Naslov
Dubrovačka Republika kao žrtva Bečkoga kongresa
(Republic od Dubrovnik as a Victim of the Congress of Vienna)

Autori
Ćosić, Stjepan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Bečki kongres 1814./1815. : Historiografske refleksije o 200. obljetnici

Urednik/ci
Trogrlić, Marko ; Miloš, Edi

Izdavač
Leykam International ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

Grad
Zagreb : Split

Godina
2016

Raspon stranica
57-91

ISBN
978-953-340-036-5

Ključne riječi
Dubrovnik ; Dubrovačka Republika ; Bečki kongres ; 19. stoljeće
(Dubrovnik ; Dubrovnik Republic ; Cogress of Vienna ; 19 century)

Sažetak
Premda je francuski poraz 1814. oživio nade u njezinu obnovu, Dubrovačka Republika, kao ni Venecija, nije bila pozvana ni zastupana na Bečkom kongresu 1814/15. To je jasno ukazivalo na namjere saveznika. O dubrovačkom teritoriju, kao kompenzacijskom ulogu, velesile su raspravljale na različitim razinama i prije Kongresa. Uz krupna pitanja ravnoteže moći, koja su u Beču pretresana, ni problem male Dubrovačke Republike nije bio posve nevažan. Pogotovo za Habsburšku Monarhiju kojoj je „vraćanje“ Dalmacije i ostalih Ilirskih Pokrajina bilo politički imperativ. U tom korpusu zemalja Dubrovnik je predstavljao iznimku jer se kao suverena država iz prednapoleonskog doba nije mogao pripojiti jednostavnom kompenzacijskom računicom. Stoga je Austrija, prije i tijekom pregovora na Kongresu, artikulirala labave pravne i političke argumente za dubrovačku aneksiju koja je sankcionirana završnim dokumentom. Sa stajališta europskog javnog prava i ratnih običaja, ali i proklamiranog načela legaliteta, pripajanje Dubrovačke Republike Austriji bilo je u najmanju ruku kontroverzno. Tim više što je prije i za vrijeme održavanja Kongresa još uvijek postojao pravni temelj i volja za obnovom drevne Republike. Usprkos tome, sudbina Dubrovnika, kao i sudbina Lucce, Genove i Venecije bila je zapečaćena kompromisom vodećih monarhija. Osim teritorijalnih i geopolitičkih interesa egzekuciji starih republika presudio je i animozitet prema republikanizmu kao obliku vladavine. „Žrtvovanje“ Republike na Kongresu uslijedilo je nakon višegodišnjih ratnih zbivanja. Posljedice francuske okupacije i rata s Rusima 1806. dovele su do sloma Republike 1808. Po prvi put u dubrovačkoj povijesti financijski i ljudski gubici nisu se mogli nadoknaditi političkom i diplomatskom akcijom. U svjetlu tih događaja treba tumačiti i političku nemoć republikanske elite nakon Napoleonovoga pada, kada se pojavila mogućnost obnove dubrovačke samostalnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA