Pregled bibliografske jedinice broj: 918253
Uloga odgajatelja i roditelja u razvoju psihološke otpornosti na stres kod djece predškolske dobi
Uloga odgajatelja i roditelja u razvoju psihološke otpornosti na stres kod djece predškolske dobi, 2016., diplomski rad, preddiplomski, Učiteljski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 918253 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Uloga odgajatelja i roditelja u razvoju psihološke otpornosti na stres kod djece predškolske dobi
(Role of Educators and Parents in Developing Psychological Resistance to Stress in Preschool Children)
Autori
Cepanec, Kristina
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski
Fakultet
Učiteljski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
14.09
Godina
2016
Stranica
59
Mentor
Miljević-Riđički, Renata
Neposredni voditelj
Pahić, Tea
Ključne riječi
otpornost, stres, odgajatelji i roditelji, zaštitni i rizični čimbenici, djeca predškolske dobi
(resilience, stress, educators and parents, protective and risk factors, pre-school children)
Sažetak
Cilj ovog istraživanja je utvrditi roditeljsku i odgajateljsku percepciju čimbenika izgradnje otpornosti na stres kod djece ranog djetinjstva, dok je njegov problem ispitati roditeljsku i odgajateljsku percepciju čimbenika izgradnje otpornosti na stres kod djece od ranog djetinjstva. Napravljene su dvije ankete. U istraživanju je sudjelovalo 67 odgajatelja i 33 roditelja djece od 6. do 7. godine života. Uzorak roditelja obuhvaćao je roditelje s područja Varaždinske županije, a uzorak odgajatelja činili su odgajatelji iz raznih dijelova Hrvatske (popunjavanjem on - line ankete). Rezultati ovog istraživanja pokazuju kako odgajatelji generalno jesu svjesni pojedinih sastavnica otpornosti, no ne u mjeri koja je potrebna da maksimalno razvijaju i potiču otpornost i njezine osnovne komponente, kao što su uspostavljanje i održavanje zdravih odnosa te jačanje osobnih snaga, a posebno pozitivno i optimistično razmišljanje. Rezultatima je također pokazano kako odgajatelji u velikoj mjeri smatraju da se svaka situacija ne može sagledati s pozitivne strane, a još uvijek postoji velik broj onih koji smatraju da je samopouzdanje urođeno i da ga je teško steći, stoga su to njihove slabe točke. Rezultatima je utvrđeno da roditelji malo pažnje pridaju komunikacijskim kompetencijama. Isto tako, neki ispitanici navode da odgajatelj njihovom djetetu ne predstavlja dovoljno dobar komunikacijski model. Iako većinom smatraju da mišljenje djece nije mnogo manje važnije od mišljenja odraslih, ipak velika većina roditelja smatra da dijete mora biti poslušno i podređeno odraslima, što se podudara i sa ostalim istraživanjima baziranim na roditeljskim očekivanjima od djeteta. Djetetu dopuštaju autonomiju u svakodnevnim sitnicama (npr. što obući u vrtić), no kada se radi o većim situacijama, kao što je npr. selidba, dijete ne pitaju za mišljenje. Rezultati također pokazuju kako je velik broj djece ispitanih roditelja doživjelo neki od oblika većih stresova (smrt, bolest, vršnjačko zlostavljanje). Najveći nedostatak istraživanja je mali uzorak odgajatelja i roditelja, te pojedini dijelovi ankete koji bi se za sljedeća istraživanja trebali dodatno usavršiti.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Učiteljski fakultet, Zagreb