Naslov
Tonzilektomija vs tonzilotomija kod djece s OSA.
(Tonsillectomy versus tonsillotomy in children with OSA.)

Autori
Đanić, Davorin

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Zbornik radova / - , 2017, 25-26

Skup
3. Međunarodni tečaj I. kategorije trajne medicinske izobrazbe „O S A dječje dobi – DIJAGNOSTIKA I TERAPIJA“

Mjesto i datum
Slavonski Brod, Hrvatska, 22.09.2017. - 23.09.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
OSA ; tonzilektomija ; tonzilotomija ; djeca
(OSA ; tonsillectomy ; tonsillotomy ; children)

Sažetak
U našoj svakodnevnoj percepciji opstruktivna apneja u spavanju ne pripada skupini bolesti koju bi povezali s dječjom populacijom. Još davne 1889. g. u British Medical Journalu opisano je stanje dječjeg spavanja prećeno intenzivnim hrkanjem i nemirom kao uzrokom mentalne zaostalosti i zatupljenosti. 1975. g. prvi puta opisana je apneja u spavanju kod dojenčeta, a godinu dana kasnije kod školskog djeteta. Tonziloadenotomija (TA) se definira kao kirurška ekscizija palatinalnih i nazofaringealne tonzile i najčešće je primijenjivana kirurška procedura u dječjoj populaciji. Tonzilektomija (TE) je prva kirurška metoda u liječenju OSA u djece. Tehnika odstranjivanja limfatičnog tkiva palatinalnih tonzila razvijala se tijekom duge povijesti od tupe dieskcije prstom dio primijene suvremene tehnologije u obliku elektrokirurških noževa, radiofrekventnog i ultrazvučnog instrumentarija s željom što manje traume tkiva, prevencije intraoperativnih i postoperativnih komplikacija. Tonzilotomija (TT), parcijalna, intrakapsularna tonzilektomija predstavlja kirurški postupak kod kojeg se djelomično odstranjuuje hipertrofično limfno tkivo palatinalnih tonzile čuvajući unutrašnju kapsulu tonzile. Tijekom zadnjih dvadesetak godina značajno je opao broj tonzilektomija (TE) kao kirurških tehnika liječenja dječje OSA a porastao broj tonzilotomija (TT). Iako je uspješnost u liječenju OSA kod djece primjenom obje kirurške tehnike podjednaka, 75-90%, danas se gotovo u 97% slučajeva liječenja dječje OSA primjenjuje TT. On se pokazala kao podesnija kirurška tehnika zbog niza objektivnih razloga. i to: značajno je manje intraoperativno i postoperativno krvarenje, postoperativna bol je manje izražena i traje kraće, dehidracija i upotreba oralnih analgetika značajno je manja i prelazak djeteta na normalnu prehrani moguć već u trećem postoperativnom danu. Nakon TT do 25% djece registrira se ponovni rast limfnog tkiva. On je izražen u djece kod kojih je TT napravljena prije 3 godine života, koja boluju od recidivirajućih infekcija gornjih dišnih putova, astme ili alergijskih bolesti. U ostatnom limfnom tkivu palatinalnih tonzila rijetko se javljaju ponavljajući tonzilitisi, a još rjeđe je potrebna reoperacija. U našoj seriji od 182 djeca kod kojih smo učinili TT radi OSA samo u dvoje smo registrirali ponovni rast limfnog tkiva bez subjektivnih smetnji ili simptoma OSA. Kod 1/3 djece nakon TT i TE registrira se perzistirajuća OSA. Najčešće su to djeca s izraženom kolapsibilitetom muskulature gornjih dišnih putova, izraženom debljinom, djeca s alergijskim bolestima gornjih dišnih putova i astmom te s neuromuskularnim bolestima i kraniofacijalnim malformacijama. Kod te djece tada je potrebno napraviti prvu ili kontrolnu polisomnografiju- PSG ili poligrafiju- PG, i utvrditi stupanj težine OSA. Također svakako preporučujemo toj skupini djece napraviti DISE (drug induced sleep edoscopy) da se utvrdi mjesto, oblik i veličina kolapsa dišnog puta, a koje će odrediti daljnje metode i postupke liječenja. Unatrag sedam godina na našem Odjelu u kirurgiji glave i vrata koristimo se različitim ultrazvučnim instrumentrijem, a zadnji mjesec dana koristimo i coblator za TE i TT U skupini djece s OSAS a kod kojih su bili prisutni recidivirajući ili kronični tonzilitisi uradili smo kompletno odstranjenje limfatičnog tkiva palatinalnih tonzila, klasičnu TE ultrazvučnim škaricama ili nožem. U skupini djece s simptomima i zankovima OSA i hipertrofijom palatinalnih tonzila učinjena je ultrazvučna ili koablacijska intrakapsularna resekcija palatinalnih tonzila, TT. Ultrazvučni instrumentarij pokazao se kao vrlo korisno kirurško sredstvo s minimalnom toplinskom traumom tkiva tonzilarnih lukova i lože, operativo polje je uvijek bilo bezkrvno, vrijeme operacije skračeno, a postoperativni tijek oporavka značajno krači. Autor u radu uspoređuje prednosti i nedostatke dvije kirurške tehnike odstranjenja palatinalnih tonzila kao uzroka OSA dječje populacije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA