Naslov
O tehnosferi: Stvaralačka evolucija i posthumano stanje
(On Technosphere: Creative Evolution and posthuman condition)

Autori
Paić, Žareko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Posthumano stanje i perspektive umjetnosti,

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 15.12.2016. - 16.12.2016

Vrsta sudjelovanja
Plenarno

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
tehnosfera, evolucija, posthumano stanje, umjetnost, filozofija
(technosphere, evolution, posthuman condition, art, philosophy)

Sažetak
Ako je točno ono što Peter Sloterdijk tvrdi kako su, naime, jedini pravi filozofijski problemi 21. stoljeća biogenetika i teror, tada se susrećemo s krajnjom redukcijom ne samo filozofije nakon njezine realizacije u kibernetici 1960-ih godina, nego još više s posvemašnjim nestankom samorazumljivosti onoga što nazivamo “životom” i “politikom”. U izlaganju će se pokazati da je temeljni problem suvremenosti upravo u zatvorenosti onoga što je bilo “otvoreno” kao mogući horizont nadolazećega događaja povijesno-epohalne promjene. Tri su pojma koja su pritom odlučujuća za sve daljnje “aktualizacije” odnosa bitka i događaja s obzirom na problem samoodređenja biopolitike i transformacije kulture. To su postav (Gestell) u Heideggera, iz kojeg slijedi da bit tehnike nije ništa tehničko ; dispozitiv u Foucaulta, iz kojeg proizlazi da se rad, život i jezik preobražavaju u sklop diskurzivno- političke moći disciplinarnoga društva ; aparat u Agambena, iz kojeg se čovjek u svojoj povijesnosti misli kao kraj “antropologijskoga stroja” integralnim humaniziranjem = animaliziranjem. Sve su tri temeljne riječi suvremenoga mišljenja rezultat već bitno rastemeljene metafizike kao ontologije. Budući da svako doba ima svoju vladajuću znanost, tada je jasno da je paradigmatska znanost posthumanizma – biogenetika. Mogućnost nastanka novoga života na temelju tehno-znanstvene konstrukcije umjetnoga uma (A-intelligence) kao uvjeta mogućnosti novog umjetnoga života (A-life) dovodi u pitanje dosadašnje određenje života u svim povijesno-epohalnim očitovanjima. To ima za posljedicu da je nastavak govora o “kulturi” kao ljudskoj mogućnosti identiteta bez odnosa s pojmom biopolitike relikt jednog odavno zastarjeloga svijeta. Biologija kao pretpostavka stvaranja “novoga života” nije moguća bez kibernetike čija se bit svodi na pojam informacije. Život i upravljanje organizma navigacijom kroz okolne svjetove čini danas nerazdvojivim uistinu ono što možemo nazvati simbolički i metaforički “Veliko Treće”. Tvore ga: pojam informacije = kibernetika ; pojam života = biologija ; pojam značenja procesa kontrole života u (ne)predvidljivim uvjetima = lingvistika ili semiotika. Umjesto klasične metafizike s Kantovim obratom spram subjekta, susrećemo se sada u različitim inačicama filozofije postajanja, emergencije, kontingencije, kibernetike s promjenom pojmova. Nije to puka “moda” da se jezik prilagođava svojem vremenu. Naprotiv, riječ je o radikalnoj promjeni statusa i značenja filozofije u doba tehno-znanosti. Tako informatika postaje prvom filozofijom ili ontologijom. Biologija s pojmom života zasjeda na mjesto praktičke filozofije sa svojim “širenjem područja borbe” u sferama etike i politike. Naposljetku, filozofija jezika ili nastojanje da se primjereno kazivanje ovoga procesa transformacije bitka, bića i biti čovjeka shvati u proizvodno- performativnome smislu događaja zahtijeva preokret jezika od sredstva komunikacije (sredstvo-svrha) do događaja djelotvornoga kazivanja (know-how). Izlaganje će nastojati izvesti niz teza o mogućnostima i granicama mišljenja, djelovanja i proizvođenja u doba bez povijesti kada ni postav (Gestell), a niti dispozitiv i aparat više ne mogu biti uputstvom za obrat tehno- genetske konstrukcije “života” u zatvorenome krugu vrtnje planetarnoga svijeta kao ovjekovječene “stabilnosti u promjeni”.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija, Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA