Naslov
Ima li nade za zemlju i njezine stanovnike? Poruka velike i male apokalipse proroka Izaije čitana svjetlom teologije zemlje u mraku ekološke krize (Iz 24 – 27 ; 34 – 35)
(Is There Hope for Earth and its Inhabitants? The Message of the Great and Small Apocalypse of the Prophet Isaiah Read in the Light of Theology of Land in the Darkness of the Ecological Crisis (Is 24 – 27 ; 34 – 35))

Autori
Pardon, Đurica

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 87 (2017), 2; 211-237

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, izvorni znanstveni članak, znanstveni

Ključne riječi
apokaliptika ; zemlja ; Izaija ; teologija zemlje ; ekološka kriza ; obezemljenost ; svršetak svijeta
(apocalyptic writings ; land ; Isaiah ; theology of land ; ecological crisis ; being without a land ; the end of the world)

Sažetak
Uvjerenje da Zemlji i zemaljskoj stvarnosti mora doći kraj jedna je od temeljnih postavki s kojom se susrećemo ne samo u (neo)apokaliptičkom promatranju svijeta, nego i u općim kršćanskim teološki obrazlaganim istinama o materijalnom svijetu i zemaljskoj stvarnosti. Na primjeru tekstova Izaijine male i velike apokalipse u ovom se članku pokazuje da biblijska vjera i nada koju apokaliptici svjedoče smjera riješiti problem izemljenosti i izdomljenosti tražeći odgovor koji će zadovoljiti ljude i narode što se nalaze u stanju iskorijenjenosti iz svoje zemlje bilo da u njoj ne žive ili se, iako u njoj žive, osjećaju i doživljavaju od nje odvojeni. Apokaliptičko shvaćanje zemlje počiva na uvjerenju da je »realna« i stvarna zemlja mjesto prebivanja s Bogom, mirnog života s ljudima i sklada među stvorenjima. Od te ideje Izrael nikada u povijesti svojeg postojanja nije odustao. Želja i čežnja za ponovnom ustanovom (novoga) Božjeg kraljevstva po svojoj naravi podrazumijeva povratak naroda na svoju zemlju, na svoj prirodni teritorij. Apokaliptički pojmovi »nebo« i »nebeski Jeruzalem« ne mogu se odvojiti od svojih realnih i tvarnih (ovo)zemaljskih pojmova i shvaćanja tih prostora. Zemlja, upravo ona koju je Bog obećao i dao Izraelu je bila i jest stvarnost u kojoj je Izrael živio i još uvijek živi, premda još ne u potpunosti. Iz čitanja tekstova Izaijine male i velike apokalipse (Iz 24 – 27 ; 34 – 35) u svjetlu teologije zemlje proizlazi i pitanje o opravdanosti teološkog tumačenja apokaliptičkih tekstova kao onih koji navještaju razaranje i uništenje Zemlje, planeta na kojem ljudi žive, kao i cjelokupne materijalne stvarnosti. Čitanje biblijskih apokaliptičkih tekstova iz perspektive teologije zemlje čini se opravdanim alatom koji bi mogao pružiti jasnije razumijevanje teme zemlje u današnjem povijesnom trenutku, kad osjećamo i doživljavamo da su naša Zemlja i ljudski rod s njom zajedno, u svojoj opstojnosti i dostojanstvu ugroženi, a teološka obrazlaganja o odnosu budućeg života s prostorno‑vremenskim datostima i zemaljskosti još uvijek nedostatna.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA