Naslov
Uklanjanje farmaceutskih mikroonečišćivala
(Removal of pharmaceutical micropollutants)

Autori
Dželalija, Josipa

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije

Mjesto
Zagreb

Datum
18.09

Godina
2017

Stranica
30

Mentor
Lončarić Božić, Ana

Neposredni voditelj
Kovačić, Marin

Ključne riječi
TiO2-SnS2, adsorpcija, uklanjanje, imobilizirani film, diklofenak
(TiO2-SnS2, adsorption, removal, immobilized film, diclofenac)

Sažetak
Problem onečišćenja vode sve je veći, uslijed globalnog industrijskog razvoja i povećanja stanovništva čime očuvanje ograničenih resursa pitke vode postaje jednim od glavnih zadataka čovječanstva. Znatan problem u očuvanju vodenih resursa i općenito ravnoteže ekosustava predstavljaju nova onečišćivala, prirodni i sintetski spojevi s razmjerno nepoznatim interakcijama u ekosustavima, koji se ne uspijevaju dostatno ukloniti konvencionalnim metodama obrade otpadnih voda. U nova onečišćivala ubrajaju se i farmaceutici, među koje spada i diklofenak (DCF), jedan od globalno najzastupljenijih nesteroidnih protuupalnih lijekova. DCF je detektiran u vodama diljem svijeta i predstavlja potencijalno opasan spoj u eksoustavima, pogotovo u kombinaciji s drugim farmaceuticima. Kao potencijalno rješenje nameću se napredni oksidacijski procesi, poglavito fotokatalitički procesi aktivirani Sunčevim zračenjem, svojom potencijalnom ekonomskom isplativošću. Jedan od potencijalno atraktivnih fotokatalizatora je TiO2-SnS2, koji objedinjava prednosti pojedinačnih TiO2 i SnS2 poluvodiča uz poboljšanje fotoaktivnosti pod vidljivim, odnosno Sunčevim zračenjem. U ovome radu istraživana je adsorpcija DCF-a na fotokatalitički film TiO2- SnS2 imobiliziran sol-gel metodom spin coatingom depozicijom na staklene pločice. Adsorpcijski fenomeni izuzetno su važni u području fotokatalize te mogu odigrati značajnu ulogu u optimizaciji procesa. Određena je točka nultog naboja, tj. pH PZC (engl. point of zero charge) pri pH 4, 5 za TiO2-SnS2. Najveći adsorpcijski kapacitet qe = 34, 57 mg (DCF)/g(TiO2-SnS2) ostvaren je pri pH 4 u ispitivanim uvjetima, što je rezultat povoljnih elektrostatskih privlačenja između DCF-a te površine TiO2-SnS2. Adsorpcijski kapacitet zatim se drastično smanjuje povećanjem pH. Ravnotežna adsorpcija, tj. ravnotežno uklanjanje pri pH 4 ostvareno je nakon 90 min eksperimenta pri brzini tresilice od 90 o/min. Brzina adsorpcije može se opisati kinetikom pseudo-prvog reda pri istraživanim uvjetima, što je u slaganju s literaturnim podacima o adsorpciji drugih onečišćivala. Uklanjanje DCF-a ograničeno je prijenosom tvari.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemijsko inženjerstvo

POVEZANOST RADA