija pravednosti kao pravi nosti to otklanja. Polazna to ka (original position) ili izvorni polo~aj je stanje s kojeg se mo~e postii pravi an sporazum izmeu slobodnih i jednakih osoba te se preko njega dolazi do na ela. U djelu A Theory of Justice John Rawls razrauje tezu da postoji metoda ispitivanja vrijednosnih sudova koja eti ku refleksiju ini moguom. Tu metodu naziva reflektivnim ekvilibrijem (reflective equlibrium), a to je stanje stvari u kojem se dospijeva do opisa polazne to ke (kada biramo na elo pravednosti). Postoje dva tuma enja reflektivnog ekvilibrija. Prvi se tuma i kao  uski (narrow), reflektivni ekvilibrij govori o pravednosti koja je u skladu s naaim promialjenim sudovima. Drugo je tuma enje kada su na ela pravednosti usuglaaena sa svim relevantnim filozofskim argumentima koji podr~avaju na elo pravednosti, a takvo se tuma enje naziva  airoki (wide) reflektivni ekvilibrij. Glavna intencija Johna Rawlsa bila je stvoriti dobru teoriju pravednosti koja e svoje opravdanje nai u konkretnim slu ajevima. Njegova teorija, kako sam Rawls ka~e, predstavlja povratak nasljeu moralne filozofije u  moderno doba , a kojom se mo~e pomou intuicije uma sistematizirati i korigirati zdravorazumsko moralno razmialjanje koje posjeduje svaki pojedinac. Jasno, ovdje treba naglasiti da taj pojedinac ne mo~e biti ovisni pojedinac jer ni zdravi razum ne funkcionira kao osnovno sredstvo jednostavnog funkcioniranja u zajednici, a da nisi zakinut osnovnim pravima i mogunostima kao slobodna osoba. Bitno je napomenuti da Rawls smatra kako koncepcija pravednosti kao pravi nost mora biti politi ka, a ne metafizi ka, a takav stav obrazla~e na sljedei na in:  Ono ato sam propustio kazati u A Theory of Justice, ili ato sam propustio dovoljno naglasiti, jest da je nakana pravednosti kao pravi nosti da bude politi ka koncepcija pravednosti. Do im je politi ka koncepcija pravednosti, naravno, moralna koncepcija, ona je moralna koncepcija izraena za posebnu vrstu predmeta, naime, za politi ke, socijalne i ekonomske ustanove.  Drugim rije ima, dr~ava sa svojom povijesnom koncepcijom, odnosno Rawlsovim rje nikom re eno, preko jedinstvenoga sustava kooperacije ne smije poniatavati slobodu onoga tko sustav dr~i na okupu i daje mu stvarne vrijednosti, a to je individua preko koje se razvija tolerancija prema ustanovama jer je i ona (individua) dio te ustanove te prema svakom pojedincu koji nije dio odreene ustanove. Tu je bit pravednosti kao pravi nosti kojoj te~imo svi mi na putu u jedno globalno selo takozvane jednakosti mogunosti preko znanosti o moguem (politikom) ija su sredstva za ostvarivanje takvih ciljeva esto duboko u nepravi nosti. Postoje duboke nesuglasice o tome kako ostvariti vrijednosti slobode i jednakosti u nekoj osnovnoj strukturi druatva koje je u dinamici u svim smjerovima te ga je, stoga, teako nadzirati kada postane devijantno i opasno za sebe kao sustav, odnosno za pojedinca kao temelj tog sustava. Zato, danas, ulogu kontrolora stanja svih sloboda i prava prati i podr~ava moderna teorija ljudskih prava koja ima nadnacionalni karakter i te~i da bude ope na elo koje e se primjenjivati na konkretan slu aj (individuu, skupinu, narod, dr~avu). Samu teoriju ljudskih prava, kako u svom djelu na tu temu ka~e Miomir Matulovi, prati cijeli niz pitanja:  Zaato ljudska bia imaju ljudska prava i koja ljudska prava ona imaju? Kao nigdje drugdje ljudi gube svoja ljudska prava i slobode, gube dostojanstvo kao ato je to kod ovisnosti i ovisni kog stanja, ropskog stanja svijesti gdje se nesretna samosvijest odrekla same sebe, kako ka~e Hegel u svojoj Fenomenologiji duha. Ne da nemaa brigu za druge, razli ite, ve viae nemaa brigu za sebe, nestaje onaj refleks samoobrane i reakcije na nepravdu, neistinu, iskoriatavanje. Centar postojanja kao druatvenog bia postaje se samo kroz opstanak moje unutraanje ugode i njenog pukog kemijskog zadovoljenja. Zato je u ovoj disertaciji, kao sustavnom konceptu u promatranju fenomena ovisnosti, potrebno istai i jasan koncept ljudskih prava kao openitu injenicu koja je vrlo esto zlouporabljivana, ali i kao sustav u pomaganju i smanjivanja atete kod samih ovisnika, ne samo kako bi se postigla ato vea pravednost i pravi nost u zaatiti slabih i bolesnih, ve naglasio novi moment kod mnogih ljudi, zajednica, druatava kao nedostatak sloboda zbog zlouporabe raznih sredstava ugode, kroz agresivnost opeprihvatljivog konzumerizma te njegove posljedice na pojedince i samo druatvo. Matulovi ka~e da odgovor nudi Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima koju je usvojila Generalna skupatina Ujedinjenih naroda 1948. godine. Uvodni tekst deklaracije nastale nakon II. svjetskog rata i pustoai koju je taj rat ostavio za sobom u materijalnom i duhovnom smislu sugerira da ljudska bia imaju ljudska prava na temelju  priroenoga dostojanstva , a to nije niata drugo doli definicija Kanta i njegove pravne priroenosti na slobodu jer ovjek teako stje e, a lako gubi dostojanstvo, a kada ga izgubi, opet ponavljam, bilo kao pojedinac ili kao zajednica on(a) mo~e biti animalniji(a) od najkrvolo nije zvijeri. Sami ovisnici u svojoj biti, zbog naglaaenih manipulativnih koncepata ~ivota koja su duboko nemoralna i zakonski neprihvatljiva, vrlo brzo ostaju bez dostojanstva i identiteta koje su temeljito gradili do pojavnosti sredstva koje ih izobli i u openitost destrukcije samoga sredstva. Ovdje je potrebno nabrojati prethodnice koje se ti u univerzalnosti i slobode pojedinca, a koje su utrle put Deklaraciji o ljudskim pravima. Prva je bila Povelja sloboda (Bill of Rights, 1689. g.), zatim Deklaracija nezavisnosti (1776. g.), Deklaracija o pravima ovjeka i graana (1789. g.), (Narodna skupatina Francuske), a sama Deklaracija o ljudskim pravima proiziala je iz Povelje Ujedinjenih naroda. Svaka od tih povelja ili deklaracija stvarala je odreeni  katalog ljudskih prava koji je evolucijom druatva i razradom druatvenih odnosa prema pojedincu ili nekoj skupini u zajednici postajao koncizniji i ostvarljiviji u stvarnosti. Nastajui na ruaevinama onog  starog , donosile su upute za budue odnose i smjernice u razvoju sigurnosti, tolerancije svjetske zajednice za koje su deklaracije i povelje morale imati opi, univerzalni karakter i biti infiltrirane u temelje bilo kojeg druatvenog poretka. Ljudska prava obuhvaaju sve dimenzije ljudskosti od osnovnih sloboda pojedinca ili skupine, pa sve do socijalnih i kulturnih prava. Drugo pitanje teorija ljudskih prava je pitanje njihova sadr~aja koji je esto vrlo neodreen, a samim time i nedjelotvoran te se teako primjenjuje u prakti nom ~ivotu ato mo~e dovesti do izravnoga preispitivanja smisla kako same dr~ave, tako i njenih zakona koji impliciraju mehanizme zaatite pojedinca, odnosno skupine. Stoga esto dolazi do sukoba onih koji primjenjuju ljudska prava i onih koji ih moraju prihvatiti. Tree pitanje koje se namee zbog sadr~aja i primjene u pojedinom unutarnjem pravnom sustavu, kako ka~e Matulovi, jest pitanje sukoba ljudskih prava. Na primjer, Deklaracija iznosi svoj stav o embriju ili abortusu. Taj stav se ne mo~e jednako primijeniti primjerice, u njema kom, sudanskom ili libijskom pravnom sustavu, ime se odmah dovodi u pitanje openitost, odnosno univerzalnost ljudskih prava i mogunost njihove primjene. Ovdje kod ovisnosti nema takvog problema, ovisnost u bilo kojem obi ajnom, kulturoloakom, religijskom konceptu ~ivota oduzima isti moment ~ivljenja, a to je unutraanja sloboda i nemogunost izbora umnog ~ivota van koncepta sredstva o kojem si ovisan, potencirajui iracionalni koncept smisla na sve druge segmente ~ivota. U koncepciji ljudskih prava postoje dvije koncepcije prava. Prva je interesna koncepcija; imati pravo zna i imati interes zaatien skupinom du~nosti nametnutih nekoj drugoj osobi. Voljna koncepcija zna i imati kontrolu nad interesima zaatienima skupinom du~nosti nametnutih nekoj osobi ili osobama. Za spomenute koncepcije Matulovi ka~e:  Objema koncepcijama prava zajedni ko je stajaliate da je funkcija prava zaatita vrijednosti na strani imaoca prava.  Struktura suvremenih teorija ljudskih prava svrstava ih u tri kategorije: 1. temeljene na pravu 2. temeljene na du~nosti 3. temeljene na dobru. Teorija se temelji na pravu ako je pravo osnovno u njenoj strukturi, a du~nost i dobro su iz njega izvedene, dok je teorija temeljena na du~nosti ona kojoj je du~nost osnovica strukture, a ostale su dvije iz nje izvedene. Nastavno, teorija se temelji na dobru, ako je dobro osnovno u njenoj strukturi, a pravo i du~nosti su iz njega izvedene. Takoer se postavlja veliko pitanje o mogunosti spoznaje ljudskih prava pa tako postoje dva stajaliata: 1. kognitivisti ka teorija ljudskih prava 2. nekognitivisti ka teorija ljudskih prava Prva tvrdi da su ljudska prava objektivne injenice koje se mogu spoznati; jedna od kognitivisti kih teorija je naturalisti ka koja dr~i da su ljudska prava objektivne injenice neovisne o naaim vjerovanjima; dok nekognitivisti ka teorija ljudskih prava smatra da ljudska prava nisu objektivne injenice, mo~emo ih ili prihvatiti, ili odbaciti. Sve suvremene teorije ljudskih prava su nenaturalisti ke teorije, (takoer, kognitivisti ka teorija), a bitno im je polaziate da spoznajemo ili mo~emo spoznati ljudska prava te da su ona objektivne injenice. Razlikujemo dvije nenaturalisti ke teorije: 1. konstruktivisti ka (Rawls) koju preuzima i sam Dworkin 2. fundacionisti ka (Nozick, Gewirth, Finnis). Konstruktivisti ka teorija tvrdi da je teorija ljudskih prava objektivna injenica  jer subjekt vjeruje u ljudska prava, vjerovali bi u ta prava nakon razmialjanja, i pripadnici su skupine ija veina vjeruje u ta prava ili neato sli no . Fundacionisti ka teorija ljudskih prava ka~e da su ona objektivne injenice jer subjekti prihvaaju ljudska prava kao nu~ne istine. 3.1.2 Subjektivna dimenzija ljudskih prava u kontekstu u~itka (ovisnosti) Osnovno pravilo svih teoreti ara ljudskih prava jest postii objektivni karakter samih teorija ljudskih prava kako bi se one mogle primijeniti u bilo kojoj zajednici gdje su odnosi meu ljudima regulirani razli itim moralnim obi ajima i drugim prirodno-pravnim zakonima koji se razlikuju od dr~ave do dr~ave, a u toj zajednici participiraju individue kojima su ugro~ene slobode ili etni ke i druge zajednice koje aspiriraju k pribli~avanju svojoj mati noj zajednici u duhu slobode i prava; dakle mehanizmi pridru~eni teoriji o ljudskim pravima bi im to trebali omoguiti, odnosno zaatititi ih od dominantnih slojeva druatva (zajednice). Obveza svih ljudi u nekom dobrom druatvu je u tome da moraju biti spremni odrei se onoga ato bi im potencijalno trebalo pripadati, a ne bi im koristilo, u onolikoj mjeri koliko bi drugim lanovima druatva atetilo te uzimati (participirati) ono ato im pripada kako bi postigli svoju slobodu i pravednost. Sva razumna stvorenja u svojoj biti te~e dobru, na in ostvarivanja tog dobra dijeli ljudski rod, povijest, ljudske ine na one koji razumiju odgovornost i koji poznaju granice svoje subjektivne datosti te na one koji to ne razumiju jer ne ~ele, niti mogu razumjeti dobro, bilo kao pojedinci, bilo kao skupina ili dr~ava te su spremni u initi sve kako bi zadr~ali svoj svijet dominacije i odnose u kojima je uzimanje osnovni motiv. U tom rascjepu dvaju suprotnih stajaliata ili koncepcija javlja se dobro i zlo, subjektivno i objektivno; raa se odnos slabijeg i ja eg, a svako malo, mislim u vremenskoj dimenziji, zbog ovih osobina heterogenosti ljudi i druatva dogodi se poraz ljudskosti, odnosno ljudskoga razuma. Njegovi su lomovi krvavi, a joa su krvaviji kad se sukobi nastavljaju ako prethodno nisu bili uspjeano okon ani jednom ili drugom koncepcijom (dobrom ili zlom). Povijest je nebrojeno puta pokazala da je upravo ovjekov  recidivirajui egoizam uzro nik sumanutog pustoaenja, obra una ovjeka sa svojom proaloau i budunoau. Njegovi  animalni obra uni sa samim sobom, obra uni su ~ivota i smrti, dobra i zla te se provla e, bez obzira koliko dr~ava bila organizirana, svijest i savjest velika, kroz sva vremena u kojima ovjek vodi glavnu rije , a njegov egoizam mu je gorivo, pokreta  k onome ato je za njega samoga dobro, a za drugoga pojedinca to isto dobro  zlo. Separirajui se kroz svoju ljudsku (bioloaku) povijest od svoje vrste, socijalizirajui se u prividno izjedna enoj zajednici koja je dislocirana formalno i stvarno od otvorene animalnosti koje posjeduju druge ~ivotinje, ovjek je stvorio, jedino on, prostor gdje e iz jednog razloga samo njemu ili njegovoj grupi prihvatljiv, uniatiti pripadnika iste vrste koji pripada nekoj drugoj grupi koja je razli ita od njegove, npr. samo po brojnosti lanova u toj drugoj  opasnoj grupi. Bez obzira koliko teorije o ljudskim pravima bile dobre, upitna je zapravo njihova primjena, a kada tome pridodamo ljudsku narav i recidivirajui egoizam kao oblik  zatvorene animalnosti onda je ispravna teza o opustoaenju svoje lokalne zajednice s tendencijom airenja zla, posebice je tome tako u 20. st. jer je ovjek u tehnoloakom smislu pregazio sve znane i neznane civilizacije zemaljske kugle te stvorio mogunosti koje je nemogue nadzirati, a kojima je u stanju uniatiti samoga sebe na tisue na ina, brzo, djelotvorno i drasti no te je tako doveo u pitanje i sami opstanak cijele ljudske vrste. Zato ljudska prava i slobode kao mjesto ostvarivanja (o~ivotvorenja) ljudskosti moraju biti dirigirana zakonima uma, i to uma koji nije uronjen u nikakve empirijske sheme. Upravo takav um mo~e osigurati i osiguravao je kroz povijest da se ljudska zajednica razvija po na elima dobra i tolerancije, bez obzira na periodi ne zablude u koju je zapadala ljudska zajednica (civilizacija). Ljudska prava moraju se ostvarivati iznutra prema vani jer je moral bez zakona (pravnog) mogu, dok je zakon bez morala nepravi an, a sve se usklauje istim umom. Teorija ljudskih prava i njihovo provoenje u djelo u modernom druatvu trebali bi omoguiti pribli~avanje jedne individue drugoj koja u~iva sve postavke koje proizlaze iz uma, iji su temelji ope-univerzalnog karaktera. Upravo stoga trebamo vjerovati u ljudska prava i zalagati se za njihovo provoenje u ~ivot na principima slobode i pravednosti za sve. Formalno, glavni temelj ljudskih prava le~i u na elnosti, tj. openitosti svih dimenzija nekog uma koji donosi zakone iji je smisao svevremenska univerzalnost i mogunost prakti ne primjene. Stvarne, sadr~ajne dimenzije ljudskih prava izravno primijenjene u nekom druatveno-politi kom sustavu esto znaju biti politi ki dirigirane i dozirane pa su kao takve, zbog subjektivnih politi kih umova, kontra-produktivne, tj. nepravedne; odrodile su se od istog zdravog uma i slu~e za sitne i krupne interese skupine, zajednice i dr~ave. Osnovno mimoila~enje izmeu subjektivnih teorija prava i pozitivisti ke teorije prava u biti le~i u sukobu dvaju dijametralnih organizacija i distribucije pravednosti, u individualnoj na jednoj strani i kolektivnoj svijesti na drugoj strani. U tom smislu kolektivna svijest osuuje i ne prihvaa stanje ovisnosti u njenoj krajnjoj ekstremnoj poziciji, u kontekstu gubitka unutraanjih sloboda, potencirajui tezu da je to izbor svakog pojedinca, ne uviajui snagu konzumeristi ke svijesti kroz legalnost i legitimitet slobodnog tr~iata. Negativna posljedica tog i takvog druatvenog stanja je i stvaranje patoloakih ovisnosti koji imaju veliki udio u opoj populaciji, gdje im se, vrlo esto, na razli ite na ine uskrauju ta ista ljudska prava koja sve ljude stavljaju u isti po etni polo~aj za svrhu ostvarivanja odreenih prava i obveza. Stigmatiziranost ovisnika i njegova marginalizacija joa viae omoguuje njegovo propadanje, kako u somatsko-psihi kom odnosu sa sobom, tako i u socijalnom odnosu sa zajednicom koja, vrlo esto promatra, poti e i ne reagira na pravi na in prema problemu koji postaje ne viae osobni, obiteljski, ve problem cijele zajednice. Sama teorija pravnog pozitivizma glasi da se istinitost pravnih iskaza sastoji u injenicama o pravilima koja su prihvatile posebne druatvene (dr~avne) institucije i ni u emu drugome. Utilitaristi ka teorija pak ka~e da pravo i njegove institucije moraju slu~iti opem blagostanju i ni em drugome. 3.1.3 Ovisnost subjektivni problem pojedinca i objektivni problem druatva i njegovih normi Pravni pozitivizam odbacuje ideju da subjektivna prava mogu prethoditi bilo kojem obliku zakonodavstva, odnosno odbacuje se teza da pojedinci ili skupine mogu imati prava u sudskom odlu ivanju, osim ako nisu izrijekom propisani u zbirci izri itih pravila koja, ina e, tvore cjelokupno pravo neke zajednice. Takvi teoreti ari smatraju da je ideja o individualnim pravima napredni stadiji bolesti koji ugro~ava pozitivisti ku teoriju. Po pozitivisti koj teoriji pojedinac ima subjektivna prava samo onda ako su ona stvorena izri itim politi kim odlukama ili nekom izri itom druatvenom praksom, ato Dworkin oatro odbacuje, stvarajui alternativnu teoriju koja pokazuje da pojedinci mogu imati subjektivna prava koja nisu stvorena u praksi (vanempirijskih shema) ili izri itom odlukom. Sam pravni pozitivizam s filozofskog glediata ograni ava pravne spoznaje na razini injenica i njihova opisa, odnosno donosi iskaz na osnovi empirijskih, provjerljivih injenica. Glavne zna ajke pravnog pozitivizma proizlaze iz samog zakona koji je tvorevina ljudi, ne postoji nu~na veza morala i samoga prava, pozitivno pravo mo~e imati bilo kakav sadr~aj zbog ega pravna znanost mora biti vrijednosno neutralna. Samo pozitivno pravo egzistira i prije samog nastanka termina, on je u biti (pravni pozitivizam) postojee pravo stvoreno od same politi ke vlasti. Najva~nija obilje~ja ovakvog teorijsko pravnog glediata le~e u prou avanju prava koje se provodi sad i ovdje, takva pravna znanost viae je fokusirana na samu formalnu strukturu prava nego li na sadr~aj. Najva~nija vrijednost ovog teoretskog pravnog glediata jest mir i red. Pojam pozitivizam u svojoj knjizi Dworkin objaanjava kroz dvije naizgled razli ite teorije pravnog pozitivizma objaanjavajui kroz ideje koje su iznijela dva autora. S jedne strane teorije pravnog pozitivizma stoji Austin, a s druge strane Hart, govorei o nelogi nosti u pravnom pozitivizmu koje ga ograni uju u ostvarivanju pravi nijih i objektivnijih mogunosti ostvarivanja odreenih prava i obveza, iz tih injenica Dworkin razvija svoju vlastitu teoriju. Jedno od osnovnih pitanja koja Dworkin postavlja i teorijski razrjeaava odnosi se na teorijsko i prakti no distanciranje izmeu pravnih na ela i pravnih pravila u interakciji samog suca i njegovih tuma enja inkriminiranog djela i samog pravnog propisa koji bi trebao obuhvatiti sam in u kontekstu pravednosti s jedne strane, a s druge strane, ako to nije mogue, stvoriti odreeno pravno pravilo; tada sud navodi na ela kao svoje opravdanje novog pravnog pravila koje bi trebalo otkloniti nepravdu proizaalu iz dotadaanjeg pravnog na ela koje nije uspjelo u cijeloj dimenziji obuhvatiti cjelokupni slu aj. Uzmimo slu aj drogiranja. Ka~njava li sudac pojedinca zbog njegove greake u realizaciji svoga u~itka i ugode, korigirajui kaznom njegov krivi izbor sredstva, koje to isto druatvo nudi upakirano kroz niz pravnih smicalica dajui mu legalnost i legitimitet, npr. kroz alkohol, igrice, kocku, klaenje, duhan, seksualnu industriju, airoko re eno kroz pravo da se lije i od te iste ovisnosti koja je zakonom zabranjena. Ili, sud kroz pojedinca, koji je duboko izgubio unutraanju mjeru osobne sree i nesree kroz neko sredstvo, biva joa jedan put ~rtva tako da svoju greaku, zabludu, bolest plaa i za samo druatvo jer preko njegova nezakonskog i nemoralnog djelovanja korigira i sam moralni stav prema ne emu ato je pravni pozitivizam proizveo kao neato ato je nelegalno, npr. zlouporaba lijekova, i drugih ilegalnih psihotropnih supstanci, a u stvarnosti se konzumira kao legalna droga, npr. alkohol, duhan. Sam slu aj tako postaje pravilo samo onda ako je presuda pravomona, odnosno sam sudski slu aj zavraen. Tako je bilo niz slu ajeva da netko tko posjeduje za vlastitu potrebu (termin je pravno formuliran i koriaten u sudskim praksama) ilegalno, neku koli inu THC-a, koja spada u lepezu tkz.  lakih droga , biva osuen jer nije registriran kao ovisnik, a time je logi ki ne koristi za vlastite potrebe ve je, po sudskom pozitivizmu, rasprauje za daljnje konzumiranje, biva osuen na dugotrajnu zatvorsku kaznu. S druge strane, ovisnik koji je na teakim ilegalnim drogama, koji je u procesima lije enja i upisan u registar lije enih ovisnika, uhvaen s teakim drogama, ato legalnim, ato ilegalnim, biva osloboen jer je lije eni ovisnik i po toj logici ne rasprauje droge, stvarajui na takav na in dvije loae i neto ne pretpostavke da svatko tko konzumira neko sredstvo, a nije lije en je diler i i nije ovisnik, a onaj tko je lije en, je ovisnik i nije diler. I u tom smislu legalizacija i dekriminalizacija bilo lakih, bilo teakih droga teako da e za~ivjeti jer terminoloaki nije razjaanjeno, prije svega, mogu li droge biti lake i teake, i tko odreuje tu mjeru. Da li destrukcija samog tog sredstva, pojedinac koji ruai sve barijere ne bi li zadovoljio svoju potrebu za ugodom, ili zakon kao forma uma koja prepisuje ono najbolje u duhu dobra da se zaatiti svaki pojedinac od zablude i od samoga sebe kad ne mo~e upravljati sa svojim porivima i strastima. I u tom segmentu filozofija morala, filozofija prava moraju biti viae involvirane kako bi stvorili ato pravedniji sustav za zaatitu slabijih i bolesnih, ija je bolest i slabost direktan proizvod druatva i epohe u kojoj ta individua pokuaava biti slobodna, svoja, specifi na. U realnim odnosima u druatvo kako bismo razumjeli cijeli proces koji prolazi sam ovisnik, potrebno je, nu~no razumjeti slo~eni sustav gubitka unutraanje slobode koji zbog izrazitog razvijanja egocentri nog sustava koji osobu dislocira iz okvira zakonskih ili obi ajnih normi. Takoer treba razraditi i preispitati pravnu, zakonsku regulativu kao jednu cjelinu metodoloakoga praenja fenomena ovisnosti koji je u svojoj biti isti, ali formalno u pojavnosti specifi an i esto ne reguliran ispravno ni pravi nom logikom odreen u regulaciji odnosa koje bi trebalo provoditi samo druatvo, koje openito kasni i esto djeluje suviae nerazumijevajue i upitno pravi no. Regulirajui pravne procese i tretmane pojedinaca koji su uali u sustave penalnih organizacija, takoer je nu~na i njihova reorganizacija i rekonstrukcija u duh sve vee pojavnosti kraenja ljudskih prava ~rtava tog sustava. Zato sam i naglasio u svojoj disertaciji i pravni pozitivizam i procese koji prate ovisnike kroz njihova komplicirana i specifi na stanja koja prolaze u okviru svoje unutraanje slobode ili neslobode, a usko je vezan i za vanjske filtre izlaska k slobodi u okvirima druatvenih konvencija i pravila koja im esto ne idu u korist. Veliki problem druatvene regulacije i koli ine njihovih prava bit e posebice teako razumljivi i provodljivi kod  novih nesupstancijalnih ovisnosti u kojem je predmetnost destrukcije i opseg koje one zahvaaju u druatvu teako vidljiva i mjerljiva u smislu druatvenih silnica koje donose viae atete nego koristi samoj zajednici. 3.2 KONCEPCIJSKO STANJE TEHNI KE DIMENZIJE U BORBI PROTIV OVISNOSTI U HRVATSKOJ - ORGANIZACIJA SUSTAVA TRETMANA OVISNIKA U HRVATSKOJ  KRITI KI OSVRT Uspjeanost tretmana svih oblika zdravstvene zaatite kod ovakvih klijenata teako je odrediti i procijeniti. Postavlja se pitanje je li pacijent jednom kad zapo ne program lije enja donio viae koristi ili gubitka za cijelu zajednicu jer je bolest ovisnosti kroni no recidivirajua i teako usmjeriva te su rezultati cjelokupnog lije enja, koje podrazumijeva dugotrajno praenje i skrb, upitni kako za pojedinca, tako i za zajednicu koja ga plaa. Ako pretpostavimo da takav bolesnik izdvaja 500 kuna mjese no za svoju zdravstvenu zaatitu, a lije enje traje dugi niz godina, onda zaklju ujemo da taj pacijent troakove svog lije enja ne snosi sam ve ga financiraju osiguranici koji nikad nisu doali u poziciju da budu ovisnici. Zahvaljujui vlastitoj odgovornosti prema sebi samima, obitelji, zajednici, takvi osiguranici nesvjesno i van svoje volje stimuliraju rizi nu populaciju na ponaaanja koja nisu druatveno i ekonomski prihvatljiva jer korisnik zdravstvene zaatite koji je  uletio u heroinsku ovisnost zna da ako je zdravstveno osiguran, mo~e viae puta biti hospitaliziran u zdravstvenoj ustanovi u prosjeku do 28 dana te da nee snositi stvarne troakove svog tretmana ato otvara mogunost manipulacije glede buduih lije enja do kojih ne bi trebalo doi kad bi se klijent pridr~avao uputa koje dobije po odlasku iz ustanove u kojoj se lije io. Jedan dan lije enja prosje no koata 100 eura ato zna i da lije enje (ako pretpostavimo da klijent izdr~i cijeli tretman) ukupno iznosi 2800 eura. Veina klijenata ovisnih o heroinu u jednoj godini ponovi svoje lije enje prosje no dva puta pa se ukupni iznos uveava na 5600 eura, a on kao pojedinac preko svojeg, ovako ustrojenog i organiziranog, zdravstvenog osiguranja izdvoji godianje 1500 eura. Ovdje moramo uzeti u obzir injenicu da je veina klijenata tijekom godine na bolovanjima, odnosno fiktivno rade ne stvarajui nikakve nove vrijednosti. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 1998. godini (godina u kojoj je epidemija ovisnosti bila najvea u RH-a) od ukupnog broja 2614 lije enih ovisnika u bolnicama udio nezaposlenih iznosio je 40,3%, dok je istodobno svaki peti ovisnik (20,8%) bio zaposlen. Nezaposlenost i kvazizaposlenost nisu samo pokazatelji socijalnog statusa ovisnika i njihova stila ~ivota, izniklog iz supkulturalnog na ina ~ivota, nego ovisnike dovode do krajnjih margina te su pokazatelji moi ilegalnih akcija ovisnika u stvaranju novih buduih ovisnika i mehanizama stvaranja novca koje dr~ava ne mo~e kontrolirati i slu~e za sumnjive poslove, a sve u svrhu golog pre~ivljavanja i daljnjeg nesmetanog drogiranja. Pratei tijekom 1999. godine putem Pompidou upitnika stanje prvodoalih pacijenata u ambulantni program lije enja u KBC-u Sestara milosrdnica, od sije nja do kolovoza 1999. godine zabilje~en je broj od 259 novih ovisnika. Status lije enih ovisnika u ovom lancu troakova i koristi, odnosno omjer ulo~enog i dobivenog takoer podrazumijeva da ovisnik esto boluje i od drugih teakih bolesti kao ato su Hepatitis A, B i C ili AIDS koje je takoer potrebno lije iti u specijalisti koj ustanovi neposredno nakon specijalisti kog psihijatrijskog bolni kog detoks programa. Sve to iziskuje dodatne troakove i nova bolni ka lije enja koja poveavaju broj dana provedenih u nekoj ustanovi i sveukupnu cijenu lije enja tijekom jedne kalendarske godine koje netko treba (u ovakvom sustavu to je HZZO) podmiriti, a taj netko kome je to du~nost naslonjen je na tanke noge te zbog cjelokupnog klimavog gospodarsko-financijskog i socijalnog sustava teako uspijeva pa se esto kod nas mora  urgirati stvarajui paralelne sustave koje rijetki razumiju i od kojih imaju koristi. Lije enje heroinskih ovisnika koata u svakom smislu mnogo viae nego ato mogu iskazati same brojke i suhoparni statisti ki podaci koji su, dakako, neophodni za daljnju strategiju suzbijanja ovisnosti. Koli ina istroaene psiho-fizi ke snage, kako same obitelji ovisnika, tako i onih koji neposredno surauju s ovisni kom populacijom je nemjerljiva bilo kakvim va~eim materijalnim dimenzijama, posebice ato za rezultate njihovog rada (nerada) treba ekati godinama. Stanje samog klijenta, van bolnice, nakon medicinskog lije enja u specijaliziranoj zdravstvenoj ustanovi koji je, u principu, uspjeano okon ano jer je klijent uspostavio apstinenciju, a to je primarni cilj, ne mo~e se ozbiljno kontrolirati. Njegov susret s realnoau s kojom se teako suo ava te nedostatak mehanizama kontrole, kako vlastite, tako i kontrole ustanove u kojoj se lije io, koja je prostorno i materijalno su~ena u svom djelovanju, dovodi klijenta vrlo esto u recidiv. Takvo stanje pogubno je i za njega i za druatvo, klijent u veini slu ajeva zapo inje s ilegalnim djelatnostima (raspa avanje droge, krae, prostitucija, ubojstva) te regrutira nove ovisnike koji e odrastati u svojoj ovisnosti (70% ovisnika se ne javlja u medicinske ustanove) ili eventualnom lije enju (30%) na teret obitelji i druatva. 3.2.1 Reorganizacija tretmana bolesti ovisnosti Da bi sve to u budunosti moglo bolje funkcionirati potrebna je druk ija organizacija sustava tretmana i prikupljanje novca u odreene fondove, njihovo pravilno gospodarenje i na kraju pravednija, odgovornija raspodjela novca kad se iska~e potreba korisniku osiguranja u slu aju bolesti, a fond odreenom klijentu zakonski i pravno regulira bolest (imenom i prezimenom, ulo~enim novcem te zdravstvenim statusom osiguranika koji bi se trebao kontrolirati u razumskom vremenskom razdoblju na atetu osiguravatelja kako ne bi doalo do zlouporabe prava jednog ili drugog lana ugovora) ako se uka~e potreba za bolni kim lije enjem, u smislu cijene i dostupnosti te opravdanja izvedbe samog tretmana. Time bi se postiglo da e svaki osiguranik biti stimuliran kontrolirati svoje zdravstveno stanje, svoja ponaaanja, podizati svoju odgovornost i svijest o neophodnosti zdravlja kao bitnog faktora ~ivotne sigurnosti jer bolest koata, a posebno ona koja se mogla izbjei. Osiguranika e takoer zanimati kako fond raspola~e njegovim novcem dok nije aktivni klijent, tj. dok je zdrav, te kakvo je stanje njegova ra una s obzirom na ulo~eni i stvarno utroaeni novac (ako je izvraen kakav tretman u tekuoj godini). Bolnice i druge zdravstvene ustanove e uredno naplaivati svoje usluge, odgovornije izvraavati svoje obveze te e postojati mogunost da u slu aju neadekvatnog zahvata na nekom bolesniku snose i moralnu i materijalnu odgovornost, razvijat e se tr~iani odnos meu bolnicama pa e klijent za svoj novac birati ato bolju ustanovu i uslugu. Takoer e nastati distinkcija izmeu privatnih zdravstvenih ustanova i onih dr~avnih ato e omoguiti raspodjelu odgovornosti i obveza jednih prema drugima, prema fondovima i samim klijentima.U takvim uvjetima mogue je osigurati dodatna sredstva za osobe koje nemaju dovoljno prihoda za izdvajanja u potrebe o uvanja zdravlja ili za savladavanje problema u nekoj lokalnoj sredini koja negativno utje e na njihovo zdravlje. Rjeaavajui zdravstvene odnose (klijent - zdravstvene ustanove - fondovi) na takav na in, posredno se stvaraju uvjeti za postizanje pravi nosti meu cijelom populacijom bez obzira bili zdravi ili bolesni, a neposredno se izgrauju i uvaju ljudska prava kao integralni dio svake osobe u zajednici. Bolnica ili neka druga zdravstvena ustanova da bi opstala na tr~iatu, morat e smanjivati cijene svojih medicinskih usluga, a takoer, ako bude imala dobrog rukovoditelja (menad~era) morat e u zakonskim okvirima iznalaziti sustave, odnosno stvarati podsustave mogueg samofinanciranja koji nisu direktno medicinske provenijencije kako bi se pokrili odgovarajui troakovi koji su nastali mo~ebitnim smanjivanjem cijena primarne usluge, odnosno ako ~eli poveati zaradu, povisiti plae zaposlenicima ili ih upuivati na daljnju edukaciju u svrhu pru~anja ato bolje i kvalitetnije medicinske usluge. Takvim inom preformulacije svojih usluga bolnice ili drugi davatelji zdravstvene usluge otvarat e nova radna mjesta te time dodatno poboljaavati socijalno stanje zajednice, stvarat e se novi odnos prema zdravstvenim ustanovama i smanjivat e se rigidnost klijenta prema pojmu bolnice kao ustanove koja je po svojoj biti nelagodna, tj. pribli~iti je hotelskoj dimenziji izbivanja iz vlastitog doma, u koju se ne dolazi svojom voljom, ve nevoljom, pa ako su stvari poslo~ene kao prije hospitalizacije klijent e lakae podnijeti i samu svoju bolest i privremeno stanje odsutnosti iz uobi ajenog ~ivota. Takoer e se smanjiti liste ekanja na medicinsku uslugu u dimenziju sata, dana, tjedna. Sve to danas kod nas nije slu aj i stanje je u velikoj mjeri dijametralno suprotno. U takvoj konstelaciji snaga odreeni fond e biti prisiljen kontrolirati vlastiti novac kojem se zna to no porijeklo, od koga i koliko je dobio, pa e se truditi ato racionalnije raspolagati i ulagati svoj novac u medicinske usluge. Pru~at e pravno-ekonomske, odnosno medicinske obavijesti o potrebi nekog medicinskog zahvata i mo~e li se uope izvesti obzirom na cjelokupno stanje klijenta. Fond e viaak novca uateenog u tekuoj godini, obzirom da mo~e kontrolirati pribli~nu koli inu novca koju e pokupiti od svojih osiguranika sljedee godine, moi investirati u druge profitabilne poslove ato e omoguiti bolje sveukupno poslovanje, mogunost pru~anja novih usluga svojim klijentima i sni~avanja cijena nekih usluga. Takvo poslovanje otvara mogunost intervencije gdje se nee ekati da se bolest pojavi u aktivnoj i tipi noj slici odreene bolesti koja je u toj fazi ako se pristupa lije enju skupa za samoga klijenta i druatvo u cjelini. Ti interventni procesi uglavnom se odnose na smanjenje rizi noga ponaaanja mo~ebitnoga klijenta i umanjivanje patoloakih faktora okoline. Sve ovo imalo bi smisla i mogunost primjene u praksi ako se pretpostavi da druatvo funkcionira u svim smjerovima po duhu uma, odnosno po njegovu najvrjednijem proizvodu  zakonu, koji u ljudskim odnosima stvara odgovornost, vjeru u du~nost, tj. rad i red, a da iz toga proizlazi njegova sloboda koju e mu kao individui osigurati dr~ava (druatvo), a da mu njegovo vlastito pravo na osobno bla~enstvo nitko ne mo~e uzeti ili osporiti, jedino ako njegovo bla~enstvo nije patologija, a onda smo du~ni pomoi. Najvea pomo u borbi protiv ovisnosti o teakim ilegalnim drogama, a ujedno i vrlo isplativa mjera jest edukacija zdrave populacije te rano otkrivanje rizi nog ponaaanja odreene individue koje bi moglo doi do odreene ovisnosti. Da bismo to uspjeli postii potrebno je konstantno praenje razvoja svih psihofizi kih dimenzija u procesu sazrijevanja u samostalnu, odgovornu osobu koju e krasiti zrelost i radost u stvaranju pozitivnih vrijednosti u svojoj obitelji i druatvu jer sam cilj ~ivota je sretan ~ivot voen razumom, a ne razoren nagonima. Uvoenjem u sustav novih ideja i pristupa u tretmanu ovisnosti koji su se pokazali u inkoviti u stru nom i financijskom pogledu, otvaramo prostor za pluralizam mogunosti u tretmanu i mogunosti za uspjeaan oporavak klijenata, smanjujui ogromne nepotrebne procedure koje ne donose niata novo nego duhovne i materijalne troakove. Ovisnik uz sve opravdane tretmane koje prolazi i koji jesu nu~ni, ako izostavi kontrolirani i stru no-znanstveno voeni put oporavka u kojem se ne tretira njegov smisao kao ovjeka koji je neslobodan prije svega, pa tek onda bolestan, i sve dok se ne stvore uvjeti u smjeru dekonstrukcije identiteta ovisnika u njegovoj besmislenoj svakidaanjici u transformaciju slobodne i samostalne osobe, recidivi bolesti postaju smisao ~ivota i enormni materijalni troaak. U modernom druatvu koje je proizvelo  tehni ke ovisnike zakonski i moralno je dopuateno i poti e ih se na stvaranja organizacija koje su nastale iznutra kao oblik samopomoi i samoodgovornosti na putu i na inu izlaska iz opijatske i drugih sli nih ovisnosti, neovisno o nekoj profesionalnoj ustanovi koja se bavi ovisnoau. Na takav na in gradi se takva samosvijest individue u problemu, da nesmetano mo~e svoje novonastalo pozitivno stanje (razvijanje istinske individualne slobode i ja anje solidarnih veza meu ljudima koji su imali ili imaju sli ne probleme) dr~ati i sustezati u okvirima zdrave apstinencije te pomagati svojim iskustvom i  znanjem u sprje avanju ovisnosti i njenom smanjivanju u o ekivane granice. Na takvoj osnovi danas u Hrvatskoj djeluje jedna od udruga ovisnika koji su uspostavili ili uspostavljaju svoju apstinenciju radei na na elima anonimnosti, poniranja u sebe, tra~ei mir i spokoj u tra~enju ja e sile od njih samih i njihovog sredstva koje su bezbroj puta pokuaavali smjestiti u proalo vrijeme, no vrlo esto nije ialo. Dolaskom u AN uspostavili su balans svojih nagona, mogunosti ~elja, ne ulazei ni u kakve ortodoksije, ekstreme, pronalazei u grupi svoju individualnu snagu i mogunost pozitivnoga napretka u duhu vlastite ~ivotne filozofije i pozitivnih projekcija ostvarivanja svoje esencije i egzistencije u druatvu bez ikakve neprirodne prisile izvana (isklju uje fizi ku eksteritorijalnost kao preduvjet promjene direktne sredine drogiranja, u koju e se bivai ovisnik vratiti ako pre~ivi udare na svoje tijelo i psihu) koja je esto dirigirana nerazumno, netolerantno, netakti no. 3.2.2 Organizacija sustava tretmana ovisnika u Hrvatskoj  kriti ki osvrt Pobrojani su nedostajui oblici programske podrake ovisnicima, dijelovi nezaatiene ovisni ke populacije, odnosno aspekti zdravstvene i socijalne zaatite koja nije pru~ena naaim ovisnicima, potom sustavi zdravstvene zaatite i tretmana ovisnika koji su u nas nedovoljno razvijeni i tek su u fazi nastanka te na kraju i aspekti tretmana i zdravstvene zaatite ovisnika koji su posvema zadovoljavajue rijeaeni i razvijeni. 1. Sustavi zaatite zdravlja i tretmana ovisnika koji u nas apsolutno nedostaju: a) programi nadzora nad ovisnicima koji se nakon neuspjeanog lije enja i povratka drogiranju vraaju iz inozemnih terapijskih zajednica kako ne bi bili prijenosnici HIV-epidemije meu naaim ovisnicima; b) grupe za resocijalizaciju ovisnika o metadonu (u kojima nije stavljen naglasak na detoksikaciju i apstinenciju, nego na resocijalizaciju ovisnika na terapiji odr~avanja metadonom); c) dnevne bolnice za ovisnike (izuzmemo li program za nekoliko ovisnika u Dnevnoj bolnici Klinike za psihijatriju KB-a  Sestre milosrdnice , apsolutno nedostajui, a osovinski oblik programske podrake ovisnicima od strane zdravstvenog sustava); d) ciljni programi sekundarne prevencije iliti  harm reduction programi namijenjeni politoksikomanskim ovisnicima koji se joa nisu unova ili u opijatske ovisnike; e)  harm reduction i  drop-in centri u gradovima s najveom pojavnoau ovisnika; f) stru no supervizirane grupe samopomoi roditelja, supru~nika i rodbine ovisnika  tzv.  codependency groups ili grupe za  osobe ovisne o ovisnicima (kojima nije za cilj pomoi ovisnicima nego osobama kojima je stalo do ovisnika). g) uvoenje novih pristupa u tretiranju mentalnih stanja kod ovisni kih skupina 2. Sustavi zaatite zdravlja i tretmana koji su u nas nedovoljno razvijeni i tek su u fazi nastanka: a) mre~a Klubova lije enih ovisnika (stru no voene grupe samopomoi ovisnika koje za sada u nas postoje samo u Zagrebu i Splitu; ina e, klju no mjesto za odr~avanje apstinencije opijatskih ovisnika, i njihovo ato skorije i masovnije organiziranje od nacionalnog interesa za rjeaavanje problema ovisnosti) b) programi zamjene igala c) programi lije enja metadonom (nezadovoljavajue strukturirani programi s posljedi no visokom stopom zloupotrebe metadona izvan terapijskog konteksta; zbog dezorganiziranog sustava distribucije metadona pozitivni terapijski potencijali primjene metadona ne dolaze do izra~aja); d) programi prevencije zloupotrebe ilegalnih droga (previae ideologizirane i infantilne u retorici, sadr~ajem i senzibilitetom naciljane mlade~ koja nije sklona zlouporabi ilegalnih droga i ato je najva~nije, budui preventivne akcije ne rade diferencijaciju droga, onda ni ne mogu porukom doprijeti do onih vulnerabilnih skupina urbane mlade~i koje eksperimentiraju s pojedinim drogama) e) dobro strukturirani programi za ovisnike u penalnim sustavima, kao i za ovisnike koji provode mjeru obveznog lije enja na slobodi; f) bolni ka detoksikacija opijatskih ovisnika na psihijatrijskim odjelima mati nih gradskih ili ~upanijskih bolnica prije je iznimka nego pravilo pa se veina bolni kih ovisnika upuuje u rijetke specijalizirane Odjele za ovisnike kojih je u tom slu aju onda svakako premalo. g) pokretanje savjetovaliata za nesupstancijalne (igrice, internetski sadr~aji) ovisnosti h) pokretanje dnevnih bolnica za tretmane kladioni ara, kockara u svim dijelovima Republike Hrvatske i) implementiranje sustava koji je opisan u ovoj doktorskoj disertaciji 3. Sustavi zaatite zdravlja i tretmana ovisnika koji su u nas na zadovoljavajuoj razini: a) terapijske zajednice za ovisnike (donekle hipertrofirani sustav i po brojnosti i po kapacitetu s uspjeanim marketingom prema roditeljima ovisnika i institucijama druatva, a ovisnicima svakako manje privla an); b) ~upanijski centri za prevenciju i izvanbolni ko lije enje ovisnosti (kojih svakako ima dovoljno i koji bi tvorili mre~u da imaju bolje strukturiranu sredianju stru no doktrinarnu podraku); c) reguliranje prava ovisnika na zdravstveno osiguranje (na osnovi same injenice da je ovisnik, bez obzira udovoljava li pravima na zdravstvenu zaatitu po drugim kriterijima, kao svi ostali graani RH-a) d) pokretanje savjetovaliata za nesupstancijalne ovisnosti 4.  NOVE OVISNOSTI - NESUPSTANCIJALNE OVISNOSTI- Johan Huizinga u svojoj knjizi  Homo Ludens igru definira ovim rije ima:  Igra je dobrovoljna radnja ili djelatnost, koja se odvija unutar nekih utvrenih vremenskih ili prostornih granica, prema dobrovoljno prihvaenim, ali i beziznimno obveznim pravilima, kojoj je cilj u njoj samoj, a prati je osjeaj napetosti i radosti te svijest da je ona  neato drugo , nego  obi ni ~ivot . Tako odreen pojam ini se prikladan da obuhvati sve ato u ~ivotinja, djece i odraslih nazivamo igrom: igre spretnosti i snage, igre razuma i sree, igre predstavljanja i prikazivanja. ini se da kategoriju igre mo~emo smatrati za najosnovniji duhovni element.  Taj duhovni element ~ivota naj eae je vezan uz pojam djeteta. Igra pripada djeci, ona ulaze i izlaze u igri ponavljajui odreene radnje kako bi savladali nepoznanice kroz ugodu, a kasnije razvijaju ~elju za pobijediti, ponavljajui radnju do iznemoglosti ili do izlaska iz igre jer im viae nije zanimljiva, kreativna ili su jednostavno uali u novu igru. Kod djece mo~e se zaklju iti igra i to ne predstavlja veliki problem, no ako odrasla osoba zapliva i opetovano ponavlja odreene radnje, one zatim okidaju odreene asocijacije koje su usko vezane za u~itke i relaksirajue radnje. esto se mo~e razviti patologija u okviru ego strukture odrasle osobe. Takva individua ima naglaaeno razvijene racionalne komponente osobnosti s naglaaenim manipulativno-verbalnim komponentama, ispod kojih se krije emotivno, razigrano dijete ato svoju nesigurnost, bilo onu egzistencijalnu ili onu esencijalnu, pomou raznih igara, nastoji prikriti. Bje~ei od realnog svijeta, esto teakoga, u svijet maate, egocentrizma, otuenosti, samodopadnosti, istodobno zatvarajui mogunosti dolaska onih i onoga ato je druk ije od njegovog svijeta imaginacije i njemu neprepoznate patologije. U dubini te patologije le~i opreka ato je ovjek nosi u sebi, opreka izmeu strasti i razuma, uzviaenosti i bijede, njegova razapetost i nesigurnost tjeraju ga da ide preko sebe samoga hvatajui tamo neku sreu koja e prekriti sve njegove praznine, slabosti i usidriti ga u luku mira i spokoja, sigurnosti. U takvom sklopu gdje razbijanje napetosti koja je nastala zbog opreka ato nas tjeraju da kroz igru iskuaavamo zbilju i pokuaamo ovladati njome, kao dijete igra kom, stvarajui mentalne momente i procese koji nam donose rastereenje (redukcija instinkta), mnogim ljudima omoguuje stvaranje kulturnih dobra. Taj in rastereenja stvara distancu. Ako distanca izostane i javljaju se intuitivni i simbolizirajui efekti, ato kroz asocijativnu organsku inteligenciju otvaraju putove opetovanja, vodei esto ovjeka, ljude u procese destrukcije koji mogu izazvati nesluene negativne posljedice u strukturi (duhovnoj, psihi koj, materijalnoj) ~ivota, prikazujui se npr. kao bezazlena igra, kao ato je klaenje ili sli ne aktivnosti. Tako Max Scheler misli da kora ovjekova mozga uva itavu povijest organizma, pa i njegovu pretpovijest, on ka~e:  Kora ovjekova velikoga mozga uva i koncentrira itavu ~ivotnu povijest organizma i njegovu pretpovijest. Budui da svako posebno odvijanje podra~ivanja u mozgu uvijek mijenja cijelu strukturu podra~ivanja, onda se  isti tijek fiziologijski nikada ne mo~e vratiti  ato je injeni no stanje koje odgovara upravo osnovnom zakonu psihi ke kauzalnosti da samo cijeli do~ivljajni lanac u proalosti, a nikada samo vremenski prethodno pojedina no zbivanje, objaanjava sljedee psihi ko dogaanje.  Iz toga se mo~e zaklju iti da svaki podra~aj u mozgu osim fizioloakih zakonitosti pote~e i odgovara osnovnom zakonu psihi ke kauzalnosti, ato bi zna ilo da fizioloaki podra~aji u mo~danoj kori nikada ne prestaju pa tako ni u snu, tako i duaevna struja te e kontinuirano, ato stvara suviaak fantazija koji nastavlja strujati i bez vanjskih podra~aja. Upravo kod djece i odraslih ljudi koji uu u problemati ni odnos s igrom dogaa se nekontrolirani voljni moment u ~elji da se i dalje igra, bez obzira ato je igra izgubila svaki svoj smisao, samim time ato je napetost i opetovanje ige izgubilo svoju vanjsku funkciju. Napetost igre prenijela se u unutraanji svijet osobe, neovisno o samom stanju igre. Sad osoba igra igru sa samim sobom, igra joj slu~i kao paravan vlastitoj unutraanjoj prisili da radi ono ato je besmisleno. 4.1 Srea u igri Kao sve vrline, tako je i pojam sree teako definirati te joj odrediti opseg i objektivno dublje zna enje, a posebno je svesti na razinu svakodnevnog iskustveno-prakti nog ~ivota. `to je to mudrost, ato je to dobar ~ivot, ato je to pravi no, lijepo, ili ato je ugodno odvajkada je bilo teako objektivizirati i svesti pod zajedni ki nazivnik. Ako slu ajno imaa zdravlje, voljenu osobu, sigurnu egzistenciju, materijalna dobra ili viae njih rekli bismo sretan si, a opet iznutra znamo da nisi, jer smo kroz iskustvo, nakupljajui godine i ono ato one nose, svi neato imali, pa opet nismo bili trajno i definitivno sretni. Ako je u pojmu biti sadr~ana spoznajna, samosvjesna odrednica koja te ini stijenom, opet nisi sretan jer je okolina aira i daleko u~a od epistemioloakih voda, pa i tada nisi sretan, dapa e, depresivan si. U sustavu ovisni ke strukture osobnosti srea je uvijek u nekom drugom pokuaaju, i sva njena ljepota le~i u njenom nestajanju, stvarajui prostor nekoj novoj ~udnji i napetosti kako bi se oslobodila u mo~ebitni ja i, nedo~ivljeni unutraanji naboj, ushit. Postaje li se sretan samom ~eljom i trudom ili je srea ~ivot bez bilo kakvog suvislog sadr~aja, ali s jako izra~enom formom? Treba li sreu zadr~ati za sebe ili je podijeliti s drugima? Koja je gradacija sree, ovisi li ona o biokemijskoj determiniranosti pa su neki sretniji od drugih ili je srea popudbina koju si dobio vremenom i mjestom roenja? Ovisi li o nama i naaim inima ili ona dolazi negdje izvan nas, kako bi nas podsjetila koliko smo iznutra prazni. Stari Grci rabili su pojam eudaimonie, gdje se srea podrazumijeva kao jedini cilj i smisao ~ivota. Jedan od glavnih nositelja eudemonizma je bio Epikur koji je zadovoljstvo vidio kao prvobitno i uroeno dobro, od kojeg kreu sva naaa traganja za ~eljama i izbjegavanjima onih negativnih dogaaja, frustracija. Svi suvisli odgovori na pitanja o smislu i etimologiji sree le~e u sferi ne baa sretnih i jasnih odgovora. Ako i mo~emo odgovoriti na njih, oni su dubinski, subjektivni, specifi no individualizirani te neusporedivi, ni po kvantiteti, ni kvaliteti, s nekom ili ne ijom sreom, kojoj je povod za ushit identi an u nekom inu, a reflektira se na razli ite osobnosti u potpuno identi nim okolnostima razli ito. Traganje za sreom kree iz najdublje nutrine iz koje je izlaz ~udnja za smislom i ugodom, a prakti no zavrai na perifernim, povranim, prolaznim odnosima unutar vlastitoga smisla ili arhitekture dana, godine. esto to traganje zavrai u nekim viaim transcendentalnim sferama ljudskoga duha, no i one se ini jako pora~avajue jer neki misle da je traganje za sreom vrlo esto uzrok nesree. Za neke je zadovoljstvo nedosti~nije ato je razum plemenitiji pa smo opet u nedoumici glede opstojnosti objektiviteta sree. Pokuaaji definiranja na razine neke osobne teorijske i prakti ne postavke sree, uvijek zavrae lociranjem vlastite malenkosti negdje davno u proalosti ili ekanjem da nas ona obuzme sutra pa bivamo razapeti u neprepoznavanju kada smo bili sretni ili je ta srea nestala kad smo bili sposobni u~ivati u njoj. Kod zdrave odrasle osobnosti srea je, ini se, razapeta izmeu dva suprotstavljena konteksta u graenju vlastitog identiteta, u pojmovima imati i biti. Tako srea, vjerojatno, pripada u najdublji subjektivni nemjerljivi in prepoznavanja sebe kroz sfere i filtre smisla dvaju dijametralno odreenih atributa ovjeka koja je pozicionirana u izra~avanju naae unutraanje e~nje za  imati i  biti . Te~nja za imati realizira se u egzistencijalnoj borbi kako bismo zadovoljili svoje izvanjske potrebe prema okolini i zauzeli mjesto u grupi i odreivali simboli ki kroz la~no  ja svoju uspjeanost ili neuspjeanost, a samim time gradili svoju sreu ili nesreu u toj grupi. Dalo bi se, dakle, zaklju iti da nakon osobne, nemjerljive sree postoji i ona grupna, objektivna srea, mjerljiva, vidljiva i glavna poveznica nesretnih i sretnih individua neke grupe u stvaranju identiteta u pripadnosti toj grupi, le~i u stvarima i dogaajima koje veinom nemaju nikakve veze s nama osobno, npr. svi smo sretni, kao Hrvati, kad Kostelii postanu prvaci svijeta. Hegel u poglavlju  Ozbiljenje umne samosvijesti same sobom u Fenomenologiji duha iznosi:  U jednom slobodnom narodu zato je um uistinu ozbiljen; on je nazo ni ~ivi duh, u kojem individuum nalazi svoje odreenje, tj. svoju opu i pojedina nu bit, ne samo izra~enom i postojeom kao stvar, nego da je sam ta bit i da je takoer postigao svoje odreenje. Zato su najmudriji ljudi starog vijeka stvorili uzre icu: kako se mudrost i vrlina sastoje u tome da se ~ivi prema obi ajima svog naroda. Iz te sree pak, da je postigla svoje odreenje i da u njemu ~ivi, samosvijest je iziala, jer ona je duh ponajprije samo neposredno i po svom pojmu, ili ona je joa nije ni postigla, jer oboje se jednako mo~e rei.  Realizacija sree u prostorima uma (biti), razuma, transferira se kroz pojam biti u dvije faze. Svjesnu i nesvjesnu. Nesvjesnu fazu prati nedostatak znanja i kulturoloako-socijalnih vjeatina, dubinska emocionalna nestabilnost te nezrela bioloaka dob. U tim prostorima ljudskog postojanja i osobnog razvoja naglaaena je ~elja za igrom, neodgovornoau. Afekti i strast su glavna vodilja u bitnim reakcijama na okolinu, a sve je zaokru~eno visokim i konstantnim dozama i naglim izmjenama sree i neraspolo~enja. Amigdalni, lijevi dio mozga koji je zadu~en za markiranje sree, pokree emocionalni aparat te biokemijski dominira nauatrb desnog predfrontalnoga mozga koji bi trebao vui prema racionalnim zaklju cima. 4.2 Doba nevinosti Djetinjstvo i djelomi no adolescencija je visokonapunjeni rezervoar sree koji se prazni odrastanjem. Ta dje ja dob u naaem razvoju prema sretnim, a iskustvo ka~e viae nesretnim biima, ini se, igra krucijalnu ulogu u stvaranju osobne sree. Svjesnu fazu prati, paradoksalno, konstantna dinamika nesvjesnih utjecaja koju teglimo ato od roditelja, ato od zajednice, zatim punimo stvarima koje ubijaju  prirodnosti u nama te u imo socijalne i tehni ke vjeatine kako bismo stekli odreene vrline, sposobnosti te se pozicionirali u ekscentri nost u odnosu na ono transcendentalno i nagonsko u vlastitoj prirodi, udaljujemo se od intuitivnosti, spontanosti,jednostavnosti, znati~eljnosti, nekalkulirane prisnosti, uenja. U ljudskoj prirodi koja nam daje usko specifi ne mogunosti da kao jedina bia na ovom svijetu mo~emo biti svjesni svoje sree, a time drugome nanositi straanu nesreu. Stvarajui vanjske mehanizme opstanka, dajui im temeljni karakter u formiranju vlastitog svijeta kojim na psiholoakoj i emocionalnoj razini opstajemo, ubijajui ljudsku prirodnost u sebi, doali smo u prostore unutraanje zrelosti gdje je igra kao temelj ljudskoga unutraanjeg opstanka, pretvorena ili u patologiju ili egzistencijalni, a ne esencijalni modus postojanja. Dok u djetinjstvu dominira neposrednost, otvorenost, radoznalost ato donosi radost i sreu u svojoj izvornoj atributalnosti otkrivanja svijeta ugode, zadovoljstva, samospoznaje u odsustvu bilo koje kognitivne ra unice. Sretno dijete nestaje u krizi odrasle mogunosti da se postane smrtno ozbiljan, odrastao u dominaciji vlastite osobnosti nad neizvjesnoau unutarnje slobode gdje zagaena osobnost viae ne prepoznaje istu, osobnu sreu kao neato izvorno, ato pripada samo njoj, s te~njom da se nesebi no otvori u svojoj specifi nosti i podijeli s nekom drugom razli itosti. Zato srea mo~e biti duboki izraz individualnosti koja bi trebala biti temelj unutraanje slobode, oslobaajui nas iluzije vanjskoga svijeta, razbijajui njegove prostore otvorene manipulacije, a potvrujui unutraanju iskru naae male radosti, po kojoj se sami sebi pokazujemo i otvaramo, kao neponovljiva slobodna i sretna osobnost. 4.3 Osnovni pokreta i sree Za takvu slobodnu i zdravu osobnost osnovni pokreta  je ljubav, u dinamici grupne sree pokreta  bi trebao biti moral, obi ajnost, kulturno-tehni ko stvaralaatvo. esto se pitamo, gledajui ovaj svijet oko sebe, a i sebe u njemu, je li mogue biti svjesno sretan. Sigurno jedna od osnovnih potraga u ljudskom ~ivotu jest ona za sreom. Danas, jedna od najnapetijih takvih potraga za kratkoro nim i povranim udarom sree, psihi ke nirvane, nadasve biokemijske uravnote~enosti zavraava u nekim ili perifernim, ogromnim, na prvi pogled, zadivljujuim, bljeatavim utvrdama na ulazima u velike gradove ili nekontroliranim buljenjem u dubinu ekrana neke dramati no zanimljive emisije, serije koja oduzima podosta kreativnoga vremena, identiteta, smisla, nade, mogunosti. A jedina, i ini se, najva~nija nagrada takvoga stila tra~enja sree je prolazna, eufori na ugoda, gubitak sebe kao slobodne, otvorene osobnosti, za mo~ebitnim druk ijim putem, osim onog kojim te vode ~ivotni iluzionisti iz neke nepokretne kutije. Zato srea mo~e biti duboki izraz individualnosti koja bi trebala biti temelj unutraanje slobode, oslobaajui nas iluzije vanjskoga svijeta, razbijajui njegove prostore otvorene manipulacije, a potvrujui unutraanju iskru naae male radosti, po kojoj se sami sebi pokazujemo i otvaramo, kao neponovljiva slobodna i sretna osobnost. Sam taj proizvod ima dva stupnja obrade, prvi i tehnoloaki normalan u glavama i tvornici nekoga proizvoa a dovraava svoj realni doseg, definiciju, funkciju spremnoga za koriatenje u svrhu ega je i stvoren. U danaanjem druatvu i stupnju razvoja ljudskih prava stvaraju se isti mehanizmi u prezentaciji psihotropnih tvari i drugih adiktivnih visokorizi nih proizvoda, kako onih legalnih, tako i onih ilegalnih. Drugi njegov stupanj egzistencije, metafizi ki, je onaj koji marketinaki obrauje mentalne procese o potrebi tog, mo~da za nas nepotrebnog proizvoda, koji zbog pretjerane vizualizacije i emocionalnog naboja u ~elji i ~udnji za normalnim ljudskim posjedovanjem, nepotrebno stavljamo u pomaknuti racionalni koncept opravdanja smislenoga razloga da nam upravo taj i takav proizvod pripada, samo nama, dajui nam atributalnost ushita do razine bla~enstva. U tom metafizi kom zanosu bitnu ulogu u konceptu osobne sree i posjeda doti noga proizvoda ima posrednik, ve spomenuta princeza, napumpanih usnica, izra~ene seksualnosti, prenaglaaenoga vokabulara, mlada i privla na, strijeljajui vas ravno u o i, izazivajui u vama mladost, privla nost, po~eljnost, uz glasnu glazbu koja izaziva osjeaj harmonije, povezanosti ritma, prisnosti. Tra~enje sree nema nekog velikog smisla, izgleda da je srea slu ajna posljedica ne eg sustavnijeg, smislenijeg, od pustih nagona, jasno, bez kojih bi bili emocionalni invalidi, a bioloaki upitni, no srea koja nije sebi samoj cilj, ve osobna usredoto enost na neato drugo, a ne samo na vlastitu sreu, ini se za mnoge da je to put za smislom, a tamo, ato bude. A naj eae je srea. Hegel isti e:  Ta prakti ka svijest ima izvjesnost o tom jedinstvu; njoj je stalo do toga da to jedinstvo bude po sebi ili da to njezino podudaranje sa stvarnoau ve postoji, da za nju pomou nje ima samo joa da postane, ili da je njezino stvaranje isto tako nala~enje tog jedinstva. Kako se to jedinstvo zove srea, biva prema tome indivuduum od duha poslan van u svijet da tra~i svoju sreu.  4.4 Ostvarenje ~udnje kroz (tehni ka) sredstva Da bi svijet masovnih komunikacija (reklame) mogao uspjeano funkcionirati i odigrati jednu od vodeih uloga u poluobrazovanju masa, bilo je potrebno stvoriti mehanizme spajanja unutraanjih psiholoakih uporiata s vanjskim utjecajima. U vezi takvih odnosa u liberalnom ranom kapitalizmu razvijana je teorija penetracije koja se zasniva na pojmu  mo~dane kutije (brain box). Taj pojam je zna io da je potroaa  (a svi smo mi potroaa i), odnosno njegova svijest, paradoksalno, u isto vrijeme ograni ena i neograni ena. Na nesreu, ograni ena je na broj podataka koji mo~e primiti, ali je, na~alost, neograni ena glede stvari koje mo~e po~eljeti. Tako psiholoaki problem ljudske nezasienosti transcendira u stvaranje novih potreba koje masovna industrija (u po etku su nositelj takve paradigme bile SAD, predstavljajui zapadni ideoloaki blok gdje su reklamne kampanje bile artificijelni pokreta  uzimanja (konzumiranja) stvari koje esencijalno nisu nu~no potrebne). Na istoku je postojao isti koncept koji nestaje padom Berlinskog zida; umjesto reklamnih imali su (smo) ideoloake kampanje. Nositelji razvoja suprotnih ideoloakih koncepata druatva u kona nici su bili isti. Ideoloaki isto ni koncept nestao je simboli no 1989. godine padom Zida, a ovaj zapadni, svjedoci smo, kaaljuca i konstantno je u tzv. krizi i transformaciji. Temelj i jednog i drugog sustava je ~udnja. Simplificirano kazano, u zapadnom sustavu ~udilo se za osobnom i partikularnom ugodom i sreom, a ako je ona  atimala , funkcionirala je i ona opa, druatvena srea te su time polet i rast ekonomskog spektra ljudskog djelovanja i napredak prema novim ~udnjama, stvarima bili otvoreni i neupitni; postojala je samo osobna kriza, nikako druatvena. U ovom drugom, u kojem su se valjale i naae duae, osobna sloboda i ~udnja bila je minorizirana i svedena na potiskivanje ili golo zadovoljenje osnovnih psiholoakih potreba (sloboda). Nezadovoljstvo u procesu airenja svojih sloboda, a time i potreba, airilo se na ope druatveno stanje ije su se elite (naj eae nepravedno izabrane, po kriteriju podobnosti) propagirale kroz ideoloake kampanje. U ideoloakoj kampanji postojala je naglaaena druatvena kriza, osobna se nije mogla ustvrditi jer su nominalno svi bili jednaki. Rezultati jedne i druge koncepcije bili su najizra~eniji u sferama ekonomske mjerljivosti ili pravne sigurnosti. Objektivno mjerenje uspjeanosti tih rezultata uvijek je tuma eno s emocionalnim nabojem, teako je bilo proglasiti pobjednika, a lako nai gubitnika. `to se ti e socijalne psihologije, oba sustava imala su svoju strukturu koja dr~i ili je dr~ala ljude u vanjskom miru, ekonomski manjem ili veem blagostanju. Jedino je sigurno da je u tim konceptima druatvenosti ovjek postao sredstvo, a ne cilj, on je gubitnik, ogoljeni pojedinac sa svojom loaom sudbinom. Sudbinom gdje mu ~udnja radi i dalje, bez obzira na zadovoljenje potrebe. Zavelo ga je nepotrebno obilje. Izgubio je svoje prirodne, animalne cikli ke reflekse pa viaak energije i nagomilanih unutraanjih sila koje su est temelj frustracija pretvara u patologiju. U svrhu zadovoljenja  umjetno stvorenih receptora koje naa um prepoznaje kao samoodr~avajui imbenik, a time mu se objavljuje u biokemijskoj dinamici kao neato ato je neophodno za njegov ustroj i opstanak. Razina destrukcije razvija svoje krugove i aire u prostorima rasta tolerancije gdje mo~danu fizioloaku normalnu napetost ne mo~e ostvarivati jer se umjetno stvorena potreba replicirala u prepoznavanje nepotrebnih i nebitnih koncepata, nauatrb realnih potreba (to su naj eae esencijalni nagoni i egzistencijalne potrebe) pretvorenih u ~udnju, do tih mjera da je ovjek spreman biti gladan, ~edan, tupav, u svrhu zadovoljenja pseudopotrebe, kao ato su ~elje za nepotrebnim stvarima i njihovim refleksijama. Temeljna postavka ovjeka jest njegova ~udnja. }udnja koja se manifestira kroz razli ite ustrojbene fizioloake, duhovne, psihi ke, kognitivne mehanizme u ~elji da se procijene kapaciteti vlastitih mogunosti u procesu razumijevanja i ostvarivanja subjektivnih i objektivnih realizacija ljudskih bla~enstava, ato ga donosi sama uronjenost u ~ivot. Predmet iz okvira osjetilnosti odnosno zapa~anja prelazi u viai stupanj kad znamo za njega i kad nije u okviru ili dosegu naae posredne vizualne, sluane ili bilo koje druge osjetilnosti. Ono je potisnuto u moje ja, u neposrednost mojeg gledanja, sluaanja. Samu posrednost (izjedna avanje vanjskoga i unutarnjeg svijeta, ~uenoga - nuenoga) u razvijenim zajednicama posti~emo izrazito agresivnom reklamom kroz medijske prostore gdje je samo oglaaavanje istisnulo i stavilo u pozadinu i samu vijest. Agresivnost reklame koja u svojoj pojavnosti nosi i niz pozitivnih odlika, u estetskom i ekonomskom smislu, ato zna i da je reklama legitimna tehni ka i umjetni ka izra~ajna disciplina duha koja donosi dobro za nekoga. No, ako je gledamo u airem kontekstu druatva  heteropatoloaki , ona donosi niz nedoumica u razumijevanju granica normalnoga i nenormalnoga, potrebnoga i nepotrebnoga te generira dosta zla za mnoge. Posebno je dobar podstrek za razvijanje raznih ovisnosti ili za njihovo odr~avanje. Zbog loae prilagodbe, iz nekog nebitnoga razloga, na zahtjeve koje postavlja druatvo (u ovom slu aju mediji), a koji proizlaze iz iste razine ekonomske ~elje za dobitkom (oglaaiva i) i distribucijom svojih interesa (proizvoda), pojedinac dolazi u ~ivotne prostore gdje ima ozbiljnih problema u donoaenju ispravnih odluka u primjeni objektivnoga rasuivanja. Imajui pretpostavku da ~ivimo u druatvu i epohi koja nije zdrava, s tendencijama prema bolesti, s naglaskom na mentalne, asocijativne disfunkcije uma, koje nastaju zbog disbalansa ~udnje i racionalnih komponenta razuma u rasuivanju bitnoga od nebitnoga, mo~e se zaklju iti da se onda i pojedinac ili neke grupe vrlo lako prilagoavaju nezdravom sustavu. Platon u svom dijalogu Teetet Platonov Sokrat ka~e:  Ne propustimo dakle ono ato nam od raspravljanja preostaje, a preostaje nam ono o snovima i o bolestima, a meu ostalim i o ludilu i o onom ato se naziva sluana ili vidna varka ili neka druga ulna obmana. Ti naime znaa da u svim tim slu ajevima, kako se priznaje, raspravljanje koje smo upravo izvraili ini se da biva pobijeno jer u tim slu ajevima nama nepobitno nastaju la~ne percepcije te je daleko od toga da ono ato se svakom pojedinom ini to zaista jet, nego posve suprotno od onog ato se ini.  Sigurno da je jedan stupanj vanjske (manifestne) prilagodbe neophodan za pre~ivljavanje u bilo kojem druatvu (sustavu). Problem postaje ozbiljan kad unutraanja zdrava prilagodba krene u samouniatavajui odnos izmeu svojih ~elja, realnih potreba i trenutnih mogunosti - nesvjesno se raspadaju normalni kriteriji samopoatovanja i razboritosti. Racionalna prilagodba popusti pod teretom emocionalnog udara ~elje za imati, otvarajui tako Pandorinu kutiju mentalnih poremeaja koji se nazivaju zajedni kim imenom - krize. Zahvaljujui emocionalnoj dehidriranosti i eko-tehnoloakoj svijesti ato je dovelo do toga da su se interesi umjetno proairili te su animalni nagoni svedeni u okvire kontrole razuma. Stvorena je individua koja je kulturoloaki socijalno-pravno zbrinuta, a psiholoaki dekompenzirana, a jedan od glavnih nositelja takvoga smjera jest i sama dr~ava. Zato ona sa svojom povijesnom koncepcijom, odnosno preko jedinstvenoga sustava kooperacije ne smije poniatavati slobodu onoga tko sustav dr~i na okupu i daje mu stvarne vrijednosti, a to je individua preko koje se razvija tolerancija prema ustanovama jer je i ona (individua) dio te ustanove te prema svakom pojedincu koji nije dio odreene ustanove. Tu je bit pravednosti kao pravi nosti kojoj te~imo svi mi na putu u jednu univerzalnu zajednicu (globalno selo) takozvane jednakosti mogunosti preko znanosti o moguem (politikom) ija su sredstva za ostvarivanje takvih ciljeva esto duboko u nepravi nosti jer postoje duboke nesuglasice o tome kako ostvariti vrijednosti slobode i jednakosti u nekoj osnovnoj strukturi druatva koje je u dinamici u svim smjerovima te ga je, stoga, teako nadzirati kada postane devijantno i opasno za sebe kao sustav, odnosno za pojedinca kao temelj tog sustava. Zato, danas, ulogu kontrolora stanja svih sloboda i prava prati i podr~ava moderna teorija ljudskih prava koja ima nadnacionalni karakter i te~i da bude ope na elo koje e se primjenjivati na konkretan slu aj (individuu, skupinu, narod, dr~avu). 4.5 Kultura i ovisnosti (igrice, gageti,  umjetnost ) Mislim da je ovjek postao kulturan onog trenutka kada je bio svjestan svojeg duha kao njegova pokreta a za boljim, ljepaim, pravednijim i jednostavnijim, zadovoljavajui tako svoje vlastito bla~enstvo na pojedina nom planu, dok globalno postaje kulturan tek suzbijanjem svojih nagona i racionalnijim odnosom prema prirodi. Pokuaava je razumjeti i prilagoditi sebi stvarajui tako objektivne zakone.  Obuzdavanjem nagona koji stavlja u odreene obi ajno-moralne okvire i pretvaranjem viaka energije u potrebe u kojima e u~ivati viae sudionika nekoga ~ivotnoga ciklusa, raa se umjetnost kao najljepai izraz ovjeka i prirode iz koje je ovjek  pobjegao . Bje~ei itavoga ~ivota od prirode, sve do svoje smrti koja joj je definitivan povratak, zatvara se krug, a ostaje samo kulturno dobro, zapisi koji govore i govorit e da je neato (duh) bilo i prije nas, kad su ljudi ~ivjeli u skladu sa svojim neskladom, tra~ei ravnote~u izmeu svoje bioloake datosti (~ivota) i vremena (prirode). U tom tjesnacu ostavljena poruka prelazi u vje nost, u istinu koju e svjedo iti i razumijevati oni koji dolaze ili ekaju svoje mjesto u budunosti da bi bili sudionikom nedjeljivog duha sa~etog u lijepom. Zapisi ljepote i opijenosti i zauzetosti duha danas u druatvu zauzimaju internetske i druge tehni ke inovacije koje na jedan jednostavan na in prezentiraju ljepotu, strast, nagon, instinkt, tehni ku i izvedbenu savraenost kroz igre, igrice i druge dostupne sadr~aje koji u sebi nose simbole vremena, epohe. Tako se kod Hegela mo~e podijeliti proces nastajanja klasi nog umjetni kog djela u tri razine stupnjevitosti koje se prote~u kroz razne povijesne epohe. Prva faza nastanka klasi nog umjetni kog djela prolazi kroz transformaciju simbola iskazanog kroz ~ivotinjski svijet i njihovo ~rtvovanje kako bi se prinosili bogovima, gdje bi se sami bogovi kroz njih realizirali. Drugi viai stupanj ~ivotinjskih transformacija prikazuje bogove klasi ne umjetnosti koji se mogu prikazati kao bia koja znaju, imaju volju, odnosno posjeduju duhovne moi, ili kako Hegel ka~e, za svoj sadr~aj imaju slobodnu samosvijest. U tom stupnju umjetni ke evolucije bogovi prelaze u utrobu zemlje da bi se rodili kao jedan. Na treoj razini po Hegelu, kako je duh stekao svoje slobodno pravo, prikazuje individualiziranu duhovnost bogova koji i dalje sebe okru~uju elementima ~ivotinjskoga, ali samo u obliku atributa. Hegel dr~i da umjetni ko djelo upravo dolazi iz ljudske prirode koja je potisnuta prema religioznosti, odnosno misti nosti, u po etku se iskazuje kroz jednostavne simbole, a kasnije kroz suptilne izraze, kroz estetsku refleksiju koja u sebi nosi potenciju lijepoga i istinitoga, izaziva povezanost ovjekova duha s beskona nim. To beskona no i lijepo uva se u mislima spremljeno u asocijacijama koje se kroz sustave organske inteligencije otvaraju u prakti nost djelovanja samosvjesnosti koja prepoznaje lijepo i ugodu stvarajui afektne i strastvene te misti ne dinamike koje promi u ekstaze i ekstreme u specifi nom i neponovljivom inu ugode koji mentalne funkcije ~ele nanovo obnoviti u refleksiji lijepoga. Te~iti k lijepom u pomaknutoj biokemijskoj strukturi gdje samo tijelo i mentalno  emotivni sustavi sebe duboko destruktivno do~ivljavaju kroz pseudo-transcendentalno i apstraktno donosi stanje koje mo~e proizvesti kroni no stanje duha i tijela koje se depersonaliziralo od identiteta sebe kao smislene osobe, koja traga za smislom iz neutralne pozicije tijela, duboko je podijeljena u odnosu na onu drugobitnu osobu koja stalno o ekuje izvjesnost lijepoga i ugode u promatranju svoga tijela i duha kroz mit samog sredstva u izra~avanju destrukcije samog ~ivota. Takav na in postojanja jako je izra~en i potenciran u moderno  tehnoloakom konceptu kroz naglaaenu estetizaciju pomagala i igrica koje imaju, prije svega, edukativnu i funkcionalnu konotaciju, no vremenom su prerasle u instrumentalizaciju uma potencirajui nepotrebne ~udnje i stvarajui koncepte koji su suspektni u smislu objektivnosti potrebe same stvari koja u tom procesu zadobiva mitski ili ak religiozni karakter atovanja i konzumiranja. Racionalni i zdravo-razumski koncept kontrole vremena, ugode, smisla ili odnosa s umjetnom, virtualnom stvarnosti gubi vrste veze sa stvarnoau i objektivnim potrebama. Budui da je ovjek kompleksan u bioloakoj i druatvenoj komponenti, on je time i nepredvidljiv u svom openju s okolinom (internet) pa svoje poruke i razumijevanje iskazuje kroz razli ite medije. Bitni mediji egzistencijalnog i esencijalnoga djelovanja su razli ite forme izraza preko jezika, glazbe, likovnosti, kiparstva, kazaliane i filmske scene i drugih izri aja koji preska u duh vremena u kojem nastaju. Internet i druge strateake vizualne igrice danas veim dijelom zauzimaju taj prostor potrebe samoga duha da participira u lijepom, ugodnom, kreativnom, bo~anskom, gdje u modernom druatvu kompenziraju i popunjavaju ono vrijeme koje je pojedinac morao sustavno i dugoro no uz dubinski kontekst stvarnosti usvajati kao dio svijeta koji otkriva kao zagonetku. Koliko je razli itih naroda, toliko je razli itih izri aja kroz umjetnost. Umjetnost je ogledalo i slika ne samo pojedinca koji stvara umjetni ko djelo, nego i naroda koji se mijenja i utapa u razli ite kulturne i povijesne tradicije, ostavljajui nam tek dah naae proalosti i aifru razumijevanja naae budunosti. Most razumijevanja izmeu razli itosti istoga iskazanog u duhu proalosti, bljesku trenutka i ia ekivanju budunosti jest umjetni ko djelo iskazano u nekom mediju, kiparstvu, slikarstvu, nadvremenskoj tehnologiji. Danas ta paradigma nestaje, razlike u kulturi se izjedna avaju, marketing pojednostavljenog visokovizualiziranog koncepta umjetnosti kroz airinu interneta fokusira potrebu za vizualizacijom, apstrakcijom kroz uniformiranost kompetitivnog i nagonskog koncepta i marketinaki populisti ki mit bla~enstva i ugode kroz virtualni i neracionalni svijet koji ne uspijeva izgraditi suptilne kanale prepoznavanja istinski lijepoga i dobroga, ve prepoznaje perceptivnu sliku tog svijeta kroz te visokopozicionirane ~udnje, i van toga niata viae. Razvoj marketinga u nekom druatvenom kontekstu, recimo u ekonomiji u profitnim sferama ~ivota, vrlo esto je nadilazio kontekst sfere umjetnosti koja je stidljivo po etkom aezdesetih 20. stoljea krenula prema tra~enju ato veeg broja svojih klijenata,  buduih duhovnih kupaca . Uz kulturnu revoluciju, sama usputna sredstva promjene percepcije su se pribli~avala masi i konzumerizmu koji se razvija paralelno uz samo tr~no gospodarstvo i potrebu za razvijanjem teorija o ljudskim pravima i slobodama koje su vezane za novonastalo stanje i u samoj svijesti konzumenta, a i u samoj zajednici gdje su sredstva biokemijske oatrine i suptilnosti koja su proizvodila stanja ugode koju je ovjek iz svoje gole apriorne pozicije teako uspostavljao ili do~ivljavao kao pravo koje mu pripada. Kao ato je i Nietzsche rekao da je svijet u svojoj realnosti vje no vraanje istoga i da kao takav postaje neizdr~iv, umjetnost je bijeg i iskorak iz tog i takvog istinitog svijeta u svijet vidljive (pojavne) ljepote ili one ontoloake koja zahtijeva temporalnost u ia itavanju vlastite estetike u prostoru nerealnosti i bezvremenitosti. Kad se misli realnost, podrazumijeva se da umjetni ko djelo tehni ki nastaje, dobiva obrise u realnom povijesnom vremenu i epohi kojoj pripada, no poruka koju djelo nosi ili ga treba moi i htjeti ia itati (promisliti), subjektivno usisati u objektivni karakter u vremenskoj distanci nastanka umjetni kog dijela, daje sasvim drugi karakter i vremenu nastanka umjetni kog dijela i vremenu njegova ia itavanja, mijenjajui ili prevodei trodimenzionalnost djela (proalost, sadaanjost, budunost) u apstrakciji subjektivne svijesti koja ~eli, kao i u realnom svijetu, stvoriti novu vrijednost ne bi li se ato jasnije rasvijetlili odnosi ~ivota i duha, istine i zbiljnosti. Razumsko do~ivljavanje svijeta je rjei oblik poimanja svijeta, njega otkrivamo kroz pojam na nivou univerzalnosti. Intuitivni stil je bazi an, dio je ljudske prirode, duboko uronjen u individualnost. Kao primjer uzmimo pokretne slike (film, igrice,) ali i autostimuliranje la~nog stanja svijesti kroz razli ite stimulanse ili depresore koji stvaraju identi nu vizualizaciju nadnaravnoga i druk ijeg nego u zbilji, s vrstim egocentri nom sustavom koji svijet fikcije, maate ~eli zadr~ati za sebe, stvarajui principe i spirale destrukcije, koji van okvira svijesti stimulirane osobe ne mogu u samoj prirodnoj poziciji imati ope-univerzalni karakter istine da postanu pravilo za djelovanje, kako unutar vlastite psihe i osobnosti nekoga pojedinca, tako i u slobodnom djelovanju samoga zakona koji regulira vanjsku slobodu, kulturu, obi ajnost. Tako, recimo, izrazita umjetni ka dijela koja su nastala ili pod direktnim utjecajem promjene percepcije kroz odreene supstance ili direktno mogu postati dio univerzalnih principa dobroga i lijepoga, dok same osobe koje su stvarale takva djela ne posti~u tu razinu repliciranja i povezanosti uz samo njihovo djelovanje i djelo. U vrijeme intenzivnog promatranja, (pasivno-konzumeristi kog sustava) postajemo  sami svoji re~iseri te se stvara nova slika o ~ivotu, dok se ~ivot sam, uz sve svoje (dugotrajne) minorne promjene ne do~ivljava u punini svih detalja. Upravo ovo apstrahiranje uz intenzivni emotivni do~ivljaj koji je povezan s nesvjesnim dovodi do toga da je do~ivljaj umjetni kog djela metafora i~ivljenog i skrivenog u nama. Tajna umjetnosti je tajna ~ivota  odnosno odgovor na pitanje kako smo ~ivot skrili od nas samih. Univerzalnost umjetnosti je u tome ato su bazi ne ljudske djelatnosti veinom sli ne, a sama  velika umjetni ka djela su sastavni dio  velikog mita - nesvjesnog prenoaenja kulture i estetskih kriterija koji su jedinstveni za ljude jednog kulturnog kruga. Danaanja mentalna mapa ljudske potrebe za znanjem, lijepim to ia itava kroz pluralizam interneta i visokotehni ko-estetskih igrica koji izazivaju afekt i strast prema lijepome i sasvim druk ijim svjetovima koje pojedinac ili grupa ~ivi u svome realnom svijetu napetosti, nesigurnosti, egzistencijalne uskraenosti. U svojoj knjizi  Platon i Internet , Kieron OHara razmatra teze o posljedicama u znanju kroz danaanji tehnoloaki napredak, usporeujui vrijeme Platonove potrage za znanjem i definicijama prenoaenja i usvajanja tog znanja u Platonov dijalog o Teetetu te iznosi misao:  No, ako se ~elimo suo iti s injenicama, moramo priznati da su Internet i njemu srodne tehnoloake inovacije promijenile gledanje na znanje.  Igrice koje su na visokoj tehni koj i estetskoj razini u sebi nose mogunost ia itavanja onog nevidljivoga i onog neizrecivog. U realnom ~ivotu su i sam umjetnik (kreator igrica) i konzument vidljivi i svakidaanji, ali u promatranju umjetni koga djela - igrice zajedno sa samim autorom ulazimo u nevidljivu sferu poniranja, tra~enja smisla, ljepote i tragi nosti, kona nosti i beskona nosti. Beskona nosti koja u sebi podrazumijeva stvaranje u kontekstu promatranja (konzumiranja) umjetnosti igre, igrica, interneta. Zbog te injenice razina marketinakoga odnoaaja s publikom ne smije biti vulgarizirana kao u ekonomskom marketingu, ato je u danaanjem vremenu rjei slu aj. Razumijevanje bezvremenosti umjetni ki oblikovane igrice, ne nu~no samo u kontekstu sadr~aja koji u nama izaziva osjeaj ugode, lijepoga ili ushita, da bi bilo potpuno, moramo biti spremni razumjeti i samu airu druatvenu formu koja uvijek odgovara i proizlazi iz duhovnog stanja svoga doba. Ta forma i uspjeanost razumijevanja igre, djela vrlo esto le~i u ispravnom odabiru igra a i prezentiranja same igrice kroz realitete smanjivanja druatvene ili egzistencijalne napetosti, koliko e vremena i unutraanje zaokupljenosti izazvati sama igra kod promatra a ili igra a, u toj interakciji, ovisi o unutraanjem ustroju osobe i njenoj sklonosti prema iluziji, maati, emotivnom i psihi kom statusu te ja ini marketinga koji uvijek naglaaava ~udnju i afektivnost prema objektu po~ude. Promatra  u pasivnom procesu nije u biti, ve u formi gledanja  i prvo ato prepoznaje je virtuoznost (majstorstvo) izra~enu kroz neku vrstu marketinga same igre jer igra u virtualnom kontekstu nije niata drugo nego pasivnost u kojoj igra  oponaaa realitet ~ivota u ve zadanim pravilima igre koja su nepromjenjiva u svojoj biti, ali u mentalnom konstruktu igra  ima privid da mijenja pravila i igru vodi u svoj emotivni krug osvajanja igre i razbijanja pravila same igre. To je spona s poznatim, ve vienim te je kognitivni proces na nivou usporeivanja s onim ve vienim, ve iskuaanim i do~ivljenim. U danaanjem svijetu ubrzane virtualnosti i povranosti, kako kod samih tvoraca umjetni kog djela, tako i kod njegovih konzumenata, razvija se na~alost samo jedna ravan u shvaanju igre u kojoj se nema ato razumjeti ve samo osjeati, tj. gledati estetsku i emocionalnu stranu cjelokupnog procesa itanja same virtuoznosti igre (umjetnosti) i njene poruke, dok se ostali sadr~aji zanemaruju i zbog toga stvaraju iskrivljenu sliku istine, odnosno zbilje. Jean Brun u svojoj knjizi Sokrat ka~e:  Naae radio-stanice, plo e, filmski i televizijski ekrani predstavljaju nam glasove ili likove, odvojene od ~ivog tijela kojima pripadaju i koje e nam zauvijek ostati nepoznato& Tehnika je danas udaljila bliskost, postala je poput onog rukopisa za kojeg je Sokrat rekao da nam uope ne nudi pamenje ,ve la~no pamenje;ono viae ne raa sjeanje, ve samo pokree sklop navika i snage inercije.  Tehni ka perfekcija u oku promatra a do~ivljava se na nivou 'zanatske savraenosti' te mo~e izazvati divljenje, no tek vrlo intenzivni i istinski, emotivni anga~man na nivou virtuoznosti budi arhetipske emocije i pro~ivljavanje naaeg ~ivota na novi na in. Zato su internet i igrice pojaanjiva  i korektor naae intelektualne airine ili plitkosti. Ta marketinaka (populisti ka) umjetnost kao 'plitka' zabava bazirana je na nivou 'niskih strasti'. No, ona je okida  u danaanjem vremenu i nezaobilazna stepenica u razvoju viaeg estetskog i duhovnog stava za razumijevanje svijeta i svoje vlastitosti. Umjetnost igre/ica, u kojoj su arhetipovi 'fizioloake tekuine' (~udnja-ugoda) esto je stoga na nivou ki a, a u svojoj najvulgarnijoj formi, gdje je umjetnost manji ukras, tek oblik emotivne pornografije negoli ekonomski ili politi ki marketing u kojem mnogi ne uspijevaju razlikovati stvarnost od iluzije, lijepog i dobrog, od ki a, zatvarajui se u virtualne svjetove koji ih pretvaraju u igra ke konzumerske paradigme ~ivota. Kako ~ivimo u vremenu izrazite vizualizacije (ato samo po sebi nije loae),  prebukirani smo poluinformacijama, nebitnim detaljima, stvarima, idejama, gdje se samostalno dubinsko prosuivanje svelo na simplificirano i nagonsko-strastveno bauljanje u tra~enju zatvaranja (zavaravanja) svojih ego potra~ivanja u svrhu zadovoljenja vrlo esto sebi nih ciljeva, ne uspijevajui ostvariti pozitivne mogunosti mentalne higijene kako bismo uali u predvorje samosvijesti. Takav koncept realiteta, uz poja ane negativne kontekste ~ivota, mo~e nas dovesti do gubitka unutraanje slobode prema stvarima i sredstvima koje u svojoj strukturi nemaju nikakav bio-kemijski potencijal za izazivanje ovisnosti, a opet su vrlo potentni i adiktivni za ovjeka. 4.6 Teorijsko-prakti no definiranje nesupstancijalnih ovisnosti U podru ju nesupstancijalnih ovisnosti, gdje nema jasne i definirane slike stanja ovisnosti kao u pozicijama kad osoba sebe stimulira ili inhibira kroz direktan biokemijski in unoaenja sredstava ne bi li promijenio i svoju percepciju izvana, zna  tako i nesvjesno opi fizioloaki ciklus djelovanja samoga sredstva na neurotransmitere, ili kako ih zovu  novim ovisnostima , imamo obrnuti proces. Potreba za promjenom percepcije dolazi izunutra, bez biokemijskog okida a izazvanog nekim sredstvom. Samim time govorimo da se u biti radi o zdravim osobama koje imaju problem smisla gdje filozofski sustavi imaju primat nad medicinsko-biokemijskim modelima, koji mogu i moraju biti dio sustava tretmana, no ne nu~no dominantni samo u procesu oporavka. Stoga samo u KBC-u  Sestre milosrdnice , u Klinici za psihijatriju i pokrenuli prvo savjetovaliate u Hrvatskoj za nesupstancijalne ovisnosti gdje je naglasak na multidisciplinarnom timu u kojem se nalazi i psihijatar, medicinska sestra, psiholog, sociolog, filozof, likovni pedagog. Savjetovaliate za nesupstancijalne ovisnosti bavi se tretmanom osoba s problemom prekomjernog klaenja, kockanja, neselektivnog koriatenja kompjutera, igrica i virtuale. Naime, u samoj igri, kretanje, bilo ono mentalno, ili fizi ko, donosi zbiljsko proairenje svijeta od onog aktualno datoga. To kretanje oko stvari koje nas okru~uju u nama izaziva porivnu i afektivnu reakciju, postajui visokokompleksni simboli u predod~bama naaeg unutraanjeg svijeta s kojima se ophodimo i stvaramo nevidljive i zatvorene svjetove slika i fikcija. Takve slike i fikcije zatvorene na razini intuicije tjeraju logi ki i apstraktni aparat na djelovanje. Na tom raskri~ju, iz unutraanjeg, nedefiniranog svijeta prema onom vanjskom, dogaaju se dvije bitne prijelomnice koje usmjeravaju racionalne radnje, najprije prema predod~bama koje ne izlaze vani, zadovoljavajui svoj unutraanji, samodopadni, egocentri ni aparat, stvaraju na razini psihi kih odrednica manipulativnost i sebi nost. U veini slu ajeva se u takvom konceptu kretnje kroz neku igru stvara patologija i zatvoreni sustav samodestrukcije, kako pojedinca, tako i neke odreene grupe. Naa multidisciplinarni tim stru njaka iz podru ja ovisnosti prepoznao je potrebu za istra~ivanjem i tretmanom u novom podru ju suvremene filozofsko-psihijatrijske tzv. bihevioralne ovisnosti koja obuhvaa kompulzivna ponaaanja koja dovode do odreenog nivoa distresa za osobu, kao ato su: patoloako kockanje, kompulzivno kupovanje, ovisnost o seksu, ortoreksija, pretjerano vje~banje, ali i ponaaanja vezana za koriatenje interneta i raznih internetskih sadr~aja: on-line igara (osobito MMORPG), cybersexa, socijalnih mre~a, pretra~ivanja informacija, a prema odreenim klini kim i drugim karakteristikama nalikuju na supstancijalne ovisnosti. Neurobioloakim istra~ivanjima i neuroimaginativnim tehnikama su pretpostavljeni sli ni neurokemijski mehanizmi kao zajedni ki podle~ei supstrat u supstancijalnim i nesupstancijalnim ovisnostima ato ih svrstava u impulzivno-kompulzivni spektar poremeaja /zajedno s nekim drugim dijagnozama - OCD, trihotilomanija, kleptomanija, itd. Na bioloakom nivou smatra se da prvenstveno naruaavaju funkcioniranje viae neurotransmiterskih sustava, osobito dopaminergi kog sustava i sustava za nagradu, ato mogue utje e na mnoge funkcionalne i strukturalne promjene u mozgu zbog ega dolazi do poremeaja u izvranom mialjenju, kognitivnoj kontroli, pa~nji, pamenju, ali i regulaciji emocija, kontroli impulsa i kompulzivnog ponaaanja (ali moramo naglasiti da je to podru je u kojem se joa istra~uje). Jedan mali pomak u tom istra~ivanju, s naglaskom na filozofski metodoloaki pristup u razumijevanju mehanizama same ovisnosti o igricama i virtualnom svijetu ~eli pridonijeti i ovaj rad. Do sada je na osnovi istra~ivanja, u dijagnosti ke priru nike uvrateno patoloako kockanje, no najnovija literatura /DSM 5/ prepoznaje i ovisnost o internetskim igrama kao dijagnozu za razmatranje i daljnje istra~ivanje. Dosadaanje klini ke i epidemioloake studije govore u prilog potrebe prepoznavanja ove kategorije kao dijagnoze s obzirom na slo~enost ovog druatvenog, kulturalnog fenomena (koji veinom obuhvaa adolescente) i sve veu pojavnost problemati nog i kompulzivnog igranja internetskih igara, kao i potrebu za tretmanom osoba u distresu i istra~ivanja u ovom podru ju. Kada govorimo o bihevioralnim ovisnostima, mo~emo razlikovati pretjerano, ekstremno ponaaanje impulzivnog karaktera koje uglavnom slu~i zabavi i postizanju ugode (razvijanje afektnih i strastvenih mehanizama iskazivanjem agresije prema onome tko uskrauje igru i prema samoj igri te pokazuje karakteristike kognitivne okupiranosti, porasta tolerancije, bla~e promjene raspolo~enja koje osoba mo~e sama  prerasti prelaskom u sljedeu ~ivotnu fazu i ne mora razviti ovisnost ili te~u disfunkciju), od kompulzivnih ponaaanja koja slu~e redukciji napetosti nakon prestanka igranja i ubla~avanju patnje te naginju izra~enijoj patologiji, esto  maskiraju druge psihijatrijske dijagnoze te imaju neke zajedni ke klini ke karakteristike (~udnja, apstinencijske smetnje, tolerancija), ali i pretpostavljene neurobioloake i bihevioralne sli nosti sa supstancijalnim ovisnostima. Prema zadanim kriterijima dijagnoza ovisnosti se postavlja na temelju klini kog intervjua, ali i samoocjenskih skala (IAT), pa se tako prema dijagnosti kim kriterijima DSM 5 npr. dijagnoza ovisnosti o internetskim igrama mo~e postaviti ako osoba perzistentno i ponavljajue koristi internet radi sudjelovanja u igrama, esto s drugim igra ima, koje dovodi do klini ki zna ajnog oateenja ili patnje na ato upuuje pet ili viae od sljedeih znakova u 12 mjeseci: - zaokupljenost (kognitivna i bihevioralna) internetskim igrama koje postaju dominantna aktivnost u svakodnevnom ~ivotu - simptomi sustezanja kada se ukine igranje na internetu, tipi no u sferi raspolo~enja  razdra~ljivost/agresivnost, tuga, tjeskoba - porast tolerancije, tj. vremena provedenog u igri i poveanje broja aktivnosti u igri da bi se postigao isti u inak - gubitak kontrole i neuspjeani pokuaaji da se kontrolira sudjelovanje u igrama na internetu (uz este relapse i vraanja igri nakon krae uspostavljene kontrole) - gubitak interesa za ranije hobije i aktivnosti - stalno pretjerano sudjelovanje u igrama unato  saznanju o psihosocijalnim problemima - obmanjivanje lanova obitelji, terapeuta i drugih osoba u pogledu opse~nosti igranja - koriatenje igara da se izbjegne ili umanji negativno raspolo~enje (bespomonost, krivnja, tjeskoba, usamljenost& ) - intra- ili interpersonalni konflikti, ugro~avanje ili gubitak va~ne socijalne veze, posla, obrazovne ili poslovne mogunosti zbog sudjelovanja u internetskim igrama. Etioloaki se joa uvijek prou avaju rizi ni faktori na nivou individue i osobnosti (psiholoake karakteristike: nezrelost, tra~enje ugode, dosada, impulzivnost, agresivnost, sni~eno samopouzdanje, introvertiranost; socijalne vjeatine i okru~enje: komunikacija, socijalna inhibicija, naruaena obiteljska dinamika; ranije psihijatrijske bolesti), zatim motivacije za igru (funkcija igre u ~ivotu igra a - izbjegavanje problema, eskapizam, stvaranje virtualne socijalne veze kao kompenzacije za veze u stvarnom svijetu, kontrola, priznanje, podr~avanje samopoatovanja, izazov), ali i same strukturalne karakteristike igrem tj. adiktivni potencijal (pozitivno potkrepljenje; trajanje igre, specifi ne karakteristike same igre, mogunosti stvaranja avatara). Takoer, socioloaki i filozofsko-antropoloaki gledano, da bismo u potpunosti mogli razumjeti i procijeniti ovaj fenomen, danas se smatra da moramo razumjeti masovnu privla nost  gameinga , kao i kontekst individue (utjecaj na do~ivljaj sebe, interpersonalne veze, posao, pristup umjetnosti), same igre (do~ivljaj igre i zna enje sadr~aja igre za pojedinca), ali i kulturalni kontekst (formiranje zajednice s jednakim uvjerenjima, zna enjima, praksom i iskustvom). Sumirano, do razvoja ovisnosti e mogue dovesti biopsihosocijalni procesi kao ato su disregulacija sustava za nagradu u mozgu, tra~enje ugode, socijalna introvertiranost, regulacija raspolo~enja igrom, porast tolerancije uz apstinencijske smetnje, konfliktni odnosi u okru~enju, zapostavljanje obveza, zamjena stvarnog svijeta virtualnim uz gubitak kontrole, ali i izlo~enosti i karakteristikama same igre. Ono ato susreemo u praksi su brojne psihi ke i socijalne komplikacije, ali i psihosomatske tegobe. Zbog razli ite konceptualizacije ovog i sli nih fenomena te raznolikosti provedenih istra~ivanja, razli it je i pristup tretmanu u svijetu, vanbolni ko i bolni ko lije enje, kampovi. Prva ustanova za hospitalno lije enje otvorena je 2006. g. u Pekingu. Pristup je individualiziran, mo~e se provoditi farmakoterapijsko i psihoterapijsko filozofsko lije enje. `to se ti e farmakoloakog lije enja, joa ne postoje zadani algoritmi te se na tom podru ju istra~uje u okviru impulzivno-kompulzivnog spektra; indicirano je kod komorbiditeta i simptomatskog ubla~avanja jake patnje. Psihoterapijski se koriste razne tehnike kao i u lije enju supstancijalnih ovisnosti, individualna i grupna terapija, suportivna, kognitivno bihevioralna, obiteljska terapija, sistemski pristup, s naglaskom na razumijevanje cjeline i konteksta samog problema. Sve navedeno ukazuje da nesupstancijalne ovisnosti predstavljaju jedan od najveih izazova suvremene psihijatrije i drugih znanosti koje se bave duhom, posebice filozofija koja ima ravnopravno mjesto u tretmanu samog problema, ali i javnog zdrastva u pronala~enju standardiziranog, multidicplinarnog pristupa i istra~ivanja pomou kojih bi u budunosti kreirali fokusiranu prevenciju i lije enje. Jedna od bitnih uloga naaeg savjetovaliata je da prati i smjernice ove doktorske radnje s multidisciplinarnim timom koji ima ogromno znanstveno i stru no iskustvo u tretmanu ovisnika i ovisni ke problematike. Nalazei se u po etnoj to ci tra~enja izlaza kod osoba i grupa s problemom prekomjernog i patoloakog odnosa s nesupstancijalnim sredstvima koja su ih dovela uz niz problema (materijalne prirode) tako i u psihi ke tegobe, sve do gubitka unutraanje slobode, suvislosti i samog zdravog razuma, bitno je naglasiti da se pristup u rjeaavanju tog problema usmjerava na znanstvenu literaturu i metodologiju s naglaskom na filozofiju mentalnih bolesti, a ne samo na fiziologiju, kako bi se sam problem gledao aire od puke mentalne bolesti. 4.7 Kretanje u igri Mo~emo rei, u kontekstu Hegelove filozofije da se duh kroz igru kao jedan od krugova likova koji se pojavljuju kroz umjetnost, o ituje u procesima u~ivanja kroz samu igru koja u sebi nosi vrsta pravila mirovanja, a ovjek prenosei u nju svoja svojstva pokree je i prilagoava psihi kim i mentalnim stanjima, gdje se igra pokazuje kao ono iz  sebe  izlazee, ono ato se otkriva, objavljuje, i on, ovjek, upravo kroz te procese nalazi samog sebe kao duh. Kretnja duha kroz koncepte igre razvija po sebi kreativne momente, donosi nagrade, nosi pojedinca prema viaim razinama konceptualnosti ~ivota izra~enog kroz umjetnost, tehniku, obrazovanje. Tako u samoj igri kretanje, bilo ono mentalno ili fizi ko, donosi zbiljsko proairenje svijeta od onog aktualno datoga. To kretanje oko stvari koje nas okru~uju u nama izaziva porivnu i afektivnu reakciju, postajui visokokompleksni simboli u predod~bama naaeg unutraanjeg svijeta s kojima se ophodimo i stvaramo nevidljive i zatvorene svjetove slika i fikcija. Takve slike i fikcije zatvorene na razini intuicije tjeraju logi ki i apstraktni aparat na djelovanje. Na tom raskri~ju iz unutraanjeg, nedefiniranog svijeta prema onom vanjskom, dogaaju se dvije bitne prijelomnice koje usmjeravaju racionalne radnje, najprije prema predod~bama koje ne izlaze vani, zadovoljavajui svoj unutraanji, samodopadni, egocentri ni aparat, stvaraju na razini psihi kih odrednica manipulativnost i sebi nost. U veini slu ajeva se u takvom konceptu kretnje kroz neku igru stvara patologija i zatvoreni sustav samodestrukcije, kako pojedinca, tako i neke odreene grupe koja je zapala u takvu strukturu igre (u prethodnim kolumnama sam detaljnije opisivao takva stanja i/ili pozicije rastereenja, koje ne mogu izai iz vlastite zatvorenosti/zadanosti, kao npr. kod kockara). S druge strane, otvorenost i zbiljski susret porivne radnje koja ima ulogu rastereenja i kreacije u svom djelovanju i komunikaciji s vanjskim svijetom, stvara koncepte gdje maata i razigranost prelaze u kretanje viaeg smisla koje se o ituje, primjerice, u razigranosti jezika, ruke, noge, stvarajui poruke koje donose estetske, eti ke zapise koji iskazuju ljepotu u njenoj slobodi. Tako nastaju prekrasne pjesme koje svojom univerzalnoau preska u svakidaanju izgovorenu zbilju, ruke koje koristimo u nizu svagdanjih radnji kako bismo zadovoljili svoje potrebe za obi ajnim pridr~avanjem za stvari u jednom trenu transponiraju i nacrtaju ili iskleau neponovljivo i u duhu vje no likovno ili kiparsko djelo. Noge kojima gazimo i praaimo po blatnjavoj sadaanjosti nosajui nas u nekoj nogometnoj utakmici, tr ei i udarajui naizgled bezveze napuhani mjehur zvan lopta, u trenu stvaraju ushite okupljajui mase koje ekaju arobne kreacije, kretnje u njenoj neobi nosti i neizvjesnosti. Svaki od ova tri nabrojana organa karakterizira motorika kretnje u promjeni ritma, mijenjajui se u ophoenju u nekom prostoru, s razine prilagoavanja dominacije nad samim stvarima koje koriste u odreenju svrhe. Npr. jezik svladava nemogue premosnice kako bi prikazao vanjski svijet, korigirajui svoje primitivne slogove ili rije i da bi opisao stvarnost koja se raa u njegovim mislima i podijelio je sa svijetom u obliku simbola. S promjenom aspekta kroz jezik, ruku, nogu, apstrakcija rastvara zadanost odnosa samog predmeta i njegove funkcije, stavljajui ga u intenciju. Poput misli koja bi se trebala odvijati i pojaviti u jeziku, glasu, gromadi kamena kojeg ruka mo~e slistiti do pala e ili Meatrovieva Zdenca ~ivota, a nogama grabei po livadi u brzini gurajui ukroenu loptu, osvajajui imaginarni prostor zabiti gol, po mogunosti Bo~jom rukom i tako baciti u trans vlastite poklonike, a ove druge u bezna ajnost, stvarajui simbole vremena koji predstavljaju vje nu kretnju u konstantnoj promjeni ve vienog autonomnog ina lijepoga u pokretu koji preska e simbole same stvari koju opa~amo, ujemo, dodirujemo. Sve te radnje svoj korijen nastanka izvode iz jezika. Motori ka aktivnost jezika u konstantnom ponavljanju istih slogova koji ozna avaju odreenu stvar, pojavu iz nekog prostora, razvio je stabilan simboli ki aspekt podudaranja stvarnosti u predod~bama i njihovom artikulacijom stvaramo svijet istine izmeu onog vidljivog i skrivenog, razvijajui svoje mialjenje u viaem stupnju kretnje koja u izricanju postaje nedjeljivi dio ljudske prirode u objaanjenju i dovraavanju svijeta oko sebe. Na kraju u jeziku se dovraava cjelokupno sporazumijevanje izmeu ljudi u smjeru zajedni kog djelovanja, u gradnji svijeta i nade. Obi nim jednostavnim jezikom uvijek emo imati potrebu objasniti ato je mislio Picasso u apstraktnoj, nerazumljivoj slici, ato je izrekao A. B. `imi u nekoj kitici ili kako je Maradona zabio, glavom ili Bo~jom rukom, a usput se pitati i iji su Falklandski otoci. Prva igra koja uklju uje razum nastaje u svjesnim pokuaajima mame da dijete pove~e njenu neprestanu blizinu i njeno konstantno pridr~avanje za njegove ru ice ili nogice, uz fiksiranje pogledom kao poveznicom svih tih radnji, uz izgovaranje rije i mama, mama, u jednu cjelovitu radnju, kako bi se izazvala motori ka reakcija kroz jezik s kojom otvaramo prvi, istinski, razumljivi komunikativni kontakt na viaem stupnju ~ivotne kretnje. Vremenom dijete se fiksira (samodo~ivljavana identifikacija s nekim drugim, ne postoji izravan odnos prema samome sebi) s  predmetom  mama koji kasnije ima zna enje u potenciji ljubavi, strasti. Ono, simboli no sluaajui po zvu nosti glasove mame ili okoline kree u vlastitu nesvjesnu igru i borbu u svladavanju vlastitog jezika iz korijena koji je bio neartikuliran u tiaini ili pla u. Ovisno o nagonskim potrebama, spajajui se ne viae samo rukama i pogledom s mamom, ve i simboli ki - izgovaranjem ne eg ato po zvu nosti nalikuje na izgovoreno mama, pokuaajima i stalnim sluaanjem (oponaaanjem), vremenom uspostavlja simboli ki kontakt izmeu dva identiteta koja e se tra~iti cijeli ~ivot, samo u razli itim kontekstima i uvjetima. Igra je krenula kroz jedan izrazito osobit i uvjetovan in, u kojem je sadr~ana itava osjetilna i motori ka struktura, u rije i  mama dose~e se oblik svijesti koju  slobodoumno nazivamo misao, iz kojeg proizlazi samousmjeravanje i djelovanje, korigirajui osjetilna opa~anja, prvo kroz glas koji u svom razvoju prelazi u simbole, stvarajui sasvim novi cjelokupni kontekst tijela, kreirajui apstraktne i zamraene svjetove u njegovoj istini ili mo~da neistini. 4.8 Patologija igre }ivimo u svijetu homo ludensa, igra i njezine nuspojave postaju vodilje kako u osobnom tako i u druatvenom svijetu, jasno, to po sebi nije i ne mora biti loae, kao ato je i svijet homo fabera bio dominantna sintagma ovjeka i druatva negdje do pedesetih godina i po sebi nije bio loa, no stvarao je svoje osobne i druatvene patologije. Vezivanjem marketinga za sport, posebice kladionica, mijenja se i sam sport po sebi, sportaai, akteri koji vode sport, nazovimo ih sportsko-druatveni djelatnici ili u danaanjem kontekstu poduzetnici, biznismeni, a i oni koji ga pasivno prate kao isti emotivni ili strastveni pasivni konzumenti kako bi sebe nagradili ne im lijepim ili potroaili svoje vrijeme kako oni misle da je najbolje za njih ili pusti dokoli ari koji nemaju pametnijeg posla nego po cijele dane pratiti afektivno strastvene igre odraslih ljudi kako bi pobijedili sebe i usput zaradili koju nov anicu. Iz ovih potonjih naj eae se stvaraju patoloaki procesi izazivajui tektonske promjene u sr~i osobnosti, dovodei sad ve ozbiljno promijenjenu osobu u stanje nebuloznosti i fikcije da e kroz potpuno iluzorne mehanizme, uz emotivnu i razigranu dje ju maatu, a s konstruktom ozbiljne i zrele mislee osobnosti pogoditi i osvojiti igru, na na in da e pogoditi neki ishod koji je duboko neizvjestan i po sebi mora biti takav jer bi ina e bio besmislen. }elja koja je potaknuta ~udnjom kod ovih ljudi izaziva porive i ushite, afekte, padove, strasti, tugu, sve ono ato igra nosi u sebi u unutraanjem arhipelagu osobnosti s jedne strane razvijajui dje ju emociju, fikciju s jedne strane, a s druge uklju uje se kao i kod svake odrasle osobe modus osvajanja igre, razumijevanje, ~elja da se dobije na ato jednostavniji na in materijalnu nagrada kako bi se zaobiaao usporeni i esto teaki put u egzistencijalnom smislu, ato jest postavka ozbiljne i odrasle osobe - osigurati sebi i svojima sigurnu i mirnu ~ivotnu materijalnu situaciju. Problem same igre danas postaje joa airi, zbog dostupnosti kroz nove tehnologije lakae se aire one djelatnosti koje nu~no nemaju veze sa samom igrom, kroz marketing, obeavanje brze zarade, dostupnosti sree koja kompenzira nedostatke unutraanjih kapaciteta da se okrenemo sebi i svijetu koji nam namee odreene zadatke po kojima i za koje trebamo djelovati. Danas smo svjedoci ovjekove pretjerane vizualizacije koja se namee elektronskim medijem. U airokoj lepezi kognitivnih mogunosti koje su temelj razvoja ovjeka kao bia ato promialja svoja akciju na neku reakciju u kontekstu onog neo ekivanog (nepredvidljivoga) za ono ato se tra~i od njega ili on sam tra~i od sebe, on danas promialja i reagira, na~alost, o ekivano, predvidljivo. Na o ekivanosti (predvidljivosti) odreene ljudske reakcije le~i cijela marketinaka industrija modernoga doba, a na takav na in i rapidno smanjenje mogunosti da se bude (pluralisti niji) druk iji, manje uniformiran u bilo kojoj ljudskoj sferi djelovanja, ~ivljenja. Vizualizacija i velika koli ina pokretnih slika u malom vremenu uz bombardiranje informacijama dovodi ovjeka do umne zaslijepljenosti. Njegov um i mo prosudbe pada u ni~u sferu sadr~ajnoga promialjanja i mogunosti ocjenjivanja bitnoga od nebitnoga, dovodei ga u zabludu i pasivnost. Gubi se kreativnost vlastitih ideja koja bi se trebala realizirati kroz slobodu odluke, provu enu kroz fini filtar dugotrajnog promialjanja naaih objektivnih potreba. Konkretizacija stvari nedostaje u zaslijepljenosti predod~bama, smisao naaih potreba je zatomljen simbolima koji se konstantno ponavljaju u cjelokupnosti tehnoloako-marketinake scene. Na takav na in moderni ovjek ne uspijeva selektirati i prepoznavati distinkcije izmeu onog bitnog i nebitnoga, gdje njegova kognitivna i rasudbena snaga uma kao preduvjet za ulazak u objektivno znanje biva poniatena i stavljena u servis profita i recikla~e jednostavnih ideja koje su okrenute prema animalnoj strani naae osobnosti i samoga duha. Uvjetno re eno, tako nastaje  Pavlovljev refleks , sli an procesu podizanja doze lijekova (droge) kako bi se postigao isti efekt. Proces ide uz daljnje mentalno i emotivno nazadovanje te emotivnu prazninu, budui da kladioni ar, kockar,  igra  , gledatelj kao subjekt ne mo~e sam osmisliti vlastito maatanje i vrijeme. Ovi subjekti, kao i u svakoj ovisnosti, pretvaraju se u puki objekt, odnosno u ispostavu  guta a reklama , imaginacije, la~ne i nebulozne potrage za sreom, novcima, nepotrebnim ~eljama i ~udnjama koje nikako da se ostvare. Pasivizirajui se, otklanjaju mogunosti izbora, a time i konkurentnosti za ozbiljni ~ivot. Ovo je podru je vrlo podlo~no za stvaranje mentalnih, a ne samo materijalnih problema koji zahtijevaju sustavni rad u procesu razumijevanja patologije suvremenog ovjeka koji gubi svoj kulturni, egzistencijalni, esencijalni, moralni princip obi ajnog i smislenog ~ivota u zajednici. Sam pojam igre ne treba nu~no shvaati kao neato ato u sebi nosi odreene procedure, rituale i razonode. Porivi za igrom, kao i srea jako su izra~eni u ego stanjima djetinjeg koncepta emocija. Teorije igre i literatura o problemima igre po ela su se pojavljivati tek u 19. stoljeu. Sve te teorije igara prije svega su se razvijale u sjeni evolucionisti kih i utilisti kih misli, darvinisti kih predodluka te tipi nih pedagoakih i psiholoakih interesa. Igra kao trodioba procedure, razonode, rituala, vrlo esto u sebi nosi formu naivnoga traganja za istinom. esto se mo~e razviti patologija u okviru ego strukture odrasle osobe. Takva individua ima naglaaeno razvijene racionalne komponente osobnosti s naglaaenim manipulativno-verbalnim komponentama, ispod kojih se krije emotivno, razigrano dijete ato svoju nesigurnost, bilo onu egzistencijalnu ili onu esencijalnu, pomou raznih igara, nastoji prekriti. U ovom svjetlu, razmotrimo patologiju igre u poimanju ovisnosti i ovisni ke strukture li nosti. Promialjanje ovjeka predstavlja umno traganje za sveukupnoau, kreui se od samoga roenja pa do njegove smrti. ovjekova uronjenost u sam ~ivot i njegovo prihvaanje bioloake kona nosti dovodi ga u poziciju da pokuaava razumjeti procese prije same fertilizacije i procese poslije same fizioloake smrti. Izmeu ta dva ljudska ekstrema utisnuta je ljudska potreba za stvaranjem smisla i pronala~enjem odgovora na pitanje ato je to u biti ovjek i koje su granice njegove slobode. Traganje za razumijevanjem duha, ~udnje, osvajanja predmeta visoko umjetno dozirane ugode danaanjeg ovjeka i njegove ovisnosti u ovom istra~ivanju (doktorske radnje), kako je navedeno, polazi od Sokrata, Platona, Aristotela, Hegela , Kanta, Heideggera pa sve do Jaspersa, Devereuxa te se mo~e zaklju iti da osnovni problem u unutraanjoj slobodi (ovisnostima) individue nastaje kroz objektivitet mialjenja i subjektivitet ~udnje. U tom raskoraku osoba gubi svoju samostalnost i mogunost da se naivno i neposredno traga za igrom, mislei da e kroz predmet ili osvojenu vrijednost doi do istine i slobode, ve biva uvu ena i voena sustavom koji joj oduzima mogunost sjedinjavanja same sebe s onim druk ijim od sebe iz suprotnosti koja je sad postala isti privid u openitosti igre. Jer kroz sustav ~udnje u predmetu po~ude uvijek se javlja isti mentalni obrazac ponavljajuih radnji koje su identi ne svakom tko je izgubio samosvjesnost o mogunosti propitivanja drugih i razli itih pristupa prema sebi i igri koja je postala subjekt ovisni kog postojanja. Temeljna emotivna postavka ovjeka jest njegova ~udnja. }udnja koja se manifestira kroz razli ite ustrojbene fizioloake, duhovne, psihi ke, kognitivne mehanizme u ~elji da se procijene kapaciteti vlastitih mogunosti u procesu razumijevanja ostvarivanja subjektivnih i objektivnih realizacija ljudskih bla~enstava, ato ga donosi sam ~ivot u kontekstu unutraanje i vanjske arhitekture smisla ~ivota. U fizioloakom smislu da bi osoba uspjela postii neko bla~enstvo u danaanjem konceptu komercijalnih igara, bila osoba puko pasivno-emotivni promatra  same ige ili onaj tko aktivno sudjeluje u igri, kroz isto fizi ko, emotivno, materijalno stanje, dovodi osobu u svakom slu aju do gubitka zdravlja, bilo somatskog ili mentalnog. U duhovnom smislu igra je izgubila svoj smisao i ne slu~i viae svojoj svrsi u kreaciji i razvoju pojedinca ili grupe, njena glavna intencija le~i u stvaranju ropske svijesti uz vezanost ne za samu igru, ve za kontekst perifernih vrijednosti koje nisu povezane samim organitetom neke igre, ve psiholoakom dimenzijom ~udnje za nekim proizvodom i predmetom koji je nebitan za samu igru, vjeatinu, kreaciju. Kroz igru ispunjavamo vlastitu prazninu duha nebitnim i onim refleksivnim u samoj igri. Odnosom marketinakog i onog istog, lijepog u igri, nestalo je komercijalne bujice besmislenih reklama i misti nih mogunosti kroz nebulozno predvianje kona nog ina neke igre. Igra nema svoj kraj ni po etak, ve je razvu ena u bezvremenskoj duhovnoj ~ei da se bude iracionaln u odnosu sa zbiljom koja je sve viae nego po~eljna. Duh bje~i u predvidljivu, navoenu, uvijek istu afektivnu, biokemijsku zamku ne bi li se napunio ugodom, besmislom. Kako sam iznio, igra u sebi nosi artisti ko, duh se penje do ushita jer savladava, prepoznaje i ovladava s onim ato je duboko nepredvidivo, a to je ishod, ~udnja za osvajanjem, ~udnja za unutraanjom pobjedom, nad virtualnim protivnikom koji se nakalemio u nama. Igra se viae ne igra, zbog same igre i njene funkcije u otkrivanju lijepog, dobrog, kreativnog, nestala je iz emotivnog, naivnog djelokruga ljudske ugode. Ona je postala duboka racionalna ra unica u kojoj je ishod predvidiv, ako ne u samoj strukturi igre, onda u stvaranju materijalnih dobara, kroz one jedinke koje vjeruju da je igra joa uvijek poatena, regularna i neizvjesna. U modernom druatvu kroz ljudsku psiholoaku potrebu da se bude u afektivnom, ~uenom stanju koje nas po sebi tjera prema precijenjenim i ugodnim radnjama, stvoren je niz umjetnih i besmislenih igara. Njihova jedina funkcija je stvaranje ato viae mentalnih i fizi kih koncepcija, ne bi li se ato viae vremena provodilo daleko od misleih i slobodnih koncepata u provoenju vlastitog vremena u vlastitoj kreaciji rituala, razonoda, procedura koje pripadaju samo vlastitoj svjesti maate i ne djeli se s umjetno stvorenim vrijednostima (razne igre), ija je jedina svrha i cilj materijalna dobit i stvaranje dugoro ne ropske nemislee svijesti.  ovjek je stvorenje umjetnog ambijenta (druatvenosti) u kojem se uozbiljuje i jedino u njemu mo~e ~ivjeti, stvarati kulturu, formirati svoju slobodu, imati ekspresivnosti i posredovanje. Odatle proizlazi bitna teza da je ovjek neukorijenjeno stvorenje koje prezentira njegova lelujava povijest, utopijska sadaanjost i potreba za tra~enjem apsolutnih temelja kao ato su Bog ili potreba da se razumije sva cjelina.  Iz svega toga slijedi da ovjek sam sebi ostaje skriven, nesaglediv, ne mo~e nazrijeti svoj iskon u prirodnom svijetu, ali ni smjer svog razvoja niti odrediti krajnje odrediate svog opstanka. Da bi razbio osobnu i kolektivnu potrebu za premoaenjem praznine koja se javlja nakon ispunjenja primarne bioloake potrebe nazire mu se prostor za simboli ko stvaranje. U knjizi  Simbol, stvarnost i stvaralaatvo - Ogledi o percepciji Zdravko Radman iznosi sljedee stavove.  Formirani simbol formulirao je iskustvo na sebi svojstven na in i tako uozbiljio jednu novu mogunost postojanja svijeta. Simboli stoga nisu samo dio instrumentarija kojim raspola~e ovjek u otkrivanju svijeta nego ine integralni dio toga svijeta. Svijet je tako simboli ki ustrojen. A kako znamo da je simbolotvorstvo isklju ivo ovjekova specifi nost, svijet postoji kao svijet samo za ovjeka i prote~e se sve tamo dokle se~u simboli.  Preko simbolizacije ovjek kreira drugu prirodu, svoju novu prirodnost, stvarajui svijet po sebi i za sebe, optereujui vlastiti poriv realiziran u kulturi. Preobra~avajui zbiljnost, dajui joj vlastiti pe at otvoren u duhu, ato se objavljuje u organiziranoj realnosti koju prihvaamo kao red, pravilo ili prostor koji se temelji na strukturi u vanjskom svijetu, otvarajui nas u stvorenja koja mialjenjem stvaraju i ono ato sama priroda esto od nas ne o ekuje. Jedan od neo ekivanih i zadanih postulata ljudskoga duha, gdje se neo ekivano u odnosu na realnost uz vrsto razumijevanje objektivnih i nepromjenjivih pravila treba iskazati kao rastereenje, kreacija, a zovemo je igra koju neo ekivano pretvaramo u posao odnosno egzistenciju, tj. brigu. Kako bismo se razumjeli, nu~no je uspostaviti simboli ki jezik izmeu naaih po~uda i objektivnih mogunosti. Pokretanje biokemijskih reakcija na same objekte, odnosno podra~aje i njihovo pretvaranje u neato realno, materijalno, vidljivo, kreirano po iva u porivima. Porivi za igrom, kao i srea, jako su izra~eni u ego stanjima djetinjeg koncepta emocija. Zato su djeca nesputana u razbijanju pravila igre, ulaze i izlaze iz nje bez ikakvih vanjskih pravila, a njihova unutraanja ~udnja gasi i pali sami poriv za biti u sebi kroz objekt koji donosi radost, nesputanost i kreaciju, kreirajui nestvarnu fikcionalnu mo nad stvarima koje pretvaramo u unutraanja odreenja slobode neovisno o vanjskim okvirima i zakonima. Zbog toga, igra je tako po~eljna odraslima, odgovornim i zrelim ljudima koji kroz dje ju zaigranu emociju ~ele premostiti dugotrajni usporeni put od poriva do njegovog realiziranja u prostorima emotivne i materijalne nagrade koja donosi mir i potvrdu ispravnosti o ekivanja ulaska u smislenu i bezbri~nu, nestresnu egzistenciju. Nagrada esto dolazi kasno, uz mnoga odricanja i nepravde te sva radost ia ekivanja realizacije smisla nagrade ne mo~e popuniti odraslu ~elju za br~om, boljom, pravednijom i zaslu~enom raspodjelom sree. U kontekstu nedostatka pravednosti i mimoila~enja s vlastitim ia ekivanjima stvara se frustracija, nemir, optereenje i zakinutost. U takvim razorenim unutraanjim mentalnim prostorima, poja anim merkantilisti kim i neoliberalnim druatvenim silnicama izvana, mnogi pojedinci lakae bje~e u iluzije i fikcije, ato samo po sebi nije loae, ako u blizini nije neki patoloaki druatveni mehanizam koji je ve davno prije prepoznao slabosti u sustavu mentalne autostimulacije i  naatimao pravila druatvene i ekonomske igre u vlastitu korist. Iako smo vezani za realnost, u stanju smo distancirati se od vlastitosti, postaviti procjep izmeu sebe i do~ivljaja te se upustiti u igru kako bismo izaali iz osobne zadanosti. To je podru je s psiholoake i ekonomske pozicije vrlo zanimljivo za razumijevanje ulaska ovjeka u  zaigranost koja mu slu~i kao pogodno sredstvo za ubrzani, katapultirani put ka kontroli osobnog svijeta kroz igru koja zauzima supstitucijsku ulogu i u samom poslu, ato u po etku donosi ne samo iznenadnu i neo ekivanu materijalnu dobit, ve otvara i emotivni dje ji koncept smisla ~ivota. Veinu poriva ovjek je institucionalizirao kroz lepezu pluralisti kog mialjenja koja je kroz sintagmu homo faber (radni ovjek) stvarala razna dobra: tehni ka, moralna, kulturna. Takav pomaknuti ovjek stvorio je pravila na razini kategori kog imperativa koji se iskazuje u univerzalnosti zakona, organizirajui institucije i usmjeravajui i nivelirajui naaa ponaaanja u okvirima pravednosti i pravi nosti, stvarajui jednaku po etnu poziciju u vanjskom, druatvenom svijetu kako bismo ostvarili svoj i druatveni smisao ljudske zajednice. Tako smo svoje porive ostavili zakonima unutraanje slobode i osobne strukture kako bismo ostali individue u svoj svojoj razli itosti. To bi zna ilo da otvaramo prostore unutraanje slobode, no riskiramo ulazak u patoloaku dimenziju fizioloake napetosti ~iv anog sustava koja kroz asocijativnu organsku inteligenciju izaziva na psihi koj strani instinkt, nagonski impuls i osjetilna opa~anja. Sve ato je vrijedno reakcije, vrijedno je i prekomjerne reakcije. Mnoga sredstva imaju i nuspojave u vidu navikavanja, u zna enju potrebe za poja anjem  doze kako bi se postigao istovrstan efekt; ili neki od oblika ustezanja,  krize , u zna enju da se simptomi pogoraaju ubrzo po prekidu uzimanja samog sredstva. Tek poneki  lijek ima stvarnu i pravu adiktivnost koja je imbenik ~udnje za sredstvom i nemogunosti prestanka uzimanja/prekida ne~eljenog ponaaanja. Zbog te pozicije logi ki aparat ne mo~e izbjei zonu ~udnje koja se predstavlja kao srediate otpora u kognitivnom aparatu, a u emocionalnom svijetu ona je jedini mogui opstanak prema ~uenom objektu, ato nas otvara u prostore nemoi prema sebi i (emocionalnoj) okolini koja sada prepoznaje naae slabosti kao pomaknute mentalne procese ato izazivaju duhovne i materijalne atete u realnom svijetu objektivnih institucija koje nas zbog naaeg neregularnog ponaaanja kreu atititi od nas samih. Umjesto rastereenja dobili smo optereenje birokratskim aparatom unutraanje slobode koja nas vodi od manipulacije do manipulacije, uniatavajui okvire vanjske slobode. Modernom, marketinaki obraenom ovjeku, igra sjeda  kao lopta na punu nogu . Ina e takav udarac mijenja tijek utakmice, izaziva ushit, radost povezivanja neo ekivanog s izvjesnim, u ljepoti pokreta noge i lopte koja je dolepraala do stopala, a u savraenoj putanji i brzini odletjela prema cilju, ato sve donosi estetski i mentalni (promjena rezultata) preokret u zaguaenoj i ponekad dosadnoj, sad ve tehni koj igri koju zovemo nogomet. Tako i svakidaanje igre koje rastu oko nas slu~e u konceptu prebacivanja (preokreta) homo fabera iz njegove zatvorenosti i krutosti realnoga svijeta, egzistencijalne turbulencije, u homo ludensa ( ovjeka igre), ato bi u prijevodu zna ilo da prostor fizi ke i mentalne relaksacije postaje napor, obveza, a ne dokolica koja nas puni i sprema za noaenje s vlastitim ~ivotom. Tako ulaskom u igre rastu ari iluzionisti ke kreacije, maati nema kraja i otvara se put za laki bijeg u svijet koji kroz naae unutraanje, emotivne i racionalne aparate otvara radost, nadu, po etni ku trenutnu i naivnu uspjeanost u razbijanju pravila igre, donosei brzu i strastvenu nagradu, ne samo materijalnu. Nasjesti na takvu ~ivotnu shemu danas, na~alost, nije teako, no zato vrlo esto iziskuje ozbiljna i neizvjesna materijalna i duhovna naprezanja za povratak u realne koncepte ~ivota. Igra pripada iznimnoj regiji osloboenja racionalnog normiranja gdje nu~nost opstanka mo~nosti ovjeka le~i u maati, tako da je suviaak energije sublimiran izmeu mladena kog nagona i njegovih nezrelih snaga, s tim da nagonski suviaak tjera k onom fiktivnom i simboli kom odvoenju snage gdje se psihi ki momenti osobnosti ~ele odvojiti od prevlasti odraslog organizma i njegovih ego stanja pa zbog te injenice esto nastaje  belaj , patologija iliti ovisnosti. Ljudi su se uvijek neato igrali, to znamo, ali da su od igre napravili problem, to je rijetkost. Problem igara vezan je generalno uz razvoj industrijskog rada i njihovo airenje na vanumjetni ka podru ja. Sama teorija igara, prije svega kao matemati ki koncept, slu~i nam za pronala~enje rjeaenja u situacijama konkurencije u kojima se djelomi no ili potpuno sudaraju interesi najmanje dvaju protivnika (tj. prema ovoj teoriji izmeu sudionika u igri). Rjeaenje problema odreeno je akcijama svih strana koje sudjeluju u konfliktu. Teorija igara reflektira se u situacijama koje posjeduju ove karakteristike: a) moraju postojati barem dva igra a b) igra po inje tako da jedan ili viae igra a biraju izmeu specificiranih alternativa c) nakon ato je izbor pridru~en prvom potezu, rezultat je odreena situacija koja odreuje tko vrai sljedei izbor i koje su mu alternative otvorene d) pravila igre odreena su pravilom odreivanja koje specificira na in ponaaanja igra a e) svaki potez u igri zavraava situacijom koja odreuje isplatu svakog bonificiranog igra a (bonificirani igra  je onaj koji vrai izbore i prima isplate). U tim prostorima vrlo se esto, kod odreenih osobnosti, mogu dogoditi rizi ne i visokorizi ne radnje koje osobnost mogu odvesti u poziciju patologije, kako one osobne tako i one druatvene. Newlinova evolucijska teorija je igra tolerancije i senzibilizacije u ovisnosti. Teorija igra viaestruke kemijske osjetljivosti (multiple chemical sensitivity) (MCS) pretpostavlja da je:  (1) Pacijent MCS reagira na niske razine toksi nih tvari kao stresora ili izravne prijetnje za svoj opstanak i reproduktivnu sposobnost, (2) to aktivira kortiko-mezolimbi ki dopaminski sustav, (3) ovaj sustav je motivacija centra za opstanak, a ne  nagradnog centra , (4) predmet emitira protivni odgovor koji je u istom smjeru kao i bazi ni odgovor na kemikalije, (5) prethodno neutralni podra~aji povezani s kemikalijama poti u uvjetovane reakcije koje oponaaaju one na kemikalije, (6) te protureakcije dodatno aktiviraju dopaminergi ni motivacijski sustav za opstanak i (7) ovo stvara pozitivnu povratnu petlju koja dovodi do jake neuralne senzibilizacije u tim strukturama i ponaaanja pod kontrolom ovim sustavom, unato  malom po etnom odgovoru. Psiholoaki, MCS pacijent sa senzitiviranim kortiko-mezolimbi ko- dopaminskim sustavom se ponaaa kao da je njegov/njezin opstanak izravno od tih kemikalija ugro~en. Oni koji nisu MCS subjekti imaju kontrareakcije suprotne u smjeru prema djelovanju kemikalije i pokazuju toleranciju. Samo poja avanje/praenje signala u modelu ove igre je objaanjeno. Ova revolucionarna igra ini nekoliko specifi nih, provjerljivih predvianja o razlikama izmeu MCS subjekata, ne-MCS kontrola i zlouporabe u laboratorijskim pokusima, a izmeu senzibiliziranih i nesenzibiliziranih ~ivotinja.  Cijeli taj skup pravila svaki pojedinac koji prihvati in igranja, u svom unutraanjem mehanizmu razumijevanja koncepta igre pronalazi u zajedni kom problemu kojeg treba rijeaiti u vlastitu korist, kroz ideju dobitka i poravnanja emocionalnih previranja. Svrha igre je da izaziva i dovodi do toga da svaki sudionik koji participira u samoj igri, voen naj eae porivima i prividima ~eli sruaiti pravila same igre kako bi je dovukli u po etni polo~aj jasnoe te dobili odgovor o smislu i pripadnosti same igre. Temeljno je bitno dobiti igru, usvojiti, osvojiti. Pripadanje i spajanje sa samom igrom logi kom aparatu donosi pobjedu, a emocionalnom aparatu ~elju za ponovnom igrom. Pojam igre nije nu~no vezan samo za ovjeka. Osvrnemo li se oko sebe, vidjet emo da cijeli svijet (Spiel als Weltsymbol) u svom prvom i po etnom razvojnom ciklusu, prije no ato napravi separaciju od roditelja, sve svoje radnje izvodi kroz neku vrstu igre ili nama prepoznatljivog pristupa - razigranosti. Tako je bilo nekada pa je tako i danas. No, jedno se promijenilo, ovjek je sebi igru u inio problemati nom dimenzijom u izgradnji osobnosti. Igra je sama po sebi usko vezana za rastereenje i brisanje svih napetosti egzistencijalne i bioloake determinante i openitosti postojanja, kako u pojedinca tako i na razini identiteta grupe i druatva. Raditi i prehranjivati se moralo, igrati - ne nu~no. Tako je nekada bilo. Danas, igra je prerasla u sasvim neato drugo, evoluirala je u problem, napetost, posao i kao takva usko je povezana s razvojem industrijskoga rada, ali i openito rada (jer sam pojam rada u svom opsegu razumijevanja ato je to rad do~ivio je ekspanziju i svoju unutraanju rekonstrukciju u kontekstu ljudske potrebe). Na takav trend i smjer razvoja igre upuuje nas u svom radu  ovjek u igri i Helmuth Plessner 1967. godine u knjizi Condicio Humanum, gdje ka~e:  Ali da se igru generalno u inilo problemom, novijeg je datuma i povezano je s razvojem industrijskoga rada. Mo~da se u nastanku estetike u 18. stoljeu mo~e naslutiti refleks otpo injueg pograanjenja ~ivota i industrijske nastrojenosti. Pojam igre u Kanta i Schillera simptom je za to, da se jedna dimenzija ~ivota pod glediatem ozbiljnosti i nu~nosti postavlja spram iznimne regije, regije u kojoj je ovjek od ovih  bilo moralnih bilo fizi kih nu~nosti slobodan. Ova iznimna regija osloboena je od sveg racionalnog normiranja, i snaga maate stavlja mo~nosti ovjeka u  igru .  S obzirom da se ovjek u nekom ozbiljnom kontekstu propitivanja, ato on jest, veinom shvaao kao radno bie, isti je ostavio sebi jednu proturegiju u konceptu takvoga radnog bia (homo faber). Kada bismo igru shvaali negativno - kao nerad, sigurno bi to bilo jedno preusko shvaanje, ali je i injenica da se povijesno i socioloaki kretalo tim smjerom kojim se u razvoju svijesti rada proturegija postupno unosila u svijest ovjeka. To nam objaanjava i injenica da se literatura o igri, teoriji igre i problemima igre po ela pojavljivati tek u 19. stoljeu. Sve te teorije igara, prije svega, su se razvijale u sjeni evolucionisti kih i utilisti kih misli, darvinisti kih predodluka te tipi nih pedagoakih i psiholoakih interesa. Tako, primjerice, Stanley Hall gradi teoriju o razvojnim rudimentima: kad ovjek igra, on ponavlja rane forme ljudske razvojne povijesti - prema biogenetskom temeljnom zakonu. Naspram njemu, Karl Groos je razvio protuteoriju: djetinja igra je predigra mladena koj, s efektom pra~njenja protekle snage. Neato suptilniju teoriju igre postavio je Claparede: u samom organizmu se zbiva odvoenje energije na osnovi disproporcije izmeu mladena koga nagona i njegovih nezrelih snaga, nagonski suviaak tjera k fiktivnom - mo~e se rei simboli kom odvoenju snaga. Sli no je mislio i Freud jer i njemu su fiktivni elementi, funkcija izjedna avanja putem nadoknadnih radnji, obrana organizma putem pra~njenja i odvoda nagonske energije bile u srediatu njegovih promialjanja. Ove grupe teorija imale su naglasak na instinktivnim mehanizmima u samoj igri. Nasuprot njima razvio se diferentni teoretski sklop koji naglasak stavlja na razvojnu psihologiju u funkciji razumijevajue, a ne viae objaanjavajue psihologije, te na fenomenoloaki pristup u obrazovanju teorije igara. Tako u Buytendijkovoj knjizi  Bit i smisao igre srediate njegove analize je u dje jem organizmu gdje je izra~ena ambivalencija u te~nji k vezanosti i te~nji k samostalnosti. Izra~ajna forma izmeu ta dva pola manifestira se kao  igra . Tek je u svojoj knjizi Johan Huizing Homo ludens pokuaao objasniti da nijedna ozbiljna sfera civilizacijskoga i kulturalnog oblikovanja ljudskoga djelovanja bez igraeg aspekta nije mogua. Tako kultura ima od svojih izvora naovamo igra ki element u sebi, ona nastaje u formi igre, pojavljuje se kao dvojedinstvo iznuenoga i igra koga. Iz takvih zaklju aka otvaraju se pitanja zaato ovjek mora igrati i zaato se on u bilo kojoj dimenziji svoga ponaaanja ne mo~e othrvati prinudi za igrom. U svojoj knjizi  Condicio humana Helmuth Plessner na takva pitanja daje zanimljive odgovore, naime, on misli da ovjek zahvaljujui svom daru sve ato susree mo~e dohvatiti i time manipulirati, tako da mu sve postaje sredstvo. Po njemu manipulirati zna i moi se ophoditi s  objektima ili tvorevinama ograni ene kompaktnosti koje s jedne strane jam e stanovite mogunosti, a druge uskrauju. Izmeu te dvije krajnosti stvara se zatvoreno, ali pomi no okru~je. Na tom modelu, po Plessneru, ordinira svaka igra od jednostavnoga loptanja do teatarske scene, gdje ovjek sebe potvruje kao bie koje egzistira uz svoju vezanost i otvorenost spram svijeta igrajui se sa stvarima i sa sobom, u i sa svim aspektima svoga opstanka. Zato H. Plessner isti e:  One time tvore zatvoreno, ali pomi no okru~je, na koje odnoaenje svagda nailazi i preko kojeg fiktivno presi~e. Na tome se modelu orijentira svaka igra, od jednostavnog loptanja do teatarske scene: ograni enje pozornice, ograni enje sredstava. Utoliko je svaka igra opipkavanje mogunosti uz uvanje zatvorene imanencije, bilo sad da se igra sa aahovskim figurama ili sa ~ivim ljudima. Izbor sebeuklju ivanja pomou pravila izri e se, ako se radi o ljudima koji izra~avaju svoju situaciju, na pojmljivi na in (i utoliko ima prednost za antropologiju igre i analizu ulogne egzistencije), ali generalno pokazuje nadmonost ovjeka nad svakom vrstom imanencije koja ga hoe baciti natrag na sebe i u sebi izolirati.  Sam pojam igre ne treba nu~no shvaati kao neato ato u sebi nosi odreene procedure, rituale i razonode. Jasno, smisao same igre le~i u te tri determinirane to ke na razini svjesnoga ili nesvjesnoga, ponavljajui odreene razli ite sadr~aje koji su uvijek u istoj pojavnosti ili formi, stvarajui prostor u biokemijskim strukturama za razvijanje instinktivnih, nagonskih, osjetilnih opa~anja koja utje u na naau unutarnju psiholoaku arhitekturu, kreirajui potrebu za u~itkom. Naa um ili emotivni aparat sad tu igru prepoznaje kao neato samoodr~avajue i samoodreujue, kao neato bez ega se viae ne mo~e o uvati vlastita cjelovitost ili opstanak, npr. sli no kao kod ~udnje za hranom ili vodom, stvara se potreba da se igramo (bez razloga) ponovno (razvija se nagon za opetovanjem u kojem nema trunke racionalnosti), kako bi se isklju ili iz realnosti, da budemo sami sa sobom pod udarom fantazije nagona i ~elje da se promijenimo sad i ovdje (naj eae u obliku brze zarade, kako bi se pobjeglo od svoje unutarnje i druatvene zadanosti). Takva fizioloaka napetost izaziva i ubrzava refleksni luk i asocijativno pamenje koje je usko povezano s oponaaanjem radnji i pokreta na osnovi afektivnog i strastvenog izraza pripadnika neke vrste, a u ovom slu aju ovjeka. Max Scheler misli:  S time u vezi samo je psihi kom analogijom takozvana  asocijativna zakonitost , po kojoj se neki do~ivljeni ukupni kompleks predod~bi nastoji ponovno uspostaviti, odnosno po kojoj nastoji nadopuniti lanove koji mu nedostaju kada se jedan dio toga kompleksa, primjerice dio okoline, senzorno ili motori ki ponovno do~ivi. Ako se neki kompleks raspadne na viae dijelova, onda se i te pojedina ne predod~be mogu ponovno povezati po zakonu  dodira i sli nosti . Iz toga proizlaze takozvani zakoni asocijacije za reprodukciju predod~bi. Koliko god jama no tu postojala osebujna zakonitost psihi koga ~ivota, koja kod nekih viaih ~ivotinjskih vrsta, a napose kod kralje~njaka i sisavaca, ima vrlo veliku ulogu, istra~ivanje je ipak u inilo izvjesnim sljedee: Posve stroge asocijacije pojedinih predod~bi koje podlije~u samo toj zakonomjernosti  dodira i sli nosti , tj. djelomi noj istovjetnosti izlazianih predod~bi s prethodnim kompleksima, ne bi se nikada smjele pojaviti  jednako kao ato se nikada ne bi smio pojaviti ni posve izolirani uvijek jednaki refleks nekog pojedina nog mjesno odreenog organa, jednako kao ni neki strogo gledano podra~ajno-razmjerni  isti osjet, neovisan o svim promjenjivim determinirajuim nagonskim postavima i o svemu materijalu pamenja. (Svaki osjet uvijek je funkcija podra~aja i nagonske pozornosti).  Tako on uspjeano povezuje, preko asocijativnog principa nagonsko, tj. instinktivno, kao model pokuaaja i zablude, ato donosi ugodu, s racionalnom sferom osobnosti, a preko njega korigirajui onaj ugodni objekt koji opetovanjem gubi onaj svoj prvi biokemijski ugoaj mira, pobjede i egocentrizma u ~elji da ga povrati u prostore psihi ke i materijalne stabilnosti. Procedura, razonoda, kao sastavni dio igre pojedina no u sebi nose razmjerno poatene transakcije, nasuprot samoj igri, misli E. Berne, koja je u svome temelju nepoatena, a njezini rezultati su ne samo uzbudljivi ve i dramati ni. On igru definira kao tekui slijed skrivenih transakcija koje jasno vode odreenom, predvidivom rezultatu ato bi zna ilo da na prvi pogled u vjerodostojnom skupu transakcija koji se ponavlja, vrlo esto u istom obliku, postoje u biti  mutni motivi. Eric Bernes tim u svezi ka~e:  Od procedura, rituala i razonoda igre se jasno razlikuju dvama glavnim obilje~jima: (1) skrivenim pobudama i (2) dobitkom. Procedure mogu biti uspjeane, rituali u inkoviti, a razonode korisne, ali sve su te razmjene transakcija po definiciji poatene. One mogu sadr~avati nadmetanje, ali ne i sukob, mogu zavraiti uzbudljivo, ali ne i dramati no. Nasuprot tomu, svaka je igra u temelju nepoatena, a njezin rezultat ne samo uzbudljiv nego i dramati an.  esto nas mo~e zavesti sama rije   igra , zato je treba fenomenoloaki obraditi. Ona ne podrazumijeva nu~no zabavu pa ak niti u~itak ili puko dokoli arsko  pumpanje vremena ili, pak, nedostatak ozbiljnosti koja je esto vezana za igru i igranje. Pogledajmo nogomet; on se danas shvaa vrlo ozbiljno, no nikako nije ozbiljniji i dramati niji od igara koje igramo meusobno u transpersonalnim akcijama, kako na mikro- tako i na makrorazinama. U nekom u~em smislu igra mo~e imati druatvenu funkciju za strukturiranje vremena na pozitivan na in, no, gledajui dublje, igre su sastavni pokreta ki dio podsvjesnog ~ivotnog plana svake individue. U takvom kontekstu igra slu~i ispunjenju vremena, dok osoba eka na njeno kona no ispunjenje, recimo dobitak na lotu, pritom djelujui pozitivno na to ia ekivanje pravoga punoga, ~eljenog smisla i ~ivota. Naj eae varijable koje se sustavno rabe pri analizi neke igre temelje se na: 1. broju igra a: jedan, dva ili viae njih, 2. valuti: rije , novac, dijelovi tijela, 3. klini kim tipovima: histeri ne, opsesivno-kompulzivne, paranoi ne, depresivne, 4. zonama: oralne, analne, falusne, 5. psihodinamici: protufobijske, projektilne, introjektivne, 6. poremeajima nagona: mazohisti ke, sadisti ke, fetiaisti ke. Stupnjevitost i organizaciju smisla same igre mo~emo po E. Berneu markirati u tri stupnja. Igra prvoga stupnja prihvatljiva je igra evu druatvenom krugu, igra je transparentna i otvorena u svojoj proceduri, ima blagotvorno djelovanje jer je ujedno i razonoda te se pojavljuje i kao ritual pomou kojeg posti~emo zajedniatvo, a kroz njega forma igre ostaje u konstanti. Igre drugoga stupnja ne izaziva trajnu i nepopravljivu atetu, ali je igra i nastoje sakriti od o iju javnosti. Temeljno obilje~je igre u tom stupnju le~i u gubitku transparentnosti, gubi se otvorenost, izlaze skriveni motivi. Procedura se pretvara u egocentri ne stavove, ritual se u svome sadr~aju mijenja te se podeaava monofazno prema jednom sebi nom obrascu. Nepoatenost i nepravi nost razbijaju razonodu te se javlja napetost i nepovjerenje, igra ulazi u dinamiku gaaenja ili revidiranja te korekcije prema prvom stupnju, no esto zavrai u svom treem stupnju, u patologiji. Igra kao trodioba procedure, razonode, rituala, vrlo esto u sebi nosi formu naivnoga traganja za istinom, u kojem procesi svjesnosti na razini procedure, razonode, rituala, umjesto da zavrae u prostorima samosvijesti odlaze, ili zavraavaju u naivnosti, vraajui cijeli proces traganja na po etnu to ku iliti opetovanje same radnje u niata. To niata u realnom, aktivnom svijetu igre ima smisla i donosi neke univerzalne pomake i konstrukcije u kojima pojedinac ili sustav imaju prostora za napredak ili razgradnju sustava. Stvarajui nova pravila u trijadi procedure, razonode, rituala, dajui igrama neke nove odgovore na pitanje smisla samih transakcijskih veza koje nastaju u samoj strukturi tih aktivnih procesa. Ovakva struktura igre ve~e se u psiholoakoj strukturi na ego stanja odraslog i odgovornog pojedinca potencirajui aktivnost i racionalne odnose i poteze u samoj igri. Jedan od racionalnijih poteza je i sam izlazak iz igre. Niata, ili praznina koja nastaje u pomaknutim, na etim biokemijskim odnosima u pasivnim, neaktivnim, nerealnim transakcijskim strukturama igre, gdje je emotivni, afektivni, strastveni dio naglaaen ili dominantan, po svome opsegu, ulazi u trei stupanj iste, vodei pojedinca ili sustav u patoloake ili nenormalne psiholoake i druatvene odnose. Takvi procesi su usko vezani za djetinjasto, ego stanje u psiholoakoj strukturi osobnosti koja participira u pasivnoj igri te je vezana i za kronoloaku dob, djetinjastu dob. Dijete u skladu sa svojom bioloakom i kronoloakom dobi kroz igru i sanjarenja ulazi u svijet fikcija i maatanja. Te funkcije neovisno o tome jesu li u interakciji s odraslima ili sa svojim vranjacima, ili u nekoj samostalnoj igri s nekakvim posrednicima kao ato su lutke, automobil ii ili neke moderne igra ke stvaraju temelje njegove fikcionalne kompetencije. Zahvaljujui takvom konceptu to dijete, sada, kao odrastao ovjek izvla i iz tog zaigranog perioda i nesputanog kreativnog naboja mogunosti da stvara i razumije umjetni ka djela i nogomet. Kako te zaigrane homo ludens aktivnosti maate i sanjarenja pripadaju sastavnom dijelu psihi kog razvoja djeteta, za razvijanje takvih vjeatina ne treba neka kultura u enja, sa sigurnoau se mo~e pretpostaviti da postoje svugdje, ato bi zna ilo da same fikcionalne kompetencije ne pripadaju kulturnim konvencijama i moralnim paradigmama, ve su univerzalna psiholoaka injenica, ona, igra pripada u temelje ljudske internacionalnosti. Njen osnovni motor, pokreta , ili, jednom rije ju, maata ima status mentalne autostimulacije, misli Jean-Marie Schaeffer, koja pripada specifi nim sferama ljudskoga duha. Zbog injenice da se sva djeca prepuataju fikcionalnim igrama, a time i imaginarnim autostimulacijama, vrlo je teako uvidjeti razliku izmeu same maate i realnih uvjerenja i injenica. Kod djece to i ne predstavlja problem, no ako odrasla osoba zapliva i opetovano ponavlja odreene radnje, one zatim okidaju odreene asocijacije koje su uskovezane za u~itke i relaksirajue radnje. esto se mo~e razviti patologija u okviru ego strukture odrasle osobe. Svaka igra u sebi nosi determinante koje objektivno strukturiraju igru, a one su o ituju u razlici pojavnosti istine i neizvjesnosti. Determiniranost se o ituje u strogim pravilima igre. Racionalno pristupajui i usvajajui tehni ku strukture igre, igra i ulaze u neizvjesni slijed radnji kako bi u samoj biti iste pomaknuli ravnote~u igranja i pravila u vlastitu korist, zadovoljavajui svoja mentalna, emotivna, materijalna stanja u svrhu postizanja trenuta nih bla~enstava. I u tome nema nikakvih nedoumica, sam problem javlja se kad igra i kroz tijek igre shvate da ona u sebi nosi niz skrivenih motiva koji nisu vezani samo za pravila igre. Red koji vlada u samoj igri, odnosno izvjesnost same igre, gubi se spoznajom da sama igra u sebi, ipak, nosi strukturu realnoga ~ivota i svijeta, iz kojeg igra  ~eli otii te se preko fikcije, maate ~eli otvoriti ideja slobode i ushita, u svrhu isklju ivanja iz svijeta straha, neizvjesnosti, plovei ugodom, maatom, iluzijom prema osjeaju da je osvojio igru, razumio ona realna i skrivena pravila u vlastitu korist. Jasno, da bi se to uspjelo, jedna igra je nedovoljna, potrebna je nova aansa i samoj igri koja je tako ustrojena i aran~irana da tra~i svoju novu mogunost, a i samom igra u kako bi potvrdio svoju pobjedu, ili uprili io revana, ili bio u ugodi zbog dokolice, razbibrige, ili iz puke dosade zavrtio novi in kreativnosti i maatanja. Ako sam ljudski ~ivot utisnemo izmeu istine i izvjesnosti, shvatit emo da se jedno i drugo pretvara u dugi niz pitanja na koje s teakoom i nevjericom dobivamo zadovoljavajue odgovore. U tim valovima univerzalnih pitanja o sebi, o tome ato moram i kako initi, emu se nadati, koju igru igrati, kojim snagama se otvoriti ili zatvoriti u ovome svijetu, pojavljuje se ono najljepae u nama, ato nam je dano kao ljudskim biima, a to je da mo~emo biti samosvjesni, od milijarde jedinki koje su u svom psiholoakom i fizioloakom sustavu jedno i sli no, kona no stvorenje zadano u univerzalnosti granica samog procesa ~ivota, raa se samosvijest koja nas ini posebnima, druk ijima, ini nas slobodnima od nas samih. Jedan dio samosvijesti kao vodilje naaih htijenja kroz poziciju stvaranja i odgovornosti u egzistencijalnom smislu daje nam druatvenu mogunost i slobodu u svrhu moralnog i pozitivnog univerzalnog djelovanja. To slobodno djelovanje svakog pojedinca u okvirima zakona koji u sebi nosi pravednost i pravi nost, otvara prostore za susrete s istinom koja nema dodira s neizvjesnim. Ovaj dio samosvijesti bi trebao kontrolirati razumski dio ljudske osobnosti, no, kao ato svi znamo, to je kod nas rjea pojavnost. Temeljna maksima u kreiranju vlastitosti, kroz suptilne kanale unutraanje slobode ovjeka, le~i u samosvijesti koja stvara realne mogunosti spoznaje, po kojoj nedostatak sree iznutra ne mo~e nadoknaditi nikakva dobit izvana. Srea neke osobnosti duboko je usaena u njegovoj individualnosti, a njegova sposobnost da poja a ili ja a svoje u~itke odreena je granicama njegove duhovne snage. Drugi dio naaeg nevidljivog unutarnjeg arhipelaga, ato ga kontrolira samosvijest, uokviren je emocionalnim kodom provocirajui prostore maate, fikcija, sanjarenja, izlazei prema vani kroz razne oblike razigranosti (igre), prepun je ~udnje, afekta, strasti i neizvjesnosti koja u sebi nosi moduse razli itosti u vje nom ponavljanju istoga, u okvirima vrstih pravila koje ~elimo razoriti u svrhu osobne emotivne koristi. Tu se raa homo ludens, zaigrani ovjek, koji duboko pod intuitivnom paskom, ponekad i naivno bez ikakve primisli, ve preko svog unutarnjeg ~uenog koncepta u okvirima asocijativne i instinktivne procedure u okviru biokemijskih procesa koji izazivaju ugodu, sreu i isklju ivanje iz utegnute realnosti klizi u svijet igara ne bi li se realizirao kroz svijet fikcije, maate. U takvoj poziciji djeca su tu  kod kue i duboko intuitivna, slobodna, a odrasli zagubljeni i tromi, skloni patoloakim paradigmama s pozicije zaigranog odraslog djeteta. Odrasla osoba u kontekstu ego stanja djeteta svoju poziciju fikcije i maate mo~e  la~no percipirati kao put prema istini, brzo lansiranje u svijet neovisnosti i sigurne egzistencijalne izvjesnosti. Jednom, kad se realni parametri koji odreuju pozicije neke osobnosti u vanjskom svijetu (druatvo), otvore u punini njene destrukcije (naj eae ogromni materijalni gubitci i emotivno propadanje), buenje i izlazak u predvorje mogue slobode i liaavanje kompulzivnih mentalnih impulsa, postaje neizvjesna zona postojanja. Obmana i manipulacija postaju dominantni dio karaktera u procesu pridr~avanja sa svijetom oko sebe kako bi se prikrilo unutraanje nekontrolirano stanje egocentrizma i ~udnje, u dvojaku svrhu. Unutraanju istinu o svome destruktivnom stanju koje um ita kao samoodr~avajui faktor treba zadr~ati za sebe, kako bi se nastavilo modelirano ponaaanje s ciljem razbijanja i rekonstrukcije same strukture igre i njenih skrivenih procesa, a s druge strane, cilj je prvi emotivni krug (bli~nje)  zaatititi od vlastite  istine (previae bi ih boljela) jer su izvan igre i ne mogu  razumjeti destruktivni kontekst. Mnoge su, ozbiljne, knjige napisane u svrhu razumijevanja te raa lambe, no one su danas u potpunosti van fokusa promialjanja i interesa, nesvrhovite su, posebice za one koji su igra, dok ona traje noaena dinamikom emocija i dubinskom intuitivnoau, otklonjeni su od svih racionalnih ograda. Kako ~ivimo u vremenu izrazite vizualizacije (ato samo po sebi nije loae), prebukirani smo poluinformacijama, nebitnim detaljima, stvarima, idejama, gdje se samostalno dubinsko prosuivanje svelo na simplificirano i nagonsko-strastveno bauljanje u tra~enju zatvaranja (zavaravanja) svojih ego potra~ivanja u svrhu zadovoljenja vrlo esto sebi nih ciljeva, ne uspijevajui ostvariti pozitivne mogunosti mentalne higijene kako bismo uali u predvorje samosvijesti. 5. ZAKLJU AK Teoretska i prakti na strana ove radnje ima svoju te~nju i cilj da se jedan intenzivni klini ki dvadesetogodianji rad s ovisnicima i teoretska znanja prikupljana sustavno u ovoj doktorskoj radnji mogu i trebaju implementirati u suvremene strategije koje nude nove znanstveno-metodoloake injenice tretiranja problema ovisnosti, kao problema smisla i praznine duha, a ne samo medicinsko biokemijskih disfunkcija mozga, potencirajui injenice koje su izolirane od konteksta ovjeka i njegove specifi nosti u tra~enju ideje sebe samoga, kroz destruktivne elemente koje okru~uje psiholoaki prostor pojedinca, nudei mu la~ne ideje i privid. Ovisnost kao bitna determinanta ljudske osobnosti ne mo~e se definirati samo kao psiholoako i fizi ko stanje izazvano zlouporabom neke supstance, posebice ato u posljednjih dvadeset godina imamo izrazitu pojavnost adiktivnosti kroz nesupstancijalne ovisnosti u kojima nema nikakve supstance koju ovjek unosi u sebe ne bi li mijenjao vlastitu percepciju, ve iz sebe samog kroz proces ~udnje stvara svjetove unutraanje destrukcije, egocentrizma uniatavajui u sebi potenciju unutraanje i vanjske slobode. Sama radnja u sebi nosi izrazit i jasan zahtjev redefinicije ovisnosti kao puke bolesti mozga, nudei nadopunjavanje teoretskih i tehni kih koncepata u kojima pojam mialjenja i ovjekovo stanje neznanja u kontekstu odnosa pojedinca s njegovom zadanoau u druatvu i njemu samome otvara prostor lije enja i terapeutskoga djelovanja kroz razum kako bi on svojim umom mogao razlikovati la~ne ideje od onih istinskih. Metodoloaki sam te~io istini, logi nosti i jednostavnosti ne bi li filozofiju predstavio kao mogunost borbe protiv za aranosti naaeg razuma raznim sredstvima kojima dajemo mitski karakter i iluzionisti ke moi, a one su izraz samo ljudske potrebe za promjenom svog unutraanjeg nezrelog svijeta koji ispravnost i objektivnost mialjenja tra~i u pitanjima i odgovorima o tome tko sam, ato sam, ato mogu znati, emu se trebam nadati, donosei zlo i nemir, samo zbog metodoloake greake u tra~enju istine kroz la~na sredstva. Ljepotu tih nepoznanica sam ~elio preto iti u smisao, u kojem je filozofija kao znanost temeljna disciplina koja treba i mora voditi sve one koji tra~e odgovore u la~nim idejama ato se predstavljaju kao ugoda, lijepo, a u sebi su zlo i destrukcija. Takoer, ~elim naglasiti, radei viae od dvadeset godina u psihijatrijskom sustavu, shvatio sam da psihijatrija kao i filozofija prolaze sli ne puteve u stalnom tra~enju smisla. Filozofski sustav slu~i pojedincu da iz opih na ela korigira svoj svijet i otkriva sebe u zakonima tog svijeta, uloga psihijatrijskih sustava je da tog pojedinca pokuaava iz specifi nog i esto subjektivnog stanja podvesti pod ope norme funkcioniranja ne bi li mogunosti svoje unutraanje slobode usmjeravao prema slobodi svoga djelovanja. Na takav na in psihijatrijski sustav koji u pravilu promatra pojedinca u nekoj disfunkcionalnoj shemi i pomaku u odnosu na o ekivano i normativno, iz deformacije sustava, pojedinca, mo~e korigirati i dopuniti filozofske sustave koji su esto openiti i teako provjereni u prakti nom djelovanju, a da ih ne tretiramo eti kim ili moralnim problemima. U tom prostoru izmeu teoretskog i prakti kog sustava psihijatrija kao metaznanost u modernom druatvu ima svoje otvoreno mjesto u filozofskim sustavima, jasno i filozofija u njenom sustavu. Joa davno u 16. stoljeu Paracelzijus je rekao da se bez filozofije u lije enju ljudskog organizma ne mo~e niata postii. Ovim radom sam, nadam se, u sferi filozofske znanosti, otvorio niz kanala za otvorenu i interaktivnu suradnju dviju znanosti koje e u buduem vremenu joa bli~e suraivati i crpiti zajedni ke napore prema unutraanjoj slobodi pojedinca i samog druatva. U tom kontekstu ova radnja obuhvaa ne samo znanstveno-filozofski teoretski koncept promialjanja ovisnosti, ve paralelno, u razdoblju od 1998. godine kad je osnovan prvi klub u Hrvatskoj samopomoi i pomoi ovisniku  12 stepenica te Dnevna bolnica ovisnosti koja je pokrenuta 2002. godine, 2007. godine pokree se prvi Klub lije enih ovisnika o kockanju i klaenju, a kasnije i prvo savjetovaliate u zemlji za nesupstancijalnu ovisnost 2014. godine u KBC-u Sestara milosrdnica u Zagrebu, permanentno se provodi u prakti nom djelovanju na razini koncepta i teza iznesenih u ovoj doktorskoj disertaciji. U razdoblju od 1. rujna 1998. do 30. prosinca 2005. godine stru no vodstvo Kluba lije enih ovisnika  12 stepenica , a kasnije i svih ostalih sli nih klubova i programa na elu s dr. Torreom, prof. dr. Zoranom Zori iem i Lukom Maraiem provodi se resocijalizacija ovisnika koji su prolazili kroz Klub ovisnika kao glavnom distribucijskom i selekcijskom srediatu programa i akcijskog plana  dvanaest u tri , ato zna i da u navedenom vremenskom razdoblju stru no vodstvo je intenzivno bilo u kontaktu s bolni kim ustanovama koje se bave ovisnicima (ambulantni, stacionarni i dnevni bolni ki programi) koristei se tehnikom MDGTSA (Modifield Dinamic Group Therapy for Substance Abusers) postignuto je da veina ovisnika u dvanaestomjese nom vremenskom razdoblju bude stavljena u poziciju da samostalno nakon izlaska iz primarnog procesa, ato zna i fizi ke detoksifikacije i minimalnog duhovnog i psihi koga sabiranja budu osposobljeni za realni povratak u ~ivotnu sredinu, omoguujui si prostore za participiranje kao ravnopravni graani u stvaranju novih vrijednosti, kako za sebe ponaosob tako i za samo druatvo, koje je zaguaeno nedovraenim i preduga kim oporavcima ovisnika u bolni kim, postbolni kim programima i uli nim (druatvenim) nedopuatenim radnjama. Plan provedbe programa bio je podijeljen u tri razine, s time da je svaka navedena razina bila sukladna podrazinama koje su u koordinaciji provedbenog plana dolazile u koliziju. To zna i da ovisnik koji je u nekom dijelu programa pokazao prekrivene mentalne, emotivne, kognitivne nedostatke iz razine koju je proaao u vrlo kratkom vremenu vraao bi se u poziciju u kojoj je pru~ao najbolje mogunosti za daljnji mentalni, duhovno-smisleni oporavak i napredak u osvjeaivanju (razumijevanju) svoga osnovnoga emotivnog problema koji je bio usmjeren prema sredstvu ugode. Takav intenzivni i ubrzani i stru no voeni kontakt ovisnika i njegove realne sredine smanjio je frekvenciju recidiva i produbljivanje bolesnoga stanja. Ovisni ka pozicija sagledavanja i potpunog uvida u svoj oporavak i stanje bolesti te razumijevanje realnih mogunosti u realnom svijetu smanjena je s viaegodianjeg razdoblja koje je tra~ilo ogromna duhovna, materijalna sredstva, na dvanaestomjese no razdoblje .To postignuto stanje se stru no i intenzivno kontroliralo u samom klubu u ve ernjim satima 2-3 puta tjedno, nakon obavljenih pozitivnih druatvenih obveza (rad, studiranje, humanitarni rad, razni te ajevi, sport) i druge pozitivne radnje koje razvijaju smislenu apstinenciju, odnosno oporavak provodei koncepte opisane u ovoj doktorskoj disertaciji. U tom periodu (1998.  2015.) provodei sve one pozitivne, propisane algoritme medicinsko  stru nog tretmana, suraujui s Klini kim centrom i Centrom za ovisnosti, i s vodeim stru njacima, kao supervizorima na elu tih programa i institucija, kao ato su dr. Torre, prof. dr. Zoran Zori i, prof. dr. Slavko Sakoman, utemeljitelj hrvatske suvremene adiktologije i jedan od vodeih stru njaka u svijetu u tom segmentu, kroz te programe Klubova i Dnevne bolnice ovisnosti proaao je zna ajan broj hrvatskih ovisnika i njihovih obitelji, s naglaskom na oporavak i razumijevanje procesa koji su ih doveli do gubitka unutraanje slobode i besmislenog ponavljanja istoga kroz neko od sredstava koja izazivaju i produbljuju ljudski besmisao postojanja kao mislee osobe. Htio sam naglasiti snagu filozofske rije i koja u sustavu filozofske metodologije ima svoje prakti no mjesto u preobrazbi iskustva, posebice onog iraconalnog koje se pojavljuje u bolestima i stanjima ovisnosti, kako Wittgenstein ka~e:  Filozofija je borba protiv za aranosti naaeg razuma sredstvima naaeg jezika. Ovisnost, osim ato ima jaku somatsku i psihi ku destrukciju, u sebi nosi izrazitu manipulativnu destrukciju kroz jezik koji ima ulogu glavnog obmanjiva a stvarnosti, a filozofija je u takvim pojavnostima pravi izbor za lijek (pharmacon). 6. LITERATURA Adorno, T. W. , Tri studije o Hegelu, Veselin Masleaa - Svjetlost, Sarajevo, 1990.Akvinski, T. Izbor iz djela I, II, Naprijed, Zagreb, 1990. Aristotel, O duai. Preveo M. Sironi, Zagreb, Naprijed, 1996.Aristotel, O tuma enju, Latina et Graeca, Zagreb, 1989.Aristotel: Metafizika. Hrvatska sveu iliana naklada, Zagreb, 1992.Aristotel: Nikomahova etika. Sveu iliana naklada Liber, Zagreb, 1982.Armitage, David. Foundations of modern international thought. ISBN 978-0-521-80707-4) 1965., str. 187.Arndt, A.; Zovko, J., eds. Staat und Kultur bei Hegel. Berlin: Akademie Verlag, 2010. Arndt, A.; Zovko, J., eds. Zwischen Konfrontation und Intergration. Die Logik internationaler Beziehungen bei Hegel und Kant. Berlin: Akademie Verlag, 2007.Barkley, R. A., ADHD and Nature of Self-Control, The Guilford Press, New York, London, 1997.Baumgartner, H. M. Kona ni um, Matica hrvatska, Zagreb, 1998. Bennett, M., Dennett, D., Hacker, P., Searle, J.: Neurosciencce and Philosophy Brain, Mind, And Language. Columbia University press, 2007.Berne, Eric. Koju igru igraa?: psihologija ljudskih odnosa; [s engleskoga preveo Tomislav `ostar]. Zagreb : Mozaik knjiga, 2010. (Zagreb: Denona), str. 50.Biblija. Stari i Novi zavjet. Stvarnost, Zagreb, 1968.Bisio, B. Psiha i droga. Ognjen Prica, Zagreb, 1977.Bobonich. Ch. Plato s Utopia Recast. His Later Ethics and Politics. Oxford 2002.Brakel, L. A. W.: Philosophy, psychoanalysis, and the a-rational mind, Oxford, 2009,Brinker, W. Platons Psychologie und Ethik. Frankfurt u.a., 2008.Brun, J.: Sokrat. Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2007.Burger, H.: Filozofska antropologija, Naprijed, Zagreb, 1993.Burger, H.: Subjekt i subjektivnost. Globus, Zagreb, 1990.Bttner, S. Die Literaturtheorie bei Platon und ihre anthropologische Begrndung, Calhounand, Solomon:What is a Emotion?  Classical Readings in Philosophical Psyhology. New York/Oxford: Oxford University Press, 1984.. pp. 3-40 Cipra, M. Temelji ontologije, Matica hrvatska, Zagreb, 2003.Craske, Michelle Genevieve, Fear and learning: from basic processes to clinical implications. Dirk Hermans and Debora Vansteenwegen  1st ed. ISBN 1-59147-414-0 1959., str. 117.Davies, B. Uvod u filozofiju religije, Biblioteka Scopus, Zagreb, 1998.Descartes, R. Meditacije o prvoj filozofiji, Zrinski, Zagreb, 1975. Devereux, G. Ogledi iz ope etnopsihijatrije, Naprijed, Zagreb, 1992.Diels, H.: Predsokratovski I, II, Naprijed, ZagrebFilipovi, Lj. Nesvjesno u filozofiji, AB, 1997.Fink, E.: Uvod u filozofiju. Matica hrvatska, Zagreb,1989.Frankl, V. E. Lije nik i duaa, Zagreb, 1990.Frankl, V. E. Patnja zbog besmislenog ~ivota, Psihoterapija za danaanje vrijeme, akovo, 1998.Frankl, V. E. }ivot uvijek ima smisla - uvod u logoterapiju, Provincijalat franjevaca treoredaca, Zagreb, 2001.Fu ek, Ivan: Osoba Savjest. Moralno - duhovni ~ivot. Verbum, Split, 2003.Georg Wilhelm Friedrich Hegel. Fenomenologija duha; prijevod i predgovor Milan Kangrga. Zagreb: Naprijed, 1987. (Zagreb: "Ognjen Prica")Georgijevi Majorov, Genadij.: Formiranje srednjevjekovne filozofije. Grafos, Beograd, 1982.Gregori, P., Grgi, F., Hudoletnjak Grgi, M.: Helenisti ka filozofija - Epikurovci, stoici, skeptici, Kruzak, Zagreb, 2005.Gregori, P., Grgi, F., Hudoletnjak Grgi, M.: Helenisti ka filozofija - Epikurovci, stoici, skeptici, Kruzak, Zagreb, 2005. Heaton, J. M., Wittgenstein i psihoanaliza, Znanost u d~epu, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001.Hegel, G. W. F. Enciklopedija filozofskih znanosti. Sarajevo: Logos, 1978.Hegel, G. W. F. Fenomenologija duha, Naklada Ljevak, Zagreb, 2000.Hegel, Osnovne crte filozofije prava, Veselin Masleaa  Svjetlost, SarajevoHeidegger, M. Kraj filozofije i zadaa mialjenja, Filozofska biblioteka, Zagreb,1996.Heidegger, M.: Rektorski govor; Matica hrvatska, Zagreb, 1999.Holt, M.P. Alcohol - A Social and Cultural History, 2006. Berg, str. 3.Horkheimer, M. Kritika instrumentalnog uma, Globus, Zagreb, 1988.Husserl, E. Kartezijanske meditacije I, Zrinski, Zagreb, 1975.Irwin, Terence Plato's Ethics, Oxford University Press, 1995, USAJaspers, K. Duhovna situacija vremena, Zagreb, 1998.Jaspers, K. Filozofija egzistencije, Uvod u filozofiju, Beograd, 1978.Jaspers, K. Opa psihopatologija, Matica hrvatska, Hrvatsko psihijatrijsko druatvo, Klinika za pihijatriju  Vrap e , Zagreb, 2015.Jeroti, V. Psihoanaliza i kultura, Biblioteka XX Vek, Beograd, 1988.Kant, I. Kritika prakti kog uma, Naprijed, Zagreb, 1990.Kant, I.: Antropologija u pragmati nom pogledu, Naklada Breza, Zagreb, 2003.Kecmanovi, D., Loga, S., Ceri, I., Markovi, A.: Psihijatrija, Medicinska knjiga Beograd-Zagreb, 1980.Kojeve, A. Kako itati Hegela, Veselin Masleaa  Svjetlost, Sarajevo, 1990.Kojeve, A. Kako itati Hegela, Veselin Masleaa  Svjetlost, Sarajevo, 1990.Koprek, I. Korak za smisao, Filozofsko- teoloaki institut Dru~be Isusove, Zagreb, 1992.Koprek, I. Zlo vrijeme za dobro, Filozofsko-teoloaki institut Dru~be Isusove, Zagreb, 1997.Kozelj, Ivan: Savjest. Put prema Bogu. Filozofsko-teoloaki institut Dru~be Isusove, Zagreb, 198Kribl, J. Sloboda u egzistencijalnoj filozofiji, Tiskara Zagreb, Zagreb, 1974.Liotar, J. F. Fenomenologija, BIGZ, Beograd, 1980. Lycan, W. G.; Prinz, J. J. Mind and Cognition. Blackwell Publishing, Oxford, 2011.Monk, R. The Duty of Genius, The Free Press, 1990.Moravek, Droga i mediji, PressData, Zagreb, 2005.Mu~i, J.: Filozofska metodologija, Naklada Boakovi, 2007.Newlin, David, B.. Evolutionary game theory and multiple chemical sensitivity. Toxicol Ind Health April/May 1999 vol. 15. no. 3-4, 313-322Plant, R. Hegel, A Phoenix Paperback, London, 2003. Platon, Dr~ava, Naklada Jur i, Zagreb, 1997.Platon, Fedon, Naklada Jur i, Zagreb, 1996.Platon, Fileb i Teetet, Naprijed, Rijeka, 1979.Plessner, Helmuth. Condicio humana: filozofijske rasprave o antropologiji; [s njema koga preveo Branko Despot]. Zagreb: Nakladni zavod Globus: Filozofski fakultet, humanisti ke i druatvene znanosti - Zavod za filozofiju, 1994. (Zagreb: Kerschoffset), str. 163. Plessner, Helmuth. Condicio humana: filozofijske rasprave o antropologiji; [s njema koga preveo Branko Despot]. Zagreb: Nakladni zavod Globus: Filozofski fakultet, humanisti ke i druatvene znanosti - Zavod za filozofiju, 1994. (Zagreb: Kerschoffset), str. 168. Plessner, Helmuth. Stupnjevi organskoga i ovjek: uvod u filozofsku antropologiju; s njema koga preveo Bo~o Dujmovi; pogovor napisao Hotimir Burger. Zagreb: Naklada Breza, 2004. (Zagreb: Kika graf)Radman, Zdravko. Simbol, stvarnost i stvaralaatvo: ogled o percepciji. Zagreb: Hrvatsko filozofsko druatvo, 1988. (Samobor: "Zagreb"), str. 154. Rosenzweig, F. Undrestanding the stick and the healthy, Harvard University Press, London, 1999.Sakoman, S. Druatvo bez droga, Hrvatska nacionalna strategija, Institut za druatvena istra~ivanja, Zagreb, 2010. Sallis, J.: Platonovo nasljee, AGM, Zagreb, 2009.Scheler, M. Ideja ovjeka i antropologija, Nakladni zavod Globus, 1996.Scheler, M.: ovjekov polo~aj u kozmosu, Fabula Nova, Zagreb, 2005.Scheler, Max. ovjekov polo~aj u kozmosu; s njema koga preveo Marinko Miakovi. Zagreb: Fabula nova, 2005. ([Zagreb] : Znanje), str. 34.Schelling, F. W. J. O bitstvu slobode, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb, 1985.Schelling, Friedrich Wilhelm Joseph von. O bitstvu; Zagreb: Cekade, 1985. ( akovec: "Zrinski"), str. 236.Shorter, Edward. Before Prozac: the troubled history of mood disorders in psychiatry/ ISBN: 978-0-19-536874-1 Oxford University Press, Inc. 2009., str. 129.Spinoza, B., Metafizi ke misli, Grafos, Beograd, 1988.Spinoza, de B.: Traktat o poboljaanju razuma i o putu kojim se najbolje stremi pravom spoznavanju prirode, Biblioteka Latina & Graeca, Zagreb, 2006. Stederoth, Dirk. Hegels Philosophie des subjektiven Geistes. Ein komparatistischer Kommentar Akademieverlag, Berlin, Oktober 2001.Szlezak, T. A.: itati Platona, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2000.Szlezak, T. itati Platona i dva eseja o jedinstvu Platonove filozofije, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2000.Talanga, Josip: Uvod u etiku. Hrvatski studiji  Studia Croatica, Zagreb, 1999.Torre, R. Droge  Dugo putovanje kroz no, Promotor zdravlja, Zagreb, 2003.Torre, R. Prava istina o psihijatriji, Profil, Zagreb, 2015.Tuebingen, 2002.Uslar, v. Detlev: Psihologija i svijet. Matica hrvatska, Zagreb, 1999.Washton, A. M. Psychotherapy and Substance Abuse, The Guilford Press, New York, London, 1995.Willam, J. Raznolikosti religioznoga iskustva, Naprijed, Zagreb, 1990. Windelband, W.: Povijest filozofije. Naprijed, Zagreb, 1990.Wiseman, B. i Groves, J. Levi  Strauss i strukturalna antropologija, Zagreb, 2003.Wittgenstein, L. Filozofska istra~ivanja, Nolit, Beograd, 1980.Zovko, J.  Metaphysics as Interpretation of Conscious Life in: Synthese 162 (2008): 425-438Zovko, J.  Irony and the Care of the Soul in Plato`s Early Dialogues u: John Dillon and Marie-Elise Zovko (ed) Platonism and Forms of Intelligence. Berlin: Akademie Verlag 2008: 107-116Zovko, J.  Zur Aktualitt der Hegelschen Freiheitskonzeption u: Mathhias Flatscher et al. Zur Relevanz der mitteleuropischer Identitt. Frankfurt/M: Peter Lang 2010; 21-36.Zovko, J. Ogledi o Platonu [Essays on Plato]. Zagreb: Naklada Jur i, 1998, p. 227; 2006. 7. SA}ETAK Radnja se sastoji iz opeg dijela, uklju uje predgovor i uvod, i specifi nog ili glavnog dijela koji ima etiri velike cjeline. Te cjeline opisuju poziciju ovisnosti i ovisnika u razli itim mentalnim, duhovnim, emotivnim, savjesnim, spoznajnim i samosvjesnim dimenzijama kroz kontekst kozumiranja sredstava, njegovog razumijevanja i posljedica koje sredstvo ini konzumentu i druatvu koje ga je prilagodilo trenuta noj ovisnosti. U samom predgovoru se naglaaava da ovisnost bilo kojeg oblika predstavlja stanje su~ene svijesti i dovodi osobu do disfunkcije odnosa, kako sa samim sobom, tako i s okolinom u kojoj participira svoje egzistencijalno i esencijalno postojanje i egzistiranje. Zbog svoga afektivnoga stanja ne mo~e se usmjeriti u pravcu kojeg on i druatvo o ekuju, a stanje se iskazuje kao gubljenje realne samostalnosti,  bioloake slobode. }udnja za po~udom i nasladom (hedone) ograni ava, sputava sve duhovne, psihi ke, kognitivne svijesti, ograni ava kreativni segment vlastitih mogunosti u procesu razumijevanja ostvarivanja subjektivnih i objektivnih realizacija ljudskih potencijala. Nadalje, u uvodnom dijelu disertacija definira razli ite medicinske, i filozofske pristupe tretiranju mentalnih stanja i njihovih uzroka kroz ovisnost, odnosno gubitak unutraanje slobode. Naglaaava da suvremena ovisnost nije samo medicinsko-psiholoaki problem, ona je i filozofsko-teoretski i prakti ni problem, posebice ako govorimo i mislimo ovisnost kroz deformiranje mentalnih i duhovnih procesa, uz stvaranje moralnih, pravnih nejasnoa u kontekstu smisla same ovisnosti, kao fenomena koji obilje~ava ne samo ovisnika, ve i samu zajednicu kao airi kontekst stvaranja neslobodnih pojedinaca i grupa u druatvu. U ovoj doktorskoj radnji obuhvaene su sve relevantne injenice koje kroz znanstvenu i stru nu literaturu naglaaavaju potrebu redefiniranja problematike ovisnosti i mentalnih, eti kih, epistemioloakih normi i stavio ih u kontekst filozofske metodologije koja e moi poslu~iti za gradnju relevantnog sustava i u samom tretmanu ovisnosti. Ovisnost nije samo bolest, ona u sebi skriva i niz drugih dimenzija koje su bitne, a toliko zanemarivane u tretiranju tog kompleksnog druatvenog, medicinskog, a posebice filozofskog problema. Glavni dio radnje je podijeljen u etiri velike sustavne i nadovezujue cjeline. Prva cijelina glavnog dijela nosi povijesno teoretski, retrospektivni dio i naglaaava ulogu duha i predmeta stvari, sredstva kroz procese mialjenja i njegovo tretiranje kroz povijesnu tradiciju, od gr ke filozofije pa sve do Kantove i Hegelova koncepta duha i njegova razumijevanja kroz procese samosvijesti. Druga cjelina rada pripada analiti kom eksperimentalnom dijelu, naglaaava problematiku i gubitak unutraanje slobode kroz odreena sredstva koja imaju jaku biokemijsku instinktivnu, nagonsku dinamiku i podijeljena je u viae podcjelina. U tom dijelu radnja razla~e teoretski i prakti ki  antomiju ovisnosti kroz sustavno filozofsko-teoretsko argumentiranje, dijalekti kom metodom i diskurzivnom analizom u duhu Hegelove fenomenologije duha i Platonovih dijaloga. Iznosei sustavni koncept tretiranja samog ovisnika, ovisni ke problematike, oporavka, apstinencije, bolesti, i same znanstvene definicije ovisnosti koja je determinirana kao bolest mozga, suprotno toj tezi radnja naglaaava potrebu smislenosti obrazovanja ovisni kog duha kroz sredstvo i njegovu dekonstrukciju iz besmisla u smisao, kroz metodologiju filozofskog sustava. Glavni dio rada izlazi iz unutraanje dinamike ovisnika i ovisnosti kroz sredstvo te ga prati kroz problematiku njegovih sloboda u zajednici, teoriju ljudskih prava u biti ovisan ili neslobodan, obrazla~e na koje na ine u kontekstu promjene paradigme pojma ovisnosti treba mijenjati tehni ko-znanstvene koncepte koji na razne na ine prate ovisnika u druatvu. etvrti dio glavne cijeline slijedi kontekst disertacije Hegelove Fenomenologije duha i Platonovih dijaloga o nasladi, iluziji, prividu kroz fenomen  novih ovisnosti ili nesupstancijalnih koje nastaju u kontekstu prekomjerne vizualizacije i potrebe da se vlastiti besmisao postojanja ostvaruje kroz kompulzivnu igru koja naglaaava iluzionisti ke, fikcijske, asocijativne, instinktivne manipulativne osobine duha u cilju ostvarivanja egocentri nih bla~enstava. Danaanja mentalna mapa ovjeka koji svoje potrebe za znanjem, lijepim ia itava kroz pluralizam interneta i visokotehni ko - estetske igrice koje izazivaju afekt (strast), ~udnju prema lijepome i sasvim druk ijim svjetovima za razliku od svijeta u kojem pojedinac ili grupa ~ivi u realnom svijetu, napetosti, nesigurnosti, egzistencijalne uskraenosti. Bijeg u ovisnost bez opipljivog, materijalnog, biokemijskog sredstva otvorio je nove dimenzije u razumijevanju ovisnosti bilo koje vrste, kao stanje bez smisla, a onda iza toga mo~e deducirati sve ono ato definira ovisnost kao kroni nu recidivirajuu bolest mozga. Cijela doktorska radnja od predgovora do zavraetka pro~eta je injenicama i dokazima da je ovisnost stanje ugode i da ugoda ne mo~e biti bolest, posljedice ugode mogu biti fizi ke i psihi ke bolesti, ugoda ili neugoda su pitanje ovjekova smisla ili besmisla da se konstantno bude sretan i isklju en iz odgovornosti realnog svijeta. Klju ne rije i: ovisnost., afekti., sloboda., samosvijest., ugoda., smisao., duh 8. ABSTRACT This work consists of a general part that includes a foreword and an introduction, and a specific or main part that is broken down into four large sections. These sections outline the position of addiction and addicts in different mental, spiritual, emotional, cognitive and self-conscious dimensions through the context of consuming an agent, comprehending the consequences that the agent brings to both the consumer and the society that has adjusted to the imminent addiction. The foreward emphasizes that any addiction implies the condition of a narrowed consciousness and results in disfunctional relatonships with bolth the self and the environment in which an individual egsistentialy and essentially participates. The affective condition prevents the individual from taking the direction that he and the society expect and the condition unveils itself as a loss of actual independence,  biological freedom . Craving for pleasure (hedone) restricts and limits all spiritual, psychological, cognitive consciousness, determines the creative segment of personal capabilities in the process of accomplishing objective potentials. The introduction defines different medical and philosophical aspects of treating mental conditions and their causes trough addiction, or in other words the loss of inherent freedom. It emphasizes that the contemporary addiction is not only a medical-psychological issue, but rather a philosophical theoretical and practical issue, especially if addiction is considered as deformation of mental and spiritual processes and creation of moral and legal deficiencies that define not only the addict, but also the community as a largee group of not-free individuals. This thesis comprises all relevant facts from the scientific and expert literature that call for re-definition of addiction and mental, ethical, epistemiological norms and they have been put in the context of philosopical metodology that will serve as basis for development of relevant system of the treatment of addiction. The addiction is not only an illness, it hides series of other relevant dimensions that are important and have been neglected in treating that complex social, medical and especially philosophical problem. Te main part of this thesis is divided into four large systematical and interconnected sections. The first section brings forward historical-theoretical, retrospective approach and emphasizes the role of spirit and object, a matter, means through the processes of thinking and its treatment through the historical tradition of Greek philosophy all the way to the Kant and Hegel concepts of spirit and its comprehension through the processes of self-consciousness. The second section belongs to the analytical experimental part stressing te moment of the loss of internal freedom through means that have strong biochemical instinctive dynamic. This section, furthermore, explains the theoretical and practical  anatomy of addiction through systematic pfilosophical-theoretical arguments by dialectical methodology and discursive analysis in the spirit of the Hegel's phenomenology of the spirit and Plato's dialogues. By bringing forward the concept of addicts' treatment, addiction phenomenon, recovery, abstinence, illness and also scientific definition of addiction as mental illness, the thesis provides a counter approach of educating an addictive spirit and it de-construction from a no-sense to sense condition by means of philosophical methodology. The third section elaborates the internal dynamic of an addict and follows him through the complexities of his freedoms in the community, the theory of human rights of addicts, e.i. the non-free. It explains how the change of paradigmas of the addiction influences the change of the technical-scientific concepts that are inherent to the addict's position in the society. The fourth section explains the context of the Hegel's phenolmenology of the spirit and the Plato's dialogues about lust and illusion, dellusion through the phenomenon of  new addictions , or non-substantial ones that emerge in the context of excess visualisation and need to transform the dull existence through the compulsive game that emphasizes illusional, fictional, asocial, instinctive and manipulative characteristics with the objective to gain egocentric bliss. The contemporary mental map is created through the pluralism of internet and highly technical gams that provoke the affection, cravings toward beautiful and comletely different world from the real one filled with anxiety, uncertainty and existential limitations. The escape to addiction without tangible, material, biochemical agent has openned new dimensions in comprehending the addiction of any kind, as a condition void of meaning, from which all definitions of addiction can be deducted as chronical recurrent mental illness. The entire thesis from the foreword to the summary is saturated with facts and proofs that the addiction is a state that brings pleasure and that pleasure cannot be an illness. The consequences of pleasure can be phisical and psychological illnesses and these are matters of the man's meaning to permanently be happy and disconnected from the responsibilities of the real world. Key words: addiction., afects., freedom., self-consciousness., pleasure., meaning., spirit. 9. }IVOTOPIS 2015.  predava  na XXXI. simpoziju o bolestima zavisnosti sa meunarodnim u eaem, Subotica, Srbija 2015.  suorganizator I. hrvatskog simpozijuma bolesti ovisnosti s meunarodnim sudjelovanjem, Pore  2015 - Global addiction and see net joint conference, Beograd 2013 - Prvi hrvatsko- ruski kongres duhovne psihijatrije, Opatija 2012 - Hrvatski interdisciplinarni simpozij o kockanju s meunarodnim sudjelovanjem, Opatija 2011 - Poslijediplomski doktorski studij - Humanisti ke znanosti-filozofija, Sveu iliate u Zadru 2011 - Kongres - Humanost, etika, edukacija i bolest zavisnosti s meunarodnim u eaem, Leskovac 2010  Kongres - Poslovna etika, Filozofsko- teoloaki institut Dru~be Isusove, Zagreb 2010 - kolumnist portala Dnevno.hr 2007 - suosniva  prvih klubova lije enih ovisnika o kockanju 2004 - doktorski studij - Hrvatski studiji, smjer filozofija - antropologija 2002 - pokreta  stru nog asopisa Ovisnosti koji piae o problematici ovisnika i ovisnosti, njegov urednik 2002 - supokreta  Dnevne bolnice ovisnosti u Klini koj bolnici  Sestara milosrdnica 2001 - suosniva  prvih klubova lije enih ovisnika u Hrvatskoj-AN 2000- Poslijediplomski studij na Hrvatskim studijima smjer - filozofija 1999- Poslijediplomski studij na Medicinskom fakultetu smjer- Javno zdravstvo 1998- Geschtalt - psihoterapijski stru ni studij 1996 - pokrenuo projekt Psiha - Savjetovaliate za intelektualnu i psihi ku pomo 1995 - zaposlenik Klini ke bolnice  Sestara milosrdnica u Zagrebu, Odjel ovisnosti 1992 - Hrvatski studiji 1991 - Dragovoljac Domovinskog rata - Zbor Narodne zaatite 1988 - Medicinski fakultet u Zagrebu 1985  Srednja medicinska akola u Splitu 1983 - Srednja akola Imotski 1974 - Osnovna akola Prolo~ac - Imotski 1967- roen u Imotskom  Sakoman, Slavko. Lije enje opijatskih ovisnika. Zagreb: Priru nik, str. 23.  Isto, str. 23.  Sakoman, nav. dj., str. 24.  Sakoman, nav.dj., str. 25.  Jaspers, Karl. Opa psihopatologija. Zagreb: Matica hrvatska, Hrvatsko psihijatrijsko druatvo, Klinika za psihijatriju  Vrap e , 2015., str. 14.  Jaspers, nav. dj. str. 14.  Jaspers, Opa psihopatologija, str. 19, 20.  Jaspers, nav. dj. str. 721. Isto, str. 722.  Jaspers, nav. dj., str. 21.  Lycan, William; Prinz, Jesse J. Mind and Cognition. Oxford: Blackwell Publishing, 2011., str. 251, 252.  Sakoman, Slavko. Lije enje opijatskih ovisnika. Zagreb: Priru nik , str. 17.  Sakoman, Slavko. Lije enje opijatskih ovisnika., str. 18.  Platon. Fedon. Zagreb: Naklada Jur i, 1996. str. 134, 135.  Devereux, Georges. Ogledi iz ope etnopsihijatrije. Zagreb: Naprijed, 1992., str. 286.  Devereux, Georges. Ogledi iz ope etnopsihijatrije. Zagreb: Naprijed, 1992., str. 293, 294.  Ruben, A. Alves. Teologija ljudske nade. Zagreb: Naprijed, 1996, str. 31, 32.  Hegel, G.W.F. Fenomenologija duha. Zagreb: Naklada Ljevak, 2000., str. 127.  Heidegger, Martin. Kraj filozofije i zadaa mialjenja. Zagreb: Naklada Naprijed:  Brki i sin , 1996., str. 291, 292.  Hegel, G.W.F. Fenomenologija duha. Zagreb: Naklada Ljevak, 2000., str. 445.  Ruben, A. Alves. Teologija ljudske nade. Zagreb: Naprijed, 1996., str. 111.  Hegel, Fenomenologija duha. Zagreb, str. 173. Isto, str. 13.  Fink, Eugen. Uvod u filozofiju. Zagreb: Matica Hrvatska, 1998. str. 89.  Hegel, G.W.F. Fenomenologija duha, str. 281.  Hegel, G.W.F. Fenomenologija duha, str. 203.  Isto, str. 200.  Hegel, Fenomenologija duha, str. 223.  Heidegger, Kraj filozofije i zadaa mialjenja, str. 191, 192.  Hegel, Fenomenologija duha, str. 128.  Koprek, Ivan. Zlo vrijeme za dobro. Zagreb: Filozofsko-teoloaki institut Dru~be Isusove, 1997., str. 37.  Fink, Eugen. Uvod u filozofiju. Zagreb: Matica Hrvatska,1998. str. 93.  Hegel, Fenomenologija duha, str. 61.  Hegel, Fenomenologija duha. Zagreb, str. 143.  Isto, str. 214.  Isto, str. 37.  Hegel, G.W.F. Fenomenologija duha, str. 25.  Hegel, Fenomenologija duha. Zagreb, str. 114.  Isto, str. 19.  Hegel, G.W.F. Fenomenologija duha. Zagreb: Naklada Ljevak, 2000. str. 25.  Hegel, Fenomenologija duha, str. 318, 319. Isto, str. 208.  Hegel, Fenomenologija duha. Zagreb, str. 128.  Isto, str. 88.  Hegel, G.W.F. Fenomenologija duha. Zagreb: Naklada Ljevak, 2000., str. 508.  Hegel, Fenomenologija duha. Zagreb, str. 509.  Sloterdijk, Peter. Filozofski temperamenti. Zagreb: Naklada Ljevak, 2011. str. 79.  Hegel, G.W.F. Fenomenologija duha. Zagreb: Naklada Ljevak, 2000., str. 123.  Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979., str. 126, 127. Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979., str. 125.  Szlezak, Thomas A. itati Platona i Dva eseja o jedinstvu Platonove filozofije. Zagreb: Jesenski i Turk, 2000., str. 31.  Sallis, John. Platonovo nasljee. Zagreb: AGM, 2009., str. 120.  Szlezak, Thomas A. itati Platona, str. 33.  Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979., str. 177, 178.  Szlezak, Thomas A. itati Platona i Dva eseja o jedinstvu Platonove filozofije. Zagreb: Jesenski i Turk, 2000., str. 63.  Szlezak, Thomas A. itati Platona, str. 59.  Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979., str. 163.  Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979., str. 141.  Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979., str. 145., 146.  Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979., str. 161.  Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979. str. 178.  Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979., str. 146.  Platon, Fedon. Zagreb: Naklada Jur i , 1996., str. 110.  Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979., str. 173.  Platon, Fedon. Zagreb: Naklada Jur i , 1996., str. 27.  Sloterdijk, Peter. Filozofski temperamenti. Zagreb: Naklada Ljevak, 2011., str. 27, 28.  Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979., tr. 141, 142.  Hegel, Fenomenologija duha, str. 124, 125.  Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979., str. 190.  Szlezak, Thomas A. itati Platona i Dva eseja o jedinstvu Platonove filozofije. Zagreb: Jesenski i Turk, 2000. str. 107.  Kant, Immanuel. Osnove metafizike udorea; u Dvije rasprave. Zagreb: Matica hrvatska, 1953., str. 38.  Kant, Immanuel. Kritika prakti noga uma. Zagreb: Naprijed, 1990. str. 56., 57.  Kant, Immanuel. Osnivanje metafizike udorea. Zagreb: Igitur, 1995., str. 29.  Kant, Immanuel. Kritika istoga uma. Beograd: Kultura, 1958., str. 330.  Sakoman, Slavko. Lije enje opijatskih ovisnika. Zagreb: Priru nik , str. 87.  Rawls, John. O liberalizmu i pravednosti. Rijeka: Hrvatski kulturni dom, 1993., str. 28.  Matulovi, Miomir. Ljudska prava  uvod u teoriju ljudskih prava. Zagreb: HFD, 1996., str. 16.  Matulovi, Miomir. Ljudska prava  uvod u teoriju ljudskih prava. Zagreb: HFD, 1996., str. 19.  Huizinga, Johan. Homo ludens. Zagreb: Naprijed, 1992., str. 31.  Scheler, Max. ovjekov polo~aj u kozmosu. Zagreb: Fabula nova, 2005., str. 94.  Hegel, G.W.F. Fenomenologija duha. Zagreb: Naklada Ljevak, 2000., str. 228, 229.  Hegel, G.W.F. Fenomenologija duha, str. 230.  Platon, Fileb i Teetet. Zagreb: Naprijed, 1979., str. 24.  OHara, Kieron. Platon i Internet. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2003., str. 57.  Brun, Jean. Sokrat. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2007., str. 67.  Plessner, Helmuth. Stupnjevi organskoga i ovjek: Uvod u filozofsku antropologiju. Zagreb: Naklada Breza, 2004: (Zagreb: Kika graf).  Radman, Zdravko. Simbol, stvarnost i stvaralaatvo: Ogled o percepciji. Zagreb: Hrvatsko filozofsko druatvo, 1988. (Samobor:  Zagreb ).  Newlin, David B. Evolutionary game theory and multiple chemical sensitivity. Toxicol Ind Health April/May 1999, vol. 15, no. 3-4 313-322  Plessner, Helmuth. Condicio humana: filozofijske rasprave o antropologiji. Zagreb: Nakladni zavod Globus: Filozofski fakultet, humanisti ke i druatvene znanosti - Zavod za filozofiju, 1994. (Zagreb: Kerschoffset), str. 163.  Plessner, Helmuth. Condicio humana: filozofijske rasprave o antropologiji. Zagreb: Nakladni zavod Globus: Filozofski fakultet, humanisti ke i druatvene znanosti - Zavod za filozofiju, 1994. (Zagreb: Kerschoffset), str. 168.  Scheler, Max. ovjekov polo~aj u kozmosu. Zagreb: Fabula nova, 2005., str. 34.  Berne, Eric. Koju igru igraa?:psihologija ljudskih odnosa. Zagreb:Mozaik knjiga, 2010. (Zagreb: Denona).str.50.     PAGE   PAGE \* MERGEFORMAT I  PAGE \* MERGEFORMAT 20 K K K 2L 4L L L L L L L M bM dM M M M M N N N N 2N 4N PN RN ,O .O P P P P Q Q Q Q Q Q fR hR R R S S V V W W X Y "Y $Y HY LY VY XY [ [ j[ l[ [ [ [ [ \ \ h9$hoCJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$hZCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hICJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJA\ N] P] 4^ 6^ L^ N^ ^ ^ &_ (_ ` ` 8a :a Za \a a b b 4b b b $c &c Fc Hc c c c Td hd xd |d d d e e Le Ne f jg ,h .h Zh ~h h h ĵĦĦyyh9$h}CJOJQJaJh9$heCJOJQJaJh9$hy7CJOJQJaJh9$hc,CJOJQJaJh9$hr\9CJOJQJaJh9$h6oCJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$hoCJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJ/h h h h i i "i i i vj xj *k ,k Dk jk lk k k k k k k l l l |l ~l l l "m $m 0m 2m >m @m Lm m m m m nn pn n ӵӦӚӋ||ӦmӦӦӦmmmmh9$heCJOJQJaJh9$hcCJOJQJaJh9$h@WCJOJQJaJh8xCJOJQJaJh9$hrqCJOJQJaJh9$h_4CJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$h'CJOJQJaJh9$h}CJOJQJaJh9$hoCJOJQJaJ*.h ,k p v @ Ē @ N   : @   0 X  . n7 JE G J L JW $dha$gds+n n o o p p rp tp p p "q $q q q fr hr jr nr pr rr r r r r r r s s s 6t pt rt t u u u u u 0u Nu lu u u ⸩Ӛө|mh9$hnCJOJQJaJh9$hhCCJOJQJaJh9$hXqCJOJQJaJh9$hu4CJOJQJaJh9$h~CJOJQJaJh9$hB}CJOJQJaJh8xCJOJQJaJh9$h"CJOJQJaJh9$heCJOJQJaJh9$hrqCJOJQJaJ*u v Xv \v tv v v v v v w 6w Bw Dw Fw | | 8 : < @ 񸩸}nn_J)jhThH0JCJOJQJUaJhThGCJOJQJaJhTh]CJOJQJaJhThTCJOJQJaJh9$hH6CJOJQJaJhT6CJOJQJaJhThHCJOJQJaJhTCJOJQJaJh9$hGDCJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJh9$h~CJOJQJaJh9$hu4CJOJQJaJ@ ԃ  < T V ^ ` ڄ  > @ t v F $ & P R ̊ 񦗈ӈyj[hTh0{CJOJQJaJhThO)CJOJQJaJhTh0hCJOJQJaJh9$hO)CJOJQJaJh9$h &CJOJQJaJh9$h/CJOJQJaJh9$h@CJOJQJaJh9$hqICJOJQJaJh9$hnCJOJQJaJh9$h@CJOJQJaJh9$h7CJOJQJaJ   p ȋ   P ̮̟̽̀qbSD5hThgCJOJQJaJh9$h0hCJOJQJaJh9$hgCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h>+CJOJQJaJh9$hnCJOJQJaJhThz6CJOJQJaJh9$h~CJOJQJaJh9$h@CJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJhTh7CJOJQJaJ)jhTh0{0JCJOJQJUaJ ލ n ’ Ē ƒ  2 \    H | ~ ⯠ssdssUsdFsh9$h0mCJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$h>+CJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$hgCJOJQJaJh9$h.\CJOJQJaJhTh CJOJQJaJ)jhTh40JCJOJQJUaJhTh>+CJOJQJaJhThgCJOJQJaJhTh4CJOJQJaJ , . F Ж > @ ޗ  ( * N | V z ָ֚֩||m^O^hThCJOJQJaJhThuCJOJQJaJhThmCJOJQJaJh9$hX CJOJQJaJh9$hmCJOJQJaJh9$hy#CJOJQJaJh9$h9CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h'ECJOJQJaJh9$h0mCJOJQJaJhTCJOJQJaJh9$hZCJOJQJaJz | ~ ĝ Ɲ l n   @ n Ο П  ` b  , L ̽rccTccch9$hfCJOJQJaJh9$hG{CJOJQJaJh9$h>CJOJQJaJh9$huCJOJQJaJh9$hmCJOJQJaJh9$hblCJOJQJaJh9$hm5CJOJQJaJh9$hy#CJOJQJaJhThCJOJQJaJhThCJOJQJaJ)jhTh0JCJOJQJUaJL N R h j      ( L X `  & * < ^ 4 : < B P ⵦ񵗈yĈyh9$hfCJOJQJaJh9$h0&CJOJQJaJh9$h, CJOJQJaJh9$h7CJOJQJaJh9$hLCJOJQJaJh9$hblCJOJQJaJh9$h;CJOJQJaJh9$h/CJOJQJaJh9$hd=CJOJQJaJ* N P Ȩ ֨  " $ V X < > N P | ⵦyj[h9$hXCJOJQJaJh9$hC|qCJOJQJaJh9$hpCJOJQJaJh9$hblCJOJQJaJh9$h/vCJOJQJaJh9$hfCJOJQJaJh9$h kCJOJQJaJh9$hLCJOJQJaJh9$h0&CJOJQJaJh9$hd=CJOJQJaJh9$hpCJOJQJaJ"   J X Z f h      N P T   ~ ޳  " ĵđĂsdUddsh9$h6SCJOJQJaJh9$hXCJOJQJaJh9$hblCJOJQJaJhTh kCJOJQJaJ)jhThby0JCJOJQJUaJhThblCJOJQJaJhThbyCJOJQJaJhThC|qCJOJQJaJh9$hXCJOJQJaJh9$hC|qCJOJQJaJh9$hW1CJOJQJaJ" $ : < > h ڴ ĵ    $ & Z \   D \ ^ p r и Ҹ Ը ι й ⵦ񵗵yjh9$h,2NCJOJQJaJh9$hY pCJOJQJaJh9$hp*CJOJQJaJh9$hX;CJOJQJaJh9$hACJOJQJaJh9$hJ&CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hXCJOJQJaJh9$hC|qCJOJQJaJh9$hmWiCJOJQJaJ) " $ 8 < @ d r z κ  n p n p r ʼ x " $ ( T V ܿ * D F f j ĦӦėӗh9$h CJOJQJaJh9$h6SCJOJQJaJh9$h='CJOJQJaJh9$h eCJOJQJaJh9$hVCJOJQJaJh9$hp*CJOJQJaJh9$hJ&CJOJQJaJh9$h,2NCJOJQJaJ5 0 2 6 : Z   & . 4 < > @   F H P R \ ^ ` ӵӵwhYh9$h0hCJOJQJaJh9$hrt!CJOJQJaJhThh@6CJOJQJaJhTh='6CJOJQJaJh9$h0[^CJOJQJaJh9$h kCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hh@CJOJQJaJh9$hgGCJOJQJaJh9$h6SCJOJQJaJh9$h='CJOJQJaJ` n p Z ^ 4 6 8 : @ B R V r h ĵđsdsUddFdh9$h BCJOJQJaJh9$hWhCJOJQJaJh9$hHCJOJQJaJh9$hw CJOJQJaJh9$h`CJOJQJaJhTh6SCJOJQJaJ)jhTh 0JCJOJQJUaJhThACJOJQJaJhTh CJOJQJaJhTh CJOJQJaJhTh mCJOJQJaJhThh@CJOJQJaJh j   2 6 H ~  f  v x 8 v   T f ӵӵӵӗӦӈӦӈyyӦӈh9$hh9CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h0[^CJOJQJaJh9$h+CJOJQJaJh9$h,CJOJQJaJh9$hn CJOJQJaJh9$h BCJOJQJaJh9$hHCJOJQJaJh9$hw CJOJQJaJ-f h r @ D . . V X h j v x  8 : < @ ⵦxcTh9$hqCJOJQJaJ)jh9$h g0JCJOJQJUaJh9$hn 6CJOJQJaJhTh gCJOJQJaJhThxCJOJQJaJhTh+CJOJQJaJhThn CJOJQJaJh9$h BCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hn CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ 6 : f j   " ( X ӵxcTH9H9hTh^CJOJQJaJhTCJOJQJaJhTh`CJOJQJaJ)jhThl0JCJOJQJUaJhThlCJOJQJaJhTh_=CJOJQJaJhThCJOJQJaJh9$h6CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h+CJOJQJaJh9$hN>CJOJQJaJh9$hqCJOJQJaJh9$h0[^CJOJQJaJ Z \ `   d               ^ ` ĵsdsUdUdUh9$h5CJOJQJaJh9$hJaCJOJQJaJh9$h*CJOJQJaJ)jhTh@0JCJOJQJUaJhTh@CJOJQJaJhThR~^CJOJQJaJhThLCJOJQJaJhTh*CJOJQJaJhThtCJOJQJaJhTh^CJOJQJaJhThiXCJOJQJaJ!   & ( , 8 T \ f h * , . 0 2 6 r   ĴĥxcTEh9$hXCJOJQJaJhThUeCJOJQJaJ)jhThrX0JCJOJQJUaJhThrXCJOJQJaJhThJaCJOJQJaJhThn7CJOJQJaJhThCJOJQJaJhTh6CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hR~^CJOJQJaJh9$hJaCJOJQJaJh9$hp,CJOJQJaJ      " B     F L $ N P R T V X 0 4  ôååÁrcTETh9$hJaCJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJhThKCJOJQJaJhTh *CJOJQJaJ)jhThUe0JCJOJQJUaJhThJaCJOJQJaJhThUeCJOJQJaJhThR~^CJOJQJaJhThKCCJOJQJaJhThLa?CJOJQJaJhThLa?6CJOJQJaJh9$hLa?CJOJQJaJ "     h   4 6 |! ~! ! ! P# R# T# Z# `# d# r# v# $ $ B% % % % % % % % % 2& 4& & & & & & & ĵ񦗦yĈyjyyyh9$hf?CJOJQJaJh9$hSpCJOJQJaJh9$hmQCJOJQJaJh9$heCJOJQJaJh9$hwCJOJQJaJh9$h"CJOJQJaJh9$h+CJOJQJaJh9$h?CJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$h@-HCJOJQJaJ)& ' ' ^' `' x' ' ' 4( 6( J( V( f( h( ( t* v* * * + f+ h+ j+ B. D. . . ĵxixixZxKxKxhVEhFU]CJOJQJaJhVEh CJOJQJaJhVEhSpCJOJQJaJhVEhFBCJOJQJaJhVEhDLeCJOJQJaJh9$hR~^CJOJQJaJhThDLe6CJOJQJaJh9$hDLeCJOJQJaJh9$h+CJOJQJaJh9$hiCJOJQJaJh9$hSpCJOJQJaJh9$hmQCJOJQJaJ. . . . . D/ R/ n/ p/ 0 0 1 3 3 4 4 5 5 5 5 D6 ̽rcTE6c6h9$hY$CJOJQJaJh9$hR~^CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hGJCJOJQJaJh9$hAXCJOJQJaJh9$hLCJOJQJaJh9$hgCJOJQJaJh9$hFU]CJOJQJaJh9$hiCJOJQJaJh9$h+CJOJQJaJhVEhiCJOJQJaJhVEhh9CJOJQJaJ)jhVEhh90JCJOJQJUaJD6 F6 6 6 6 6 \7 ^7 n7 7 7 7 7 = C C BE DE FE HE JE |E ĵyydUFh9$h%&CJOJQJaJhVEhY$CJOJQJaJ)jhVEhpv0JCJOJQJUaJhVEhB!CJOJQJaJhVEhpvCJOJQJaJhVEhqCJOJQJaJhVEh9gCJOJQJaJhVEhCJOJQJaJh9$hR~^CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hY$CJOJQJaJh9$hGJCJOJQJaJ|E ~E E E 2F 4F BF DF 6G 8G G G G |H ~H H I I I I HJ JJ J J J J J K K K pL rL tL vL M M ӗĦ|Ӧmm^^^h9$hHCJOJQJaJh9$h!oCJOJQJaJhVECJOJQJaJh9$hv{CJOJQJaJh9$h+CJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJh9$hY$CJOJQJaJh9$h*3CJOJQJaJh9$hiCJOJQJaJh9$h%&CJOJQJaJh9$h+CJOJQJaJ$M M M M M O O `P hP P P P P Q Q Q Q R S S `S xS T T dT fT T T W W DW ĵ⦵yj[yhVEhHCJOJQJaJhVEhX{CJOJQJaJhVEhGJCJOJQJaJh9$h_QCJOJQJaJh9$hpCJOJQJaJh9$hGJCJOJQJaJh9$h?CJOJQJaJh9$hthCJOJQJaJh9$hgCJOJQJaJh9$hHCJOJQJaJh9$h^CJOJQJaJDW FW HW JW LW NW RW TW `W fW W W W W W yiYI7i"hVEh9d56CJOJQJaJh9$h9d5CJOJQJaJh9$hz.@5CJOJQJaJh9$h/5CJOJQJaJh9$h"5CJOJQJaJh9$hy5CJOJQJaJh9$hV<CJOJQJaJhngCJOJQJaJhV<CJOJQJaJh^CJOJQJaJhVEh^CJOJQJaJhVEhGJCJOJQJaJ)jhVEhMS0JCJOJQJUaJJW LW NW PW RW TW W W .[ ` >h j :o t w fy ~   f ĝ x گ D F $dha$gds+W W W W Z Z [ [ B] D] ^ ^ ^ ^ _ _ ` ` d d e e e e Rf Tf h h 8i :i nj pj (l *l rl tl ,n .n n n 6o 8o o o p p xq οwh9$h, CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$hiCJOJQJaJh9$hHCJOJQJaJhVECJOJQJaJh9$h"CJOJQJaJh9$h"5CJOJQJaJh9$h9d5CJOJQJaJ"hVEh/56CJOJQJaJ.xq zq q *r br dr r r s s s s t "t vv xv :y @ X   ⦗ĦĈӈĈyyyĵh9$hPTCJOJQJaJh9$h| CJOJQJaJh9$h@"CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$h~OCJOJQJaJh9$hN*CJOJQJaJh9$h@CJOJQJaJh9$h,CJOJQJaJh9$hlF{CJOJQJaJ/ Ό Ќ $ & 4 6 H N Ď ` b d f Ȑ 2 4     ƒ Ȓ ʒ . \ ܔ H J ĵⵦxhVEhIF6CJOJQJaJh9$hofCJOJQJaJh9$hIFCJOJQJaJh9$hbgCJOJQJaJh9$h:CJOJQJaJh9$h)CJOJQJaJh9$hVCJOJQJaJh9$h@CJOJQJaJh9$h~OCJOJQJaJ/ P $ & 2 > ^ ` b d f  ĝ ĴxcTTEh9$h`bZCJOJQJaJh9$h:CJOJQJaJ)jhVEh_0JCJOJQJUaJhVEh3.0CJOJQJaJhVEh_CJOJQJaJhVEhKcCJOJQJaJhVEhKu$CJOJQJaJh9$hKu$6CJOJQJaJh9$h#CJOJQJaJh9$h3.0CJOJQJaJh9$hKu$CJOJQJaJh9$hIFCJOJQJaJĝ p r ž    N P R T  6 8 Ƞ ʠ " L R h l ĵĦĦėĈyjyh9$hzCJOJQJaJh9$h6+CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$h`bZCJOJQJaJh9$h3XCJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJh9$hF-CJOJQJaJh9$h3.0CJOJQJaJh9$hFCJOJQJaJ$ . 0 b 4 6 H T ` b p r t x   F H ʨ Ψ  񵦖xixTx)jhVEh[R0JCJOJQJUaJhVEh`CJOJQJaJhVEhgNCJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJhVEhgN6CJOJQJaJh9$hgNCJOJQJaJh9$h`CJOJQJaJh9$hFCJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$h6+CJOJQJaJh9$hxLCJOJQJaJ & L X Z \ ( Я ү ԯ ֯ د گ     񺫜xiZKZKZ @ B D F R T x ӵĦӂscSCh9$h:5CJOJQJaJh9$h&a5CJOJQJaJh9$hy5CJOJQJaJh9$hAtbCJOJQJaJhVEh"CJOJQJaJ)jhVEh& 0JCJOJQJUaJhVEh NCJOJQJaJhVEh+ CJOJQJaJhVEhLvCJOJQJaJhVEh& CJOJQJaJhVEh2|CJOJQJaJhVEhCJOJQJaJx z N P 0 8 n p r ~ ufVfG8hVEh-CJOJQJaJhVEhZHCJOJQJaJhVEhZH6CJOJQJaJh9$hZHCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h~YCJOJQJaJh9$hLvCJOJQJaJh9$h*iHCJOJQJaJh9$hz,cCJOJQJaJh9$h\HCJOJQJaJh9$h\H5CJOJQJaJh9$h/5CJOJQJaJh9$hLv5CJOJQJaJ r f  P 8  l P z ,   n p r t v x z | ~   $dha$gds+ $dha$gd/; ` b d f J $ l   񾯠sdUdFUFUFh9$h1CJOJQJaJh9$heCJOJQJaJh9$hHPCJOJQJaJh9$h/qxCJOJQJaJh9$h*iHCJOJQJaJh9$h2CJOJQJaJh9$h\HCJOJQJaJh9$h&aCJOJQJaJhVEh&aCJOJQJaJ)jhVEh-0JCJOJQJUaJhVEh-CJOJQJaJhVEhZHCJOJQJaJ  . 0 B N P P v T V    " * 6 8 4 ĵӵyyyjjjj[h9$h%nCJOJQJaJh9$h{CJOJQJaJh9$hCCJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJh9$hq7CJOJQJaJh9$h&aCJOJQJaJh9$h7CJOJQJaJh9$heCJOJQJaJh9$h>CJOJQJaJh9$h1CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ4 6 N v ~ $  B V b d ĵĦđӂsdsUdFs7d7h9$h69CJOJQJaJh9$hU CJOJQJaJh9$h%nCJOJQJaJh9$h&aCJOJQJaJh9$h{CJOJQJaJh .hF-CJOJQJaJ)jh .h8F0JCJOJQJUaJh .hxCJOJQJaJh .h~YCJOJQJaJh .hCJOJQJaJh .hg CJOJQJaJh9$hg CJOJQJaJh9$h8FCJOJQJaJ l b d z 6 8 . @ D F \ ^   b d h ~  񵦗ėĈӗӗėyjh9$hcCJOJQJaJh9$h#\CJOJQJaJh9$h~SCJOJQJaJh9$hs`CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h/3CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hU CJOJQJaJh9$h69CJOJQJaJh9$h&aCJOJQJaJ# l n " $ & V X R T n p Z \ l n p N P X " b j l Z z ĵ⦗⦗ӦĈėėėh9$hCJOJQJaJh9$h{MCJOJQJaJh9$h#\CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h&aCJOJQJaJh9$h 7CJOJQJaJh9$hU CJOJQJaJh9$hWNCJOJQJaJ1 p r : X Z x @ B   X 8 :       ĵĵĵӈyj[h9$hF-CJOJQJaJh9$h7SCJOJQJaJh9$h       V X t v x z     P ^      ĵӦӗӈyyyӈӗӈӈӈӈӈӈӈӈӗӈӈh9$hoCJOJQJaJh9$h)CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hgCJOJQJaJh9$h4ICJOJQJaJh9$hDj3CJOJQJaJh9$h&aCJOJQJaJh .hF-CJOJQJaJh .h4ICJOJQJaJ-     L N   8 d f t z             , @   ( H j z    F H l n ӸӸ⸋|өm|h9$h>JCJOJQJaJh9$hB CJOJQJaJh9$hRCJOJQJaJh9$hnCJOJQJaJh9$h\CJOJQJaJh9$hSCJOJQJaJhV<CJOJQJaJh9$h)CJOJQJaJh9$h&aCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ'n p r           L R P% R% :& <& `' f' . . ʺ}qbSbSbSbSbSbGhw$CJOJQJaJh9$h)CJOJQJaJh9$h!xCJOJQJaJhib+CJOJQJaJh!x5CJOJQJaJh9$hw$5CJOJQJaJh9$hy5CJOJQJaJh9$h;0 5CJOJQJaJh9$hib+5CJOJQJaJh;P5CJOJQJaJhib+5CJOJQJaJh;0 5CJOJQJaJh9$h`;CJOJQJaJ                       . . . ". $. $dha$gd . $dha$gds+. ". $. .. 0. J. L. z. |. . . / / / / 0 0 1 1 N1 P1 R1 T1 1 1 2 2 2 2 2 2 j3 l3 p3 r3 T4 V4 7 7 ,F ŵpppppppppph9$h_\CJOJQJaJh9$h:#yCJOJQJaJh2CJOJQJaJh9$h!xCJOJQJaJhib+CJOJQJaJh9$hw$5CJOJQJaJh9$h65CJOJQJaJh9$hA05CJOJQJaJh9$hwCJOJQJaJhwCJOJQJaJ'$. J. L. 2 b> C F L .U ] t` le ne pe e e n >w & H $dha$gd| $dha$gdtL $dha$gds+ $dha$gd .$dh^a$gdA0,F .F NF PF F F F F |G ~G I I K K L L M M N N N jN lN P P HQ JQ R R T T T T nU pU XV \V V V W W W W vX xX Z 0[ @[ B[ [ [ [ [ H\ J\ P] R] ] ] a a a a a a Rb Tb d d 6d 8d h9$hTCJOJQJaJh9$h=CJOJQJaJh9$h-kBCJOJQJaJh9$h!xCJOJQJaJh9$hcxdCJOJQJaJG8d vd xd d d le ne pe ze |e e e f f Li Ni Xi Zi ji li ~i i j j Vl Xl m m m n n Fo Ho rq tq r r Ƿ|||||m^|||h9$h|CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h2yHCJOJQJaJhib+CJOJQJaJh9$hw$5CJOJQJaJh9$hP5CJOJQJaJh9$htL5CJOJQJaJh9$huCJOJQJaJhw$CJOJQJaJh9$hTCJOJQJaJh9$h!xCJOJQJaJ$r s s t t u u w w Nw Pw Lz Nz r~ t~ ~ ` d @ B R X v x     D F Ə    X Z Z \    񦗵h9$hd\/CJOJQJaJh9$hw$CJOJQJaJh9$hX `CJOJQJaJh9$h|CJOJQJaJh9$hY[CJOJQJaJh9$h2yHCJOJQJaJh9$h!xCJOJQJaJ;  ܙ ޙ ؚ ښ ԛ ֛ | ~ Ƞ ʠ j n    F H P p t * ,  " B ӵĦyjh .hT_CJOJQJaJh .hBh,CJOJQJaJh .hi$CJOJQJaJh .hnCJOJQJaJh9$h<)CJOJQJaJh9$hBh,CJOJQJaJh9$hnCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h!xCJOJQJaJh9$hX `CJOJQJaJ%B D F H V v x R T B d ³ ֳ  ` b ̽sfVh9$h 5CJOJQJaJh 5CJOJQJaJhIF5CJOJQJaJh9$h!x5CJOJQJaJh9$h|CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h!xCJOJQJaJh9$h4=CJOJQJaJh .h!xCJOJQJaJh .hi$CJOJQJaJ)jh .hi$0JCJOJQJUaJH dhgds+ $dha$gds+ Ե ֵ ɵ{k[K[K[;[h9$hIF5CJOJQJaJh9$h 5CJOJQJaJh9$hS.5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h 5CJOJQJaJh 5CJOJQJaJhI 5CJOJQJaJ'h9$h.95CJOJQJaJmHsH!hP5CJOJQJaJmHsH!h 5CJOJQJaJmHsH'h9$h&S5CJOJQJaJmHsH ȹ . &  2 $dha$gd . $dha$gds+dhgds+  < > 0 2 F L Z \ ^ ¸ ƹ ȹ z t V 2 4 N P ~  2 8 Z ळwh9$h1 4CJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJh9$hTHCJOJQJaJh9$hNA<CJOJQJaJh9$h88CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$hY*{5CJOJQJaJ. 0 @ B J Z \   D F R T j z " n p N P V X 8 < 2 x z J L ӵӵӵӵӵӵӵӵӵөӵӵөӵӵӵӚӵӋӋh9$hQCJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJh .CJOJQJaJh9$h`CJOJQJaJh9$hcCJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$h88CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ1 > @ \ b d h : j & 4 6 ~  T f h v x  N P ĦėėĦh9$h^pCJOJQJaJh9$h_/CJOJQJaJh9$hJ~LCJOJQJaJh9$h\CJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJh9$hQCJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$hg'CJOJQJaJ5  V  $ < ` P ~ h   \ ^  ` b f h ĵ⦗ӗӗyyjjyyjh9$h]CJOJQJaJh9$hFzCJOJQJaJh9$h$6CJOJQJaJh9$hTHCJOJQJaJh9$hJyCJOJQJaJh9$hyfCJOJQJaJh9$h_/CJOJQJaJh9$hJ~LCJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJ)h p  & d $ 2 6 Z ^ ` n p     * D F H n $ X h Ӧ⦗ĵӵӵӵyjӵyyyh9$h)LBCJOJQJaJh9$h<)SCJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$h*#fCJOJQJaJh9$hvCJOJQJaJh9$hOvCJOJQJaJh9$h$6CJOJQJaJh9$h]CJOJQJaJh9$hFzCJOJQJaJh9$hTHCJOJQJaJ) V  $ h j l r t  T r F P & ( D  ⾯sdsUUh9$h~CJOJQJaJh9$hRjCJOJQJaJh9$hgCJOJQJaJh9$h$6CJOJQJaJh9$h^pCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh .hCJOJQJaJ)jh .hy0JCJOJQJUaJh .h^pCJOJQJaJh .hS.CJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJ l v    " ) / d4 5 9 C NI LL zM |M M M ] e m |v |    $dha$gdK $dha$gds+              P T V X      > T       2 > X `   : < H J         ⵦh .hgCJOJQJaJh .hyCJOJQJaJh .hTCJOJQJaJh9$hTCJOJQJaJh9$h~CJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$hgCJOJQJaJh9$h3sCJOJQJaJ0                 6 8 "! *! L! ! # # # ( ̽rccccTh .hS.CJOJQJaJh9$hfCJOJQJaJh9$h% CJOJQJaJh9$h)LBCJOJQJaJh9$hSBCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh .hCJOJQJaJh .hRyCJOJQJaJ)jh .hRy0JCJOJQJUaJ( ( ) ) ,) * * * * |+ + + + + + $, d, x, , , , R- - - - - . Z. . . . . . ̼̭̭̞qbbSh9$h`CJOJQJaJh9$hO$CJOJQJaJh9$h-CJOJQJaJh9$h3CJOJQJaJh9$hQ,CJOJQJaJh9$hvYCJOJQJaJh9$hSBCJOJQJaJh .hS.6CJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh .hS.CJOJQJaJ)jh .hO(0JCJOJQJUaJ . . . 2 T2 2 2 2 2 2 2 2 L3 3 3 3 3 V4 4 4 B5 5 5 5 5 ĵyjU)jh9$h{,0JCJOJQJUaJh9$h{,CJOJQJaJh .hFwdCJOJQJaJh .hS.CJOJQJaJh9$hTCJOJQJaJh9$hFwdCJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$hQ,CJOJQJaJh9$h^pCJOJQJaJh9$hSBCJOJQJaJh9$hvYCJOJQJaJ!5 5 5 5 5 6 6 6 6 6 47 ~7 7 7 7 8 "8 8 8 8 8 9 9 : `; ; ; ӵĈyjjj[L[h9$hE!CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hJZCJOJQJaJh9$huCJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$hmCJOJQJaJh9$h)CJOJQJaJh9$hbCJOJQJaJh9$hFwdCJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h{,CJOJQJaJ; ; ; < 8< V< \< ^< < < < < < < = = = = = = > > > (> *> b> d> > > > ? ? ? ? .B 0B C C C C C yjyjyjyjyjyyhKhE!CJOJQJaJhKhFQCJOJQJaJhKh1#RCJOJQJaJhKhEJCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hE!CJOJQJaJh9$h.CJOJQJaJh9$h'~CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h1#RCJOJQJaJ(C C C E E E TF VF F RG VG hG lG nG G G G G G (H *H ,H LH NH lH nH H H I I LI NI ^J J J ̮̟̟̟̟̟̽̐́̐̐rch9$hWCJOJQJaJh9$hY)CJOJQJaJh9$hlCJOJQJaJh9$h5eZCJOJQJaJh9$hE!CJOJQJaJh9$hceCJOJQJaJh9$hD{CJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$h1#RCJOJQJaJ)jhKhFQ0JCJOJQJUaJ"J J J J K L L L FL HL zM |M M M M M M M M N N (U *U :W z x 2 4 | D > >$R0T0 $dha$gd""6 $dha$gds+ $dha$gdKj n l p   2 > ` V X ӦӗyjZh9$hA 5CJOJQJaJh9$hOCJOJQJaJh9$hUCJOJQJaJh9$h13GCJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$hYCJOJQJaJh9$h#qlCJOJQJaJh9$h;ZCJOJQJaJh9$h3qUCJOJQJaJh9$h"gCJOJQJaJh9$haCJOJQJaJ" R   d f   F H 4 6 l n TV:<lnnp          ~h9$h]CJOJQJaJh9$h,CJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$hOCJOJQJaJh9$hP5CJOJQJaJh9$hO5CJOJQJaJ@$&H (.^ vĵyyjh9$hCJOJQJaJh9$h@_\CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hACJOJQJaJh9$h/CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$h]CJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJ)@     26z "lӵėĦyyjh9$h!]CJOJQJaJh9$h?1CJOJQJaJh9$hhCJOJQJaJh9$h5 CJOJQJaJh9$h@_\CJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hAKCJOJQJaJh9$hACJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ)|~$&(8:RT!! #J##2$<$Z$$|%%%%yj[j[jh9$h(CJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$hiCJOJQJaJh9$h4CJOJQJaJh9$hEJCJOJQJaJh9$hhCJOJQJaJh9$h DCJOJQJaJh9$h!]CJOJQJaJh9$hDCJOJQJaJh9$h5 CJOJQJaJh9$h!CJOJQJaJ#%%%&&X)Z).*N*P*j****+++f+h++++8,:,<,^,,,z.|......./T/x/z/P0R0T0\0ĵӦӦӵӵӵӦӗwh9$hA 5CJOJQJaJh9$hva5CJOJQJaJh9$h*LCJOJQJaJh9$h$WCJOJQJaJh9$hDCJOJQJaJh9$h(CJOJQJaJh9$hS.CJOJQJaJh9$h4CJOJQJaJh9$hhCJOJQJaJ+\000~1|4~47788"9$90929"<\<d<<$=,====0>8>>?&?@@PATAVABBBBBBpCrCCCDDDDuuuuuuuh9$hcCJOJQJaJh9$hICJOJQJaJh9$hhCJOJQJaJh9$hR CCJOJQJaJh9$h|||||(*,PThẋ·tvx⦗yjjjh9$hm[CJOJQJaJh9$h0CJOJQJaJh9$hy;CJOJQJaJh9$hM %CJOJQJaJh9$hI:CJOJQJaJh9$h6CJOJQJaJh9$h:CJOJQJaJh9$hxHCJOJQJaJh9$hAtbCJOJQJaJh9$hDtCJOJQJaJ)2xz}dx\Ԙؘ֘lnXT $dha$gdK $dha$gds+xVXʉ.8LNRx̊Њ*rPR||~:DTX0⦵ĵĵӦĵĦĈĈĈĈĈh9$hAtbCJOJQJaJh9$h|0{CJOJQJaJh9$h6CJOJQJaJh9$hlY8CJOJQJaJh9$hy;CJOJQJaJh9$hM %CJOJQJaJh9$hI:CJOJQJaJh9$hHCJOJQJaJ502<>prBXZ\>xz|Ԙؘ֘jlҝ⸩zkzkz_zhWACJOJQJaJh9$h)CJOJQJaJh9$hWACJOJQJaJh9$hWA5CJOJQJaJh9$he5CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJhAtbCJOJQJaJh9$h4CJOJQJaJh9$h6CJOJQJaJh9$hAtbCJOJQJaJh9$hy;CJOJQJaJ#ҝ֝BFTV,0T(ln6 &24ӵӵӵyyh9$hHCJOJQJaJh9$h1CJOJQJaJh9$h)CJOJQJaJh9$hTCJOJQJaJh9$hWCJOJQJaJh9$h:CJOJQJaJh9$hB0CJOJQJaJh9$hWACJOJQJaJh9$hQ CJOJQJaJ+(ܳ6$468:<>@BDFHJLNPRTV $dha$gds+468<DFHJLNbfĻƻzjZJ:Z*h9$h5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h%y5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h&Vy5CJOJQJaJhZ5CJOJQJaJh`5CJOJQJaJh9$h""65CJOJQJaJh9$hZ5CJOJQJaJhe 5CJOJQJaJh9$he 5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h`5CJOJQJaJh9$hAtbCJOJQJaJVXZ\^`bƻȻʻ̻λлһԻֻػڻ~lnpr $dha$gdc & $dha$gdK $dha$gds+ƻȻڻ02ln¼Ⱦʾٻj[L=h9$h_ACJOJQJaJhKh&bCJOJQJaJhKh_ACJOJQJaJ)jhKhj0JCJOJQJUaJhKhvaCJOJQJaJhKh1CJOJQJaJhKhjCJOJQJaJhKh*LCJOJQJaJh9$hvaCJOJQJaJh9$h1CJOJQJaJh9$h*LCJOJQJaJh""6CJOJQJaJhCJOJQJaJRT ..0 ^ӵӦӦyjhKhVCJOJQJaJhKh"CJOJQJaJhKhnCJOJQJaJh9$h"CJOJQJaJh9$hnCJOJQJaJh9$h: CJOJQJaJh9$hB CJOJQJaJh9$hRCJOJQJaJh9$h_ACJOJQJaJh9$hVCJOJQJaJ(2<>NPBDRXln bdRVrt.jl̮̽rch9$htCJOJQJaJh9$h&CJOJQJaJh9$h*1CJOJQJaJh9$h{jCJOJQJaJh9$hTCJOJQJaJh9$hRCJOJQJaJh9$hVCJOJQJaJh9$hU5CJOJQJaJhKh"CJOJQJaJ)jhKh"0JCJOJQJUaJ$lnrv|\j lv~6RXǷ~񨙨~~~~~h9$htCJOJQJaJhKCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h?5CJOJQJaJh9$h&5CJOJQJaJhV5CJOJQJaJhK5CJOJQJaJh9$h?CJOJQJaJ1rtvF V|<  6 8 **,df$((.44 $dha$gdK $dha$gds+RXZ LPn.20fhRX46>@np vxĵĵĵĵĵĵĵĵĵĵĵĵĵĦĦh9$h'CJOJQJaJh9$h9CJOJQJaJh9$hUCJOJQJaJh9$htCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJAjlrXRxz|02 ⳤqbSDSSSh9$h-hCJOJQJaJh9$hUCJOJQJaJhKhUCJOJQJaJ)jhKh]F0JCJOJQJUaJhKhCJOJQJaJhKh'`_CJOJQJaJhKh'CJOJQJaJh9$h'`_CJOJQJaJhKh6CJOJQJaJhKh'6CJOJQJaJh9$h'CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ      4 6 8   ` b F H   ^ n "$pԴxxiZh9$h(CJOJQJaJh9$hPCJOJQJaJh9$h{CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h{CJOJQJaJh9$hUCJOJQJaJh9$hU5CJOJQJaJh9$hc 5CJOJQJaJh9$h&b5CJOJQJaJhK5CJOJQJaJh9$h1CJOJQJaJpdf2&rLNPxz*,024VbdfӵӵxhxXHXh9$h`QJ5CJOJQJaJh9$hk5CJOJQJaJh9$hc 5CJOJQJaJh9$h&b5CJOJQJaJh9$h){ICJOJQJaJh9$hPCJOJQJaJh9$h-hCJOJQJaJh9$hkCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hUCJOJQJaJh9$h {wCJOJQJaJf68$d  !!!!:""#$$'' ( (&((()X)Z)񵦵ӈyjjh9$hdACJOJQJaJh9$hE CJOJQJaJh9$hh7CJOJQJaJh9$h&aCJOJQJaJh9$hLYCJOJQJaJh9$h'_CJOJQJaJh9$h_4CJOJQJaJh9$hZ=0CJOJQJaJh9$hx*CJOJQJaJh9$hkCJOJQJaJ$Z)\)^)))*Z*\**+ +|+++n,,,,,H-J-`-b---00011111111ĵĦyj[h9$hJCJOJQJaJh9$h){ICJOJQJaJh9$h"CJOJQJaJh9$hodWCJOJQJaJh9$h@CJOJQJaJh9$hTCJOJQJaJh9$hPCJOJQJaJh9$hO2CJOJQJaJh9$hdACJOJQJaJh9$h'_CJOJQJaJh9$h=)CJOJQJaJ#11 2444444444 5 54565668888 9񯣗xhxhYYJJh9$hXCJOJQJaJh9$h.CJOJQJaJh9$h.5CJOJQJaJh9$hc 5CJOJQJaJh9$h;CJOJQJaJh;CJOJQJaJh.CJOJQJaJh9$h"CJOJQJaJ)jhKhP0JCJOJQJUaJhKhPCJOJQJaJhKhJCJOJQJaJh9$hPCJOJQJaJ4444565BDF.KRUPg`knwwtwvwz284 $dha$gd+$dh`a$gdc $dha$gds+ 9<9@9P9R9999999<<? ???@@@@@@A\A^AAAA:CdCzDDDBEEE\F^F@GGGG:HHH>IhIII.JpJ>KhKӵӵӦӦӦӦӦӦӦӈӈh9$h(t4CJOJQJaJh9$hx*CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$h4CJOJQJaJh9$h"CJOJQJaJh9$hXCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ5hKKKK4L6LXLL8M`MMNBNPNRNNO~OO0PpPPPP,Q.QQQdRRDSSTHTTTT UUUU VLV WWWWXXX XXXXӵӦӦӦӦĦĦĦӦĦĦĦėĦėh9$h~CJOJQJaJh9$hwCJOJQJaJh9$hiRCJOJQJaJh9$hU)CJOJQJaJh9$h4CJOJQJaJh9$h(t4CJOJQJaJh9$hx*CJOJQJaJh9$h"CJOJQJaJ5X>Y@YZ ZZZ0[p[[[["\V\\\\]]^^^"_$___```a&b(b0bdbbbc*c,cLcVcXcZc񵖵{lh+hKCJOJQJaJh9$h8}CJOJQJaJhKCJOJQJaJhKh] 6CJOJQJaJh9$h^2CJOJQJaJh9$h] CJOJQJaJh9$hsCJOJQJaJh9$h}dbCJOJQJaJh9$h4CJOJQJaJh9$hiRCJOJQJaJ*Zc.d0ddde gHgJgLgNgPgrgggg.h2hrhh,ihijiliniiii.j|jjj kkLkNkPkRk\k;sdh9$hc CJOJQJaJh9$h^2CJOJQJaJh9$hsCJOJQJaJh9$h}dbCJOJQJaJh9$hiRCJOJQJaJh+h CJOJQJaJh+hfCJOJQJaJ)jh+h0JCJOJQJUaJh+hCJOJQJaJh+h^2CJOJQJaJ&\k^k`kzk~kkkk8lll m6mmmmmmn.nnnNooo.pFpHpXpZppq>q`qbqrqvqqqqqqĵĵĵėĈĈĈĈyyĈėjjyėh9$hRCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hFCJOJQJaJh9$hcT CJOJQJaJh9$h&>CJOJQJaJh9$h}dbCJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$h-hCJOJQJaJh9$hiRCJOJQJaJh9$hu%CJOJQJaJ)qqqr\rrrrr*sjss t"t$tXtttZuuvPvRvXvvww www$w6w8w:wӵӵӦwgWwWh9$hFZ5CJOJQJaJh9$hb55CJOJQJaJh9$hc 5CJOJQJaJh9$h&b5CJOJQJaJh9$h vCJOJQJaJh9$h-CJOJQJaJh9$h7CJOJQJaJh9$hcT CJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$hFCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ!:w - $dha$gd+dhgds+ $dha$gds+(TVXڤ24@BVJԨFHvxĵyyjy[ӗLӗӗh9$hCJOJQJaJh9$h}CJOJQJaJh9$hPCJOJQJaJh9$h99CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hcZCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hR6=CJOJQJaJh9$h=CJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$hG{CJOJQJaJh9$hmfCJOJQJaJxzʩҩԩ֩ҪԪ֪ܪ>@PRTƫʫثګά֬جڬl24ήVXzĵĵyyh9$hc CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h qCJOJQJaJh9$hECJOJQJaJh9$hz6CJOJQJaJh9$hcZCJOJQJaJh9$hHCJOJQJaJh9$h=CJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJ/z|,46 ʲ̲tx|FH,<>@Vȷ68^`.0b  "26Bxz|ĵ񵦵񵦵񵗵񵦵h9$hqfCJOJQJaJh9$h#7CJOJQJaJh9$hECJOJQJaJh9$h)KCJOJQJaJh9$h[|]CJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$h qCJOJQJaJ;B026HLN\^tvx(@BfhĿƿDfl$*񗈦񗦗񗦗h9$h CJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$h?W=CJOJQJaJh9$hqfCJOJQJaJh9$h#7CJOJQJaJh9$h!mCJOJQJaJh9$hECJOJQJaJh9$h qCJOJQJaJ5*,8:f~.0rtVXxz  .0Dⵦ񦈦yjjĈĈh9$h#7CJOJQJaJh9$hz6CJOJQJaJh9$h,CJOJQJaJh9$hqCJOJQJaJh9$hWCJOJQJaJh9$hqfCJOJQJaJh9$h}CJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$h?W=CJOJQJaJh9$h qCJOJQJaJ&DFPl`b "$Ĵ⥖xcTEh+h CJOJQJaJh+hCJOJQJaJ)jh+h0JCJOJQJUaJh+h,CJOJQJaJh+hqCJOJQJaJh+hxydCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh+hq6CJOJQJaJh9$hqCJOJQJaJh9$h\L3CJOJQJaJh9$hxydCJOJQJaJh9$hV#CJOJQJaJ$&fh.8v\*z|hHJ ĵӦĵĵĵӗĈĵyjyh9$hHCJOJQJaJh9$hL)CJOJQJaJh9$h}CJOJQJaJh9$h`CJOJQJaJh9$h\CJOJQJaJh9$h;SCJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$h,CJOJQJaJh9$hGCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ)LTbdhJ68Dh~2tvLPZĵĦyyyj[[jjh9$h/CJOJQJaJh9$h\CJOJQJaJh9$h#CJOJQJaJh9$h#7CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hV~CJOJQJaJh9$h,CJOJQJaJh9$h(CJOJQJaJh9$hL)CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJ#.hD :(ĵĵĦĦĦӦĦxhYh+h)KCJOJQJaJh9$h)K6CJOJQJaJh+h)K6CJOJQJaJh9$h)KCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h? CJOJQJaJh9$hLLCJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$h#CJOJQJaJh9$h\CJOJQJaJh9$h)kKCJOJQJaJ!(,$&(,.D l,6:<>V^ӵssdsdsUdUdUFsh9$h4BCJOJQJaJh9$hOCJOJQJaJh9$hLLCJOJQJaJh9$ht<CJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh+hZ<>CJOJQJaJ)jh+hx0JCJOJQJUaJh+h;CJOJQJaJh+hULCJOJQJaJh+h0 CJOJQJaJh+h)KCJOJQJaJh+hxCJOJQJaJHJTRTVrpr|JLT\^`02⦵◈yyyyyyjh9$hY CJOJQJaJh9$hw4CJOJQJaJh9$h=KCJOJQJaJh9$hcCJOJQJaJh9$hHCJOJQJaJh9$hwYCJOJQJaJh9$h4BCJOJQJaJh9$ht<CJOJQJaJh9$hLLCJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJ)XLN$@Z^ĵĦ}m]mMh9$hx5CJOJQJaJh9$h5*D5CJOJQJaJh9$h&b5CJOJQJaJho5CJOJQJaJh5CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h2CJOJQJaJh9$h=KCJOJQJaJh9$h6#CJOJQJaJh9$hkCJOJQJaJh9$hY CJOJQJaJh9$hLLCJOJQJaJ&02p|FH<@`brVXnp"$&0Zdt8@B~ĵĦĦӦĵĵӵĵӵӵӗӗh9$hvCJOJQJaJh9$h)>CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h_CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hkCJOJQJaJh9$hxCJOJQJaJ8*,bdB`n0񷠉rcTccEcEcEch9$h=CJOJQJaJh9$hH[CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJ-h9$h#7CJOJQJaJfHq -h9$hCJOJQJaJfHq -h9$h_4CJOJQJaJfHq 6h9$h_4B*CJOJQJaJfHphDDDq h9$h$<CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ0@lnrtJ L        @ B *,Ldtv04rt46ⵦӦh9$hcC/>*CJOJQJaJh9$hcC/CJOJQJaJh9$h FCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$h=CJOJQJaJ5~ J  Z! ""D$F$&*-013H8,A.AVAXAnFO $dha$gdg $dha$gds+ $dha$gds+6 :tv6<>&N n !X!"""##>#####$$($0$V%X%f%R&^&''(())"*$*R*h***++++++@,h,,h9$hH[CJOJQJaJh9$h$<CJOJQJaJh9$h&9CJOJQJaJh9$hcC/6CJOJQJaJh9$hcC/CJOJQJaJh9$h86CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJ9,,----8.<.//111133`4x4~55n7p77777F8*9 :::`;;;;••oX-h9$hCJOJQJaJfHq -h9$h@CJOJQJaJfHq h9$h@CJOJQJaJh9$hH[CJOJQJaJh9$h,CJOJQJaJh9$h5&~CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h&9CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$h&9>*CJOJQJaJ";;j<l<== ===\>^>F?|?@@@@@@@@@@(A*A,AѵўpўYYJh9$hExCJOJQJaJ-h9$hCJOJQJaJfHq -h9$h5&~CJOJQJaJfHq -h9$hpCJOJQJaJfHq -h9$h#CJOJQJaJfHq 6h9$hExB*CJOJQJaJfHphDDDq -h9$hExCJOJQJaJfHq -h9$h@CJOJQJaJfHq ,A.A2A4A6AVAXAbAdAnApAAAAAB$BXBBBC CTCCCCC D߿teeVeGeGeGth9$hvjCJOJQJaJh9$h~RCJOJQJaJh9$h\'?CJOJQJaJh9$h1O%CJOJQJaJh9$hodWCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hTFCJOJQJaJh9$h_{CJOJQJaJh9$ht5CJOJQJaJh9$h5&~5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$h$<5CJOJQJaJ DDDDVDXDxDDDDDDDDDDjFlFnF|FFtGGHpHHIXIjIlII&J.J6JJⵦyyyyjy[yh9$h,kCJOJQJaJh9$hI:CJOJQJaJh9$hqCCJOJQJaJh9$htCJOJQJaJh9$hgCJOJQJaJh9$huCJOJQJaJh9$h"gCJOJQJaJh9$hymCJOJQJaJh9$hvjCJOJQJaJh9$h1O%CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJ"JJJ.KKVLXLLM.MnMMMfNN$O\OdOfO PLPPQ&QLQNQbQdQQQZRRBSDSSSSSTTT"UUU4V6VVVW@WBWLW~WWBXhXXXYӵӵӵӦӵӦӦӵӵӵӗӵӵӵӵӦh9$hI:CJOJQJaJh9$h*:CJOJQJaJh9$h-^CJOJQJaJh9$h,kCJOJQJaJh9$htCJOJQJaJh9$hqCCJOJQJaJh9$h_CJOJQJaJ:YYFYYYYYjZZZZZ[[[[X\Z\\T]]]^^^T___ ` ```aaaaaraabbbcRcdccd0d:dpdrdd`eeeff g^ghggӸӸөӚӚӚh9$ha@OCJOJQJaJh9$h'CJOJQJaJh9$hVq;CJOJQJaJh+CJOJQJaJh9$htCJOJQJaJh9$h-^CJOJQJaJh9$hvjCJOJQJaJʡحt*H.Ddhgd~ $dha$gd; $dha$gd+ $dha$gds+ggg0hPhdhfhhh^iiiRjjjkNkPkhkjkpktk|k~kkkllzllmZmzmm.n0n2n4nnnoRoopZpp$q&qPq񋩋|񋩋h9$hymCJOJQJaJh9$hH/CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$hgCJOJQJaJh9$h:sCJOJQJaJhCJOJQJaJh9$h-^CJOJQJaJh9$htCJOJQJaJ0Pqqqq*rnrprrrrrr:sRsTssssssssttRttt,u.u񵥕ufWffHh9$hCJOJQJaJh9$h_4CJOJQJaJh9$h{OCJOJQJaJh9$h{O5CJOJQJaJh9$h85CJOJQJaJh9$h+5CJOJQJaJh9$h5CJOJQJaJh9$hoCJOJQJaJh9$hKCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hH/CJOJQJaJh9$htCJOJQJaJ.u0u2uvv4w6wwwww\y^y"{${>{D{{{||R}T}6pr„ևӵĦďx-h9$hzCJOJQJaJfHq -h9$hCJOJQJaJfHq h9$hNCJOJQJaJh9$hp}CJOJQJaJh9$hTCJOJQJaJh9$h_CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h{OCJOJQJaJ*և؇    ,.ʉ̉@Blnxz  ޏ:<RT $@DvxΖЖѣчppppppppppp-h9$h/lCJOJQJaJfHq 6h9$hB*CJOJQJaJfHphDDDq -h9$hL\CJOJQJaJfHq -h9$hzCJOJQJaJfHq -h9$hCJOJQJaJfHq -h9$h_CJOJQJaJfHq ,Ж~BbdԛVX¥ܥ@Ȧʦ³¤¤•wwwhYJJh9$hDpCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$h2CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$h{OCJOJQJaJh9$h#7CJOJQJaJh9$h_CJOJQJaJh9$hNCJOJQJaJ-h9$h_CJOJQJaJfHq -h9$h/lCJOJQJaJfHq ʦڦܦ<NRp§ħȧΧا@Br46 jnxzėėĦėĦyjyyyjyyjjjh9$hMCJOJQJaJh9$hu;CJOJQJaJh9$hhiCJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$h{CJOJQJaJh9$h}CJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$h%YCJOJQJaJh9$hDpCJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJ)@B֭JLhTVʱ̱RijƳbdtvڶܶ޶`ptʷ̷ \^ӵӦ◦◵◈∗◈h9$h.CJOJQJaJh9$hsCJOJQJaJh9$h>bCJOJQJaJh9$hHzCJOJQJaJh9$h~CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$hCJOJQJaJh9$hMCJOJQJaJ5ԸLԹ"&P̺:J»ڻܻ46Xjl¼ļ޽(:<񵗵yh9$hT{CJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$h9CJOJQJaJh9$h}CJOJQJaJh9$h bCJOJQJaJh9$h CJOJQJaJh9$hsCJOJQJaJh9$hzCJOJQJaJh9$h.CJOJQJaJ/<dfƿȿJN(Nnprt("$0<BR  $ĵĵĦĦĦ⦵ĦĦĈĈh9$h CJOJQJaJh9$hhiCJOJQJaJh9$h@CJOJQJaJh9$hHzCJOJQJaJh9$h bCJOJQJaJh9$h{@CJOJQJaJh9$hT{CJOJQJaJh9$h.CJOJQJaJ4NP"$&(RTVX~BDF⯠rcTc?c)jh+hq0JCJOJQJUaJh+hqCJOJQJaJh+h8CJOJQJaJh9$h86CJOJQJaJh9$hV:CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh9$hqCJOJQJaJ)jh9$hq0JCJOJQJUaJhUAhV:CJOJQJaJhUAh8CJOJQJaJhUAhIzCJOJQJaJh9$hivCJOJQJaJFH$&jl|~<B|~HNZ`(fv|,V~(fnymymymymyhe CJOJQJaJh9$h3!CJOJQJaJh9$h#g[CJOJQJaJh9$h8QCJOJQJaJh9$h|CJOJQJaJh9$hHLCJOJQJaJh9$hV:CJOJQJaJh9$h:#CJOJQJaJh9$h8CJOJQJaJh+hL\CJOJQJaJ*D$pz:  2 \  F ).(25;Mbiln $dha$gd3! $dha$gds+np>xb8\.lp.lrn,l@⯠⑂ssssssssssh+hYCJOJQJaJh+h.;CJOJQJaJh+h3!CJOJQJaJhYh3!CJOJQJaJhYh.;CJOJQJaJh.;CJOJQJaJh' CJOJQJaJhCJOJQJaJh9$h3!CJOJQJaJh9$h3!CJOJQJaJ-@~*n!p!2#p#(Z(")l)~)))))(*,*H+J+|...../>/@/X/Z///11L3⾲uuⲾiih@>CJOJQJaJh+hl|KCJOJQJaJh9$h3!6CJOJQJaJhl|Kh3!CJOJQJaJhl|Khl|KCJOJQJaJhl|KCJOJQJaJh9$h3!CJOJQJaJ)jh+h3!0JCJOJQJUaJh+h3!CJOJQJaJh+hYCJOJQJaJ(L3N3f3h33444445.6~66p77X8j889::::::v;;<<<0==>>>>> ??^AA`BBBBBBBFCHCdCCD E8HPH`H嵥hCJOJQJaJh+h+6CJOJQJaJh+CJOJQJaJhWKCJOJQJaJh/CJOJQJaJhl|KCJOJQJaJh9$h3!CJOJQJaJh+CJOJQJaJ9`HHHFMMMMM2P4PPPPQrQtQSSWWXXHYJY4^D^^^:bxbzb|b񾲾{{{l_h.!6CJOJQJaJh+h.!CJOJQJaJh+h]CJOJQJaJh9$h3!6CJOJQJaJh]CJOJQJaJh.!CJOJQJaJh/CJOJQJaJh9$h3!CJOJQJaJ)jh+h3!0JCJOJQJUaJh+hCJOJQJaJh+h3!CJOJQJaJ|b~bccbccXggggi$i.iHiVijjllll6mmmnBnJnLnTnVnoo&p(p>pHp*q,quuvxxyyFxv۴ۄۄۄۄۄۄۄۄۄۄh?.CJOJQJaJ)jhh3!0JCJOJQJUaJhh.!CJOJQJaJhh3!CJOJQJaJhCJOJQJaJh.!CJOJQJaJh9$h3!CJOJQJaJ)jh9$h3!0JCJOJQJUaJ4nsvy~: $dha$gdy $dha$gd3!0ڈB܊܋zX6vx֑:6̕Ζ <z^ŸH,>8vj$&JL&@֬`.lصغ h!0 CJOJQJaJhJOJQJaJh'CJOJQJaJh9$h3!CJOJQJaJhaw=CJOJQJaJL6tT>Bln&d2D^D^:\@j>@l>ٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖٖh9$hyCJOJQJaJh3{hy5CJOJQJaJhECJOJQJaJh kCJOJQJaJhUCJOJQJaJhCJOJQJaJh9$h3!CJOJQJaJh!0 CJOJQJaJ;@Dv.jpf $dha$gd $dha$gdy>tv,,HT<zHhj&t `b*.^fR<8:VXZhZIgCJOJQJaJh%\CJOJQJaJhCJOJQJaJh9$hyCJOJQJaJQZprt6t8"\  6B   RNzr&Zp"HhkCJOJQJaJh~ CJOJQJaJh0R/CJOJQJaJhJCJOJQJaJh9$hyCJOJQJaJhZIgCJOJQJaJGtl>f,>"奕gg1h hPQB*CJOJPJQJaJmH phsH )h hPQB*CJOJPJQJaJphhEh|5CJOJQJaJh|5CJOJQJaJh9$hZ CJOJQJaJhZ CJOJQJaJhyCJOJQJaJh]CJOJQJaJh9$hyCJOJQJaJhkCJOJQJaJ$yc$dhdd$If[$\$a$gdOuMkd$$Iflrp#g# t#44 lBap ytK "$ldhdd$If[$\$]^`la$gdK $dha$gd| $dha$gdyMMkd$$IflPrp#g# t#44 lBap ytI$dhdd$If[$\$a$gdOuMkdz$$Iflbrp#g# t#44 lBap yt  MMkd$$IflPrp#g# t#44 lBap yt`9$dhdd$If[$\$a$gdOuMkdn$$IflUrp#g# t#44 lBap yt  "$(       $ < D zZ^26(,`dlp `hdhѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼѼ)h hPQB*CJOJPJQJaJph1h hPQB*CJOJPJQJaJmH phsH )hhB*CJOJPJQJaJphJ "MMkd$$Ifl*rp#g# t#44 lBap yt $dhdd$If[$\$a$gdOuMkdb$$IflPrp#g# t#44 lBap yt`9&MMkd$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkdV$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK &( MMkd$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkdJ$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK      MMkd$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd>$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK     " MMkd$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd2$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK " $ > @ B MMkd$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd&$$IflPrp#g# t#44 lBap ytYHB D |~MMkd$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd$$Iflrp#g# t#44 lBap yt`9\MMkd $$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd $$IflPrp#g# t#44 lBap ytYH\^MMkd| $$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd $$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK 4MMkdp $$IflPrp#g# t#44 lBap ytYH$dhdd$If[$\$a$gdOuMkd $$IflPrp#g# t#44 lBap ytYH46MMkdd $$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd $$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK *,MMkdX $$IflPrp#g# t#44 lBap ytYH$dhdd$If[$\$a$gdOuMkd $$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK bMMkdL$$IflPrp#g# t#44 lBap ytYH$dhdd$If[$\$a$gdOuMkd $$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK bdMMkd@$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK npMMkd4$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK MMkd($$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK  MMkd$$IflPrp#g# t#44 lBap ytYH$dhdd$If[$\$a$gdOuMkd$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK bMMkd$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd$$IflPrp#g# t#44 lBap ytYHbdfhMMkd$$IflPrp#g# t#44 lBap yt`9$dhdd$If[$\$a$gdOuMkd$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK fMMkd$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd~$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK fhMMkd$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkdr$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK MMkd$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkdf$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK  MMkd$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkdZ$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK   8!3J3T5X5b7f788::::;;(<0<1h hPQB*CJOJPJQJaJmH phsH )h hPQB*CJOJPJQJaJphR     MMkd$$IflPrp#g# t#44 lBap ytzM$dhdd$If[$\$a$gdOuMkdN$$Ifl-rp#g# t#44 lBap ytzM    :!MMkd$$IflPrp#g# t#44 lBap yt`9$dhdd$If[$\$a$gdOuMkdB$$IflPrp#g# t#44 lBap ytzM:!d> ????A AAABBCCRDVD4E8EEEpFtFFFGGGGbHfHHHtIxIJ"JJJ\K`KLL6N>NNNNNN O OOµh%q:CJOJQJaJh3{hy5CJOJQJaJh|5CJOJQJaJh9$h|CJOJQJaJ1h hPQB*CJOJPJQJaJmH phsH )h hPQB*CJOJPJQJaJph8<<J=L=N=MMkd2$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd 2$$IflPrp#g# t#44 lBap yt`9N=P=b>d> ?MMkdx3$$IflPrp#g# t#44 lBap yt`9$dhdd$If[$\$a$gdOuMkd2$$IflPrp#g# t#44 lBap ytzM ????AMMkdl4$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd3$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK A AAABMMkd`5$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd4$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK BBCCTDMMkdT6$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd5$$Iflrp#g# t#44 lBap ytzMTDVD6E8EEMMkdH7$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd6$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK EErFtFFMMkd<8$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd7$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK FFGGGMMkd09$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd8$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK GGGGdHMMkd$:$$IflPrp#g# t#44 lBap yt`9$dhdd$If[$\$a$gdOuMkd9$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK dHfHHHHMMkd;$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd:$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK HHvIxI JMMkd <$$IflPrp#g# t#44 lBap yt`9$dhdd$If[$\$a$gdOuMkd;$$IflPrp#g# t#44 lBap yt`9 J"JJJ^KMMkd=$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkd<$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK ^K`KLL8NMMkd=$$Iflvrp#g# t#44 lBap ytK $dhdd$If[$\$a$gdOuMkdz=$$Ifl;rp#g# t#44 lBap ytK 8N:NNNMMkd>$$IflPrp#g# t#44 lBap ytzM$dhdd$If[$\$a$gdOuMkdn>$$IflFrp#g# t#44 lBap ytzMNNN OO`xxxxxxxxxx $dha$gd $dha$gdy $dha$gdy $dha$gd|Mkdb?$$IflPrp#g# t#44 lBap ytzMORUUVVhWWW>YLYYYY8ZZ"[`[b[l[[(\v\x\|\\]^>^^____`r``pppp&qJqqqqq߷߷uhCJOJQJaJhs+hyCJOJQJaJ"hyCJOJPJQJaJnHtH(hs+hyCJOJPJQJaJnHtH"hyCJOJPJQJaJnHtH+hs+hy6CJOJPJQJaJnHtH(hs+hyCJOJPJQJaJnHtHhyCJOJQJaJ.q2rTrrrrRs2x4xDxFxXxZxtxvxxxxxxxxxxxx>JN(r]K"hCCJOJPJQJaJnHtH(hs+hCCJOJPJQJaJnHtH+hs+hC6CJOJPJQJaJnHtHhCCJOJQJaJh|CJOJQJaJh|h|5CJOJQJaJh|hC5CJOJQJaJh}5CJOJQJaJhq-CJOJQJaJhi CJOJQJaJhs+hyCJOJQJaJhyCJOJQJaJxxxxxxxxxxxxxxxN $dha$gdy $dha$gd $dha$gdC $dha$gdy(*BLƢȢtv2bƨ$ک\ܭxʾvvvvvvvj[Sh*z"hD w6jh*z"hD w0J6Uh6ZCJOJQJaJh|CJOJQJaJmH sH h9$h|CJOJQJaJh|CJOJQJaJh3{h|5CJOJQJaJh}5CJOJQJaJhq-CJOJQJaJhUCJOJQJaJhZ hCCJOJQJaJhCCJOJQJaJhs+hCCJOJQJaJ¢ĢƢvv2bdh7$8$H$gd|gd| $dha$gd| $dha$gdy$>PNȮ@ޯh4Vб0 $dha$gdydh7$8$H$gd| 046VXбұ02Fnpȳʳ&(jشڴ̼̫̅ hujhD whD wCJaJhhD w6CJaJhujhD wCJaJ!jhujhD w0JCJUaJhhD w6hD wmHsHhD wjhD w0JUh*z"hD wmHsHh*z"hD w6h*z"hD w6mHsH h*z"hD w4ȳ&@8(ĺ`»xּ4X(xP2 $dha$gduj "\^`p"0 &*@Bfhjط޷"P68:XZ^`bhhD wmHsHhD wmH sH h(thD wmHsHh_shD w6mHsHh_shD w6hD wmHsHhD wjhD w0JUH $(*,DnºĺƺȺ^`bdt»Ļػڻ"vxz|ʼμԼּؼڼ(468Lh]hD wmHsHhA]hD w6mHsHhn\hD wmHsHh[zhD wmHsHhjhD wmHsHhhD w6mHsHhQ+hD wmHsHh_shD w6mHsHhD wmHsHjhD w0JUhD wmH sH hD w5LRVXZ\j½"(*,:`vxzNPRTn0246FlhhD wmHsHh%hD wmHsHhyhD wmHsHhEhD wmHsHh GhD w6mHsHhA]hD w6hA]hD w6mHsHjhD w0JUhshD wmHsHhD wmHsHhD w:8V2TRlB66,".8:<LLVXZh024@RTVX:FRTxz|hqhD w6hihD wmHsHh,qhD wmHsHh[t9hD wmHsHhqhD w6mHsHhVIhD w6mHsHjhD w0JUhD whD w6mHsHhD wmHsH? 0LN\^|68FHtz:VZln,0رررhThD w6mHsHhD wmH sH hD wmHsHhGhD wmHsHhThD w6 hGhD whD wjhD w0JUhi`hD wmHsHF0BDrt"68Jfhvx"68Fhjxz,.<>JLZ\ǻhVEhD w6mHsHhVEhD w6h@-HhD wmH sH hD wmH sH hThD w6hD wmHsHjhD w0JUhD wJ8:HJtz &8:BDrt "PR`b:<JLx|`bdfhôhyhD wmHsHhs+hD wCJOJQJaJhD wCJaJhyhD wCJaJh .hD w6mHsHhD wmH sH jhD w0JUhD wmHsHhD wBB bd<R>Bh $dha$gdQgd, $dha$gdy (*>dx&4:<>^`PRTV|:Ph_%hD wmHsHhE,hD wmHsHh4HhD wmHsHh{,hD wmHsHhKhD w6mHsHhyhD wmHsHjhD w0JUhSBhD wmHsHhD wmHsHh .hD w6mHsHhD w7<>@B^*6:@BDRrvfhj߽߲ߞߓ瞪hhD wCJ^JaJhhD wmHsHh+hD w6mHsHh+hD w6hPhD wmHsHh]FhD wmHsHh"hD wmHsHhKhD w6mHsHhD wmHsHhD wjhD w0JUhjhD wmHsH3,  ,.024:Z *,FѺٶٶ}q}}}}}ٶ}q}}}h+hD w6CJaJhD wCJaJhHhD wCJaJhs+hD wCJOJQJaJhD wCJ^JaJh<hD wCJ^JaJhD wh?hD wmHsHh+hD w6mHsHhD wmHsHjhD w0JUhQhD wCJOJQJaJhD wCJOJQJ^JaJ,.0^BDFJLPRVX\^prtvx$a$h]hgd~ &`#$gd~ dgd5gd3! $dha$gd3!HNZ\^`b|>@BDFHLNRTXZ^`lnptvz|ڱڕڍ|h<"hbcmHnHuh^=jh^=Uhb* hD w0J&jhD w0J&UjhKUhKhhD w6CJaJh{hD wCJOJQJaJjhD w0JUhD whs+hD wCJOJQJaJhHhD wCJaJhD wCJaJ0xz $dha$gdyh]hgd~$a$ h6ZCJOJQJaJhKhEhEmHnHuh^=jh^=U 61h:pdBP. A!"n#$% F00P1h:pb*BP. A!"n#$% DpC0P1h:pzMBP. A!"n#$% Dpx$$If!vh#v#:V l t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lb t#,5#9/ Bap yt x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytIx$$If!vh#v#:V lU t#,5#9/ Bap yt x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V l* t#,5#9/ Bap yt x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytYHx$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytYHx$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytYHx$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytYHx$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytYHx$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytYHx$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytYHx$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytYHx$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l- t#,5#9/ Bap ytzMx$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytzMx$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytzMx$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytYHx$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytYHx$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytYHx$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytzMx$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V l t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l9 t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytzMx$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytzMx$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l t#,5#9/ Bap ytzMx$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap yt`9x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V l; t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lv t#,5#9/ Bap ytK x$$If!vh#v#:V lF t#,5#9/ Bap ytzMx$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytzMx$$If!vh#v#:V lP t#,5#9/ Bap ytzMj' 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmHnHsHtHJ`J #Normal dCJ_HaJmHsHtH >A > Zadani font odlomkaVi@V 0Obi na tablica4 l4a .k . 0 Bez popisa Z@Z 8 Obojani popis - Isticanje 1 ^m$`@` -NH0Tekst balon ia dCJOJQJaJmHsHtHToT -NH0Tekst balon ia CharCJOJQJ^JaJD"D 50 Zaglavljedp#414 50Zaglavlje CharB @BB 50Podno~jedp#2Q2 50 Podno~je CharR@b h#Tijelo teksta - uvlaka 2, uvlaka 2dh^h CJOJPJQJaJmHsHtHoq h-Tijelo teksta - uvlaka 2 Char, uvlaka 2 CharCJOJPJQJ^JaJtHX+@X X0Tekst krajnje biljeakeCJaJmHsHRoR X0Tekst krajnje biljeake ChartH P*`P X0Referenca krajnje biljeakeH*F@F F0 Tekst fusnoteCJaJmHsH@o@ F0Tekst fusnote ChartH >&`> F0Referenca fusnoteH*BB@B 20 Tijelo tekstaxmHsHHoH 20Tijelo teksta Char CJaJtH F'`F 3 0Referenca komentaraCJaJJ@J "3 0Tekst komentara!CJaJmHsHDo!D !3 0Tekst komentara ChartH Dj@D $3 0Predmet komentara#5\NoAN #3 0Predmet komentara Char 5\tH r`Rro0Obojano sjen anje - Isticanje 1%CJ_HaJmHsHtH 2)`a2 ~0 Broj stranicePK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V,cy$wc.bQKG7fK˵Riv4HN@!Fco#c (QR/L A]#Tv@=!<İT̟qu gDL--_FFGzѺU7q^۫ >Xju)lꝜg d֚/_ӹtLԀ~\vd9|:x9|Jk (b49C2lZ "/_䗟?Byߞ=yէ) ҘHt}a+d$G10-Sl& R*ToN1ˢ!hU{ƒHLps ;ZVIV 2n*]8MRyZ:w#⨹ppH~._w/cR%C:riFMc˴f;Y[EBU`V0ǍDḊǬXEUJ/zRAC8D*[-}CǪ ..R(zP漌iv@@@bU|!8Y;8>ܦ,AuLj;:5nFs[ ׸UqokބݫfO4EE@'ߢ5w7E|-yօAYfNc@M!-a 4A 64HpU ) uO3 e:(fQ!sHvy`Wr~(Bshgr%c VF5iP./L›0 ˫pעᰃ m(\ddH= R+sh;l2)^+Ikio ,A*k,GMg,Jd9\,AGm\nzi9~)D]9|%lڟZ̦gl冹EP9> ljWY DK/7e@E7:+k G7d<&*}gV'A} ש Tu洷+9gEW38Y+MC*t0O%Jݍq7ŔRN)z?ۇ@GbDž8t4~_`zd kH*6 r5gyCڧ!# B-;Y=ۻ,K12URWV9$l{=An;sVAP9zs:Y'[`ۇ@Pf7[6DY*@Xi+hee*skfDqbX,?*|fv u"xA@V_ .`p64+lt^7 t '5;Kb8s9x<ڮ-t5Dd8?Șe/Y|t &LILJ`DCPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] boU][s }{NYClV(Z a*ImqT Wo"+.> G{QjmOXy : .u?L!"fʥ _*bJL  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\N_}/Lz2TPdN`\"P  M ^ 3 z ,  O JU|7!|>&U/@VYZ'L8 888888WWWZp D8o"|%,+43j69>@FAHL6NjQrttJ z %,4~;:DrJP0]dn~vz2!6UgBlh  #l6\zpXܴL .4&?BON_(lFH`|rjv0 < 3^H"WlyRXz2  )&/<66<wV"/l>xR^~dljpyDT^0XZ!(`34>KXjgxĆBK \ h n u @ z L " ` h f   & . D6 |E M DW W xq ĝ   Ĵ x  4   L  n . ,F 8d r  B h   ( . 5 ; C J [ m t ؤ , j %\0DNmx0ҝ4ƻl pfZ)1 9hKXZc\kq:w|Ԍx(xz*D$(06,;,A DJYgPq.uևЖʦ<Fn@L3`H|b>Z0<Oq(L0[^_`acdefhijkmnoprstvwyz{|}~     !"#r s t v w x y z { | } ~                         " # $ ( @ \ l m o r t u v x y z { } ~   x)6"NZp8Ÿ8LDJvP.dQ(^^ ~W\Ntm.h JW  $. H  T02xVr4ODn &  " B \4bbf  :!\"# $$%&'(Z)8*l+",,B../0$22D3V58:*<<N= ?ABTDEFGdHH J^K8NNxx\]bglqux u    ! % & ' ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k n p q s w | 248PSZ!!!T # @H 0(  0(  B S  ?_GoBackMM!#+-PRVZae fgmnnoIJA B H 1 2 4 8 A F ^   ~     ! { } @ G Q ,-423-4u~xylnz{FG'TU[d68 rtxJKOP@GXyC J s !! """""###t#y####d$e$$$r%v%%%%%}&~&&&'''''''''''''''''I(J(M(N(Q(R(T(U(_(`(e(q(((((()).)6)c)e)))****++r+~+++,,,,9,B,--. .......//?/B/00111122333344K4M4555566z6|6666677778888999999:::::::::::: ;;;;<<==&='=/=2=9=>>6>8>??'?0?@@(@*@@@AAAAAAAABBBBC CCC3C;CCCCCCCDDE EcElEF FGFIFGGGGGGH HIIJJdJmJJJKKL Lf@fyffffgggg%h'hhhiiiiiiTjXjjjjjjjjjjjjnkpkkk5l6lllllllll7m8mBmCmmmmmmmmmmnn!nbnennnxooooooopppppppppqqrrrrrrrr3s=sYs\swsysssssssssssssJtOtttttttttuuuuuu'v)vvvvvvvx@xEx_xcxxxxxxxxxyyy"ydyiyyyyyyyz#z_zazzzzzzzzzzz{{{{|(|g|o|||||}}b}h}p}t}}}}}~~~~~~~~~~FHPRac3;MQRXŀǀۀ56Db"|ŎАڑ %/ɒؙϚ&ENWc AH}IXʤ Ѩx͵%ͷWp(a<hll>BCGP^  b 1LMF~ "WXcq~)+B^j "@[izZ[\AHJOSYZb !"/NS#r]  !"?####$E%l%%&& -1--------- /X///'0a0223341555?6w6::a;|;P>>,?j?s?z?o@@AAKKKiLyLLLLLLLLNNNNNNNNNNNN OOOOO3OEOJOtOOOOPPQIQQQRR9SSTTzTTUUUUUVeWgWZZ[\]v]^^q^v^w^^^^)`.`!a3abbbb9f>f#nnrrvvvw>??eCgCDdEnEoEFF=GGGGGGHH5H6HIHJHHHHHI IPKKMMMN_NNOPPQQ:RRTKTWWWYsYsZZ^\a\b\t\\\g^^d(ekgpg+h-h2h7h9h@hiij!j8kSkgknkvnnnnrrssuuKxxxxyyyyP|f|@X΁ЁԁՁʃ܃KRSiswU2G3=U̕Ʀɦʦ٦خ߮  y >¼ǼپR]_w 4 wMWBl[2t%f<"91G+,0684JLnQLmy1opn'p!NXQhGIJT\ <   ^ @   "6h'I  !!!*!}!~!3$%''1#1w1245299*;;??H?M?N?d?f?o??@@@@ @HIKLTTUVXYYZ0ZTZ]]abdd4efRi[i;jWjlllll#q/q0q7qiqqrrrr]ssuuwwwwwwl{{{k}}_PڃÇhk9>?\krsԐ~ԑR|Ǔԓw;]ҝߝˡСѡ ,-=?VYejͱ4 -.<=ABFJNOʶ޶xXZHMNjy )@Km)GY05mr]ghoqvw||:G0?3C~?pt*.04(1Ycl#JL?J5r2KG K   AsM]bc)) ,K,5K69K::;;;?<<>*?T????@OABBC.CPHSHTHnHpHwHxHHLLLQM#N=NQQTT#U4U\\\\v]]]]r^^bbccllm9mmnnnootqqq:rWr]rrr~ssssuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuufvvfwwfxxxzf{{{kx &,-4yIdBdȅ?H[ďΏ̐sx ^/áJ  /g3 SmCRZ[abdefgmn|.304!$>'bSjjuUq_YL7OzE.36;>DRVX]C y"S!x              t  r   -[\  S[h %'/<  &&])`)) ***!-.|00l11#2Q244F88 ;;>>>?YFFFFIIIIIIIIJ6KbQgQhQtQvQwQxQQQQQQV4WiX4Y^*_m mmmm m!m3mnnKoooowp{puuwwxy||ΐ ”V[svÖ3.  uuפpixȭѭWb '_c۽>7:AV)gT7z}+62@DEX-9*McOY^hia(1<[l^ . _    Sejg}F,,X3377779:{::>>>>>3????3@FF'ILINNQOgOQQQQzR}R~RRTT[[\\e]]g_x_ffamm †߆ҋGVfi^`axwhϗ=BCT\]bhn  ɩϩѩԩήӮC|()\]ӹ ؾ۾=DcfijJvS=Qh"( ~BkHI  9  j/G \!e!0)W)++,,E-I-..F/|/1111122222723333p5q5,666677889I::T;;;;-<<+=6===5>B>>>>>??BBBCCCE0EF GGGII$JuJKKKKNNNOYOaOPPUPpPdQlQQQ]TTUU8UVVVdWX@Y~YZZZZZ[[[\\] ^^^^__aaSejegginnnnoo9sEs3t6t7tFtHtNtYtZt^tottouq߂mo(-fy З+0jݡtxϬլjpέӭjp̮ήɯί̰)/py39ȵ.:W] -1LN@I/146ļȼĽϽ7;NRTW'* 14LS58~ ;= ~Xey|~} 39z{}{~>E|8?dg{9>^b{>FKMgp|~(7|~RT{=@xBCWfswU[qt%ou#mtlpflxlu knJQikhk  jv|8;ipin=?RUisEKjnjojshpy~hlmv#hthn!-7NQfnxy}56HMqwz|@Lceo~v{vxBLtxtw&sus{]s*/PUp+@Ffhnxnyqo&.>Gl,/k !k  ;Hlk6>\hwB E h    Q V g    f W f k o w    dbduwNRckp!__ W]<>[;IKOUZW J=;MNP[\efx/>@Jo{'+<?qs;@JPjlmu    : = > A       0!2!5!9!S!U!h!i!q!r!!!!!!!!!!!)"-"0"3"""""/#>###$$)$,$$$$$)%+%_%c%%%%%(&/&&&!'%'O'Z'''"(%((((( )))*)))))))))**;*F* + +++M+W+++++++++,!,%,',(,/,3,5,6,<,,,,,,,--G-H-e-g-w-y-~--------------..*.,.<.B.n.x.....+/4/;/?/[/f/////////0 090I0l0o0000 11 1/11121=1U1[1111122.2<2S2X2222233 3#36393U3`374>4D4N4`4f4452585w5z55555 6 6662686C6J6c6f666666667/7=7777777777788/818E8G8X8\88888)9+91939=9D9N9U9_9f9+:-:;:F:P:T:o:t:::;;%;);o;z;;;;;;;;<<<<#<)<@<C<a<c<<<<<<<<<= =]=a=j=l===>>??`@b@@@AAQBSB%C'CCC^F`FGGJJKKLL+N-NNOP PPPQQSSfXhXXX"^$^^^aaaaaaaa_bbb_cbccc_dkdIeQe_eeeeeeeff#f%f_fjfffg!g>gHg_gfglgsggggghhhhhh_hbhdhnhhhhhh%i0i\i^i`ieioisiiiiijj0j2j_jejjjjj`kek`lfl`mfm`nbn`oho`pbp`qcq`rfrrrrrrrrrrrrr+s6s=sFs`sesisoszs}sssssssss`tjt`uhuQvivjvrvsv|v}vvvvvvvvvvvvvvvwwxxyyozwzzz{{||d}j}}}~~~~CG /6=v}06Fx~Ɛ̐ՐHOYZ_vƑǑґڑޑߑ  $%/058>FMNST[cjkpqy|̒Β֒,/8:GI]_˓͓ 45EGWZcez|ǔȔ˔Дߔ.0MPY[achj˕͕ӕՕ$&,.<?HINP#%+-RU^f~  &'+,0278<=@Cޘ$&SU^_df@CJK^`hkrs%&*+/19:vw{}ݛߛBCHJQRmosty{ÜƜϜќ57=?GIMPYZ_`vx~  $&0:@BKSWZ{}žÞȞʞ "7:CEfhqsƟȟΟПޟ  &),0FHNP^akmàɠˠ٠*8:@BPS\_lnt~¡ġʡԡ  !5OQ_bxz )*ģţңۣ  ,56RTbijp npx{̥ѥ٥ܥnqĦʦ˦  !$-/§˧ͧQUۨިLNUWfjҩԩ/1>@CEHMoq#&(+9tvw{}ʫ߫ (+GJM (M!!|""""W#Z###J$\$$$N%`%%%&[&&&='y'ëë   (+GJM7f4mft[4 J`EW^r`(b|^ vEzqI Ny3{{f@M,9\_ bbqu"#,3ANUXaajtzk~(,)2ClXXb?GDH"gmosv~m Z&%+/"/2|M+h~K6:{FvYghg59LTXo{ =9DE4P']'wa'p'^ ( (L(()(b('m()<)=)U)Y)a){)~)* ***)*.**0*6*yQ*N\*b*p*y*z*s+++V.+;+;+<+>+VE+Q+ib+c+Yt+z+,,,47,<,?,E,V,Bh,\u,},> ---1-=-B-C-q-{-}- .L..'.80.S._._.|.h//n/#/8/i;/cC/0R/fX/d\/x^/_/ `/Jd/o/{/0G00"0Q,03.050Z=0Y0{c0m0r11'1*1.1?1E1RO1(W1W1[1i1Ox122#2O2wV2^2333*3+37J3\L3#N3R3Dj3Y41 4j'4O4eR4_4_4a4xm4:p4+r4(t4v4-5U555%5 35h55955<5M^5e5m5{t56v 6d66""6$6Q<6U6U6;V6G^68b6b6Kh6(s61u6Cz67n*7V,7I97C7O7n7p70s7y7888 $8'8'8[-818L<8C8E89O88X8lY8l8p8K99 9v996999B9r\9`9[t9w9:":#:*:@.:8:P:V:%q:.;[;X;/;bB;I; f;i;k;Vq;u;y;sz;<)0<3<NA<S<V<a<Cl<ss<==,=.=R6=^A=TH=?W=d=aw=c>&>>>T>)>Z<>:@>@>A>H>ON>N>"Y>a>P??V? ??\'?(?\?La?o?@z.@=@T@lV@xu@ AAA;ABAGAUA_AdA[oA?qA B BBSBo-B8B0vE FG F~F|!F4FFFIFJFTFGGGGG*G13G[?GlJGLGrGUzGbHYHH4HH %H%H@-H-NHRHTHZH*iHNjHpHxH2yHNIII<3IJEJ`QJ}JtKuKKK/KK#KAKUKWKbKiK)kKPnKIqKxKl|KtLL LLLL%$LE0L4L7L:LHLEPLZL=vLxLJ~L%MM/MX(M7MJMyPMRMhxMzM{MNN;N1N,2N^6N;NWNhN|OOPO>$Oa@O~UOaO{O~O~O~O(PHPOPWP^PbPqPmQQQ"Q7Q8Q @QFQPQ9QQ\Q_QmQ<{Q R>RbR~R1#R#RY@YEYPY_Y'hY@pYpYyY>Z ZcZ;ZZw4Z<:Z;Z>Z`bZ5eZNpZyZH[[[[P([8[ >[I[yO[^[#g[{[G\%\x\#\.\L\@_\_\pl\hp\q\]]]@&]pI]U]FU][|]^"&^-^Z0^:^>^?^YA^0[^|^^-i^ j^l^po^R~^_T__x_%_'_UQ_\_'`_-c_f_o_u_``X `s``#`!+`~+`0,`va a'aI3aJayabU&b&b-bv:bEb}dbrbAtbb'cc$cz,c`.c ?cKcWcC[c]`cbciccqcqcc ddrd4d9d9d?dBdy[dpddFwdcxdxydXe e+es-eDLe1NeUe^ecekepeofu fff0!f*#fZ6fiDfHf3ufg"g:1g9ggFgZIgbgthh%hNh^h0hA3hGhWhhi'i'iRimWigihiujjvjjAjNjNjZj[jzlj{j]k kJk,k-k?kIkfk7fklklbl/l#ql6rlul m!mnmymmZ$mbm(n%n.nDBn6CnGnlntnoo%o'o)o;JoUo9go_pUpY p pQppzpWppk0p:pDpcpgp qlqq&q,qm-q6q4zHzIzJzWz[z^zozT{Y*{|0{;{A{D{=E{lF{G{G{X{B|{|(|*|2|7|lB|Z|a|2w|} }}%}.}t4}8}W}p}s}t}~5&~'~2~UB~V~Bu~7[`l"9+1 7&9c;>@@Qc8}W} %'8WAGJVVX`%fXo U{%O)F-9>qj~OY**l7j>D*FUJgNO`_s| [# 6&B0`7h9_=?T]m^-hp rA!!$(+H/$<OQ,Xhik5mmooA ,58N]et|@K 5?#126u;HOcu!+.6S\!]v]x{ @p>gVzr{[9A|bmnryh % &D(LAUW\ei\oy{,c2E7T*ewhnnq{vG0mt\08HLLMA]_9`Bi A&I:;@P|VWa)lzr7~%C Nqsv46=YDehi0l (,-14I*L[n\]_n _++U]fItuyv{Zs\coL)88?{@C/FoSq\s9tDyi } c,5D[VW~Y9r)t#g'7T$^cZe6ou_{0 n >_D0C=K(gjt|f.48 GMTxV^bqt;3,/#Z\l p'o [Q39?BPCVoX \ 38?n#m,,$@CXbcg} ;HV&iiQkz0{ ~g 8BPSYuw[z? m'Z8h@D[PP^_il M#03ygvxkFQ,A0S3Wbcfkkws":29@BGW_o\$pBRb>c=5 Q `V#1uCKV`o~2 =&+.JXaA2 f{0@G Tdloy .!""e%(3 GMev{_oG"IF~II!Uu) | 9n$:FCWLY\ $&s&G*-L?DGsGHM]Xsl|_)@Ch~j# V , u"*/4CgG Q RhGt^+/M16;NJP]UWe/r|  $/36]$:=)MWDZ\\lobys Oz+.28ELYe ku{x]_%)3<U]al*[x*p?el %&,28QQRueeqz)w-9EF]gi;y_:\F?G S Yho|83!D& /=7ijnkr$K(Z,//1w4EYK[R[ZZmov|I~~x5ACP$Wgz q +04>N"6+`4u45#7^=JvXzE6* 59<L@ETUY[zf tFz~{.4=chG6Z^`u1(\HQRbcg{L& *.L/b3A\GX_b7cqfoq  !#/4BSVg"dZ")M<j^pst".}@^4`b})x05G>Ph4-.D1HWJZ^_eqg*8cF U[_e`pf.9S@Ku{B!-$O('EmPcrhi(t B9$&6H]Occnz} 2))6q7?ItJ)K[ #"8;c0oY{ +'22JJR\]tceyovx| OE.Tc~n 3!Q!):@GVp{]yO+ '7LeM]efU ~]RiHit'+8t<<^HH~MRajYd +b5:I>@MU>bE#L&+iJwV`gje ("8FY-ui 94B`ke[pv8<\Abw 0"HVmz} d,/4B8E\)h]okb&?GOKi`Tck:s{ V"m,.ouqK -.6;FDPBQgJqW-&5l556FPQWiX blr+f#\%{JLQ"S\mfphzQ?.3 7>7 F_F] _a_bgiuwv$"J&;@NRxJy~0 %XgJyfx, 2dk)Z^^4`8fy'+0:=? AHKS[ gjzzZ'+.738OMSwz $/$CtLYw'}>%U%'3g6I:`;IFlopvTjh7=Ox[zy/HULglI&A*x. /wBE]45GFIKPTP\x\ Y#^2 D4Xgv|"T5IUtEx3T)d9`ewt@8    99yyyyyyyyyy!y"y$y%y&y'y(y)y+y.y1y3y6y7y@yCyGyJyLySyUyVyaydyfygyjylymyoypyrysyvyzy{y|y}y~yyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy,-0238=?EFKLMNOQSU\]_cdlmqXsXyX}X~XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX]]]]]]]]]]] ]]]]]]]] ]!]"]#]$]%]&]-]6]7]9]:];]<]=]@]C]E]H]S]T]W]\]]]^]_]`]a]b]c]e]f]g]j]k]m]n]p]qarasatauavawaza{a|a~aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa a aaaaaaaaaa a!a,a.a0a?aAaEaGaLaMaNaOaRaSaTaVaWa\a_adagaialapaua{a|a~aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa  #&'(*02358:;<ACGHJLNOQTVXY[\]P^L @$@4@@@"L@(*,\@0h@8:<BDHJLNPRV\bfln  "&(*,4:BHJLPV`bdfpxz|~P@\@p@"(*.:TV\`blvz$@@"46>HLRlnrxz@ $&(46:<>@BDFTfhlnprtz @   $<@BHPRTV\^dhjrtvx  4 @"$&268:<RVZx| $&(*4:@DHJRVZ`dfjl@v|@@ "(68@FHJNZ^`djnpr|H Unknown G*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialI. ??Arial Unicode MSA. Arial Narrow7.@Calibri5. .[`)Tahoma?= *Cx Courier New;WingdingsA$BCambria Math"1 {IG{IGcAGGKaUK`n!4; >QHP  $PM:! xx OdjelOdjelX              Oh+'0,x   $OdjelNormalOdjel2Microsoft Office Word@@<~8M@h@hGK՜.+,0  hp   Microsofta;  NaslovTitle  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 3 4 5 6 7 8 9 ; < = > ? @ A Z Root Entry F0nB%\ Data  ?1Table WordDocumentSummaryInformation(2 DocumentSummaryInformation8: CompObj}  F+Dokument programa Microsoft Word 97 2003 MSWordDocWord.Document.89q