Naslov
Zvonimirova kletva u predajama, povijesti i romanu "Prosjaci i sinovi" Ivana Raosa
(Zvonimir's blasphemy in a novel ''beggars ans sons'' written by Ivan Raos)

Autori
Dragić, Marko ; Mišetić, Dijana

Izvornik
Lingua Montenegrina: časopis za jezikoslovna, književna i kulturna pitanja (1800-7007) 10 (2017), 20; 305-320

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
hrvatski kralj Dmitar Zvonimir ; Ivan Raos ; „Prosjaci i sinovi“ ; kletva ; povijest
(Croatian king Dmitar Zvonimir ; Croats ; violent murder ; blasphemy ; history)

Sažetak
U radu govori se o kletvi kao usmenoknjiževnom obliku. Kletva postoji onoliko koliko postoji i čovječanstvo. U hrvatskoj je tradiciji najpoznatija Zvonimirova kletva. Tu kletvu izgovorio je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir na Skupštini 1089. godine dok je čitao Papino pismo. Papa je od njega tražio da pošalje vojsku u oslobođenje Kristova groba, a kraljevi su podanici nahrupili na njega i kamenjem ga izmrcvarili. Umirući je kralj prokleo svoj narod, zazivajući nad njim tisućgodišnju vladavinu tuđega jezika. Zvonimirovom su se kletvom bavili i još se uvijek bave povjesničari, arheolozi i filolozi. Oko istinitosti te kletve do današnjega dana traju sporenja među povjesničarima. Dok jedni, primjerice Ferdo Šišić, vjeruju u istinitost umorstva kralja Zvonimira, drugi Zvonimirovo umorstvo i kletvu smatraju legendom, treći Zvonimirovu smrt smatraju nerazjašnjenom. Ivan Raos u svoj roman „Prosjaci i sinovi“ inkorporirao je povijesnu predaju o umorstvu kralja Dmitra Zvonimira i kletvi koju je pritom izrekao. Zvonimirova je kletva uzrokom patnje Hrvata. Prosjaci i njihovi sinovi, prema Raosu, potomci su kraljeva tobolčara koji nije zaštitio svoga kralja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Povijest

POVEZANOST RADA