Naslov
Adekvatan unos kalcija i fosfora prehranom u funkciji smanjenja razvoja sekundarnoga hiperparatireoidizma kod bolesnika na hemodijalizi.
(Adequate dietary intake of calcium and phospsorus in the function of reducing development of secondary hyperparathyroidism in patients on hemodialysis.)

Autori
Vrdoljak, Ivica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Prehrambeno-biotehnološki fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
06.07

Godina
2017

Stranica
83

Mentor
Panjkota Krbavčić, Ines

Ključne riječi
Fosfor ; hemodijaliza ; hiperfosfatemija ; kalcij ; proteini ; sekundarni hiperparatiroidizam ; terapija vezačima fosfora ; termička obrada hrane
(Phosphorus ; hemodialysis ; hyperphosphatemia ; calcium ; proteins ; secondary hyperparathyroidism ; phophate-binder therapy ; thermal food processing)

Sažetak
Kontrola serumskih fosfata i kalcija važna je za prevenciju i liječenje hiperfosfatemije i sekundarnog hiperparatiroidizma kod bolesnika na hemodijalizi. Osim pravilnog izbora količine i vrste namirnica, za odgovarajući unos kalcija, fosfora i proteina hranom bitan je i način pripreme i termičke obrade hrane. Svrha rada bila je utvrditi kako različiti načini pripreme i termičke obrade namirnica utječu na sadržaj kalcija, fosfora i proteina u gotovoj hrani. Dobiveni rezultati primijenjeni su u izradi preporuka i pripremi jelovnika koji optimiziraju sadržaj fosfora, kalcija i proteina za pacijenta na hemodijalizi. Standardnim AOAC metodama određen je sadržaj suhe tvari, proteina, kalcija i fosfora u krumpiru, svježoj i smrznutoj mrkvi, smrznutim mahunama, piletini, junetini, svinjetini, smrznutom osliću, tjestenini i riži prije i poslije pripreme i termičke obrade. Rezultati pokazuju da termička obrada većine ispitanih namirnica uzrokuje značajno smanjenje sadržaja fosfora bez značajnog smanjenja udjela proteina. Kod svježeg i zamrznutog povrća gubici fosfora su od 27% do 43%, kod različitih vrsta mesa 10%- 49%, tjestenine 7%, te riže 22, 8%. Sadržaj kalcija kuhanjem se povećava kod svih uzoraka, a smanjenje je utvrđeno samo kod pirjanja na ulju, povrća (8- 35%) i pilećeg mesa (12-40%). Kuhanje u vodi i pirjanje na ulju uz dodatak manje količine vode značajno smanjuje sadržaj fosfora bez utjecaja na sadržaj proteina u gotovoj hrani. Namakanje mesa u hladnoj vodi jedan sat prije termičke obrade doprinosi dodatnom smanjenju sadržaja fosfora. Na temelju dobivenih rezultata osmišljeni su novi jelovnici s optimiziranim udjelima kritičnih nutrijenata. Nastavak istraživanja obuhvaćao je 47 pacijenata koji su podijeljeni u eksperimentalnu (n=25) i kontrolnu skupinu (n=22). Svi su pacijenti dobili standardnu edukaciju o prehrani bolesnika na hemodijalizi. Ispitanici u eksperimentalnoj skupini prošli su dodatnu edukaciju o načinima pripreme i termičke obrade hrane za smanjenje sadržaja fosfora, zadržavanje proteina i odgovarajući sadržaj kalcija, te za vrijeme hemodijalize dobivali optimizirane jelovnike. Na početku i tijekom istraživanja, 12 mjeseci vršena su antropometrijska mjerenja, procijenjen je dnevni unos nutrijenata 7-dnevnim dnevnikom prehrane te su mjereni biokemijski parametri standardnim metodama. Tijekom jednogodišnje studije na pacijentima srednja promjena razine fosfata u serumu je smanjenje -0, 3 (-0, 4-0, 1) u eksperimentalnoj skupini i -0, 2 (-0, 5-0, 1) u kontrolnoj skupini. Albumini u serumu, nPCR i antropometrijski status bolesnika nije se značajno promijenio, a terapija vezačima fosfora značajno se smanjila u eksperimentalnoj skupini. Koncentracija PTH u plazmi u kontrolnoj skupini značajno se povećala nakon 6 (p=0.031) i 12 mjeseci (p=0, 035), dok se u eksperimentalnoj nakon 6 mjeseci značajno smanjila (p=0, 035), a nakon 12 mjeseci nije bila značajno promijenjena u odnosu na početak istraživanja (p=0.110). Doze terapije kalcitriolom u dužem vremenskom intervalu u obje skupine ostale su stabilne. Pružanje dodatne edukacije pacijentima na hemodijalizi o specifičnim metodama za pripremu i termičku obradu hrane i primjena preporuka kod pripreme obroka mogu smanjiti razinu serumskih fosfata, PTH u plazmi i doze terapije vezačima fosfora bez značajnog povećanja terapije kalcitriolom i negativnog utjecaja na prehrambeni status bolesnika. Optimiziranom prehranom može se umanjiti rizik od hiperfosfatemije i sekundarnog hiperparatiroidizma.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Prehrambena tehnologija

POVEZANOST RADA