Naslov
KVALITATIVNA SVOJSTVA LATICA KARANFILA NAKON RAZLIČITIH TEMPERATURA SUŠENJA
(QUALITATIVE PROPERTIES OF CARNATIONS AFTER DIFFERENT DRYING TEMPERATURES)

Autori
Pejić, Martina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
29.09

Godina
2016

Stranica
46

Mentor
Matin, Ana

Ključne riječi
rezano cvijeće, karanfil, Dianthus caryophllus L., sušenje, kvalitativna svojstva
(cut flowers, carnations, Dianthus L. caryophllus, dehydrating process, qualitative properties)

Sažetak
Karanfil (Dianthus caryophyllus L.) je prekrasna trajnica, koja je neopravdano malo zastupljena u vrtovima. Biljka postiže visinu i do 80 cm te na stabljici može dati od jednog do pet cvjetova. Zbog atraktivne boje latica karanfili su jedna od izrazito popularnih vrsta na tržištu dekorativne industrije. Uzgajaju se zbog svoje ukrasne vrijednosti i koriste se u dekorativne svrhe kao rezano cvijeće ili kao ukrasne biljke u vrtovima gdje se koriste za obrube i za sadnju na reprezentativne gredice, posudice i kamenjare. Osim u dekorativnoj industriji koriste se i u industriji parfema. Atraktivna boja cvijeta je jedna od karakteristika koja se iskorištava u dekorativnoj industriji za potrebe mnogobrojnih dekoracija, posebno vezano za lokalne blagdane (npr. Majčin dan u SAD-u i Kanadi, proslava Dana rada u Europi, kao i u Republici Hrvatskoj i dr.). Osim u svježem stanju, latice karanfila mogu se termički doraditi kako bi im se očuvala dekorativna svojstva. Stoga je od velike važnosti prilikom postupka termičke obrade odrediti optimalnu kombinaciju temperature i vremena sušenja kako bi se vrijednost dehidriranih latica zadržala na optimalnoj razini kvalitete. Za potrebe ovog istraživanja korišteni su kultivari karanfila latica crvene, žute, bijele i roze boje. Latice su sušene na tri različite temperature (41°C, 52°C, 63°C) te su im utvrđene kemijske karakteristike prije i nakon konvekcijskog sušenja dehidriranjem. Provedenim istraživanjem dobiveni su rezultati da dehidriranje na temperaturama 41°C, 52 °C i 63°C se pokazalo odgovarajućom metodom sušenja, jer se vlaga na početku gubila sporo, a na kraju brzo u kratkom vremenu. Povećanjem temperature povećavao se sadržaj pepela u suhoj tvari, ta promjena nije karakteristična, a to se možda može pripisati morfološkim karakteristika biljne vrste, no povećanjem temperature povećava se sadržaj masti u kultivarima što je u skladu s rezultatima drugih autora, citiranim u ovom radu. Što se tiče intenziteta boje rezultati su pokazali da povećanje temperature nije utjecalo na značajniju promjenu intenziteta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA