Naslov
REGULACIJA CITOLITIČKE AKTIVNOSTI NA SPOJU MAJČINIH I FETALNIH TKIVA HORMONSKO - CITOKINSKOM MREŽOM
(Hormone-cytokine network in the regulation of cytolytic activity at the maternal-fetal interface)

Autori
Laškarin, Gordana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
11.01

Godina
2002

Stranica
188

Mentor
Rukavina, Daniel

Ključne riječi
Citolitička aktivnost; Decidualni limfociti; Decidualni makrofagi; Interleukin-15; Perforin; PIBF; Progesteron.
(Cytolytic activity; Decidual lymphocytes; Decidual macrophages; Interleukin-15; Perforin; PIBF; Progesterone.)

Sažetak
Cilj istraživanja: Istražiti utjecaj progesterona i njegova posrednika progesteronom induciranog blokirajućeg faktora (PIBF), te citokina IL-2, IL-10, IL-12 i IL-15 na citolitičku aktivnost decidualnih limfocita (DL) in vitro, mogući mehanizam njihova djelovanja, te prisutnost i raspodjelu PIBF i IL-15 na majčino-fetalnom spoju. Materijal i metode: Deciudalno tkivo je dobiveno na Klinici za ginekologiju i porodništvo KBC-Rijeka, od žena koje su svojevoljno prekinule trudnoću od 6 do 10 tjedna gestacijske dobi. Decidualne mononuklearne stanice (DMS) su izdvojene enzimatskom razgradnjom tkiva i centrifugiranjem na gradijentu gustoće, te kultivirane u prisustvu progesterona, PIBF, IL-2, IL-10, IL-12, IL-15, supernatanta decidualnih adherentnih stanica (DAC) ili kultivirane samo u mediju tijekom 18 ili 72 sata. DL, koji predstavljaju većinom CD3-CD56++ NK stanice, izdvojili samo iz navedenih kultura kao neadherentnu frakciju i analizirali njihovu citolitičku aktivnost prema NK osjetiljivoj K-562 staničnoj liniji u PKH-26 (red) dvosatnom testu citotoksičnosti uz očitavanje protočnim citometrom. Citolitička aktivnost DMS, koje sadržavaju DL i DAC, ispitivana je na isti način. Imunohistologiju, imunocitokemiju, imunofluorescenciju unutarstaničnih i površinskih biljega koristili smo za utvrđivanja PIBF+, IL-15+, perforin+ i HLA-DR+ stanica u suspenziji ili u smrznutom ili parafin uklopljenom decidualnom tkivu. Rezultati: Svježe izdvojene DMS pokazuju nižu citolitičku aktivnost prema K-562 stanicama, nego nakon 18 sati kulture in vitro. DL kultivirani bez DAC tijekom 16 sati imaju nižu citolitičku aktivnost, nego DL odvojeni od DAC nakon dvosatne adherencije. DL izdvojeni iz suspenzije DMS nakon 18 sati kulture ubijaju oko 40% K-562 ciljnih stanica u omjeru 50:1 perforinskim mehanizmom. Progesteron i PIBF snizuju citolitičku aktivnost DL, na način da sprječavaju izlazak perforina iz stanica u dodiru s K-562 ciljevima. IL-15 i PIBF jesu obilno zastupljeni u decidui i svježe izdvojene decidualne CD56++ NK stanice sadržavaju PIBF u citoplazmi. Interleukin-10, bitno ne mijenja, ali IL-2, IL-12 i IL-15 povećavaju citolitičku aktivnost DL. Progesteron i PIBF smanjuju udio IL-15+/HLA-DR+ decidualnih makrofaga u suspenziji DMS. Stimulacija PIBF ne sprječava ushodnu regulaciju izražavanja perforina i citolitičku aktivnost DL u odgovoru na egzogeni IL-15 in vitro. Zaključak: Kako decidua prvog trimestra sadrži PIBF i IL-15, moguće je da ravnoteža progesterona i IL-15 in vivo podržava sniženu citolitičku aktivnost perforinom bogatih DL. Cilj istraživanja: Istražiti utjecaj progesterona i njegova posrednika progesteronom induciranog blokirajućeg faktora (PIBF), te citokina IL-2, IL-10, IL-12 i IL-15 na citolitičku aktivnost decidualnih limfocita (DL) in vitro, mogući mehanizam njihova djelovanja, te prisutnost i raspodjelu PIBF i IL-15 na majčino-fetalnom spoju. Materijal i metode: Deciudalno tkivo je dobiveno na Klinici za ginekologiju i porodništvo KBC-Rijeka, od žena koje su svojevoljno prekinule trudnoću od 6 do 10 tjedna gestacijske dobi. Decidualne mononuklearne stanice (DMS) su izdvojene enzimatskom razgradnjom tkiva i centrifugiranjem na gradijentu gustoće, te kultivirane u prisustvu progesterona, PIBF, IL-2, IL-10, IL-12, IL-15, supernatanta decidualnih adherentnih stanica (DAC) ili kultivirane samo u mediju tijekom 18 ili 72 sata. DL, koji predstavljaju većinom CD3-CD56++ NK stanice, izdvojili samo iz navedenih kultura kao neadherentnu frakciju i analizirali njihovu citolitičku aktivnost prema NK osjetiljivoj K-562 staničnoj liniji u PKH-26 (red) dvosatnom testu citotoksičnosti uz očitavanje protočnim citometrom. Citolitička aktivnost DMS, koje sadržavaju DL i DAC, ispitivana je na isti način. Imunohistologiju, imunocitokemiju, imunofluorescenciju unutarstaničnih i površinskih biljega koristili smo za utvrđivanja PIBF+, IL-15+, perforin+ i HLA-DR+ stanica u suspenziji ili u smrznutom ili parafin uklopljenom decidualnom tkivu. Rezultati: Svježe izdvojene DMS pokazuju nižu citolitičku aktivnost prema K-562 stanicama, nego nakon 18 sati kulture in vitro. DL kultivirani bez DAC tijekom 16 sati imaju nižu citolitičku aktivnost, nego DL odvojeni od DAC nakon dvosatne adherencije. DL izdvojeni iz suspenzije DMS nakon 18 sati kulture ubijaju oko 40% K-562 ciljnih stanica u omjeru 50:1 perforinskim mehanizmom. Progesteron i PIBF snizuju citolitičku aktivnost DL, na način da sprječavaju izlazak perforina iz stanica u dodiru s K-562 ciljevima. IL-15 i PIBF jesu obilno zastupljeni u decidui i svježe izdvojene decidualne CD56++ NK stanice sadržavaju PIBF u citoplazmi. Interleukin-10, bitno ne mijenja, ali IL-2, IL-12 i IL-15 povećavaju citolitičku aktivnost DL. Progesteron i PIBF smanjuju udio IL-15+/HLA-DR+ decidualnih makrofaga u suspenziji DMS. Stimulacija PIBF ne sprječava ushodnu regulaciju izražavanja perforina i citolitičku aktivnost DL u odgovoru na egzogeni IL-15 in vitro. Zaključak: Kako decidua prvog trimestra sadrži PIBF i IL-15, moguće je da ravnoteža progesterona i IL-15 in vivo podržava sniženu citolitičku aktivnost perforinom bogatih DL.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA